|
Knjiga Otkrivenja Ivana apostola u svojoj nadahnutoj viziji pred nas stavlja lik žene koja u sebi objedinjuje višestruko značenje: ženu, koja je prvim kršćanima bila i Crkva i Marija, ali i lik žene kršćanke i majke, koju očišćenu u kupelji preporođenja, krštenju, apostol suprotstavlja pramajci Evi koja je podlegla kušnji zmije, đavla, zmaja…
Zmaj strašan sa sedam glava i deset rogova slika je prapočela Zla, koje se, ne mogavši nauditi Bogu, okomljuje na prvinu stvaralačke Božje ljubavi – čovjeka.
Drama koju Objava smješta u sam početak, odmah nakon stvaranja, a koja se trajno događa do dana današnjeg, govori o tragičnom ishodu čovjekove znatiželje u želji da isproba primamljive plodove slobode sa ''stabla spoznaje dobra i zla.''
Krivo bi bilo sve to smještati negdje u prapočetke povijesti, jer to se trajno događa i postavlja se pred svakoga od nas kao mogućnost izbora. Tu je prisutno Zlo, napasnik đavao, stara zmija, zmaj velik…. On zavodi sinove ljudske primamljivošću plodova koji imaju posebnu draž, jer radi se o kušanju slobode. Cilj je raditi što mi se prohtije, po mogućnosti što dalje od Božjih i ljudskih zakona i zapovijedi, a naivni ne shvaćaju da su zapovijedi i zakoni tu ne da nas sapinju i ograničuju, nego da nam budu svojevrsni štit i branik da se ne izgubimo i ne propadnemo, i to kako za ovaj tako i za vječni život..
U različitost ponude zla danas zasigurno na prvo mjesto spada kuga koja ubija mladost u najljepšim godinama života, a to je droga. Doslovno, kao kad se radi o kakvoj epidemiji skupljaju se tjelesa mladih ljudi koji još zapravo nisu niti pravo zakročili u život, a već su žrtve predoziranja. Oko škola, zdravstvenih ustanova, skrovitih mjesta može se vidjeti mnoštvo odbačenih šprica, a vojske mladih ljudi zbog trenutne ugode pomalo tonu u propast i smrt.
Roditelji različito reagiraju. Od onih koji su se tupo pomirili s time da im je dijete izgubljeno, jer su i sami u životu dezorjentirani, do onih koji kad spoznaju što se dogodilo, da bi ''spasili'' obraz i čast što im je dijete takvo, pred njim zauvijek zatvaraju svoje srce i dom. Malo je, nažalost, roditelja poput jedne majke njemice, koja, kad je shvatila da joj kćerkica uživa drogu i kad je mala pobijegla od kuće, ta je majka krenula u borbu za svoje dijete do kraja. Uzela je vreču za spavanje i nešto najnužnijih stvari i kad je našla grupu ovisnika u jednoj napuštenoj zgradi među kojima je bila i njezina kćerka, pridružila im se ne napuštajući više svoga djeteta koje ju je goropadno tjeralo od sebe. Jedne noći mala je uplakana došla k majci i rekla: mama idemo doma, sad znam da me voliš, pomozi mi da se izvučem…
Živimo u vremenu najrafiniranijih ponuda naslada i užitaka i da bi im se mogli oduprijeti potrebna je razboritost i odlučnost, ali i pomoć odozgor. Lukavo je zlo, a čovjek slab i naivan.
Blagdan Uznesenja blažene Djevice Marije stavlja pred nas lik pobjednice nad Zlim. Ona je od samog svog začeća bila očuvana ljage svakoga grijeha. Nju nam Crkva stavlja kao zaštitnicu urešenu svim krepostima.
''Danas je na nebo uznesena Djevica Bogorodica – početak i slika budućeg savršenstva cijele Crkve – i putokaz sigurne nade i utjehe putničkom Božjem narodu''.
To su riječi predslovlja kojim je opjevan ovaj uzvišeni Mrijin blagdan.
Svaki iskreni vjernik ujedno je barem u duši hodočasnik Marijin. Mnogi će krenuti uoči Velike Gospe ili na sam dan, rano ujutro, pješice prema nekom od brojnih Marijinih svetišta. Još za mraka kada se tek čuju koraci hodočasnika, kada se zapravo i ne osjeća tlo jer se hoda srcem iz kojeg navire pjesma hodočasnička u kojoj je prepjevano današnje prvo čitanje o ženi ''odjevenoj suncem, mjesec joj pod nogama i na glavi vijenac od dvanaest zvijezda''.
''Zdravo Djevo, svih milosti puna - Vječnog Sunca ogrnu te sjaj. – Oko čela zvjezdana ti kruna – Ispod nogu stenje pakla zmaj.'' A onda se stiže u svetište. Obasjan lik Marijin dočarava nebeski Hram: ''I otvori se Hram Božji na nebu'' (Ot 11,10), i dok Marija svojim blagim pogledom blagoslivlje svoje hodočasnike, ne jedna suza će poteči, jer tako je bilo oduvijek. Od davnina je pobožni puk hodočastio Mariji tražeći njezinu pomoć i zagovor. Kada su bile suše i gladi, kada je nadirao Turčin, kada je duša bila izranjena vlastitim bolima i nerazumijevanjem. Marija je bila ta koja je liječila rane svoga puka - malog čovjeka. To je lijepo prikazano na nekim kasnogotičkim slikama i kipovima gdje su se pod skute Marijinog plašta stisli, poput pilića, njezini štovatelji.
