Angelusove propovijedi

srijeda, 29.08.2012.

PROMJENA BLOGA


Cijenjene posjetitelje ovog bloga i vjerne čitatelje mojih propovijedi obavještavam da će moje propovijedi i još neke sadržaje moći pronaći na novoj adresi: serafinski.blog.hr
Zahvaljujem se vlasniku Katolinka g. Marku za višegodišnju suradnju i moje gostovanje na ovoj kvalitetnoj stranici.


- 09:57 - Komentari (0) - Isprintaj - #

22.NEDJELJA KROZ GODINU b



Prekrasna je obala našeg Jadrana. U kristalno plavom moru zrcale se čudnovate stijene i vrleti. Tamne borove krošnje nadkriljuju ubave uvale i šljunčane plaže. Vjerojatno zbog toga tolike tisuće domaćih i stranih turista hrle na more željni sunca i odmora. Ali ne samo na naš Jadran, rijeke turista svakog ljeta kreću put mora kao da je u pitanju neki obred ili ih na to tjera neki unutarnji nevidljivi mehanizam. Stvar postaje još zagonetnija kada se cijela ta predstava, koja se zove godišnji odmor, promatra onako sa strane. Osim dječice koja se iskreno i veselo pračakaju u pličacima, ostali ''sudionici'' zapravo strpljivo podnose vručinu i žarenje sunca. Čak se može primjetiti vidno olakšanje kada ''dođe vrijeme'' za odlazak s plaže. Dok je tijelo opušteno na toplom pijesku misli oslobođene okova dnevnih briga zalaze na područja koja su inače zapostavljena. Planiraju neke preinake u načinu života, prehrani, u svezi posla…. Tako supruga, ležeći na plaži, iznenada glasno zapita muža: ''Čuj, kad smo mi zadnji puta obavili jedno temeljito pospremanje kuće?'' Suprug, jer ga je to pitanje očito omelo u njegovom snatrenju, odgovori: ''A kaj to sad ima veze?'' Pa ima, odgovori ona: ''Vidiš, kad se vratimo kući planiram jedno detaljno, generalno pospremanje kuće. Znaš li ti koliko mi toga bespotrebnoga imamo u našoj kući. To me jednostavno počelo gušiti, a nisam imala snage a ni volje krenuti u tako opsežan zahvat prije odmora. Dragi moj mi u kući trebamo napraviti radikalnu selekciju svega što nam ne treba.'' On se tada potpuno razbudio, sjeo i vrlo žustro počeo tumačiti svojoj supruzi do čega je doveo jedan takav radikali zahvat prije nekoliko godina. ''Tada smo pobacali toliko toga za čime smo kasnije žalili. Sin je doslovce poludio kad si mu najdraže tenesice s ostalom robom odnijela u Karitas…''
Svi smo mi u životu puno puta prošli kroz takve faze radikalnog čišćenja svoga stana ili kuće jer su nas razni darovi, uspomene, suveniri s putovanja doslovce počeli gušiti. Suzili su nam prostor a uz to postali prvoklasni sakupljaći prašine. Pa ipak kada nam se neka uspomena, ma kako bezvrijedna bila, našla u rukama i trebalo ju je samo spustiti u vereču za smeće, zastali bi i cijela bi se priča oko tog predmeta počela u našoj glavi odvijati. Sentiment bi pobijedio i ponovno bi ga spustili na stalažu, a kad bi pospremanje završilo, premda je sada sve puno ljepše, ipak morali bi konstatirati da bi bilo puno ljepše da smo bili radikalniji u selekciji.
Na slično razmišljanje navode nas današnja čitanja. U evanđelju čitamo kako je Isus radikalno prionuo čišćenju nekoliko tisuća godina stare židovske vjerske tradicije. Tako evanđelist Marko koji piše za Crkvu u poganskom Rimu mora tumačiti kako Židovi, držeći se predaje , ne jedu ako prije temeljito ne operu ruke. Niti s trga što jedu ako prije ne operu.Tu je i pranje čaša, vrčeva, lonaca…. Nama je to danas posve jasno, ali da bi jednostavan puk mogao takve običaje dovesti u vezu sa širenjem zaraze, pa još Rimljani koji nisu imali te predaje, a niti takva saznanja, jednostavo se to od njih nije moglo očekivati. Židovi su ta svoja higijenska saznanja baštinili od velikih asirsko – babolonsko – egipatskih kultura s kojima su dolazili u doticaj i koje su na njih izvršile veliki kulturni upliv. Takvo dragocjeno iskustvo zacjelo je u očima učenih Židova bilo neprocjenjivo blago koje je moglo biti sačuvano među neukim pukom samo u koliko to bude religijski propis. Židovi su takvih propisa imali na tisuće. Međutim, Mojsije u Ponovljenom zakonu, iz kojeg je izdvojeno današnje prvo čitanje, govori narodu: ''A sada, Izraele, poslušaj zakone i uredbe kojima vas učim….. Niti što nadodajte onome što vam zapovijedam, niti što od toga oduzimljite;'' (Pnz 1-29
Isus to isto, samo na svoj jedinstven način tumači citirajući proroka Izaiju: Ovaj me narod usnama časti, a srce mu je daleko od mene. Uzalud me štuju naučavajući nauke – uredbe ljudske. Napustili ste zapovijed Božju, a držite se predaje ljudske.'' Tada ponovno dozove mnoštvo i stane govoriti: ''poslušajte me svi i razumijte! Ništa što izvana ulazi u čovjeka, ne može ga onečistiti, nego što iz čovjeka izlazi – to ga onečišćuje. Ta iznutra, iz srca čovječjega , izlaze zle namisli: bludništva, krađe, ubojstva, preljubi, lakomstva, opakosti, prijevara, razuzdanost, zlo oko, psovka, uznositost, bezumlje. Sva ta zla iznutra izlaze i onečišćiju čovjeka.''
Slijedom ovog razmišljanja mogli bi smo si i mi sami sebi postaviti pitanje; nije li možda i meni potrebno jedno radikalno pospremanje u mojoj vjerničkoj praksi? Što je to ljudsko ili ljudska uredba zbog koje zapostavljam onu Božansku – temeljnu? Vrlo lako bi se našlo dosta materijala. Svatko za sebe najbolje zna. Možda nas grupa ili šira zajednica kojoj pripadamo u tome podržava. Lažni ponos. Ako osjećam da je potrebita detronizacija takvih vrijednosti onda ću za njih potražiti neku drugu ladicu ili stalažu. Isus sigurno nije htio reči da higijena nije potrebita, samo što to nije Božja nego ljudska odredba pa joj je tamo i mjesto.
Da bi stvar bila još jasnija pobrinuo se današnji psalam koji na pitanje: ''Gospodine tko smije prebivati u šatoru tvome?'' Odgovara kristalno jasno:
Onaj samo tko živi čestito,
Koji čini pravicu,
i istinu iz srca zbori,
i ne kleveće jezikom;

