Petak mi je prošao cijeli u trčanju i obavljanju nekih nedovršenih i nagomilanih poslova, tako da nisam išao nigdje. U subotu sam planirao ići u Celje na moto susret, no ni vrijeme, ni financijska situacija nisu išle tome u prilog, tako da sam u kasno poslijepodne ipak odlučio skočiti do Zeline. I bio je to pun pogodak. Vrijeme u Zelini bilo je super cijelo poslijepodne i tek je negdje oko ponoći počela padati neka kišica. Budući sam išao bez šatora, negdje u to vrijeme sam i krenuo nazad za Zagreb.

Sam susret je bio odličan, jako puno motora i gostiju. Bandovi su bili OK, sa simpatičnim plesačicama u bojama Jagermeister-a, a za striptizetu vam ne bih znao reči, budući sam zbrisao ranije.

Vidimo se i dogodine.

Pogledaj cijelu galeriju (71 slika)

Jesmo spremni za ovakvu budućnost? ;)

Nadam se samo da će vrijeme ove godine biti bolje nego prošle. Bez obzira na vrijeme, bilo je super, te znam da će i ove godine biti zanimljivo.

Probudih se u subotu oko 12 sa idejom da svratim opet u Krapinu. Petak mi je tamo bilo OK, pa rekoh, subota će biti još bolje. No, prozujao sam malo po kalendaru moto-susreta i vidim da je i u Garešnici motorijada. Nisam još bio kod Rđavih škljoca i učini mi se dobrom idejom da odjedrim u tom smjeru.

Vrijeme je bilo obečavajuće, čak je i sunce zasjalo nakon ne znam koliko dana, tjedana…. Ubacio sam nešto hrane u želudac, spakirao stvari, šator, vreća za krmljenje, luftić, pumpa i put pod kotače. Kako nisam nikada išao do Garešnice, odlučih prepustiti se svom pametnom GPS uređaju. Krenuo sam rutom preko Dugog sela (makar smo Na2Kotacha i ja rekli da tom cestom više neidemo), Vrbovca, Čazme i moj me pametni GPS odveo na cestu koja je uredno ucrtana, velika, široka, prava…a kad ono…šljunak i blato sljedećih 18 km kroz šumu. Hebo sam im sve po spisku onom ko je dao da se ova cesta upiše u mape. Nakon podosta turističko-razgledavajuće lagane vožnjice izbio sam ponovo na asfalt i preporodio se.

Ubrzo sam stigao i u Hercegovac, mjesto na kojem se održavao moto susret. Odmah pri dolasku znao sam da će biti više nego zadovoljavajuće. Podigoh šator, raspremio stvari, složio „krevet“ i krenuo u razgledavanje. Bilo je dosta ljudi i taman je kretao defile. Rekoh, propustit ću ga ovaj put, tek sam stigao, a ni pivu još nisam popio.

Uglavnom, cijeli dan je prošao super, poslužilo nas vrijeme, ljudi su bili u odličnom štimungu, dobra svirka i na kraju dvije mađarice koje su dizale, ehm, temperaturu.

Sve u svemu, moram naglasiti da mi je u ovoj sezoni ovo bio najbolji susret. Nadam se ne samo s toga što je to prvi susret ove sezone sa sunčanim nebom, nego zato što je to istinski i bio.

Respect, vidimo se dogodine.

PS: Po povratku odabrao sam meni poznati put preko Kutine, da izbjegnem raznorazne šljunkovite ceste, kad ono, nakon kavice u OMV-u na izlazu iz Kutine...ŠLJUUUNAAAK!!!! Sad su našli popravljati dionicu do Popovače. :(

Pogledaj cijelu galeriju (118 slika)




Evo i video za one iznad 18. :)

Napokon sam uspio uhvatiti stari godišnji. Petak mi se činio kao najduži dan ikada. Svoj jednotjedni godišnji odlučio sam započeti laganom vožnjicom do Zagorja. Krenuo sam u posjet MK Neandertal Bikers-ima u Krapinu. Vrijeme je bilo relativno OK, što će reći da nije ništa padalo po meni. Da je bilo malo više sunca ne bi se bunio, ali i ovako je sve prošlo odlično.

