petak, 05.11.2010.
Post festum
Volio bi, svi bi vi voljeli, zar ne, da sada prešutim što želim reći, ha?! I samoj mi je kao neugodno kvariti atmosferu......Reći ću ti svejedno, važno mi je....ma da, to ti je prozirno sada mi poljupcem pokušavati zatvoriti usta!
Samo ti reci, nema problema, samo mi se čini besmisleno. Opet je sve u redu! Očigledno, he,he,he...I više nego u redu, a?
Je, da, ali ipak mi je važno...to što ti hoću reći, mislim da za ništa ne bih da se opet desi.
Pa dobro...
Prilično mi se neudobno nalakti na grudi i pogleda me izravno u oči. Znaš, moraš mi obećati da me više nikada, baš niti zbog čega, nećeš odbiti. Kada idem k tebi moram znati! Ili zbilja više neću ići.... Previše me potreslo, izudilo, to što si napravio. Nikada mi se ništa slično nije desilo.... Dok sam doma navlačila gaćice osjećala sam se kao najveća glupača na svijetu, luđakinja iz petoparačkih romana, jadnica....To nema cijene, razloga, užasno je...i glupo.
Ali rekao sam ti da su se stvari promijenile, nisam lagao niti se izvlačio.
Što si rekao, da imaš nekoga? I došao u očigledno vrijeme u naš restoran.... Nije ti ona prva od kada se viđamo, pa što, jesam li se ikada bunila, tražila nešto? Ma daj, pa i izričito sam ti napisala da mi ne smeta, prihvatio si to mjesto i vrijeme i onda počeo glumiti gospodina Nedodirljivog na posve blesav, inatljiv način. Nikada te ne bih više niti pogledala da nisam otišla prijeko, da se nisam osjećala krivom zbog toga, toliko da znaš!
Ma pusti to, glupo je razgovarati što bi bilo da nije bilo....bili ovaj razgovor ikada vodili da nisi otišla...i tako to. Zašto ne možeš samo uživati, misliti kako niti ove silne energije možda ne bi bilo da nismo bili tako dugo razdvojeni.
Uživam, jako, nenormalno...i to jako dobro osjećaš i znaš. Ali svejedno hoću da znaš i da je to crta preko koje više nikada neću proći, nikada! Makar te više ne vidjela...ili ijednog muškarca! Ne tražim ot tebe ama baš ništa, nemam nikakvih uvjeta i silno ti se veselim, jako to dobro znaš, ali ne želim razmišljati kakav te je hir koji dan uhvatio. Ne budeš li me više želio reći ćeš mi unaprijed i sve OK, ali kada krenem k tebi moram biti sigurna da mi se veseliš, da me jedva čekaš, da ću te imati samo za sebe, makar sat ili dva, svejedno! Moram vjerovati u naš svijet, uostalom to si ti izmislio, naš svijet, naša priča......
Vidiš da nisam mogao odoljeti, svaki si mi dan bila u glavi....koliko god se pokušavao uvjeriti da mogu bez tebe. Pa daj, ovo maloprije se ne može odglumiti! Misliš da te i tu večer nisam silno želio? Koliko mi je puta ruka zaigrala na toj večeri, koliko sam se puta u sebi proglasio velikom budalom.
Samo kažem....sve to izvoli sam sa sobom razjasniti, možeš i raditi što hoćeš dok nismo zajedno, niti ti mene ne gnjaviš s mojim danima, ali ako još jednom vidim taj glupi izraz lica djeteta kojemu su uzeli slatkiš, ili koje je zbog nečega uvrijeđeno, otići ću iste seknde! Isuse, pa što vi muškarci nemate dušu kada vam je kao svejedno što plazite kao što sam ja tada plazila za malo tvoje pažnje, pa ne razumiješ o čemu govorim.
Imala si svu moju pažnju....
Ne izvlači se, ne možeš, a i ne moraš, oprostila sam ti, mada sam danima bila uvjerena da neću. Na koncu sam ti dala puna tri mjeseca, do Nove godine. Pogodila sam se sa sobom da ti dajem pravo do tada da se javiš, pozoveš me....I dobro, jesi i ushićena sam time, sretna. Neka tako i ostane...samo ti zbog toga govorim. Nisam puno gnjavila sve ovo vrijeme, jesam li?! Mogu imati jedan uvjet, nešto što mi je važno, što nikako ne bih ponovo prošla.
Naravno....obećajem i daj da to zaključimo, može?! I makni lakat, molim te, imaš se čime puno ugdnijim nasloniti, znaš?!
Kako ste vi muškarci glupi i povodljivi. Zašto ne možete biti bar malo savršeniji? Ili da bar ikada odrastete....
Ma, daj, kao da ja ne bih mogao filozofirati o ženskim mušicama i ponašanju, do jutra, ako hoćeš, ali kakva korist od toga?! Daj, ugasi opet računalo i budi moja djevojčica kao maloprije. To je puno zabavnije, nije li? I slobodno računaj da ću biti tvoj koliko hoćeš...ili koliko te budem mogao izdržati zapravo, ha,ha,ha... Da probamo odmah, ha....
Budalo.....