Koji bližnjem zla ne nanosi
i ne sramoti susjeda svoga;
koji zlikovca prezire,
a poštuje one što se boje Gospodina;

Koji se zaklinje prijatelju,
a ne krši prisege,
i ne daje novca na lihvu,
i ne prima mita protiv nedužna.

A mi bismo na kraju rekli amen – što znači tako neka bude!

Molitva vjernika

Obratimo se Gospodinu, proseći poučljivo srce kako ne bi samo slušali nego i vršili njegove riječi.

1. Za svetu Crkvu da bude rasadnik plemenitih djela u obnavljanju grijehom zarobljenog čovječanstva, - Molimo te.
2. Za sve kršćane svijeta, da se odupru zlu u sebi i oko sebe, - Molimo te.
3. Učvrsti, Gospodine, one koji te žele slijediti da s oduševljenjem čine djela milosrđa i pravednosti, - Molimo te.
4. Za sve koji su zavedeni krivim učenjima i lažima, da ih svojim Svetim Duhom privedeš na pravi put, - Molimo te.
5. Za sve koji trpe na bilo koji način, da im olakšaš njihove patnje, - Molimo te.
6. Za nas ovdje okupljene, da svim srcem prionemo uz našeg Učitelja i da te svojim dobrim djelima slavimo, - Molimo te.
7. Za naše pokojne, da im budeš milosrdan sudac, te ih primiš među svoje odabrane i svete, - Molimo te.

Svemogući Bože, ti nam po svome Sinu Isusu Kristu daruješ život i spasenje. Obdari nas svojim Duhom i pomozi nam da trajno hodimo putem istine i pravednosti, putem koji nam je pokazao tvoj Sin koji živi i kraljuje u vijeke vjekova. Amen.

- 09:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 24.08.2012.

PROMJENA BLOGA

Cijenjene posjetitelje ovog bloga i vjerne čitatelje mojih propovijedi obavještavam da će moje propovijedi i još neke sadržaje moći pronaći na novoj adresi: serafinski.blog.hr
Zahvaljujem se vlasniku Katolinka g. Marku za višegodišnju suradnju i moje gostovanje na ovoj kvalitetnoj stranici.

