POGREŠAN SVIJET....u KOJEM ŽIVIM 
[/IMG]
[/IMG]
I onda kada znam da taj svijet u kojem živim ne pripada meni, i to nakon mnogo godina shvatim, postavljam si pitanje, zašto sam ja određen da živim baš u njemu , zašto ne negdje drugdje u svemiru gdje postoji možda taj moj svijet kome ja pripadam.
Pripadam po ponašanju ,po željama , po davanju i primanju, po ljubavi koja je u meni.
Ili ja živim u krivom svijetu i u krivo vrijeme ili u meni živi taj krivi svijet, tako da „normalan“ svijet i ne razumije me.
Ako pogledam oko sebe , malo ima razumjevanja za neke postupke koji nisu zadani klišeom ,
ovoga svijeta.
U njemu je sve zadano unaprijed. I prije nego se rodimo, pravila su postavljena, pogotovo pravila ponašanja.
Pravila kroz vijekove postavljale su vjere, pa vladari , pa sile i vojske, itd,
Netko će reći u krščanstvu kao i u ostalim vjerama postavljeni su i pravila koja govore o miru, osjećajima, ljubavi, da i biti će u pravu, no sve je to dobro dok su osjećaji upučeni onima kojima netko to propiše, ljubav dana samo onom kojima taj netko dozvoljava.
I kada se osvrnemo u daleku prošlost svi ti propisi ponašanja donjeti su nekom silom, nekog vladara , nekih križarskih ratova ime vjere.
Oni i dan danas funkcioniraju i trebali se po njima ponašati.
Kako i zašto , kako reći da postoji jedna ljubav. podjelena naravno na različite okolnosti i osobe, ili stvari. Da tada imamo pravo reći da volimo , ali ako se slučajno nalazimo u zadanom klišeu, možeš reći da voliš, auto, more, novac , moć, dijete, no nedaj bog da
kažeš da voliš osobu suprotnog spola a, već se nalaziš unutar klišejskog zakona (bračnog),
i nije tada važno na koji naćin se pokazuje ta ljubav , kao želja za intimnošču, nježnošču ili samo prijateljstvom, tada se javljaju dušebrižnici ovoga svijeta , čuvari klišeja i čudoređa.
I pokazuji mi svoj put kojim trebam iči, ili.......
Nema tu objašnjenja, nema tu opravdanja, kakvo prijateljstvo, ljubav i prijateljstvo , ma jok to po njima neće moći zajedno,,
I kada mi je pun kufer toga svijeta kojemu ne pripadam, kuda da pođem. kome'? gdje pronači nekoga tko isto tako ne pripada ovom i ovakvom svijetu, a ima njih mnogo samo se skrivaju, skrivaju
unutar knjižurina koja govore o tome, skrivaju se unutar samog sebe, nemajući hrabrosti,
jednostavno to pokazati, pa reći da i ja dolazim ili ja sam dio ovog svijeta no ne želim da je takav, ne želim da sam ja takav... no nema hrabrosti dovoljno za to.
A kada i nađeš nekoga tko živi u sličnom svijetu, i taj samo djelomično može prihvatiti to da klišeji, su smrt slobode, slobode misli, osjećaja,iljubavi no iako sličan ipak zakočen postavljenim davnim klišejom, onda stvarno pomislim da ipak ja ne pripadam, tu u taj svijet. Gdje osjećaji, ljubav moraju biti zatočenici prošlosti.
A gdje je taj drugi gdje ja pripadam?
Možda gore negdje među zvijzdama je moj svijet slobode misli , i izražavanja, bez
zgražanja svega što ne pripada pravilima , davno zadanim.
Živim u njemu, no definitivno to nije moj svijet.i neće biti
ostavi trag… (5) | printaj. | x | ^
[/url
