... it's all just...life..:)



Zašto za minut sreće platimo višemjesečnom patnjom...


Photobucket
zamisli...
umjesto www.blog.hr pišem www.bol...
toliko je ima da izlazi i pismeno..
Nije bilo najsjajnije, nije bilo puno ljubavi, strasti, uzbuđenja..
ali bilo je duboko..
i onda odeš samo tako iz čista mira zbog sitne glupaste prepirke
koja ti je prije bila smješna, i takve moje promjene raspoloženja su ti bila simpa..
odeš bez traga...

Ne boli me srce, duša me boli...
I točno osjećam bol nerude one noći kad je pisao najtužnije stihove...
Obećao si da me nećeš ostavit
rekao si da nećeš nikad odustat
a odustao si tako lako
ja se još nemogu načudit kako si tako lako odustao, prelako
jednostavno nemogu doć k sebi gledajući lakoću tvog odlaska...

Rekao si da ćeš me čuvat..
ja sam se osjećala sigurno
Prihvatio si me u cijeloj punoći moje ludosti
ekscentričnosti
Osjećala sam se kao JA u tvojoj blizini
prvi put ikad u životu osjećala sam se prihvaćeno cijelim bićem
dapače, bilo ti je prešarmanto i zato si me volio
Ah volio..
Očito nisi niti kap..
Koje zablude..
Koja naivnost..
Osjećam se posramljeno
poniženo
uništeno
zavareno

I onda odeš odeš samo tako..
ja još nemogu doć k sebi
Zavoljela sam tvoje veliko srce
ali odustaju li ta velika srca od ljudi
Govore li ta velika srca
da će dat sve od sebe
da ne odustaju lako
Prvo si me mazio
a onda tako bešćutno zgazio

Puno priče kad nije trebalo
i malo priče kad je trebalo
I što da radim sad..
samo želim znat zašto..

A kako li sam te samo htjela voljeti..
htjela sam ti bit najbolja na svijetu
htjela sam te samo voljeti i voljeti..
a nisi mi dao..

Zgažena, pregažena
posramljena
ponižena

A koliko sam te, O BOŽE koliko sam te poštovala
bio si mi uzor
ljudina
muškarac
ikona
i sve to samo tako nestane..
šok, nevjerica, praznina...

Samo mi treba razlog
zašto?!
samo da mogu nastavit živjeti..
I koja je to praznina sad u meni
ti nemaš pojma koliko će meni trebati da se oporavim
ja stvarno nemam snage se borit
jedino za čim osjećam potrebu su svoja četri zida
toplina peći i pokrivača

I zašto su sve moje ljubavi fatalne...
a kunem se svojim srcem da ja to neželim.
želim davati, voljeti i biti voljena

I samo želim majku sad...
Samo želim se vratiti u srž početničke sigurnosti..
samo želim da me majka zagrli, i samo me drži i drži dok bol ne prođe

Samo se napokon želim osjećati iskreno i bezuvjetno voljena..

Nemam
više
kapi
snage


11.12.2009. u 01:59 | Ostavi Komentar (13) |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.


< prosinac, 2009 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Veljača 2012 (1)
Siječanj 2011 (1)
Rujan 2010 (1)
Kolovoz 2010 (1)
Travanj 2010 (1)
Ožujak 2010 (1)
Siječanj 2010 (1)
Prosinac 2009 (1)
Studeni 2009 (1)
Travanj 2009 (1)
Ožujak 2009 (1)
Listopad 2008 (1)
Lipanj 2008 (1)
Prosinac 2007 (2)
Listopad 2007 (2)
Rujan 2007 (1)
Kolovoz 2007 (1)
Srpanj 2007 (2)
Svibanj 2007 (1)
Travanj 2007 (1)
Ožujak 2007 (1)
Veljača 2007 (2)
Siječanj 2007 (1)
Prosinac 2006 (2)
Studeni 2006 (1)
Listopad 2006 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv




,





Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se