- 21:07 - Komentari (0) - Isprintaj - #

DVADESET I PRVA NEDJELJA KROZ GODINU b



Vrlo često slušamo kako je žena u Crkvi zapostavljena. Isto tako i u Bibliji, pa i u Novom Zavjetu za potvrdu čega se citira upravo sv. Pavao. Ti bi trebali pročitati današnju poslanicu sv. Pavla Efežanima. Okvir je doduše u duhu ondašnjeg vremena, ali sadržaj uzdiže ženu u otajstveni život s muškarcem što će postati temelj kršćanskog braka. Bračna ljubav uspoređuje se s ljubavlju Krista i Crkve. Kršćanski brak pruža idealno ozračje u kojemu žive i rastu novi naraštaji sretnih i neopterećenih mladih ljudi koji će biti kadri ostvariti najplemenitije životne snove. Stoga je brak božanska ustanova u kojoj je ljubav bračnih drugova zalog ravnopravnosti. Govoreći tako mogao bi netko prigovoriti; a zar nisu upravo brakovi danas u krizi, a kao plod toga i lutanja i posrtaji mladih ljudi? Da, to je točno, ali upravo zbog toga treba isticati ideal braka i bračne ljubavi. Dobro bračne zajednice. Odgovornost mladih koji stupaju u brak. Isticanje ideala nije idealiziranje. To je vrlo osjetljivo i odgovorno područje. Liberalni pogledi i nasrtaji na brak, te s tim u svezi prigovori Crkvi da je kruta i konzervativna s jedne strane, a s druge strane rone se krokodilske suze nad tolikim mladim ljudima koji su već kao djeca postali životni dezerteri, a korijen svemu je u razorenim brakovima.
Stabilan kršćanski brak nema alternative. Umjesto destruktivnih feminističkih nasrtaja na brak treba težiti kršćanskom idealu bračne ljubavi. U čijem ozračju je žena poštivana i cijenjena, a kao majka od Boga blagolovljena.

Molitva vjernika

Iznesimo Gospodinu svoje molitve i prošnje, da nas trajno obnavlja svojim Duhom na našem životnom putu.
1. Očuvaj Gospodine u svojoj Crkvi kršćanske brakove, da budu rasadnici ljubavi i sreće, - Molimo te.
2. Prosvjetljuj Gospodine mlade roditelje, da osjete veličinu poziva i uzvišene odgovornosti za uzajamni život kao i sreću njihove djece, - Molimo te.
3. Pomozi onim bračnim drugovima koji su zapali u krizu, da smognu snage i volje za novi početak, - Molimo te.
4. Za sve kojima je povjerena briga za zajedničko dobro, da s ljubavlju i zauzetošću vrše svoj poziv, - Molimo te.
5. Za bolesne, napuštene i siromašne, - da nađu pomoć kod svojih bližnjih, - Molimo te.
6. Za naše pokojne da ugledaju svetlost vječnu u zajedništvu svetih, - Molimo te.

Molimo te Gospodine, primi ove naše molitve, koje ti prikazujemo po Kristu Gospodinu našemu, koji s tobom živi i kraljuje Bog po sve vijeke vjekova. Amen.


- 21:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 17.08.2012.

DVADESETA NEDJELJA KROZ GODINU b



U duhu današnje poslanice promislimo važan dio sv. mise – pokajanje. Na početku sv. mise svećenik poziva vjernike da ispitaju svoju savjest, da se pokaju za grijehe i slabosti kako bi mogli dostojno slaviti misna otajstva. Ponekad će svećenik napraviti dulji uvod, a ponekad su dovoljne samo uobičajene riječi liturgije. Kao i sve stvari u životu tako nam se i tu događa da izgovaramo riječi pokajanja a da si možda uopće nismo posvijestili važnost momenta. To je u pravom smislu ispovijed pred Bogom i Crkvom. Tu mi je prilika da se ispovijedim nekih sitnijih ali učestalih slabosti. Kažu da suvremen čovjek izbjegava priznati da je slab, da je grješan. Neki to povezuju s ohološću, dok drugi misle da je to jednostavno strah priznati da nisam savršen jer vrijeme u kojemu živimo toliko pritišće čovjeka raznim obavezama i dužnostima da je čovjek stalno u stanju obrane. Neprestano se za nešto nekome mora opravdavati. Pa se događa, ne tako rijetko, da na ispovijedi umjesto samooptuživanja pred Bogom svećenik sluša samohvale tipa; ja se redovito molim, pomažem bližnjemu, želim svakome dobro…. Ispovijedam se Bogu, koji ionako zna kakav sam. Radi se o tome da smognem snage priznati da sam daleko od nekog savršenstva. Da sam slab, ali želim ići naprijed. Biti bolji. Potrebna mi je Božja milost i pomoć, a to ću zadobiti iskrenošću i poniznošću pred Stvoriteljem.
Iskreno pokajanje rasterećuje našu savjest, a milost oproštenja liječi našu dušu, dok tvrokorno ustrajanje u zlu ''zatvara'' milosni dotok iscjeljenja.
Lijepo je čuti kada smo jednostavni i skromni pred drugim ljudima. Bahatost i oholost nitko ne voli. Ružna je i razmetljivost. Neki su se naši sugrađani posljednjih desetljeća materijalno obogatili. Očito samo materijalno, a ne duhovno jer imaju potrebu to svoje bogatstvo pokazati drugima. Tako se uzdižu novoizgrađene kućerine s mnoštvom tornjića i balustrada. Raznih bespotrebnih dodataka, samo da se stvori dojam raskoši. Imao sam priliku posjetiti neke uglednike do kojih se dolazi kroz raskošne salone ispunjene skupocjenim namještajem i umjetničkim slikama. Sve to služi da se vidi koliko je važna dotična osoba. Dok su bili mlađi u punoj snazi i na vrhu društvene ljestvice sasvim drugačije su samnom razgovarali nego sada kad su, ozbiljno načeti bolešću, djelovali skrhano i jadno – ničim se ne razlikujući od onih običnih malih ljudi u siromašnim stanovima ili seoskim potleušicama.
U tom duhu Pavlove riječi: ''Pomno razmotrite kako živite! Ne kao ludi nego kao mudri!'' (Ef 5, 15) imaju sasvim određeni prizvuk. One pozivlju na ozbiljnost kojom izabiremo onu mudrost življenja kojom kročimo prema Gospodinu, a ne prema vlastitoj propasti.

