Svašta, ali nek je uzbudljivo!

petak, 26.11.2010.

Može li se vratiti vrijeme?

Lječilište negdje sa samoga početka ove priče, ne baš doslovno bogu iza leđa, ali zapravo tako nekako. Prvi sumrak prekratkog dana, hotelčić što više pokazuije namjeru, a manje uspjeh, da evocira vremena Marije Terezije. Blago rečeno poluprazan. Baš kao i čitav gradić. Stoljetni park posve prazan, tih i još mračniji nego vani.
Ona stoji na ulazu parka, nekoliko metara od poznatog autića s tablicama metropole. Naravno, bio sam tu još kad je parkirala, ali baš ju je lijepo još koju minutu gledati. Osvrće se pomalo nervozno, u očitom iščekivanju, niti ključeve još nije spustila u torbicu, igra se njima. Drugačija je, ovako izvan svojeg uobičajenog prostora. Sitnija, dijelom stvarno niža bez obaveznih peta, dijelom zbog drugačije odjeće, mladenačke, posve izvan njezina uobičajenog odijevanja, bar koliko ja znam. Uske traperice, niske čizmice, crna kožna jakna do struka...i nešto drugačije s kosom. Jednostavnije. S ove bi udaljenosti sasvim lako prošla i kao deset i više godina mlađa. Još jednom se okreće, promatra sve uokolo, nije nimalo mirna, desna noga kao da hoda na mjestu, desnom rukom pomiče kosu s očiju, zatiče ju za uho. Baš ju je lijepo promatrati, ne samo jer znam da mene iščekuje.
Prilazim joj preko ceste, uoči me odmah, opusti se vidno...Baš sam se pitala hoćeš li doći? Aha, sigurno si se to pitala....
Poljubac, brz, ovlaš, ali ipak valjda prvi, bar jako rijetki, na cesti, u javnosti...koliko god daleko od ičega bili. Ili bi samo volio dati mu kakvu osobitu važnost, pa ovdje niti nema javnosti, tek troje staraca pedesetak matara dalje, iz ovdašnjeg lječilišta, valjda. I kavu sam pio čitajući s konobarom novine.
Prošetati ćemo? Sliježe slatko ramenima. Nakon nekoliko metara njezina mi se ruka nađe u ruci, stisne me onako da mi krenu žmarci niz kičmu. Dublje u parku, u sigurnosti stoljetne krošnje hrasta privučem je k sebi, doista poljubim, osjetivši da je zadrhtala vješajući mi se oko vrata.
Jedva sam dočekala, trebaš mi, znaš? Previše, mislim...a uopće ne znam zašto...dodaje sa smješkom. Stara taktika, uvijek imati odstupnicu u vidu humora, nekog finog sarkazma! Opustiti se s odmakom, kasnije!
Jest joj drugačija frizura....nije zapravo frizura, možda tek oprana i osušena kosa, naprosto počešljana prema dolje sa svih strana, pa su joj šiške malo predugačke, više puta ih sklanja s očiju. Puno manje šminke...dakle te čarobne trepavice ipak nisu Maybelin...Svjetlo će zapravo pokazati da je i šminka samo jako drugačija, neupadljivijih boja, ali opet jako pažljivo tu...
Gladan sam je, doista, kao tinejđer ju hvatam kojekuda, zbilja uživam u tome. Biti će i ona, jer se samo zadovoljno smiješi, prede kao mače. Baci pogled uokolo pa i ona spušta ruku u moje međunožje. Oho...mmmm, šteta što si predložio šetnju, ha?! Jer ti se zbilja šetalo, ili samo da ne pomislim kako ti je jedino na pameti da me iskoristiš?
To mi je jedino na pameti, uvijek...što ja znam, učinilo mi se zgodnim!
Je zgodno, šapuće mi s jezikom u uhu, pa znaš li kada sam se zadnji puta ljubila u parku?
Možeš prenoćiti?
Da, mogu, mislim... ostati koliko hoću, jedino mobitel...znaš kako je...neće ti smetati?