Ne mogu puno pisati o samom susretu, jer sam već oko 21 krenuo nazad put Zagreba, budući sam doma ostavio svu potrebitu opremu za prespavati. A i hvatao me pomalo umor, pa nisam htio spavajući voziti nazad za Zagreb.

No, evo i nekoliko slika, da ne bi bilo da susret nije bio dokumentiran s moje strane.

Htio bih samo još nadodati da je ekipa iz kluba vrlo srdačna i sada mi je možda malo žao što su šator i vreča za spavanje ostali kod kuće. Sljedeći puta se to neće dogoditi. :)

Pogledaj cijelu galeriju (20 slika)

Oblačno. Petak. Dogovor je pao i od tada sam u mislima na putu.Tomo, Kruno i ja krenuli smo iz Zagreba. U Bosni smo se sreli sa ekipom iz Čakovca i Varaždina. Njih sedam. Kroz Doboj do Modračkog jezera. Smjestili smo se u sobe, bajkeri su bili jedini gosti. Zabava je bila odlična kao i organizacija cijelog susreta. Ejub i njegovi Pakleni vozači su domaćini koje treba upoznati. Moglo se čuti i vidjeti paljenje guma i turiranje do besvjesti starih i potpuno novih pila, tako da to ne trebate isprobavati na svom motoru. Kiše i sunca je bilo u izobilju cijelu subotu, kao i čevapa, pive ...... Zabava se nastavila ispod šatora, na jezeru. Dobar štimung, luda ekipa i tako dva dana. U nedjelju prije polaska običaj je otiči do Ejubove pizzerije "Camel" i tamo ispiti kafu koja dolazi u maloj džezvici i pojesti posljednje čevape u BiH ili naručiti tradicionalnu Časku, jelo koje još 10 minuta kipi u keramičkoj zdjelici na vašem stolu. Tu se pozdravismo sa ekipom Paklenih vozača i krenuli put pod kotače - via Zagabrija

Pogledaj cijelu galeriju (98 slika)

Ako me vrijeme posluži sljedeći tjedan, razmišljao sam o susretu vozača Kawasakija u Schwieberdingen-u sljedeći vikend.

Prikaz veće karte

Sjedim u petak oko 10 u Spunk-u i gledam prognozu za vikend. Katastrofa. Veli, cijeli vikend kiša. Nakon posla odlučio sam da ipak iskoristim ovaj petak, jer je dan bio lijep. Na 2 kotacha je zapalio u Tuzlu sa ekipom iz Čakovca. Nadam se da će ih u Bosni poslužiti ljepše vrijeme.

Krenuo sam oko 18 put Zaboka. Taman sam stigao na motocross i hladnu pivu. Bilo je podosta ekipe, štimung je bio OK, a najviše je vrvilo sa malim metalcima i metalkama. A izgleda da se potrefila i matura, jer je bilo dosta klinaca sa oznakama škole i razreda. Uh, kako je to bilo davno.

Svirka navečer je bila odlična. Ferzzo je rasturio sa svojim band-om, a Kawasaki 3p bio je šlag na kraju. Ekipa je naprosto podivljala na njih. Finiširali su sa „Antonija“ i tu je nastao totalni kaos. Zakon.

Uglavnom, drago mi je da sam odlučio ići na susret u petak.