A mi ćemo danas Mariji preporučiti naše mlade, da ih očuva od strašne kuge ovisnosti. Moliti ćemo da se odhrvaju agresivnim ponudama zla koje je upakirano u primamljive boje naslada i užitka koji vode u propast. Jer Marija ima uvijek ispružene ruke prema onima koji joj se utječu.
Da Marija ne liječi i ne ozdravlja naše rane davno bi opustjela njezina svetišta i zamro bi zvuk hodočasničkih koraka. Međutim, svetišta su svake godine sve punija, pjesma kao da je sve glasnija. Miješaju se i suze i radost, jer ona je tu da nam pomogne. Onda kada nas nitko ne razumije, kada ne vidimo izlaz iz teškoća, kada nas pritisnu tjelesne boli, mi znamo da nas oči Marijine blago gledaju, njezine nas duhovne ruke privlače k sebi na svoje Majčinsko srce koje je samo osjetilo neizmjernu bol pod križem svoga Sina. Dok radosni osjećamo da imamo nebesku Majku, zaštitinicu i jedinu pravu odvjetnicu – kako su ju vjernici od davnina zvali – iz duše izvire ''Magnifikat – Veliča''. Evanđeoska pjesma Marijina ''Magnifikat'' pjeva Gospodinu pjesmu zahvalnicu jer je pogledao ''na neznatnu službenicu'' i uresio ju sjajem nebeskim. A mi molimo da nam tim sjajem obasjava naše puteve i tamne kute naše duše da bez straha i sa sigurnošću kročimo prema nebeskom Jeruzalemu gdje će Bog ''otrti svaku našu suzu'' i gdje ćemo konačno doživjeti puninu radosti. Amen.
Molitva vjernika
Sjedinjeni u duhu s nebeskom Majkom Marijom, uputimo dobrom Ocu svoje molitve.
1. Ojačaj, Gospodine, vjeru svoje Crkve, da bude slična vjeri Marijinoj – 'zori naših nadanja', - Molimo te.
2. Učini, Gospodine, da i mi poput Marije budemo ponizni slušatelji tvoje Riječi, - Molimo te.
3. Daj, Gospodine, da kršćani pomažu onima koji su u nevolji kao što to čini Marija 'pomočnica kršćana'', - Molimo te.
4. Utješi i liječi srca slomljena preko Marije koju zazivamo' utjeho žalosnih', - Molimo te.
5. Ispuni molitve i prošnje Marijinih hodočasnika koji će se danas zateči u njezinim svetištima, - Molimo te.
6. Naša srca ispuni dobrotom Marijinom, - Molimo te.
7. Našu pokojnu braću i sestre, koji su za života bili štovatelji Marijini, obasjaj sjajem svoje milosti i radošću zajedništva s tobom i nebeskom Majkom Marijom , - Molimo te.
Gospodine Bože, ti si Blaženu Djevicu Mariju, majku svoga Sina , uzeo u nebesku slavu i darovao joj vječnu radost u zajedništvu svetih. Daj nam milost da i mi poput Marije vjerno tebi služimo u zavrijedimo ući u nebesku slavu, po Kristu, Gospodinu našem.
VELIKA GOSPA
(Tuhelj, 15. VIII 2001.
PROSLOV
Žena zaodjenuta suncem,
mjesec joj pod nogama,
a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda.
(Otk.12,1)
To je biblijsko viđenje Crkve, to je i kršćanski lik Marije od Boga proslavljene čiji blagdan slavimo danas pod nazivom Velika Gospa. I mi smo se sestre i i bračo okupili u ovom marijanskom svetištu Majke Božje Tuheljske da slavimo našu nebesku Majku.Došli smo pred njezin sveti lik svojim molitvama i prošnjama, sa svojim križevima i teškoćama, a da bismo sve to smjeli staviti na oltar sina njezina i Spasitelja našega – očistimo srca naša u skrušenoj ispovijedi.
PROPOVIJED
Rijeke su hodočasnika krenule danas prema raznim Marijanskim svetištima, kako u našoj Domovini, tako i u cijeloj Crkvi po svijetu da slave največi blagdan naše nebeske Majke.Neki još uvijek prevaljuju daleke puteve pješice poput davnih "romara" Marijinih hodočasnika da na taj poseban način pokažu ljubav prema dragoj nam nebeskoj Majci i Zaštitnici.
Prvo čitanje iz knjige Otkrivenja Ivana apostola otkriva nam zanosni lik žene odjenute u sunce, mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda. U tom liku stapa se vizija Kristove crkve i vizija njegove proslavljene Majke Marije.
