Rage, rage against the dying of the light

10.12.2008., srijeda

Jedan čudnovati i besmisleni u rano, krmeljavo jutro u srijedu

Kad se osjećam sjebano pomažu mi tri stvari. Razgovor, pisanje i dobra glazba. S obzirom na to da je skoro tri ujutro, prvo ne dolazi u obzir pa sam odlučila iskoristiti ostalu municiju.
Otkako sam odlučila napisati ovaj post i otkako su mi se misli počele formirati u nešto što ću objaviti, smirila sam se i prestala sam plakati.

Ne znam uopće kako da počnem. Imam par osnovnih misli koje sam htjela izraziti u ovom postu, ali preumorna sam da bih ih uspješno složila u neku koherentnu cjelinu (iako su ideje koje imam o istoj stvari).

Sad kad sam počela pisati ovaj post, i kad sam se smirila, više uopće ne osjećam potrebu pisati ono zbog čega sam se ustala iz kreveta, posegnula za pljugom i upalila laptop, te gurnula mp3 u uši. Ne, nije sve u redu. Neke su stvari nepopravljive, ne mogu utjecati na njih, niti mogu promijeniti činjenicu da će me te iste progoniti vjerojatno veći dio života.

Ipak, trenutačno ne vidim onaj smisao koji sam vidjela kad sam ušla u blog editor. Smirila sam se samo razmišljajući o pisanju ovog posta, čije je pisanje trebalo omogućiti upravo to što je već postignuto.

Umorna sam ko konj. Mrzim PMS. Ne volim se bojati nekih nepredvidivih događaja. I mrzim kad mi se razbije iluzija o kontroli koju imam. Tko na kraju ima kontrolu nad ičim? Kontroliram jedan mali dio svog života, svoju zonu. I, jebat ga, s tim se da živjeti.

Sad ću odustati od ovog posta, zatvorit ću oči i nastaviti slušati Album 1.

07.12.2008., nedjelja

Piškiću - kakiću

Otkako sam čula našeg cijenjenog premijera dr. Ivu Sanadera da veselo, tijekom izjave novinarima koristi tu prekrasnu, narodnu, toplo mi je oko srca kad god idem na wc.
Ipak, u zadnje vrijeme, neka tri - četiri mjeseca, shvaćam da se Ivo nije šalio kad je rekao piškiću-kakiću. Naime, on je bio smrtno ozbiljan. Bio je toliko ozbiljan da je spomenuti nuždni model primijenio na svoju vladavinu (ili ako baš hoćete na vladavinu Vlade RH, iako je to ipak samo njegova vladavina).
Prvi primjer Piškiću-kakiću modela hrvatska je javnost mogla vidjeti u Antidiskriminacijskom zakonu. Predlože, usvoje....ali onda odluče da im više nije tako dobar i mio, pa se ograđuju od njega, i kakiju naveliko.
Nedavni primjer je Facebook. Prvo ćemo privoditi zločeste kršitelje javnog reda i mira, onda ćemo im se ispričati, jer ipak nismo htjeli piškit nego kakit.
U ovom slučaju gospodin Faber i Karamarko djeluju bez znanja gospodina Ive Sanadera, koji je šokiran njihovim djelatnostima. Šokiralo ga je to nekih tjedan dana nakon prve afere. Ne znam što bih rekla! Mislila sam da Ivo bolje kontrolira svoje nove ministre.
Kako gdin. Karamarko i gdin. Faber ne znaju ništa o Piškiću - kakiću modelu upravljanja (naime, oni su došli naknadno zbog inače kvalitetnog rada hrvatske policije), nazvali su svoj model Ko radi taj i griješi.
Što da ne! To je najbolja isprika. Sorry ljudi, mi smo kršili okolo ljudska prava i privodili smo ljude pozivajući se na neke čudnovate pravilnike, ali to se događa kad radimo svoj posao.

Mislim da je sve počelo s nula promila. Otkako je uveden taj zakon, bilo je očito da je samo pitanje vremena kad će se Vladi prikakat, nakon što popiške sav alkohol koji su konzumirali. (Katkad mi je žao što se Ivo ne zove Vlado.)
A kad smo kod alkohola, tu je i poskupljenje cigareta. Nekih mjesec dana tisuće hrvatskih pušača dogovaraju su o prelasku grane i kupnji cigareta u susjedstvu, kad odjednom cigarete neće poskupiti pet kuna, nego kunu. Mašala!

No dobro, svi se mi moramo miriti s onim što imamo. Masovni prosvjedi koje organiziraju mladi na Facebooku propadaju jer su se ti isti mladi lijeni maknuti od kompjutera i očito su prigrlili Piškiću-kakiću model. Iskreno, meni je osobno taj prosvjed djelovao pomalo banalno, jer sam uvijek mislila da se prosvjeduje protiv nečeg konkretnog i za nešto konkretno. Nisam baš sigurna za što su prosvjedovali 5.12. Ako je to bio prosvjed protiv recesije, za što je točno bio taj prosvjed? Ako je to bio prosvjed protiv Vlade, za što je bio?
Hoće li svi ti fejsbukeri izaći na parlamentarne izbore i glasati za promjenu, ili će pasivno reći da su svi oni isti i nastaviti se žaliti i prosvjedovati u virtualnom svijetu? Prilično sam sigurna da će se učlaniti u grupu Vote 4 Change ili neku sličnu.


