31

srijeda

ožujak

2010

miro gavran



Ni nakon svih mijena moja ljubav nije ugasnula. Ljubim svaku

bolnu misao o njemu. Ne odustajem od svoje nakane. Nije me obuzeo

strah od opasnosti na koju ste me upozorili.

Nesretnici koje nitko nije ozbiljno shvaćao govorili su da život bez

ljubavi nema smisla. Uvjeravali su nas da je život ljubav, a ljubav

život.

Povjerovali su im samo oni koji svoj mir zamjeniše gubitkom i

čežnjom.



Hodala je između zelenih cvjetova sanjajući dolinu ružmarina.

Prišao joj je vjetar i nježno šapnuo :

"Djevojko, od uspomena se ne može živjeti "

Nasmijala se i rekla :

" ZNAČI JA NE ŽIVIM "

I nastavila je prema rijeci.

Hodala je po vodi sklopljenih očiju.

Rijeka ispod njenih bosih nogu je žuborila :

" Djevojko probudi se, oko tebe je život "

ŽIVOT ? OKO MENE ? NE, ON JE OSTAO U DOLINI RUŽMARINA

I nastavila je prema šumi.

Hodala je kroz stabla drveća a krošnje su šumjele :

" Djevojko zašto si tužna ?Moraš shvatiti da je sve prolazno.Živi za danas... "

ALI IMAM JUČER- TO MI JE JEDINO OSTALO OD NJEGA.

I nastavila je prema livadi .

Hodala je ispod duge s boje su kapale na njenu bijelu haljinu:

" Djevojko nije on jedini "

Nasmiješila se i rekla :

NIJE JEDINI ALI JE JEDINI KOJEG VOLIM

I nastavila dalje.

Hodala je po plišanoj mahovini,

sunčevi zraci su se preplitali sa vlasima njene kose :

" Djevojko tek si na početku "

Nasmješila se i rekla :

POČETAK ĆE BITI KAD UVELI RUŽMARIN PONOVO ZAMIRIŠE

I nastavila prema rajskoj dolini.

Hodala je bosa po bijelim kristalima.

Padao je zeleni snijeg na njezine žedne usne :

" Djevojko budi ono što jesi, zašto se praviš da si dovoljna sama sebi "

JA SAM LJUBAV I ŽIVIM U NADI DA ĆU SE JEDNOG DANA PONOVO OSTVARITI

I nastavila je putem svoje čežnje.

Hodala je kroz muziku i uspomene i pisala njegovo ime po nebu :

" Djevojko budi iskrena prema sebi, znaš da je tako moralo biti.

Zaboravi ga "

Nasmiješila se i rekla :

ŠTA OSTAJE OD ŽIVOTA AKO SE ZABORAVI ONO NAJLJEPŠE.

I krenula je ka sadašnjosti .

Hodala je veselim ulicama grada.

Očima sanjalice promatrala je život izbjegavajući da

učestvuje u njemu.

Bila je previše duboko u sebi i

PREVIŠE GA JE VOLJELA . . .



Ovo je citat iz romana Klara, Mira Gavrana.

Kako godinama, iako bez neke velike reklame, naiđem na

neke natpise o ovom književniku, znam da je on najprevođeniji

hrvatski književnik.

Zato sam želila pročitati nekoliko njegovih knjiga pa

da i ja vidim zašto je tako uspješan.

Međutim, tamo-vamo, zaboravim na svoj naum.

Sad sam napokon uzela njegov roman Klara i nakon

desetak pročitanih stranica oduševljena sam stilom pisanja,

tečno piše i to je stil pisanja koji ja uživam čitati!

Jeste li čitali djela Mira Gavrana i kakvo je vaše

mišljenje o njegovom književnom djelu??





Image and video hosting by TinyPic

25

četvrtak

ožujak

2010

izlazak





Bila sam vam u moderno kino!!!!





Alisa u zemlji čudesa





Moja udruga GUŠT bila je gost na izložbi udruge MOT iz Splita!!!




Dalmata - Sa šufita



Carla Bruni - Sa šufita



čiovka - Sa šufita






19

petak

ožujak

2010

moć sjećanja



Kako smo registrirale našu udrugu za druženje,

u zakonsku obavezu jedne udruge ide i otvaranje

žiro raćuna. Morale smo nas dvi članice poći u

najbližu poslovnicu koja ima službenika za rad sa

udrugama i otvoriti naš žiro račun.

Najbliža poslovnica banke nam je u Solinu.

Nakon misec dana dogovaranja jedan dan smo uspile

i otići.

I tu treba ispuniti brdo papira, tako smo se zadržale..

Je li to Dražanaaaa...........- odjednom upadne žensko

biće u ured. Ko? Odakuša, kolegica iz osnovne i atletike.

Uz zajedničko ,veselo govorenje i skakutanje kako to

samo žene mogu kad se raduju susretu ,došle smo i

do dana i kolega iz kluba. I najsmješnijeg događaja na

jednom takmičenju.

Sezona atletskih takmičenja je liti i tako smo mi jednog

srpanjskog dana imali takmičenje u Zrenjaninu, Vojvodina.

Na tom takmičenju su dvi početnice trebale nastupiti u utrci

od 600 m za mlađe juniorke. Kako je i start utrke za starije

juniorke na 200 m, na istom mistu, ove dvi naše su napale suca da

ih nije pročita u startnoj listi jer i one trebaju trčat.

Srića, bile su slobodne dvi staze i sudac ih je uvrstio u utrku.