Pokršteni narodi od davnine prepoznali su u Mariji svoju nebesku Majku, svoju zaštitnicu i svoju zagovornicu. U Crkvi postoje narodi koji su stekli naziv marijanski narod. Tko su oni i odakle im taj naziv? Povjesno gledano to su poglavito oni narodi koji su imali tešku i burnu prošlost, a među njih se ubraja i naš hrvatski narod. Svojim dolaskom naš se narod našao na propuhu Istoka ii Zapada. Sa zapada močni narodi žele zauzeti ove prostore, a s Istoka
osmanjlijsko carstvo želi proširiti islam na Zapad. Žrtva je bio narod koji je ovdje živio. U borbi za svoj opstanak "za Krst časni i slobodu zlatnu" bijasmo često kao ovce bez pastira, pa se ponekad nije znalo jeli teže služiti Turčinu ili raznim zapadnim upraviteljima i namjesnicima. I tako se naš narod od davnine utjecao Mariji kao najmočnijoj zaštitnici. Nakon čudesnih pobjeda kada je šačica branitelja pobijedila daleko nadmočnijeg neprijatelja iz zahvalnosti Mariji podizani su njoj u čast oltari i kipovi, divni likovi još divnije nebeske majke. A na ulazima u naša Marijanska svetišta možemo pročitati različite zazive pod kojim se utjecalo Mariji da bi ih pobožni pjesnik na Mariji Bistrici, našem naciomalnom svetištu, sve objedinio u jedan zaziv – nazvavši Mariju "dušom duše Hrvatske." Osvajačke ratove počesto je pratila i glad i velike suše i druge nevolje pa je pobožni puk obilazio oko Marijinih oltara sa suzama u očima moleči blagi lik Marijin da prežive oni i njihova brojna dječica.
Nakon što je 1971. godine željezna ruka crvene diktature ugušila Hrvatsko proljeće u Solinu je podignut najstariji poznati lik Marijin koji je pronađen u bazilici kralja Zvonimira u Biskupiji kod Knina iz XI st. prozvan Pralik Gospe velikog zavjeta. Taj je Marijin lik sedamdesetih godina nošen ne samo diljem naše Domovine, već i diljem svijeta, gdje god žive Hrvati. Od Jadrana do Baltika, od Kalifornije do Južne Afrike i Australije do Novog Zelanda. Oči pobožnog puka bile su uprte u Marijin lik. Trinaest stoljeća kršćanstva, trinaest stoljeća patnji i nadanja sliveno u jednu molitvu Mariji, molitvu za slobodu.
U nadi protiv svake nade mi smo to dočekali, mi smo to doživljeli. Ispunile su se proročke riječi legendarnog Tuheljskog župnika preč. Marcela Novak koji je u najstrašnije doba srpske diktature ostavio zapis koji je potom pohranio u limenu kutiju i dao uzidati u zid župne crkve, a pronađen 1992.g. u kojemu opisujuči teško vrijeme za hrvate završava:"Ropstvo je na nas pripustio Bog da nas sačuva za budućnost tj. da se popravimo, opoštenimo i povežemo s Bogom …svijest se budi u narodu …hoćemo slobodu Hrvata… dali su moje nade bile utemeljene znat ćeš Ti, čitatelju." Hvala Bogu mi to danas znamo, ali možda ponekad neznamo da život nije bajka. Samo u bajkama se događa da nakon borbi i raznih iskušenja konačno Dobro pobjeđuje Zlo a onda se nastavlja lijep i lagodan život.
Svako vrijeme nosi svoje breme. I mi smo danas suočeni s novim teškoćama ii zabrinutošću za svoju svagdašnjicu i budućnost. Kao da nam se u lice ceri Zlo – stara zmija ništavila Zmaj iz knjige otkrivenja i govori:nekoć su vaši išli po pravdu u Beč (poput Zrinskog i Frankopana, a danas idu u Haag. Okanite se te vaše povijesti i nacionane uskogrdnosti, jer stvara se jedan novi globalni svijet u kojemu je bog novac, a velike svjetske banke katedrale – prigrliti ćemo onoga tko nam se bude klanjao. Ali povjesna mudrost jednog malog naroda nam govori:Ti veliki i močni stvarali su nekad i imali kolonije, koje su potom iskorištavali – oružjem i vojskom, a danas slabije od sebe koloniziraju novcem i kapitalom.
Samo se bolestan čovjek može radovati nad činjenicom da naša poduzeča, banke i hotele otkupljuju stranci u kojima će naši ljudi biti čistačice, sluge i radna snaga. Njima vrhnje a nama sirutka. To se zove neokolonijalizam. Tu nema sentimentalnosti. Mamona – novac – stara zmija ponovno triumfira. U tom procesu svjetske globalizacije stvara svoje carstvo.
I znamenje veliko pokaza se na nebu:
Žena zaodjenuta suncem,
mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda.
Ta žena satrla je , kako veli Pismo, zmiji glavu.
Poći ćemo i mi danas oko oltara nebeske Majke koju zazivamo svojom zaštitnicom i zagovornicom. Iznijeti ćemo svoje strahove i nadanja s vručom molbom da nas preporuči svome Sinu i da nam čuva našu Domovinu Amen.
|