Znaš da već dugo nastojim, vježbam, da me ne smetaju sitnice, pogotovo koje ne mogu promijeniti....osobito kada imam u rukama neke krasne, velike stvari, he,he,he....
Ma daj, što si zbilja podjetinjio....niti upola uvjerljivo se brani dok joj raskopčavam jaknu, obuhvaćam jednu pa drugu punu sisu, važem.
Šetamo isprepleteni poput pravih tinejđera, brbljamo, jedva si nazirući lica, jer ovdje drastično štede struju, tek svaka peta-šesta lampa je uključena i baca baš bajkovitu zlatnu svjetlost kroz grane još pune lišća.
Penjemo se uz umjetni brežuljak do okrugle sjenice, nadstrešnice s tri klupe. Ne vidi se baš puno, tek pokoje svjetlo kroz krošnje, a ipak je prelijepo, kao da smo se popeli iz sadašnjosti u neku posebnu nišu. Vidim bolje, valjda su mi se oči privikle na mrak, i baš se osjećam sretno, djetinjasto sretno, što je ovdje samnom, što je došla biti samnom. Pelijepa mi je, čarobna ispod šiški, a usne, puno tamnije u mraku, otkrivaju na mjesečini nestvarno bijelu nisku zubi, zbog neprestanog smiješka....ne vidim oči, tek ih slutim u sjenci, ali sam siguran da bi mi se svidjelo ono što bih pročitao u njima da ih mogu vidjeti...
Opkoračuje me, sjeda mi u krilo, licem prema meni....što bi sada želio raditi, a, što dječaci sada žele, a ne usude se početi, niti spomenuti, ha...hajde reci, ne mogu vidjeti crveniš li se, slobodno reci.....
Zatvarm joj usta poljupcem, dugim, beskrajnim, potpunim, kao da nastojimo jedno drugome isisati dušu...ili utisnuti neki vječni, neizbrisivi pečat. Pomiče mi se u krilu. Tako nekako bi želio, je li, moj dječače? Namješta se i pakleno smišljeno kliže po njemu, već sasvim izluđenom, privija se, masira me grudima i ljubi naizmjence u usta , grickajući mi uho...i odmičući se koji centimetar da me samo promatra...što mi čini zdjelicom, guzom.
Privlačim je k sebi grabeći joj guzu, namještam ju da je najbolje osjetim, počinje se tiho, slatko, smijati, stišće me bedrima....hej polako, tko ti je dopustio? Pitala sam nešto, ne možeš samo uzimati...hajde reci mi, što bi točno želio, možda ti se posreći ako budeš sasvim iskren.
Baš ništa, samo da nastaviš, štrmljam poluglasno premjestivši ruke na njezine grudi...ništa drugo ne želim.
Niti da ih vidiš, možda okusiš, ha? Polagano otkopčava dugmad..ne bi ih želio vidjeti? Zbilja ne....čudno, uvijek sam mislila da baš to želite prvo?
Glava mi tone u dekolte, oslobađam joj jednu, pa drugu sisu, mekog čipkastog grudnjaka.. Mjesečina ih čini poput velikih, srebrnkastih kuglica za bor, a ukrućene bradavice me izluđuju...zapravo njezina reakcija kada ih sasvim progutam! Promijenila je i ritam pokreta u krilu prije nego li se stresla, ispustila ne pretihi zvuk iz grla, sasvim se privila, kao krpelj. Samo sam je malko podigao zabivši grčevito prste u napetu guzu, privukao još koji puta sebi i sam sam osjetio da me obuhvaća toplina, neki udar, pa vibracije iz trbuha....
Upropastili smo si veš, znaš, sjećaš se, a, ha,ha,ha....Znaš, jednom ćeš mi ipak objasniti zašto vam je tako teško reći što točno želite, i kada ste ovako veliki u parku s nama. Osim šetati... Zna se i nama svidjeti, možda si primjetio, trebali biste reći....da što dobro ne propustimo, he,he,he...
Bez brige, noćas nećeš ništa propustiti, NIŠTA, uvjeravam te....
Mda, vidjeti ćemo, uvijek tako dobro znate pričati....poslije....