Molitva vjernika

Pomolimo se nebeskom Ocu koji nas poziva da mu priđemo u skomnosti, poniznosti i iskrenosti.

1. Za svetu Crkvu da ju bogatstvo materijalnih dobara nikada ne odvrati od siromašnih i potrebitih pomoći, - Molimo te.
2. Za kršćane, da u duhu Sina Božjega u svakom čovjeku prepoznaju svoga bližnjega, - Molimo te.
3. Za siromašne, bolesne i one koji nemaju nikoga, da ih ispuniš nadom i blizinom dobrih i plemenitih ljudi, koji će im biti na pomoć, - Molimo te.
4. Za nas, da nas nikada ne nadvlada napast gramzljivosti i zli duh bahatosti, - Molimo te.
5. Za nas ovdije okupljene, da po blagovanju nebeskog kruha postanemo svojoj braći i sestrama po vjeri drugi Krist, - Molimo te.
6. Za mlade vjrnike, da shvate kako je skomnost zapravo duhovno bogatstvo. – molimo te.
7. Za naše pokojne, da ih obdariš vječnim spasenjem. – Molimo te.

Gospodine Bože, ti pozivaš sve ljude na gozbu u svoje kraljevstvo. Usliši naše molitve i pomozi da budemo glasnici Radosne vijesti spasenja. To molimo po Kristu Gospodinu našemu…

- 10:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 14.08.2012.

UZNESENJE BLAŽENE DJEVICE MARIJE – VELIKA GOSPA



Knjiga Otkrivenja Ivana apostola u svojoj nadahnutoj viziji pred nas stavlja lik žene koja u sebi objedinjuje višestruko značenje: ženu, koja je prvim kršćanima bila i Crkva i Marija, ali i lik žene kršćanke i majke, koju očišćenu u kupelji preporođenja, krštenju, apostol suprotstavlja pramajci Evi koja je podlegla kušnji zmije, đavla, zmaja…
Zmaj strašan sa sedam glava i deset rogova slika je prapočela Zla, koje se, ne mogavši nauditi Bogu, okomljuje na prvinu stvaralačke Božje ljubavi – čovjeka.
Drama koju Objava smješta u sam početak, odmah nakon stvaranja, a koja se trajno događa do dana današnjeg, govori o tragičnom ishodu čovjekove znatiželje u želji da isproba primamljive plodove slobode sa ''stabla spoznaje dobra i zla.''
Krivo bi bilo sve to smještati negdje u prapočetke povijesti, jer to se trajno događa i postavlja se pred svakoga od nas kao mogućnost izbora. Tu je prisutno Zlo, napasnik đavao, stara zmija, zmaj velik…. On zavodi sinove ljudske primamljivošću plodova koji imaju posebnu draž, jer radi se o kušanju slobode. Cilj je raditi što mi se prohtije, po mogućnosti što dalje od Božjih i ljudskih zakona i zapovijedi, a naivni ne shvaćaju da su zapovijedi i zakoni tu ne da nas sapinju i ograničuju, nego da nam budu svojevrsni štit i branik da se ne izgubimo i ne propadnemo, i to kako za ovaj tako i za vječni život..
U različitost ponude zla danas zasigurno na prvo mjesto spada kuga koja ubija mladost u najljepšim godinama života, a to je droga. Doslovno, kao kad se radi o kakvoj epidemiji skupljaju se tjelesa mladih ljudi koji još zapravo nisu niti pravo zakročili u život, a već su žrtve predoziranja. Oko škola, zdravstvenih ustanova, skrovitih mjesta može se vidjeti mnoštvo odbačenih šprica, a vojske mladih ljudi zbog trenutne ugode pomalo tonu u propast i smrt.
Roditelji različito reagiraju. Od onih koji su se tupo pomirili s time da im je dijete izgubljeno, jer su i sami u životu dezorjentirani, do onih koji kad spoznaju što se dogodilo, da bi ''spasili'' obraz i čast što im je dijete takvo, pred njim zauvijek zatvaraju svoje srce i dom. Malo je, nažalost, roditelja poput jedne majke njemice, koja, kad je shvatila da joj kćerkica uživa drogu i kad je mala pobijegla od kuće, ta je majka krenula u borbu za svoje dijete do kraja. Uzela je vreču za spavanje i nešto najnužnijih stvari i kad je našla grupu ovisnika u jednoj napuštenoj zgradi među kojima je bila i njezina kćerka, pridružila im se ne napuštajući više svoga djeteta koje ju je goropadno tjeralo od sebe. Jedne noći mala je uplakana došla k majci i rekla: mama idemo doma, sad znam da me voliš, pomozi mi da se izvučem…
Živimo u vremenu najrafiniranijih ponuda naslada i užitaka i da bi im se mogli oduprijeti potrebna je razboritost i odlučnost, ali i pomoć odozgor. Lukavo je zlo, a čovjek slab i naivan.
Blagdan Uznesenja blažene Djevice Marije stavlja pred nas lik pobjednice nad Zlim. Ona je od samog svog začeća bila očuvana ljage svakoga grijeha. Nju nam Crkva stavlja kao zaštitnicu urešenu svim krepostima.
''Danas je na nebo uznesena Djevica Bogorodica – početak i slika budućeg savršenstva cijele Crkve – i putokaz sigurne nade i utjehe putničkom Božjem narodu''.