I kad već pričam o politici....Možda na hrvatkoj političkoj sceni nema savršenog, poštenog filantropa za kojeg bi glasovala internetska generacija. Zapravo prekrižite možda kao u onoj reklami za ZaBa-u. Ipak, mislim da, ako nismo zadovoljni sa statusom quo, trebamo izaći na izbore i potaknuti promjenu. Promjena nikad neće biti savršena, ali bar možemo pokušati.

A svim onima koji ne glasaju uvijek sam govorila da se ne žale na stanje u državi i da ne viču da im je dosta, jer nisu napravili jedinu stvar koja je mogla nešto promijeniti.

02.12.2008., utorak

Policijska akcija Facebook

Eto, nakon zločestih studenata koji su 'pali' u policijskoj akciji Indeks, napokon su na repertoar hrvatske policije došli i članovi zloglasnog Facebooka. Bilo je i vrijeme!!!!
Svi mi pošteni građani, koji nemamo mišljenje o političkoj i represivnoj situaciji u državi smo sigurni. Ne boj te se! Nas neće dirati.
Opaki članovi Facebooka koji su na meti, čuvajte se. Svi oni koji su na flixteru odabrali krive filmove, svi vi koji čitate krive knjige i slušate krivu glazbu, napokon ćete biti procesuirani. Napokon, nakon duge i mukotrpne demokracije nastupa stanje o kojem smo svi sanjali. Loša mišljenja se kažnjavaju. Nepravilne misaone procese preusmjeravaju policijski dužnosnici.
Hvala Bogu! Više nema ironije. Polako zaustavljamo i parodiju.
Uskoro, kad se Facebook očisti od nepodobnih policijski službenici će po zapovijedi lunjati forumima i surfati po cijeli dan u potrazi za onima koji ne razmišljaju pravilno.
Ubojice će lutati ulicama, bakice iz susjedstva ostajat će bez penzija, cijena kruha i dalje će rasti, korumpirani političari, liječnici i profesori ordinirat će kao i uvijek, ali samo ako paze što misle, o kome to misle i gdje izražavaju to mišljenje.

Free, free at last, mater vam vašu.

Photobucket

01.12.2008., ponedjeljak

The G-Spot

Sutra navečer Dragi i ja idemo u garsonjeru. Ako Bog da. Odnosno ako Beba (moja najbolja frendica) da. The G-Spot je jedno šarmantno mjesto u staroj zgradi, debelih zidova, visokih stropova i još višeg postotka vlažnosti u zraku (i ovo ne mislim da onaj perverzan način, molila bih lijepo). Temperatura u G-u je barem tri stupnja niža od one na ulici, i se moguće zagrijati samo na konvencionalan način. U četvrtak sam si dah vidjela tamo. Pitam se od čega stalno kašljucam?! G-u definitivno treba hitno čišćenje, tako da ću morati nešto organizirati s Bebom kad joj kolokviji napokon završe. Strah me da ne pokupim neku ružnu boleštinu ili astmu (nije da je astma lijepa, ili da nije bolest, al dobro).
Krevet u G-u je apsolutno užasan. Škripi, pleše, federi su u banani. Ali svejedno, čovjeku priraste srcu zbog dostupnosti i zbog nekih drugih stvari. Televizija je totalna katastrofa i ona dva programa koja hvata su obično ljubičasti, zeleni ili arterijski crveni.
U zadnje vrijeme furam sa sobom laptop. Sve je počelo kad sam morala prevesti nekih 50ak str, a Dragi,koji jako dobro spika engleski i hrvatski, mi je trebao pomoći.
Laptop nam sad služi za gledanje filmova dok čekamo da se temperatura izjednači s onom na ulici. Zadnji put smo posudili Starship Troopers 3 (s Casperom van Dienom), ali ga nismo uspjeli pogledati jer susjed nije bio online, pa nisam mogla skinuti codec za reprodukciju u GOMplayeru. Drekec.
Zato sad pišem s laptopa koji sad reproducira sve postojeće formate, i one abecedne nastavke koji dolaze iza točkice.
Sutra, Anakonda s Davidom Hasselhoffom. Ne mogu odoljeti. Moram to pogledati. Uostalom, koliko loše može biti? Lošije od Caspera van Diena i Jolene Blalock u trećem nastavku Svemirskih vojnika? Ja se nadam. Svemirski su dobro producirani treš. Nadam se da je Anakonda snimljena sa 1000$ budžeta, od kojih je 500 išlo Davidu za honorar.

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se