200 m se starta iz bloka za razliku od 600 m di takmičari

startaju bez bloka. Ove dvi su malo zbunjeno gledale, ali

kud svi tu i njih dvi. Starter da znak za početak utrke.

Šprinterke jurniše svom forcom, a naše dvi, zbunjene

kako će ovim šprintom izdržat 600m, za njima..

Iznenađenje je bilo kad su šprinterke nakon 200m stale,

a naše dvi nastavile trčat .... tresa se cili stadion od smijeha.

I sad meni Odakuša govori , ti si sidila kraj mene na tribini

i vikala "Diće one, diće one!"

A ja znam da sam bila na travnjaku i od smija plakala

i valjala se po travi.

I sad dokazivati jedna drugoj kojoj je sjećanje točno,

bilo bi uzaludno.

I sad se ja pitam, kad bi imali vrimena, i išli provjeravati sjećanja

nekih osoba vezano za neki davni događaj koji kupus bi dobili...


I da, one dvi su postigle osobni rekord na 200m............

12

petak

ožujak

2010

pokušala sam napisati priču....

Pišem ti priču


Suzana je sjedila na štekatu i ispijala prvu jutarnju kavicu, čekajući brodicu koja će je prebaciti iz malog otočkog mjesta Kali, u obližnji grad, gdje će sjesti u autobus kojim će se vratiti u svoj rodni gradić.

Preumorna od svakidašnjih obaveza, poslom, majčinstvom nad buntovnom studenticom, ulogom supruge, domaćice, kćeri, Suzana je nakon dvadeset godina braka morala uzeti odmor, promjeniti mjesto i odmorit se od svega. Morala je srediti misli.
Tako je prošli vikend, umijesto u svom gradiću na obali, poprilično bistre rijeke, provela u tipičnom primorskom mjestu. Šetala je, razmišljala, sijedala na kave i uživala u mirisu mora i pogledu na brodove koji su plovili pučinom.
Mučilo ju je što joj se u misli ušuljao lik radnog kolege i to je poremetilo njen ustaljeni ritam življenja. Suzana je bila zbunjena jer nikad nije gledala okolo, bila je zadovoljna svojim brakom, poslom djetetom. Ali ni ne primjetivši, osjete joj je zaokupirao taj kolega kojeg nikada nije ni pogledala. Sjedeći za uredskim stolom, osječala je njegov pogled, da je svlaći, da vode ljubav.
Sve je za ljude, tješila se ona uznemirena reakcijama svoga tijela. Proći će. Da ti osječaji, kojima ni ime nezna, prođu, Suzana je izbjegavala radnog kolegu. Kao u narodnim poslovicama, što ga je ona više izbjegavala, to ju je tijelo upornije vuklo u njegovu blizinu. Sad je to postalo mučenje, jer njih dvoje nisu se nikada ni pogledali, a tijela su pričala , mazila se i ljubila nekim sirovim animalnim jezikom.
Glava je vukla na jednu stranu, a tijelo na drugu. Uz svakidašnje stresove, to je bilo previše za Suzanu. Morala je se odmaknuti, razmisliti.
Nakon vikenda razmišljanja, jureći autobusom ka svom domu,
Suzana nije bila ni pametnija, ni manje zbunjena, niti je znala riješenje svojih problema. Godilo joj je što se odmakla od svakodnevnice i napunila baterije. A sutra je novi dan...


Jesi li sama večeras - Azra


08

ponedjeljak

ožujak

2010

kraj marfijeva zakona, za sada...





Kako sam sinoć napisala post o mom početku ove

godine, a blogeditor ga nije objavio, da se ne ponavljam,

bio je to čisti Marfijev zakon.

Prvo mi je puka zubni most - neplanirani trošak zbog

kojeg mi je propalo gađanje Zdravka Ćolića grudnjakom,

i to sam na pazaru kupila crveni grudnjak za 10 kunasmokin.

Zatim mi je ispao moj omiljeni rozi mobitel, raspao se u

nekoliko djelova i završio u smećelud.

Onda se pokvario kompjuterbang.

A morala sam registrirati i autićgreedy.

A rasprodaje svud oko mene...........eek.nono.


Kako se iz svega može roditi nešto dobro, tako sam

i ja nakon godinu dana , danas ću - sutra ću, nazvala

voditelja splitskih atletskih sudaca i prijavila se da sam

raspoloživa za sljedeća suđenjathumbup .

Nisam dugo čekala poziv jer je prošle subote bilo

Zimsko otvoreno prvenstvo države u bacačkim disciplinamanjami .

Unatoć hladnoći nije mi palo napamet da ne odem na moje

prvo suđenje nakon više od dva desetljeća.party .

kiss susret sa starim kolegama, topli prijateljski zagrljaji, poljupci,

osmjesi i

sjaj u oćima - neopisivo cerek.

zujo jedva čekam sljedeće takmičenje da opet budem na

igralištu, bacalištu jer tako je dobro biti na svom terenu ..........sretansretan.



07

nedjelja

ožujak

2010

zapanti me



ajde blogosfero zapanti me,

sutra ću ovo izbrisat jer mi se ne piše

ponovo post, i pisati...........

Napisala sam post



klikla na objavi i onda mi se pojavila

obavjest da je blog obrisan ili da mu

je izmjenjeno ime... ovaj blog koji

opet pišem...

Pokušaj objave da vidim hoće li izaći

ovaj ka post......

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se