To su riječi predslovlja kojim je opjevan ovaj uzvišeni Mrijin blagdan.
Svaki iskreni vjernik ujedno je barem u duši hodočasnik Marijin. Mnogi će krenuti uoči Velike Gospe ili na sam dan, rano ujutro, pješice prema nekom od brojnih Marijinih svetišta. Još za mraka kada se tek čuju koraci hodočasnika, kada se zapravo i ne osjeća tlo jer se hoda srcem iz kojeg navire pjesma hodočasnička u kojoj je prepjevano današnje prvo čitanje o ženi ''odjevenoj suncem, mjesec joj pod nogama i na glavi vijenac od dvanaest zvijezda''.
''Zdravo Djevo, svih milosti puna - Vječnog Sunca ogrnu te sjaj. – Oko čela zvjezdana ti kruna – Ispod nogu stenje pakla zmaj.'' A onda se stiže u svetište. Obasjan lik Marijin dočarava nebeski Hram: ''I otvori se Hram Božji na nebu'' (Ot 11,10), i dok Marija svojim blagim pogledom blagoslivlje svoje hodočasnike, ne jedna suza će poteči, jer tako je bilo oduvijek. Od davnina je pobožni puk hodočastio Mariji tražeći njezinu pomoć i zagovor. Kada su bile suše i gladi, kada je nadirao Turčin, kada je duša bila izranjena vlastitim bolima i nerazumijevanjem. Marija je bila ta koja je liječila rane svoga puka - malog čovjeka. To je lijepo prikazano na nekim kasnogotičkim slikama i kipovima gdje su se pod skute Marijinog plašta stisli, poput pilića, njezini štovatelji.
A mi ćemo danas Mariji preporučiti naše mlade, da ih očuva od strašne kuge ovisnosti. Moliti ćemo da se odhrvaju agresivnim ponudama zla koje je upakirano u primamljive boje naslada i užitka koji vode u propast. Jer Marija ima uvijek ispružene ruke prema onima koji joj se utječu.
Da Marija ne liječi i ne ozdravlja naše rane davno bi opustjela njezina svetišta i zamro bi zvuk hodočasničkih koraka. Međutim, svetišta su svake godine sve punija, pjesma kao da je sve glasnija. Miješaju se i suze i radost, jer ona je tu da nam pomogne. Onda kada nas nitko ne razumije, kada ne vidimo izlaz iz teškoća, kada nas pritisnu tjelesne boli, mi znamo da nas oči Marijine blago gledaju, njezine nas duhovne ruke privlače k sebi na svoje Majčinsko srce koje je samo osjetilo neizmjernu bol pod križem svoga Sina. Dok radosni osjećamo da imamo nebesku Majku, zaštitinicu i jedinu pravu odvjetnicu – kako su ju vjernici od davnina zvali – iz duše izvire ''Magnifikat – Veliča''. Evanđeoska pjesma Marijina ''Magnifikat'' pjeva Gospodinu pjesmu zahvalnicu jer je pogledao ''na neznatnu službenicu'' i uresio ju sjajem nebeskim. A mi molimo da nam tim sjajem obasjava naše puteve i tamne kute naše duše da bez straha i sa sigurnošću kročimo prema nebeskom Jeruzalemu gdje će Bog ''otrti svaku našu suzu'' i gdje ćemo konačno doživjeti puninu radosti. Amen.






Molitva vjernika

Sjedinjeni u duhu s nebeskom Majkom Marijom, uputimo dobrom Ocu svoje molitve.

