Tribute to katra GTL

Danas još ništa značajno, kupio sam plave zvučnike 2 x 150 W, marka neka unknown (Miami 163)(!), al plavi su pa pašu uz navlake. Kupio sam i amortizere, sva 4 nova, isto marka unknown. Trebao sam one sportske neke... vidio sam još neke accessories u dućanu za aute u mojoj ulici: dvostruku trubu (kamijonsku), to bi stvarno trebao kupit, katra s kamijonskom trubom. Led lampice (plave) šta se stave na ono šta šprica vodu za prednje staklo, neke svjetlucave trakice, termometar sa digitalnim satom (katra sa tehnologijom), još neke ledice koje se mogu stavit u auto pa ti osvjetljavaju pod, fora. Samo što je pod ruzinav pa bolje da ga ne osvjetljavaju. U mraku je najljepiši. Onda još i crvenu izolir-traku, da malo unesem živosti u izolaciju.

Evo još koja slikica:

High speed:



Pogled sa suvozačevog mjesta:

Aj da i to napišem...

Kao prvo, jučer sam ostavio upaljena svijetla dok smo igrali nogomet na Trsatu i ispraznio mi se akumulator. I šta sad? Dobro... Sjetih se onda da mi je AB Pčela jednom na platku objašnjavao kako se pali auto ako ti se isprazni akumulator, koliko se sjećam, rekao je da treba stavit ključ na kontakt, u drugu brzinu, dok netko gura lagano puštat kvačilo i držat gas. Aj idemo to probat. N.K. (N stands for Nikola) je počeo gurat i auto je na tu foru upalio gotovo odmah. Izvrsno. NK je htio malo vozit ali je zaboravio uzet vozačku pa nije htio... odvezo sam ga doma i onda je bila ona niže spomenuta gužva koju je jednim dijelom izazvao i DK, vjerovatno namjerno i provokativno.

Danas opet nije htio upalit nego na guranje. Oko 6 i pol sam se malo išo ovako bzvz provozat po Kozali i Drenovi jer mi je bilo dosta tractusa paraventriculohypophysialisa. Zahvaljujući propadnutim amortizerima vožnja po jednoj nizbrdičnoj grbavoj cesti sličila je na rafting. Heh, rafting (pozdrav I.B.).

Ultimate epizoda

Bilo je to negdje mislim točno prvi dan faxa nakon zimskih ferija. Prvi put sam došo s mašinom na faks. Još je bila u odličnom izdanju - razbijen branik, prljava, tek je prošao prvi val servisa. Po završetku faksa, IJ, MM, MS i ja LT izinišli smo iz zgrade faxa, sunčan je bio dan. Svi su se lijepo nasmijali katri dok je MM upitao ako je meni ispao neki crni komad koji je bio u neposrednoj blizini bolida. Al nije. Odmah je dobro počelo... nije htio upalit. Ono, okrenem ključ ali ništa, kao da ga i nisam okrenuo, baš ništa. I ništa, i opet i ništa. Nakon jedno 5 min je upalio, samo bolid zna zašto onda nije htijeo. Uz srceparajući smijeh ljudi su se naguravali u katru jer su svi htijeli sjedit do prozora (nije dugo trajo taj smijeh - do prvog zarusavanja gume po limu). Krenuli smo uz dignut čok. Dođemo do rashrižja kod elektroprimorja, dakle veliko raskrižje, puno auta, oko 1300 h. Crkne. Nasred skretanja za desno. Neće upalit. Blokirao promet. MM i IJ izašli su van da bi ga pogurali (ili od straha) da baš ne stojim nasred ceste. Onda je nekim čudom upalio, aj dobro, ono ko da zajebava suputnike jer su mu se smijali. Pametna mašina. Došli smo do željezničke i tamo sam ostavio putnike koji su pri izlasku ljubili zemlju - nisu ljudi baš navikli na takav "luksuz".


I sad bi to trebalo bit to... al nije. E ne.

