- nur die Liebe zahlt

TE davne zvjezdane noci...

U mracnoj sobi sastavljam ovu rimu, moleci tijelo da savlada zimu. Poslije mnogo godina pokusavam rijeci pronaci, koje ce tvoje srce taci. Sjecam se te davne zvjezdane noci, kad s tobom postadoh zena a na licu mom , osta samo od djetinjstva sjena. Prvi puta, bojazljivo,drhcuci polako postado smo jedno, a onda poludjeti za tobom bilo je lako. Dobro se sjecam te zvjezdane noci i stidljivog pogleda oci u oci. Tiho je sumjela rijeka i svojim tokom tekla, a od erupcije nepoznatog osjecanja cak i suza srece nas je pekla. Rosa se spustala na travu dok poljupcima obaipao si mi glavu. U cvrstom zagrljaju slusajuci kako juri vlak, nasu ljubav okruniti je mogao jedino brak. Nasa saputanja nosio je vjetar,a cak cula ih je i rijeka jer odzvanjase kao jeka. Drvece je pjevalo,cak i lisce od umora zijevalo. U vrtlogu strasti lancic si izgubio cak nisi ni primjetio ludjacki si me ljubio. Ribar je ribu lovio,za vjernost si me molio bio je on svjedok tada, kad spojise se nasa tijela mlada. I,sada,u ovoj zvjezdanoj noci dok puse povjeterac blagi,u nebu vidim tvoje oci i uzalud dozivam Dragi,Dragi.Pa to sjecanje i danas boli, dok moje srce i tijelo i danas voli,neka vrijeme sto brze prodje i agoniji mojoj kraj dodje.Sada samo suze me guse sjecajuci se te davne noci kada vjerovao mi nisi,da zauvjek moja ljubav ti si. Nas datum zaboraviti necu,jer tamo u zvjezdanoj noci,samo ja i ti prvi puta dotaknuli smo srecu.