26.11.2010. u 13:34 • 35 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 15.11.2010.

The End

Čuj, mogli bismo za vikend okrečiti bar dio stana, kuhinju i dnevni...slobodan si, je li?!
Imam tko to radi starcima, pa i meni, već godinama....
Zašto bi plaćali, to nije neka nauka?
Ma, dobro, vidjeti ćemo....htio sam ti reći, predložiti, nešto važnije, uopće ne mislim na krečenje ili što slično.
Je li?! Evo, samo da skinem šminku i presvučem se, može?
Znaš, razmišljam već nekoliko dana samo kako da ti kažem, puno već duže o tome...ali sada mislim da sam siguran!
Nijemi, brzi pogled, smeteni osmjeh, neka sjenka preko očiju....Pa, reci!
Ja mislim, siguran sam, da nas dvoje nismo baš jedno za drugo, da se sve manje veselimo međusobno. Kao da mi nešto sve jače nedostaje. Strasti, baš veselja, ludosti, malih...nečega, ne znam točno. Možda najviše tvoje želje, nekako mi se čini kao da smo deset godina u braku. Nemoj se ljutiti, znaš da mislim da si ti jako dobra i draga osoba, ali ja očito nisam čovjek za tebe, netko tko te posebno pali, uzbuđuje. Bi li ti ikada posegnula zamnom, nakon koliko dana?
Govoriš gluposti...prva suza...ja tebe jako volim, mislim najviše u životu, i to niti približno kao ikoga. Pa ti si postao čitav moj svijet. Jer sam ja tako htjela i željela. Pokušavam te shvatiti, slijediti. Znam da kadikad ne uspijem, da bi ti još i dalje, da ti nikada nije dosta....šta ja znam, da se nešto dešava. Govoriš o sexu zapravo, najviše, zar ne?!
Pa da, donekle....
Što hoćeš reći, ne razumijem baš, pa činila sam koješta, što mi inače nikada ne bi palo na pamet niti pijanoj, da te mogu slijediti, udovoljiti ti. I bilo mi je najčešće to lijepo, kao nova otkrića. Ako nekada i nije...pa ne može se svima sviđati točno što i tebi, to je nemoguće....znaš da recimo ništa ne volim raditi u panici i strahu. Nemoj biti tako djetinjast, nešto ti je i previše ludo. Je li to zbog kina prošli tjedan, pa nisi valjda tako osjetljiv? Ljudi su bili niti dva metra od nas i tek polumrak. Što ako si se morao strpjeti do kraja filma?
Ma ne, ništa tako određeno nije razlog, ni jedan događaj. Niti sam ikada želio da radiš išta protiv svoje volje. Samo sam puno puta poželio da ti poželiš mene, jako, ultimativno, da ti se često mota po glavi nešto samnom...ne znam, da me više želiš, ono baš tada.
Nisu svi razmaženi poput tebe, odrasli, znaš, kontroliraju želje, čine i ono što je prikladno, red.
A neprikladno je željeti se sexati sa svojim muškarcem, ha?!
Bezobrazan si....više suza....nisam bila s puno muških, ali nikada ni sa kim niti zbog jednog razloga nego jer sam željela biti s njim. Kako takvo što možeš uopće reći?!
Oprosti, uopće nisam tako mislio. . samo sam htio reći da imam loš osjećaj da ti je prilično svejedno je li prošao dan, pa čak i tjedan, da smo se sexali, ili pak nismo, a to mene smeta, otvara mi dileme, pitanja....
Pitanja? Kakva pitanja...pa je mi prilično svejedno, i sasvim, nisam s tobom odlučila živjeti radi toga da me redovito sexaš, niti to brojim, a niti mi nedostaje. Uopće ne razumijem kako tebi može nedostajati, je li ti misliš da se drugi češće od nas sexaju?! Malo bi se prevario....
Banaliziraš, nije štos što ja brojim, ali ja tebe jako često želim. Ne samo sexati....makar dirati, ljubiti....svašta, šta ja znam. Uživam te i držati za ruku.
Nemoj opet s tim, za Boga miloga, pa nismo svi isti, a i kakvoga smisla ima da me moji đaci vide da se vodam za ruku. I to s nekim tvojih godina, pa to je malo smiješno!
Mojih godina???
Ma daj, samo se kačiš za svašta što kažem! Točno, tvojih godina! Koliko se ljudi u četrdesetima voda uokolo za ručice? I što ako je to meni neugodno, djetinjasto? Kao da mi se mama i tata vode za ruke...smiješno!Zašto to ne bi lijepo shvatio? Točno kako kažem, bez izmišljene čitave analize iza. Da mi tvoje godine smetaju, što misliš zašto bi bila s tobom? Koji prokleti razlog mogu imati, ha? To jest si ga ti smislio? Ti sve znaš bolje...