Krenem dalje, malo primjećujem da se auto kao guši pa spustim ćok. Dođem do onog semafora kod mcdonaldsa, dakle negdje oko 13 - 13.30 h, ponedeljak. Crveno na semaforu, ispred mene jedan ili dva auta a iza bus, šestica. Auto radi, radi, radi i onda više ne radi. Pa šta ti je sad, niko ti se nije smijao?! Onda sam otkrio da je katra jako zlobna, jaaako zlobna. Zeleno na semaforu, svi krenu ja nemogu upalit. Niako. Iza mene šestica, to je usred dana, puna ljudi, nemože proć, trubi. Dođe opet crveno. Tamo malo dalje na stanici milijun ljudi od kojih 500 000 čekaju šesticu. Šole od šestice je sad sjeo na trubu i otvorio vrata da pusti putnike van, ljudi prolaze pored mene i smiju se. Užas. Ja lud, al luuud, hoću pobjeć ća, bacit ovu baju u baju. Živčan, lupam po volanu, stišćem sve pedale, čok, okrećem ključ, ništa. Katra ni makac, nikakav znak života. Vidim ljude sa stanice kako imaju uperene prste u mene. 5 min je prošlo, opet zeleno na semaforu. Auti prolaze, čujem druge kako trube iza šestice, ja več crven, lud, baš ono bijesan, baš bi najrađe zapalio katru i sve koji me gledaju sa stanice. Al gotovo je, nema više izbora. Moram gurat. Dakle moram gurat ovo smeće svijetlosmeđe pored stanice kod bivše slavice, uz face poznatih ljudi. AB evo jedan haiku. Otvaram vrata, lupnem po volanu još jednom krvavim i znojnim rukama, na kraju snaga (dobro ne baš krvavim). Aj da probam još jednom, zadnji pokušaj, zadnja šibica. Okrećem ključ, uzaludno isćekivajne.. ali da, vergal, vergla, pali, upalijo je!!!! Još je zeleno, nogu s gasa od uzbuđenja nisam ni maknuo, puštam kvačilo do kraja, gume zaškripe i krene katra, stavim glavu ispod volana i ne mijenjajući brzinu prođem pored stanice, motor se dere, raspast će se, al nema veze, u tom trenutku sam i htio da se raspadne, da ekslpodira, da umre, da krepa, da nestane, da je više nema. Došao sam do kuće, parkiro i zakleo se da više nikad neću sjest u ovo smeće. Al šta, bio sam malo trenutno živčan.

E sad prosvjetljenje događaja. Šta je uistinu bilo. Neki snop žica koji vodi iz bravice u motor se malo razdrmo pa nije bilo kontakta. Zato nije htio upalit i zato se gasio. Tamo na mjestu stravičnog incidenta upalio se jer sam udarao po volanu pa je valjda taj trenutak opet bio uspostavljen kontakt pa je proradilo. Tu večer sam išao mjenjat gume i opet nije radilo. DK je to popravio tako da je taj snop žica (naravno izoliranih sa trakom, nema tu da je nešto original) malo zategnuo sa nekom drugom žicom i dan danas to tako stoji i radi... dokle, pitanje je nedokučivo. Do tad, sljedeće ultra shame epizode, pozdrav. :) Kiss i pece.

PS: DK, jel dovoljno dugačko?

Nemam sad baš puno vremena za vozit il pisat jer moram učit i to ali evo par slika koje govore 1024 riječi. Inače, opet je otpala gumica koja stoji između šipke za mjenač i druge šipke za mjenjač, u gradu je bila gužva, zbog maškara, jednim djelom gužvu je izazvao DJ kojem sam htio trubiti ali mi ne radi truba. Sad uživajte u sličicama.... Neznam dal sam napisao, slike su by MM.

Pogled na iza + pehlin express auto. Uočavamo i neku rupu gore lijevo (!?):



Malo shebano ovo za antisunce:



Jos malo errora na katri:



Dokaz da ima još mašina u gradu:

Ovo je unutrašnjost katre bez cd-rom-a i moja noga:



Ovo je unutrašnjost katre sa cd-rom-om:



Ovako se otvara prozor u katri:



Ugradnja NO2 u katru:

Dakle nakon svih tih servisa, katra je vidno zasrana. Ma sumnjam da je ikad i bila oprana. Odlučih se stoga da s frendom DK odem do autopraonice na Kantridi da je malo properu. Kad dođeš, prvo u tebe upere onaj miniwash (ion cannon kako kaže DJ). Nakon što te opali prvi mlaz, auto se zaljuja, imaš filing da će ti otpast vrata ili da će prozor izletit iz ležišta, tek neznatno primjećujem da na rubovima svih windowa ulazi voda. Onda sam primjetio da su mi hlače mokre, jer je počelo puštat i kroz ventilaciju, pod, rupu pored kvačila i prozore (to je po defaultu, i po kiši pušta). Nasapunaju oni onda auto a mi iznutra s nekom krpom i maramicom brišemo sebe i sjedala. Pomaknem se malo naprijed i onda me onaj automat počne vuć prema četkama.