1. Ojačaj, Gospodine, vjeru svoje Crkve, da bude slična vjeri Marijinoj – 'zori naših nadanja', - Molimo te.
2. Učini, Gospodine, da i mi poput Marije budemo ponizni slušatelji tvoje Riječi, - Molimo te.
3. Daj, Gospodine, da kršćani pomažu onima koji su u nevolji kao što to čini Marija 'pomočnica kršćana'', - Molimo te.
4. Utješi i liječi srca slomljena preko Marije koju zazivamo' utjeho žalosnih', - Molimo te.
5. Ispuni molitve i prošnje Marijinih hodočasnika koji će se danas zateči u njezinim svetištima, - Molimo te.
6. Naša srca ispuni dobrotom Marijinom, - Molimo te.
7. Našu pokojnu braću i sestre, koji su za života bili štovatelji Marijini, obasjaj sjajem svoje milosti i radošću zajedništva s tobom i nebeskom Majkom Marijom , - Molimo te.

Gospodine Bože, ti si Blaženu Djevicu Mariju, majku svoga Sina , uzeo u nebesku slavu i darovao joj vječnu radost u zajedništvu svetih. Daj nam milost da i mi poput Marije vjerno tebi služimo u zavrijedimo ući u nebesku slavu, po Kristu, Gospodinu našem.








VELIKA GOSPA
(Tuhelj, 15. VIII 2001.

PROSLOV

Žena zaodjenuta suncem,
mjesec joj pod nogama,
a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda.
(Otk.12,1)
To je biblijsko viđenje Crkve, to je i kršćanski lik Marije od Boga proslavljene čiji blagdan slavimo danas pod nazivom Velika Gospa. I mi smo se sestre i i bračo okupili u ovom marijanskom svetištu Majke Božje Tuheljske da slavimo našu nebesku Majku.Došli smo pred njezin sveti lik svojim molitvama i prošnjama, sa svojim križevima i teškoćama, a da bismo sve to smjeli staviti na oltar sina njezina i Spasitelja našega – očistimo srca naša u skrušenoj ispovijedi.

PROPOVIJED

Rijeke su hodočasnika krenule danas prema raznim Marijanskim svetištima, kako u našoj Domovini, tako i u cijeloj Crkvi po svijetu da slave največi blagdan naše nebeske Majke.Neki još uvijek prevaljuju daleke puteve pješice poput davnih "romara" Marijinih hodočasnika da na taj poseban način pokažu ljubav prema dragoj nam nebeskoj Majci i Zaštitnici.
Prvo čitanje iz knjige Otkrivenja Ivana apostola otkriva nam zanosni lik žene odjenute u sunce, mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda. U tom liku stapa se vizija Kristove crkve i vizija njegove proslavljene Majke Marije.
Pokršteni narodi od davnine prepoznali su u Mariji svoju nebesku Majku, svoju zaštitnicu i svoju zagovornicu. U Crkvi postoje narodi koji su stekli naziv marijanski narod. Tko su oni i odakle im taj naziv? Povjesno gledano to su poglavito oni narodi koji su imali tešku i burnu prošlost, a među njih se ubraja i naš hrvatski narod. Svojim dolaskom naš se narod našao na propuhu Istoka ii Zapada. Sa zapada močni narodi žele zauzeti ove prostore, a s Istoka
osmanjlijsko carstvo želi proširiti islam na Zapad. Žrtva je bio narod koji je ovdje živio. U borbi za svoj opstanak "za Krst časni i slobodu zlatnu" bijasmo često kao ovce bez pastira, pa se ponekad nije znalo jeli teže služiti Turčinu ili raznim zapadnim upraviteljima i namjesnicima. I tako se naš narod od davnine utjecao Mariji kao najmočnijoj zaštitnici. Nakon čudesnih pobjeda kada je šačica branitelja pobijedila daleko nadmočnijeg neprijatelja iz zahvalnosti Mariji podizani su njoj u čast oltari i kipovi, divni likovi još divnije nebeske majke. A na ulazima u naša Marijanska svetišta možemo pročitati različite zazive pod kojim se utjecalo Mariji da bi ih pobožni pjesnik na Mariji Bistrici, našem naciomalnom svetištu, sve objedinio u jedan zaziv – nazvavši Mariju "dušom duše Hrvatske." Osvajačke ratove počesto je pratila i glad i velike suše i druge nevolje pa je pobožni puk obilazio oko Marijinih oltara sa suzama u očima moleči blagi lik Marijin da prežive oni i njihova brojna dječica.
Nakon što je 1971. godine željezna ruka crvene diktature ugušila Hrvatsko proljeće u Solinu je podignut najstariji poznati lik Marijin koji je pronađen u bazilici kralja Zvonimira u Biskupiji kod Knina iz XI st. prozvan Pralik Gospe velikog zavjeta. Taj je Marijin lik sedamdesetih godina nošen ne samo diljem naše Domovine, već i diljem svijeta, gdje god žive Hrvati. Od Jadrana do Baltika, od Kalifornije do Južne Afrike i Australije do Novog Zelanda. Oči pobožnog puka bile su uprte u Marijin lik. Trinaest stoljeća kršćanstva, trinaest stoljeća patnji i nadanja sliveno u jednu molitvu Mariji, molitvu za slobodu.
U nadi protiv svake nade mi smo to dočekali, mi smo to doživljeli. Ispunile su se proročke riječi legendarnog Tuheljskog župnika preč. Marcela Novak koji je u najstrašnije doba srpske diktature ostavio zapis koji je potom pohranio u limenu kutiju i dao uzidati u zid župne crkve, a pronađen 1992.g. u kojemu opisujuči teško vrijeme za hrvate završava:"Ropstvo je na nas pripustio Bog da nas sačuva za budućnost tj. da se popravimo, opoštenimo i povežemo s Bogom …svijest se budi u narodu …hoćemo slobodu Hrvata… dali su moje nade bile utemeljene znat ćeš Ti, čitatelju." Hvala Bogu mi to danas znamo, ali možda ponekad neznamo da život nije bajka. Samo u bajkama se događa da nakon borbi i raznih iskušenja konačno Dobro pobjeđuje Zlo a onda se nastavlja lijep i lagodan život.
Svako vrijeme nosi svoje breme. I mi smo danas suočeni s novim teškoćama ii zabrinutošću za svoju svagdašnjicu i budućnost. Kao da nam se u lice ceri Zlo – stara zmija ništavila Zmaj iz knjige otkrivenja i govori:nekoć su vaši išli po pravdu u Beč (poput Zrinskog i Frankopana, a danas idu u Haag. Okanite se te vaše povijesti i nacionane uskogrdnosti, jer stvara se jedan novi globalni svijet u kojemu je bog novac, a velike svjetske banke katedrale – prigrliti ćemo onoga tko nam se bude klanjao. Ali povjesna mudrost jednog malog naroda nam govori:Ti veliki i močni stvarali su nekad i imali kolonije, koje su potom iskorištavali – oružjem i vojskom, a danas slabije od sebe koloniziraju novcem i kapitalom.
Samo se bolestan čovjek može radovati nad činjenicom da naša poduzeča, banke i hotele otkupljuju stranci u kojima će naši ljudi biti čistačice, sluge i radna snaga. Njima vrhnje a nama sirutka. To se zove neokolonijalizam. Tu nema sentimentalnosti. Mamona – novac – stara zmija ponovno triumfira. U tom procesu svjetske globalizacije stvara svoje carstvo.

