Zapitali ste se što to meni bi.
uvukla se neka teška sjeta, kao da neću imati vremena posljednju želju si ispuniti da konačno imam konja na kečolandu, da ga svaki dan mogu gledati, hraniti, jašiti,šaputati mu..
Ne mogu shvatiti iako mi se nešto napunilo godina , zar moram te godine uz onakavu ljepotu koju sam stvorio živjeti na asvaltu, ubijajući vrijeme , šetajući kao neki bolesnik po kvartu, od kafiča do kafića , no nadam se da to neću morati zbog nekih kompromisa, želim da svi budu zadovoljni ali želim da i ja ne kopnim tamo gdje se ne osječam dobro.
Krečem u već oko sredine prvog mjeseca po konja koji me čeka, ( jahao sam ga vidi slike)jednostavno moram , moram ili će mi se srce raspoloviti.
Tko je taj kompromis izmislio kao da je želio da nitko ne bude zadovoljan, a , opet bez njega ipak bili bi u velikim problemima.
I tako sa kompromisima čaša je napola puna, ili napola prazna , zapravo
pomalo nitko nije zadovoljan, a j..g
U ovom blogu može se naći svega , od neizmjerne tuge, i bijesa, zidanja do slikanja, smijeha
do suza , fešta do beda, smrti do rođenja, ne znam što me još može trefiti, sve me stuklo ali me još uvijek
[/url