Ma nema, nema tog mjesta di ovaj auto ne pušta. Bjela pjena je ulazila od svud, sa rukama i nogama moraš držat rupe da što manje curi, ali nema spasa. Ima to i pozitivnu stranu, nemoraš platit dodatno unutranje pranje jer ga s ovakvom makinom dobiješ htio ti ili ne.

Zaključak: Ako idete u autopraonicu s katrom, uzmite kabanicu. Ili ju perite ručno.

Dobro, ujutro idem na fax s katricom, došo, sve ok, položio ispit s 5, došao doma. Dogovorio se s električarem da ću doć da mi ugradi keenwood cd rom. Zovem MM-a, probudim ga i dogovorimo se da ću doć po njega za pol sata. Krenem, katra upali već iz druge (!) i za rekordnih 13 min dođem do MM haus. Dođe on i krenemo mi put Viškovu (naravno, u brda) sa spuštenim čokom. MM se genijalno sjetio da uzme fotoaparat tako da možemo ovjekovječit katru pred i post cd rom installing. Uz uobičajeno škripajne i drmanje za nekih pol sata došli smo do servisa, na ulasku u servis PAM! Nešto počne lupat u motoru, užas. Mislio sam sad je gotovo, kraj. Probam ubacit u brzinu, jedva, mjenjač lupa, trese se. Otvorim haubu koja je već bila otvorena, jer se sad sama otvara (jako dobro ako budem koji put malo jače zakočio...) i okom sokolovim uočim da je otpala gumica koja povezuje šipku od mjenjača i drugu šikpku od mjenača. Eugen (električar) je to popravio for free.

Ugradnja

Naravno fali neki lim. Sjebali me ovi iz merkura di sam kupio, a ja nemam račun. Kaže Eugen odite u absolute na Zametu to je kenwood dućan, nemoš falit... Ne...

Po unknown cestama dođemo do ex-tuša i onda do Zameta. Sjetim se ja da sam bio u tom servisu jednom i znam da je to između Kantride i Zameta... sat vremena se negdje vrtimo po zametu, kantridi, Istri i Gorskom kotaru da bi nakraju nazvali telefonski orginalnog stanovnika zameta DJ. DJ biaše na faxu i nema pojma da je to, kaže možda na okretištu duje. Odemo do okretišta duje i nađemo taj servis ali.... nemože se s gornje strane doć tamo, ajde sad vozi naprijed, tamo se negdje okrenuli i sad kaže MM: "Odi tu po ovoj cesti desno." Ode ja po cesti kad ono... ta cesta vodi na zaoblaznicu... otišli mi malo do Opatije se okrenut polukružno pa po staroj cesti nazad do Kantride pa negdje gore kod benzinske pa lijevo pa kroz neki mini tunel sa semaforom pa finnaly nakon 2 h našli ulaz da bi nam tip reko da dođem za 3 tjedna. !?%&$!. Umri. Nakraju mi je ipak prodo taj polovni lim za 50 kn. Sad mogu ugradit cd rom. Opet na viškovo preko kastva, još smo jednom zahvaljujući intuiciji MM falili skretanje i nakraju došli do servisa gdje je Eugen ugradio radio. Sad samo fale zvučnici. I antena. I to ugradit. Ali svjetla na radiju rade...

Kad smo išli prema kastvu mislim, stali smo na nekoj benzinskoj i onda je MM uočio da je auto nagnut na desno. I je. Propao je prednji desni amortizer totalno. Ma za ubit se. I kako MM kaže: " U ovom autu imaš grijanje i još jače grijanje". Skuhali smo se....

NAPOMENA: Čitajte od prvog posta - od "kako je došlo do toga" jer se inače priča čini besmislenim

Uskoro ću stavit sliku mašine, samo nek prestane kiša da je mogu slikat normalno...

nego da nastavim priču...


Nakon prvog servisa (negdje 3.1 ili 4.1.2006.)