I znamenje veliko pokaza se na nebu:
Žena zaodjenuta suncem,
mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda.

Ta žena satrla je , kako veli Pismo, zmiji glavu.
Poći ćemo i mi danas oko oltara nebeske Majke koju zazivamo svojom zaštitnicom i zagovornicom. Iznijeti ćemo svoje strahove i nadanja s vručom molbom da nas preporuči svome Sinu i da nam čuva našu Domovinu Amen.

- 10:38 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 10.08.2012.

DEVETNAESTA KROZ GODINU b


Čitanje iz Prve knjige o kraljevima stavlja pred nas lik proroka Ilije. Bezkompromisni borac za pravovjerje, Ilija, u vrijeme otpadnika kralja Ahaba i njegove bezbožne žene Jezabele, posustaje, pada u očaj i želi umrijeti.
Kao svaki prorok, tako je i Ilija imao zadatak da postidi Baalove proroke koje je dovela Jezabela. Bilo bi dobro pročitati cijeli tekst iz Biblije koji predhodi današnjem prvom čitanju. Tu vidimo veličinu poduhvata koji je poduzeo Božji prorok, ali isto tako i rizika. Što ako to ne uspije? Trebamo biti svijesni da Božji poziv i poticaj ipak pripada onostranosti. Kako god bio jasan prekriva ga veo tajne koja razdvaja ovo ovdje, sada, uživo, prisutno i onostrano. Čin u koji se upustio Ilija za njega je značio život ili smrt. Pobjeda Božja nad sljedbenicima Baalovim ili njegova osobna i proročka propast. Cijeli se događaj odigrao na brdu Karmel. Kad je narod vidio kako se u čudesnoj žrtvi objavljuje pravi Bog, uplašio se i pao ničice priznajući : ''Gospodin je Bog''. Međutim, za Iliju nije bilo vrijeme slavlja i radosti jer su mu za petama Jezabelini ljudi nakani da ga ubiju. Čudesni znak na Karmelu uvjerio je narod ali ne i poganku Jezabelu.
Božji čovjek bježi. Kuda nego na brdo Horeb, Božje brdo, drugo ime za Sinaj. Ta divna duša Ilijina tjera ga k svome ljubljenome – Stvoritelju. Ali Ilija je ipak samo čovjek. Zaogrnimo se na kratko prašnjavim ogrtačem Ilijinim i poslušajmo o čemu to njegovo srce razmišlja dok se spotiče o kamenje hodajući sam pustinjom nakon što je u Beer Šebi otpustio slugu. Osjetio se napuštenim. Kao da ga je i sam Bog zaboravio nakon što je za njega dao sve od sebe stavljajući vlastiti život na kocku. Toliko se rastužio da je sjeo pod grm i zaželio umrijeti. Više nije imao snage. Nema smisla iči dalje sam, bez Božje pratnje. I dok je zaspao Bog ga budi preko anđela i krijepi ga da može nastaviti put. Hrana je doduše skromna kruh i voda, ali dovoljno snažna da može izdržati simboličkih četrdeset dana i noći.
Od davnine uzima se ta okrepa Božja kao pralik Euharistije. I danas je uzeta u tom smislu, kao uvod u Evanđelje koje govori o ''Kruhu s neba.'' Za euharistiju imamo u našem jeziku još jednu lijepu riječ, poputbina. Nije to samo poputbina koja se daje bolesnicima. Euharistija je poputbina na našem životnom putu prema vječnosti, konačnoj domovini. Ne jedanputa se iskren i pobožan vjernik osjetio u životu poput Ilije. Ne mogu više dalje. Život vjere postaje pustinja prazna kao da nema ni Boga ni utješne hrane odozgor'. Najradije bih odustao. Nevjernici i oni iz pseudokršćanskih sljedbi često prezrivo gledaju tu našu kršćansko – katoličku borbu, jer ne razumiju slast utjehe, duhovne hrane, nebeske mane, euharistije, koju nam Bog daje ako smo ustrajni i zbilja idemo do kraja, pa nam prigovaraju kako smo podijeljeni između htjeti i moći. Dok smo mi svijesni činjenice da ja doduše ne mogu, ali zato može Onaj kojemu smo povjerovali.
S tim u svezi ide i današnje Evanđelje. Kao što su židovi mrmljali jer nisu razumjeli što on to govori: ''Ja sam kruh koji je sišao s neba'', tako se ponašaju i oni koji bi u otajstvo vjere htjeli uči isključivo svojim umovanjem. Koji bi prije ulaska analitički podvrgli nesagledivu tajnu vjere svome sićušnom umu. Konačno, koji bi vjeru prekrajali prema svojim prohtjevima i pomodnim hirovima.
Ako pozornije pratimo nedjeljna čitanja mogli smo već primjetiti da uglavnom prvo čitanje i Evanđelje čine jednu cjelinu, dok poslanica ide pomalo ''svojim putem''. A zapravo je poslanica direktni naputak kako Evanđelje provoditi u život. Tako je i danas apostol Pavao vrlo direktan. Dok govori Efežanima, govori i nama: « Braćo! Pomno razmotrite kako živite! Ne kao ludi nego kao mudri!'' (Ef. 5.15).