Osjećam ga, ne moram smišljati, rekao sam ti na početku, čini mi se da oboje sve manje uživamo, pa je opasno da si tovarimo daljnje obveze ako je sada, bez njih, tako!
Što, ti bolje znaš što se meni sviđa i koliko, što želim?
Ne, ne znam, samo jako dobro osjećam kada me žena zbilja i jako želi... a kada je usput!
Pa da, veliki zavodnik sve najbolje zna, što treba ženama i koliko! Trebao si mi napisati priručnik, da vidim mogu li se uklopiti...unaprijed! Kakva sam ja budala, još i sada plačem....zbog čega? Jer se gospodin zasitio nove igračke, ha?! Ugledao novu, slijedeću....
Nisi fer, uopće nisi, zbilja sam se dugo veselio, zamišljao svašta s tobom i trudio se, vjerovao u nas. Sasvim!
I, jesam li koji puta bila obučena dok si zamišljao svašta....imala sam koji puta i mozak, dušu? Ili sam uvijek bila samo jedna zanimljiva pička? Dok jesam...dok sam bila..Friška piletina, ha, kako kaže moja ravnateljica...
Nemoj, nisi u pravu, čak to i znaš. Šefica ti je zlobna baba...Od kuda sam mogao unaprijed znati dokle čemo doći, što će se sve dešavati?
Ma nemoj! Znaš, normalni ljudi imaju i nešto što se zove odgovornost za svoje postupke, i kada im se manje sviđa....Zašto si i moje i svoje u to uvlačio, ako nisi bio siguran. zašto prvo meni nisi rekao da sam samo na probi, testu...koji ću teško proći, baš poput ostalih....možda sam imala pravo odustati tada, možda ja uopće nemam volje da me netko testira!!!
Daj, ljutiš se bez veze i pričaš svašta. Kakav test? Zašto bih te zvao da dođeš k meni da nisam i sam vjerovao, nadao se?
Fućka mi se za tvoje nade i dubokoumne analize i zahtjeve...znaš! I što sada, hoćeš da se naprosto skupim i odem, jer si ti posljednjih tjedana zakinut za sex prema samo sebi znanim mjerilima? Što je samnom nema veze, ha?! Što ja mislim i osjećam te se ne tiče? Lijepo su mi govorili...mnogi, pa i moji....
Bez veze pričaš. Ja tebe za ništa ne krivim, baš za ništa! Baš suprotno, sebe krivim što nisam u tebi zapalio vatru kakvu sam se nadao, što nisam uspio postati tvoj par, netko tko će okrenuti prekidače u tebi...
Samo lupetaš, kakvi prekidači, ne ide to tako...
E, pa ja mislim da ide, treba ići, prekidači, iskre, želja!
Našao si drugu, jednostavnije rečeno, ha?! Znam ju?
Ne, nema nikakve druge, sve sam ti posve točno i iskreno rekao. Kada ja nisam pokrenuo u tebi to o čemu govorim, naići će kad-tad netko tko hoće, a ja tada ne želim biti blizu, to je sve!!!
Opa, dobročinitelj jedan, ha?! I opet se usuđujueš znati nešto o meni bolje od mene, je li? Nemaš pojma, uopće nemaš...i znaš što? Najviše mi je žao što sada plačem. Glupača glupa! Moram se odmah pakovati, to bi gospodin želio?
Ne, možeš ostati koliko hoćeš, samo sam ti morao reći da ne vjerujem više u našu budućnost, nemam dobar osjećaj i gotovo!¨
A za stanarinu da ti se naprćim dva-tri puta dnevno, onako, bez obaveza, ha?! Kada svratiš i ako ti slijedeća ne bude davala dovoljno...
Bezobrazna si bez potrebe, ali neka, imaš pravo biti ljuta i kakva god hoćeš i dokle hoćeš. Makar mislim da me dobro razumiješ, samo da opet ponavljaš isto, sve će biti dobro, samo od sebe, čudom...A neće! Usput, našao sam ti lijep stančić blizu škole...i besplatan do kraja školske godine...poznanik, dužnik. Ako ćeš ostati tu. Ili zbilja možeš i ovdje ostati, ne smetaš mi,....koliko hoćeš
Što si? Našao stan......a samo razgovaraš, ha, majmune, budalo, kako te mrzim....i sebe još najviše!
Miči se odmah od mene, dva metra, da me se nisi usudio taknuti, ikada više, odmah zovem Dunju! Da mi se nikada više nisi obratio, nikada, je li razumiješ. Ti si običan stari perverznjak, bolesnik koji stalno misli samo na svoju guzicu....ili na guzicu neke od svojih fludri, to si ti! A da mi nisu govorili...svi.....