Dakle nova godina je bila užas, slavio sam je na korzu, dakle užas (Riječani i ljudi s periferije kojima je Rijeka pojam za grad znat će koliko je to loše -> slavit novu na korzu. Po kiši.

Dakle prvi servis - Toni auspuh - novi auspuh (tada sam naučio da cijev od auspuha ima nosače i to njih 4) - 650 kn (vrlo korektno platila gospođa koja me razbila), odmah nakon toga kod električara da mi popravi popravi ovo sranje da se ne gasi svaki čas - popravljena razvodna kapa, nove svijećice i očišćeni neki kablovi), 250 kn. Tada sam naučio da ovi prije navedeni pojmovi uopće postoje ispod haube (iste one haube koja se zatvara iz 15. pokušaja)

Sad to svima izgleda ono, išao kod mehaničara i gotovo. Yea wright. Pogledajte datum. Mehaničari su na brdima u okolici Rijeke. Himalaje. Sve zaleđeno, snijeg, led, ćelave gume, auspuh razbijen, kad dodaš malo gasa moraš sa ramenima pokrivat uši da ne oglušiš, nejveći izazov je bio proć kroz tunel na zaobilaznici s tim, da sjedim na dvokrilcu iz II. sv. rata manje bi se čulo. Trebao sam tada ić na neki asupuh db drag... pehar bi mi dodijelili još kad bi dolazio prema njima...

Drugi val servisa

Mehaničar za renoe (polu-restaurator) - zamijenjen klinasti remen, ventili, kočnice, zategnuta ručna, popravljen čok. Kad sam došao po auto pao sam u nesvjest... kao da je drugi auto, bolje vuče (možda pojam "vuče" nije baš prikladan, nemogu nać riječ koja zamijenjuje "malo manje užasno spor"). Mislim i dalje je sakat ali naspram onog šta je bilo... čudo.

Problemi poslije servisa - taj klinasti remen je počeo tako škripit, nesnosno, strašiš ljude na ulici, sebi pogoršavam stanje bubnjića koji je bio ozljeđen tijekom voženj bez auspuha...). Naknadno, sad nedavno, frend automehaničar (D.K.) je zategnuo alternator (to je nešto šta puni akumulator, na njega se jednim krajem veže taj remen koji škripi). Dva dana nakon tog pokvario se alternator pa smo ga morali mijenjat. Ma tko bi rekao...

Treći val servisa

Gume. Nove. Uniroyal (to je kao neka dobra marka za kišu). Umjesto standardih R13 uzeo sam veće R14 i tad je počelo sranje - prednje gume grebu po limu! Mislim, i prije su malo grebale, ali ovo je baš strašno. Tad sam otkrio da je bivši vlasnik, koji je lopov, imao s njim sudar za kojeg nam nije rekao pa je napred sve poremećeno. Uglavnom, gume grebu, zvuk kao da kidaš lim, doslovno strašiš ljude na ulici (isprika studenticama filozofskog faksa koje su imale infarkt kad sam pored njih skrenuo na pješačkom, skočile su 5 metera u zrak kad je zaškripalo).

Limar - popravio branik, bravice i ispilio pol blatobrana, nekih nosača, vilica i šta ja znam čega sve ne, da gume više nebi grebale (rezale lim)... Sad su otišli amortizeri pa opet desna prednja straši suvozača... (pozdrav D.J.)

Centriranje trapa - osoba koja tamo radi 15 minuta mi je objašnjavala da je auto u banani, da su prednje gume nepopravljivo razroke, dok sam se ja pokušavao suzdržati od smijeha dok sam kraičkom oka gledao MM-a kako umire od smijeha dok ovaj govori kako mi je auto jadan...

Na veliko moje razočaranje, nakon stavljanja halogenih h4 žarulja, svjetla se nisu baš popravila. Kratka i dalje svijetle do metar i pol, duga svjetle sam od 30-40 metara (osvjetle samo znakove, cesta ostane u mraku). A šta sam očekivao od te žuti krug svjetla tehnologije.

Na veliko moje iznenađenje (!), katra je- --- -- prošla tehnički -- - -- -. Svjetla su vam malo preniska - kaže kontrolor, ma super, dignut ću ih ja. Dobro, sve je uredu... Skupa s tehničkim i osiguranjem - 2900 kn.