Pogledaj cijelu galeriju (40 slika)

Nekako me najviše palio odlazak u Umag. Što zbog lijepih uspomena od prošle godine, što zbog nekih drugih uspomena, koje vas ne zanimaju, pa vas neću daviti time. Petak sam bio uzeo slobodno, da se stignem malko odmoriti, te da odmoran i čio krenem put Staaarih Rokera. Na 2 kotacha se zbog recesije dvoumio između Umaga i Tuzle, te smo se dogovorili, kako ja ipak jako volim putovati sam, da on odpiči sa ekipom u Tuzlu, a ja, vuk samotnjak, u Umag.

Krenuo sam u petak oko 12 sati. Vrijeme kao izmišljeno, sunčano, ma jednostavno savršeno. Stao sam na kavicu, po starom dobrom običaju, u Severinu na Kupi i sa uživanjem razmišljao o mojim suradnicima na poslu, kako jedva čekaju tvorničku sirenu u 15:30.

Kako sam napredovao prema Rijeci, blizu Delnica je naglo zahladilo, a termo podstave su mi bile u ruksaku. Ma reko, izdržat ću do toplijih krajeva. A onda, kiša…i još kiše…i još hladnije. U jednom trenutku pomislio sam da mi je motor počeo trukirati, dok nisam skužio da se to ja tresem. Stao sam na nekoj autobusnoj stanici i izveo svoj prvi „in public striptease“. Jakna dole, podstava gore, hlače dole, podstava gore, oblačenje i mahanje prolaznicima koji su veselo trubili.

Nekako sam se dokopao predjela bez kiše i nastavio uživati u vožnji bez elementarnih nepogoda. Čim sam stigao u kamp, postavio sam šator i požurio na hladno pivo. Ekipa se počela skupljati, tonske probe u tijeku, a ja omamljen alkoholom, ugođajem i toplim sunčevim zrakama puštam mozak na pašu.

Navečer je bila ludnica, od Razvalina, preko Let 3-ja, pa do Emine i White Thundersa. Čak i kiša koja je nakratko pala, nije mogla omesti ekipu da luduje pred binom i pjeva zajedno sa bandovima.

Tu večer (jutro) uspio sam isposlovati spavanje u toplom krevetiću, pod čvrstim krovom (u to ime hvala sponzorici), tako da su se moje stare kosti dobro odmorile. Subota je cijeli dan bio urnebesan. Odlična organizacija, moto igre, mjuza, svirka, vatreni performans. Od svih bandova htio bih izdvojiti band koji je doputovao čak iz Finske, Baton Rogue Morgue, koji su svojom energijom zapalili svekoliko motorističko pućanstvo.

Da vas sad ne davim previše sa pisanjem, bacite oko na foto galeriju i video uradak. Kao što kažu, slika govori 1000 riječi. ;)

Vidimo se naravno i dogodine, na 10., jubilarnom, moto susretu MK Staaari Rokeri.

Pogledaj cijelu galeriju (134 slika)

Dan je bio kao stvoren za vožnjicu. Sunce, pun rezervoar, 70 kn u džepu i dobra volja. Nacrtani i ja krenusmo u rane poslijepodnevne sate starom cestom prema Vrbovcu i obečali si da to više nećemo ponavljati. Ona betonska cesta je smrt za motore. Imao sam feeling da će mi se motor raspast u nesastavljive djelove. No, nekako smo stigli u jednom komadu.

Taman smo uhvatili defile kojem smo se i priključili. Vožnjica je bila sasvim OK, ma da mi se činilo nekako kratko, ali i to je zanemarivo.

Po povratku na susret odrapili smo po pivama i čudili se band-u koji je prašio po največoj vručini. Dijabaz, svaka vam čast. Nakon njih su svirali Ballbreakers, band koji svira AC/DC. Moram priznati da mi je to bio overload AC/DC-a, jer se dečki nisu dali sa stage-a sve do negdje ponoći. Al, ajd, izvukli su se, jer su za kraj odsvirali jednu od Metallica-e.

Sve u svemu, vikend je prošao OK.

Pogledaj cijelu galeriju (87 slika)





I malo zabave za punoljetne. ;)