15.11.2010. u 18:09 • 54 KomentaraPrint#

petak, 05.11.2010.

Post festum

Volio bi, svi bi vi voljeli, zar ne, da sada prešutim što želim reći, ha?! I samoj mi je kao neugodno kvariti atmosferu......Reći ću ti svejedno, važno mi je....ma da, to ti je prozirno sada mi poljupcem pokušavati zatvoriti usta!
Samo ti reci, nema problema, samo mi se čini besmisleno. Opet je sve u redu! Očigledno, he,he,he...I više nego u redu, a?
Je, da, ali ipak mi je važno...to što ti hoću reći, mislim da za ništa ne bih da se opet desi.
Pa dobro...
Prilično mi se neudobno nalakti na grudi i pogleda me izravno u oči. Znaš, moraš mi obećati da me više nikada, baš niti zbog čega, nećeš odbiti. Kada idem k tebi moram znati! Ili zbilja više neću ići.... Previše me potreslo, izudilo, to što si napravio. Nikada mi se ništa slično nije desilo.... Dok sam doma navlačila gaćice osjećala sam se kao najveća glupača na svijetu, luđakinja iz petoparačkih romana, jadnica....To nema cijene, razloga, užasno je...i glupo.
Ali rekao sam ti da su se stvari promijenile, nisam lagao niti se izvlačio.
Što si rekao, da imaš nekoga? I došao u očigledno vrijeme u naš restoran.... Nije ti ona prva od kada se viđamo, pa što, jesam li se ikada bunila, tražila nešto? Ma daj, pa i izričito sam ti napisala da mi ne smeta, prihvatio si to mjesto i vrijeme i onda počeo glumiti gospodina Nedodirljivog na posve blesav, inatljiv način. Nikada te ne bih više niti pogledala da nisam otišla prijeko, da se nisam osjećala krivom zbog toga, toliko da znaš!
Ma pusti to, glupo je razgovarati što bi bilo da nije bilo....bili ovaj razgovor ikada vodili da nisi otišla...i tako to. Zašto ne možeš samo uživati, misliti kako niti ove silne energije možda ne bi bilo da nismo bili tako dugo razdvojeni.
Uživam, jako, nenormalno...i to jako dobro osjećaš i znaš. Ali svejedno hoću da znaš i da je to crta preko koje više nikada neću proći, nikada! Makar te više ne vidjela...ili ijednog muškarca! Ne tražim ot tebe ama baš ništa, nemam nikakvih uvjeta i silno ti se veselim, jako to dobro znaš, ali ne želim razmišljati kakav te je hir koji dan uhvatio. Ne budeš li me više želio reći ćeš mi unaprijed i sve OK, ali kada krenem k tebi moram biti sigurna da mi se veseliš, da me jedva čekaš, da ću te imati samo za sebe, makar sat ili dva, svejedno! Moram vjerovati u naš svijet, uostalom to si ti izmislio, naš svijet, naša priča......
Vidiš da nisam mogao odoljeti, svaki si mi dan bila u glavi....koliko god se pokušavao uvjeriti da mogu bez tebe. Pa daj, ovo maloprije se ne može odglumiti! Misliš da te i tu večer nisam silno želio? Koliko mi je puta ruka zaigrala na toj večeri, koliko sam se puta u sebi proglasio velikom budalom.