To se osobito tiče nas vjernika a internetu. Ne ludi nego mudri, jer za svaku ćemo riječ odgovarati. Uvijek moramo biti svijeni da smo mi braća i sestre. Da pripadamo zajednici – Crkvi i da se trebamo tako vladati, a ne kao nerazumni, skloni svađama i nepromišljenim izljevima srdžbe na svaku malenkost. Da nam se ne bi nevjernici smijali i nalazili uporište za svoju nevjeru u našem ponašanju. Na žalost po raznim forumima koji si prisvajaju neki kršćanski profil može se nači toliko toga što ne priliči vjernku. Uvijek su tu prisutni deklarirani ili nevjernici ili oni koji u sve sumnaju ili kojekakvi krivovjerci. Neki od njih su tu jer traže istinu, ili ih još neka tanka nit milosti drži uz vjeru. Svojim ponašanjem možemo tu nit učvrstiti, ali i zauvjek prekinuti.

Molitva vjernika

Pomolimo se Ocu nebeskome koji nam daruje Kruh s neba i potiče nas da taj dar spasenja dijelimo braći ljudima.

1. Za Crkvu sabranu od mnogih naroda i plemena, da radosno i sa zahvalnošću blaguje kruh spasenja i da bude znak tvoje dobrote prema svakom čovjeku, - Molimo te.
2. Za one kojima je povjerena skrb za opće dobro, da odbace sve što je sebično, nečasno i nedostojno čovjeka, te budu promicatelji mira i pravde, - Molimo te.
3. Za ljude cijeloga svijeta, da ih oslobodiš ropstva tame i zablude, te ih obasjaš svojim svjetlom i povedeš putem istine, - Molimo te.
4. Za nas, da budemo ponizni služitelji tvojih dobara, kako bi po našem životu mnogi upoznali Kristovo evanđelje, - Molimo te.
5. Za mlade kršćane, da im budeš izvor prave radosti, sreće i nade, - Molimo te.
6. Za bolesne, nemoćne i umiruče, da u svetoj popudbini osjete spasonosni lijek i nadu u večni život, - Molimo ze.
7. Za vjerne mrtve koji su se nadali vječnom životu, da ih po svome milosrđu primiš u prostranstva svjetlosti i mira, - Molimo te.

Svemogući Bože, ti nas na ovoj euharistijskoj gozbi ljubavi i zajedništva hraniš kruhom s neba. Obdari nas svojim Svetim Duhom da budemo graditelji onakvog svijeta kakav si ti zamislio. To molimo po Kristu Sinu tvojem, koji s tobom i Duhom Svetim živi i kraljuje u vijeke vjekova. Amen.

- 20:28 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se