Datum 29.12.2005.... 2 dana do nove godine

Orginalni plan je bio da nas 5 kretena idemo na Cres u neki restoran/šator slaviti novu godinu ali igrom kobnih i nesretnih slučajeva, jedina osoba koja je mogla vozit (M.M.) se razbolila i tom logikom nam je propala šansa za slavit new year... ALI igra sudbine pobrinula se da nam ipak osvijetli put tako da se u mojoj ulici prodavao jedan renault 4 GTL (dakle govorimo o top verziji, snažnih 34 ks u poprečno postavljenom 1.1 litrenom motoru, 1980+ godište... ful oprema (kvake, volan...) itd.) za nevjerojatno niskih 800 E. Pošto je jednom od mojih ukućana bilo žao da nam propadne nova godina odlučili smo kupit tu nabrijanu mašinu....

30.12.2005. Dan kupnje

8 i pol ujutro, ustajem se, kad ono puna bašta vode (ne ne to je nešto drugo...)
8 i pol ujutro, ustajem se i idem se nać s tim starcem nekim koji nam je prodao priču da je auto u savršenom stanju i da ga on prodaje zato jer je izgubio vid na jedno oko (taj isti tip me pol sata pokušavao uvjeriti da se auto bolje održava ako je izvan garaže jer tako postaje otporniji na kišu, vjetar, hladnoću, vatru, metke i šta ja znam šta sve ne.

10 i pol: još ga nismo upalili, wd 40 ne pomaže, volan je blokiran, još nismo otkrili koji od 3 ključa služi za palit motor jer ni jedan ne može okrenuti bravicu, otkrivamo da je auto pun vode (to se valjda napunilo u procesu stjecanja "otpornosti"). Polako me prolazi volja za mrcinom ali nova godina je sve bliže...


11 sati: upalio je!!! Nakon 2 i pol sata on je ipak upalio, nije da mi je za to vrijeme blo dosadno, naučio sam sve i svaša o autima općenito, npr. da postoji nešto što se zove čok i da kad to povučeš auto može upalit kad je hladan, inače se moš slikat...

Moja prva vožnja

Dakle vozački sam pložio u veljači 2005.-te, od tad nisam vozio skoro pa ništa. Vani kiša/snjeg/bljuzga. Zovem frenda (M.P.) da se idemo malo vozit/zajebavat. Inače mi pješke do njega treba 10 min, dakle autom 2-3... bar sam mislio.

Izalzim iz garaže, nemam ni blagog pojma kako se mjenjaju brzine, guram ono sranje od mjenjača napred nazad ali nema šanse da skužim kako se stavi u rikverc, pritom primjećujem da se taj auto ugasi svaki put kad stisenm kvačilo (?!).... Nakon nepunih 10 minuta (meni izgledalo kao 10 sat), tip u mercedesu koji nije mogao proć pored mene je već popizdio, stalno mi trubi, al nema veze, ionako ništa ne čujem od zvuka motora jer stalno moraš držat gas da se ne gasi... krenem prema tom MP i dođem za samo 25 minuta, pritom se ugasio 17 puta (ne mojom krivicom, nego jer je jadan - gasi se kad mijenjaš brzinu, kad staješ, ma kad god stisneš kvačilo... frend se prvo smije a nakon 5 min vožnje strahuje za život...

Moj prvi sudar

Sat vremena nakon toga, krenemo sa ovom bajom sa motorom od kosilice prema Zametu po frenda D.J., vani kiša, kreten ispred mene zakoči naglo u crvenoj glof duji ( jer je vidio parkirno mjesto, lumen ), uspijem sav sretan stat 10 centi od njega, okrenem glavu desno i BUM!!! Reakcija M.P: "Šta je sad, eksplodiro auspuh?"
Ne, naguzila nas je neka žena u novom, bijelom vw polotu, njoj ništa, katra ko da ju je zgazio tenk, otpao auspuh, neki nosači za auspuh, branik, natučen lim...

Dakle inspiriran snagom i ljepotom moje bež-svijetlo smeđe (prije je u knjižici vozila pisalo nešto arktis oker siva - to se valjda neko zaje*** pa to napisao, sad piše samo siva, ubiti je svijetlo smeđa ili siva, ma neznam ni sam... :) počeo sam pisati ovaj blog... a i bilo mi je dosadno...