Samo kažem....sve to izvoli sam sa sobom razjasniti, možeš i raditi što hoćeš dok nismo zajedno, niti ti mene ne gnjaviš s mojim danima, ali ako još jednom vidim taj glupi izraz lica djeteta kojemu su uzeli slatkiš, ili koje je zbog nečega uvrijeđeno, otići ću iste seknde! Isuse, pa što vi muškarci nemate dušu kada vam je kao svejedno što plazite kao što sam ja tada plazila za malo tvoje pažnje, pa ne razumiješ o čemu govorim.
Imala si svu moju pažnju....
Ne izvlači se, ne možeš, a i ne moraš, oprostila sam ti, mada sam danima bila uvjerena da neću. Na koncu sam ti dala puna tri mjeseca, do Nove godine. Pogodila sam se sa sobom da ti dajem pravo do tada da se javiš, pozoveš me....I dobro, jesi i ushićena sam time, sretna. Neka tako i ostane...samo ti zbog toga govorim. Nisam puno gnjavila sve ovo vrijeme, jesam li?! Mogu imati jedan uvjet, nešto što mi je važno, što nikako ne bih ponovo prošla.
Naravno....obećajem i daj da to zaključimo, može?! I makni lakat, molim te, imaš se čime puno ugdnijim nasloniti, znaš?!
Kako ste vi muškarci glupi i povodljivi. Zašto ne možete biti bar malo savršeniji? Ili da bar ikada odrastete....
Ma, daj, kao da ja ne bih mogao filozofirati o ženskim mušicama i ponašanju, do jutra, ako hoćeš, ali kakva korist od toga?! Daj, ugasi opet računalo i budi moja djevojčica kao maloprije. To je puno zabavnije, nije li? I slobodno računaj da ću biti tvoj koliko hoćeš...ili koliko te budem mogao izdržati zapravo, ha,ha,ha... Da probamo odmah, ha....
Budalo.....

05.11.2010. u 18:21 • 44 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

< studeni, 2010 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30          

Ožujak 2012 (4)
Veljača 2012 (3)
Prosinac 2011 (2)
Studeni 2011 (1)
Listopad 2011 (1)
Rujan 2011 (1)
Kolovoz 2011 (2)
Srpanj 2011 (1)
Lipanj 2011 (1)
Travanj 2011 (1)
Ožujak 2011 (2)
Veljača 2011 (1)
Siječanj 2011 (2)
Prosinac 2010 (1)
Studeni 2010 (3)
Listopad 2010 (3)
Rujan 2010 (2)
Kolovoz 2010 (1)
Lipanj 2010 (1)
Travanj 2010 (2)
Ožujak 2010 (1)
Veljača 2010 (3)
Siječanj 2010 (3)
Prosinac 2009 (1)
Studeni 2009 (2)
Rujan 2009 (2)
Kolovoz 2009 (4)
Lipanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (1)
Travanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (2)
Veljača 2009 (2)
Siječanj 2009 (1)
Prosinac 2008 (2)
Studeni 2008 (3)
Listopad 2008 (4)
Rujan 2008 (2)
Kolovoz 2008 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Istraživanje ženske psihe, logike i navika, uopće tajne znane kao ženska osoba.

Linkovi

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se