|
|
| < | listopad, 2009 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Katarina voljela si konje ,našla sam jednog slatkog za tebe danas,bit će ih još.Volimo te , s tobom počinje i završava dan,ljubavi moja vesela i razigrana...
Za uspomenu na našu preminulu Katarinu...
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
AUDIO VIJESTI:
Totalportal.hr
Video zapis vještačenja
Moj portal
Jutarnji list
Malena zvijezdice
Josip Beljan
Emocija
Stiv Naglav
Protiv nasilja-blog
Stradali u prometu
hit counter
Katarina i Martina dva mjeseca prije tragedije
Draga moja Katarina,opet si mi došla u snove , bilo nam je prelijepo,igrali smo ,smijali do besvjesti.Najprije ,negdje smo te izgubili ,svi smo bili očajni ,tražili te ,plakali, a tebe kao da je netko ukrao,nigdje te nema.
Došli smo našoj kući i ti si bila tu ,ležala si na podu ,obučena u spavaćicu i to baš ovu na slici,smijala si se ,ja sam te škakljala po trbuhu ,puhala ti ustima balone,a ti si se još više smijala ,cičala,kao kad si bila mala,oko nas su lepršale pahulje snijega,prozor je bio otvoren na kuhinji,polako i nježno je padao oko nas,tu smo bili svi mi.Ja sam upitala kako to ,utkuda taj snijeg a netko mi reče "Pa da uljepšamo ovaj događaj".
Za ovu spavaćicu sam znala da ju ima Merkator u prodaji,a mi ju nismo imali u kući ,ni ti ju nisi nikad vidjela.U jutro sam otišla u Merkator vidjeti dali ju još imaju,i na moju veliku sreću ona je čekala na polici.Taj tren jako sam se rasplakala,bila sam pretužna ,bila je malo veća ,ali onda sm se sjetila ,pa prošlo dvije godine ,da si s nama taman bi ti odgovarala.
Da znaš Katarina koliko nam fališ,da te upravo tako škakljam i smijem se stobom kao nekada,jesen je ,da idemo u šumu,beremo gljive,šipak.Da ti pečem kruh za dane kruha u školi ,a ti kažeš "Baš je super,moj će biti najbolji".
Drago naše dijete,naša Katarina,evo još jedna svijeća za tebe, da znaš koliko nam fališ,koliko smo jadni, koliko te želim zagrliti,izljubiti,koliko želim da opet idemo po livadama ,tražimo gljive, te jeseni ti si ih našla najviše.Da beremo šipak,naložimo vatru nešto vrtimo na štapovima ,pa kad zamirišu pečene jabuke.Toga nema od tada,ne idemo više u šumu,sada samo plačem kada se sjeti svih uspomena.Bila si jedna prekrasna djevojčica,oni koji te ne upoznahu niti te kad vidjeli krivote oklevetaše a tebe nema da ti u oči pogledaju ,da i ti kažeš nešta,oni svi mogu,pa neka im je na dušu,možda im ipak jednom proradi savjest.Tvoji prijatelji,nastavnici,mi, znamo kakva si bila.Laž,kleveta,strašan je grijeh,a to majčino srce ne može oprostiti.
Volimo te Katarina.
