|
Velika karijera ovog benda mogla se naslutiti već po prvom pojavljivanju u javnosti, 1992., kada je njihov nastupni singl, navijačka himna "Dinamo ja volim" (nastala na tragu tradicionalne "You'll Never Walk Alone"), srušio sve rekorde slušanosti i postao neprikosnoveni hit godine. Riječ je o pjesmi koju kritičari s pravom nazivaju hrvatskom inačicom glasovite "Anarchy In UK" Sex Pistolsa, o autentičnoj urbanoj himni čiji je buntovničniki karakter podgrijavala dugogodišnja borba navijača "Dinama", Bad Blue Boysa, da svom klubu vrate staro ime.
Veliki uspjeh debitantskog singla bio je u prvim godinama karijere Pipsima više teret negoli blagoslov. Diskografska industrija u ratnim uvjetima nije imala ni snage ni mogućnosti materijalizirati ogromnu popularnost jedne pjesme nepoznatog benda, a prešutni bojkot državnih medija i stalni politički presing onemogućavao je širu koncertnu aktivnost. Ipak, nastupni je album "Shimpoo Pimpoo", izdan krajem 1993., ostavio dobar zalog za budućnost.
Sljedeće dvije godine obilježila je bogata kazališna aktivnost benda; 1994. je Satiričko kazalište "Kerempuh" iskoristilo dobar dio materijala sa "Shimpoo Pimpoo" kao glazbenu podlogu hit-predstave "Dobro došli u plavi pakao" Borivoja Radakovića, dok godinu dana kasnije Pipsi rade soundtrack za rock-dramu "Mafija!" u Zagrebačkom kazalištu mladih.
U prosincu 1995. Pips, Chips & Videoclips objavljuju svoj drugi album, "Dernjavu", iznimno zrelo i kvalitetno ostvarenje, kojim bend osvaja i dotad mu nedostupne dijelove Hrvatske, te započinje proboj na susjedna tržišta Slovenije i Bosne i Hercegovine.
"Dernjava" osvaja "Porin" za najbolji alternativni album 1996. i postavlja visoke standarde za sljedeći projekt. "Fred Astaire", sniman u proljeće 1997. na obroncima Učke, a miksan tog ljeta u Ljubljani, dočekan je u hrvatskoj javnosti kao apsolutni kreativni trijumf benda, s jednakim oduševljenjem publike i probirljivih kritičara. Moderna produkcija, agresivna svirka, čisti jezik ulice i nesumnjivo najveća politička angažiranost zabilježena na hrvatskoj sceni do sada bili su razlog podizanju velike medijske prašine. Izlazak albuma u listopadu '97. pratila je i prva autorizirana biografija jednog hrvatskog rock benda, knjiga "Dugi vikend u zemlji čudesa" autora Ante Perkovića.
Treća ploča Pips, Chips & Videoclips gotovo je u svim anketama na kraju 1997. osvojila prvo mjesto, a ukus publike potvrdila je i prava žetva nagrada 1998.; četiri novinarske nagrade "Crni mačak", potvrdila su i dva "Porina", onaj najprestižniji - za album godine te za najbolju vokalnu suradnju. Potpuni trijumf "Freda Astairea" spektakularno je proslavljen u proljeće '98., na solo koncertu pred tri tisuće ljudi u zagrebačkom Domu sportova.
U studenom 1999. izlazi i njihov četvrti album "Bog", kruna njihovog dotadašnjeg rada i pravi pozdrav odlazećem tisućljeću. Sniman, miksan i masteriran u jednom od najboljih europskih studija, "Tivoli" u Ljubljani, "Bog" je opet osvojio dva "Porina" i četiri "Crna mačka".
Slijedi i turneja "Fenomenalan dan" po kazalištima u osam najvećih hrvatskih gradova.
U dvijetisućitoj bend je u medijima prisutan uglavnom zahvaljujući glasinama o raspadu, zbog odlaska dvojice njegovih članova, Kralje i Tiće. No, već u prosincu glasine su demantirane, kada na nastavku turneje "Fenomenalan dan" gitarist Nikola Radman, poznat po radu s Urbanom, ulazi u bend kao njegov novi punopravni član, a Pipsi najavljuju i snimanje posve novog albuma "Drveće i rijeke".
2002. iz benda odlazi bubnjar Šparka, a umjesto njega dolazi Tin Ostreš.
"Drveće i rijeke" u izdanju Menarta izlazi na proljeće 2003., producenti albuma su Jura Ferina i Pavle Miholjević, a miks potpisuje Dave Fridmann, jedan od najtraženijih rock producenata današnjice (Flaming Lips: "Yoshimi", Mercury Rev: "Deserter Songs", "All Is Dream"...). Po objavljivanju albuma Pipsi izlaze na koncertne pozornice s novom, proširenom postavom i bilježe zapažene nastupe na ljetnim festivalima.
U jesen 2003. časopis Mojo objavljuje pohvalnu recenziju "Drveća i rijeka", a bend tijekom sljedeće dvije godine nastupa u Londonu, Irskoj i Njemačkoj. Krajem 2005. pojavljuje se prvi živi album Pipsa, unplugged "Dokument" snimljen u Ljubljani 17. 12. 2004.
|
