Tribute to katra GTL

Datum 29.12.2005.... 2 dana do nove godine

Orginalni plan je bio da nas 5 kretena idemo na Cres u neki restoran/šator slaviti novu godinu ali igrom kobnih i nesretnih slučajeva, jedina osoba koja je mogla vozit (M.M.) se razbolila i tom logikom nam je propala šansa za slavit new year... ALI igra sudbine pobrinula se da nam ipak osvijetli put tako da se u mojoj ulici prodavao jedan renault 4 GTL (dakle govorimo o top verziji, snažnih 34 ks u poprečno postavljenom 1.1 litrenom motoru, 1980+ godište... ful oprema (kvake, volan...) itd.) za nevjerojatno niskih 800 E. Pošto je jednom od mojih ukućana bilo žao da nam propadne nova godina odlučili smo kupit tu nabrijanu mašinu....

30.12.2005. Dan kupnje

8 i pol ujutro, ustajem se, kad ono puna bašta vode (ne ne to je nešto drugo...)
8 i pol ujutro, ustajem se i idem se nać s tim starcem nekim koji nam je prodao priču da je auto u savršenom stanju i da ga on prodaje zato jer je izgubio vid na jedno oko (taj isti tip me pol sata pokušavao uvjeriti da se auto bolje održava ako je izvan garaže jer tako postaje otporniji na kišu, vjetar, hladnoću, vatru, metke i šta ja znam šta sve ne.

10 i pol: još ga nismo upalili, wd 40 ne pomaže, volan je blokiran, još nismo otkrili koji od 3 ključa služi za palit motor jer ni jedan ne može okrenuti bravicu, otkrivamo da je auto pun vode (to se valjda napunilo u procesu stjecanja "otpornosti"). Polako me prolazi volja za mrcinom ali nova godina je sve bliže...


11 sati: upalio je!!! Nakon 2 i pol sata on je ipak upalio, nije da mi je za to vrijeme blo dosadno, naučio sam sve i svaša o autima općenito, npr. da postoji nešto što se zove čok i da kad to povučeš auto može upalit kad je hladan, inače se moš slikat...

Moja prva vožnja

Dakle vozački sam pložio u veljači 2005.-te, od tad nisam vozio skoro pa ništa. Vani kiša/snjeg/bljuzga. Zovem frenda (M.P.) da se idemo malo vozit/zajebavat. Inače mi pješke do njega treba 10 min, dakle autom 2-3... bar sam mislio.

Izalzim iz garaže, nemam ni blagog pojma kako se mjenjaju brzine, guram ono sranje od mjenjača napred nazad ali nema šanse da skužim kako se stavi u rikverc, pritom primjećujem da se taj auto ugasi svaki put kad stisenm kvačilo (?!).... Nakon nepunih 10 minuta (meni izgledalo kao 10 sat), tip u mercedesu koji nije mogao proć pored mene je već popizdio, stalno mi trubi, al nema veze, ionako ništa ne čujem od zvuka motora jer stalno moraš držat gas da se ne gasi... krenem prema tom MP i dođem za samo 25 minuta, pritom se ugasio 17 puta (ne mojom krivicom, nego jer je jadan - gasi se kad mijenjaš brzinu, kad staješ, ma kad god stisneš kvačilo... frend se prvo smije a nakon 5 min vožnje strahuje za život...

Moj prvi sudar

Sat vremena nakon toga, krenemo sa ovom bajom sa motorom od kosilice prema Zametu po frenda D.J., vani kiša, kreten ispred mene zakoči naglo u crvenoj glof duji ( jer je vidio parkirno mjesto, lumen ), uspijem sav sretan stat 10 centi od njega, okrenem glavu desno i BUM!!! Reakcija M.P: "Šta je sad, eksplodiro auspuh?"
Ne, naguzila nas je neka žena u novom, bijelom vw polotu, njoj ništa, katra ko da ju je zgazio tenk, otpao auspuh, neki nosači za auspuh, branik, natučen lim...