Rage, rage against the dying of the light
Veljača 2009 (3)
Siječanj 2009 (3)
Prosinac 2008 (4)
Studeni 2008 (1)
Siječanj 2009 (3)
Prosinac 2008 (4)
Studeni 2008 (1)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
A word or two...LDCE
rid - 1. arid land or an arid climate is very dry because i has very little rain;
2. not having any new, interesting, or exciting features or qualities
Riječ, dvije...Bratoljub Klaić
himasa - zabrana ubijanja živih bića kao osnovni moralni zakon budizma, hinduizma i jainizma
Dobar proizvod
Under construction
Under construction
29.11.2008., subota
Mračni post
|
Postoje mračna mjesta u životu svakog čovjeka. Neka mračna mjesta ostaju zakopana u podsvijesti, neka su uvijek tu, u svakom trenutku života. Svaki budni trenutak, svaki san, svaka misao potcrtana je tankom, crnom linijom koja predstavlja to mračno mjesto. O takvom mjestu se ne priča. O njemu se ne piše. O njemu se samo razmišlja kao o tuđem mjestu, dislociranom od životne stvarnosti. O mjestima koja su mračna kao moje mjesto ne može se razmišljati kao o dijelu prošlosti, jer je nemoguće zamisliti da je mogao postojati mrak poput tog. Mrak koji ždere dušu, mrak u kojem čuješ demone i znaš im ime, poznaješ im lice, ali ne vidiš, jer ne želiš. Ne možeš. Tama se ne zaboravlja. Ne zaboravlja se svijest rođena u najcrnjoj od svih noći. Od mraka se ne bježi ni u podnevnim satima vrućeg lipnja. I svaki božji dan, svaki otkucaj srca postoji istovremeno u mraku i na svjetlu, i suprotnosti se nekako koegzistiraju, odvojene jedna od druge, ali opet dio iste svijesti. U mraku suze nisu mokre, vrisak nije čujan, ali bol se osjeća. Osjeća se izdaja. I ličnost se račva. Život se dijeli u dva smjera koja se nikada više neće moći sresti. Moj mrak je samo moj. Moji demoni samo su moji, u tišini. I teret je tu, jer u mraku se brišu sve linije normalnog. Život postaje grčevita, biblijska borba između tame i svjetla. A ateist se moli da se jednog dana granice izbrišu, da se dva nepomirljiva života spoje u jedan i da osjećaj otuđenosti od vlastitog života nestane. I nakon bolnih reminiscencija, autor pali cigaretu, otvara prozor da bolje čuje kišu. I vraća se onom drugom životu za koji se trebalo boriti. |
