Svašta, ali nek je uzbudljivo!

petak, 17.09.2010.

Fokus

Zapravo me ovih dana muči jedna klasična dilema, mnogo puta ispričana priča, samo svaki puta sa, bar za nijansu, različitim zaključkom.
Priča o strasti, želji, potrebi, nagonu prilično blizu autonomnom, životinjskom, refleksnom. Strasti za ženom, i obratno naravno. Godinama se hranim strašću, pogledima i djelima žena koje pokreće strast, želja i zadovoljstvo samnom. Bljeskovima u očima uprkos svima i preko ili mimo sviju, fluidom privlačnosti koji tako savršeno osjećam u zraku! Pokretanjem više ili manje maštovite, osobite, ali uvijek intenzivne Igre zavođenja, lova. Markiranja, kruženja, zamišljanja i samoga napada, sudara dvaju željnih tijela i nezaistnih duša, dvoje ljudi koji imaju u tim trenutcima nagone vrlo slične proždiranju.....uzimanju svakako! Djelića strasti, razuma i duše nasumice razasutih svuda uokolo poslije eksplozije, loma, koji sam prouzročio. Još kada se, s vremena na vrijeme, poklope mnoge potrebne stvari, čimbenici, pa se i to ponovno sakupljanje na hrpu, smirivanje, pretvori u čaroliju zadovoljnog, nasmiješenog, skoro djetinjeg osmjeha na granici zahvalnosti...... Eto je za mene put u raj, odnosno raj sam! Put od pogleda s početka, preko većinom malo nesigurnog i nervoznog dok ih svlačim, preko nekog toplog, opuštajućeg, vala što im kao sjenka prođe očima kada uhvate moj zadivljeni, zadovoljni, pogled onim što držim u rukama, pa trzaja u uglu očiju, izdaha i makar trenutka zaustavljanja, kada ih zbilja uzmem posve, kada me osjete i sklope oči, preko silne energije što ih sve jače obuzima i oslobađa istovremeno, kako raste u njima, kako ih grozničavije pokreće, do trenutka kada im u čitavoj unutrašnjosti počinje rasti neka drugačija snaga, kada me obuhvaćaju drugačije, kada imam savršen osjećaj da sam im došao do mozga, kada im u očima mogu vidjeti čistu, divlju strast, bez ikakvih ograničenja, otvaranje do kraja, doslovce, i u mozgu, želju da me proždru, zadrže u sebi zauvijek, zdrobe! Pa natrag, lelujanje kroz zvjezdice, vraćanje oduzetih osjetila koje registriram jer opet čujem isprepleteno šumno, duboko, disanje, osjećam kako popušta prejak stisak ruke i doslovce vidim kako se vraćaju natrag, kao da su na čas lebdjele iznad svoga tijela, kao da ponovo sjedinjuju dušu i tijelo, uspostavljaju veze s mozgom, kontrolu! I sasvim se posebno smiješe, makar kratko kao djevojčica bez tajni, sasvim slobodna i zadovoljna, djevojčica sretna što mi se predala i kojoj se ne ide iz moga zagrljaja baš nikuda......
Do mekog, vlažnog, naoko ovlaš poljupca, a koji ipak govori sve jezike svijeta, gdjegod bio spušten, na usne, oko, ili vršak nosa! Poljupca što me učini carem, iskonskim mužjakom, što mi napuni srce i dušu, što je nezamjenjiv i nenadoknadiv....bilo čime, sasvim doslovno!
Kakve teške droge i ovisnosti o njima......mačji kašalj!
Odnosno, to ja zovem fokusiranjem, vezanjem, neupitnom potrebom, slobodnom dušom tako dobro svezanom da niti ne shvaća da postoji nešto drugo, neki vanjski svijet, ili neki drugi ljudi....ljepilom koje naprosto sljubi sve nekompatibilno, posve drugačije, pa i nespojivo! Ispegla, izglanca do najvišeg sjaja sve na svijetu, oboji ga u ružičasto...ili zlatno!
Za razliku od razumskih procjena, odvagivanja količine ugode, ljubavi kao nečega načelno apstraktnog, ali ipak tako redovito lako opisivog kroz komfor života, luksuz i bezbrižnost, možda dobrotu, šarm ili duhovotost, ili obrazovanost.
Dakle dilema jest zapravo je li ono što mene zaokuplja samo neka vrsta inicijalne kapsle koja upali stvar, a koja onda obvezno samo tinja kroz mjesece i godine, ili je to nešto što ima svoju fiksnu snagu, ali se može potrošiti kroz desetak iznimnih ekspolzija, ili pak štedljivo, kroz niz vatrica, ali nikako multiplicirati!
Ili sam ipak instinktivno u pravu da jest moguće da tako nešto zaokuplja dvoje ljudi i duže, makar nekoliko godina!!
Čitavu dilemu mi je nametnula, a tko bi drugi, moja Mala, rečenicom kako je sigurna da bi samnom mogla sasvim lijepo živjeti i da se, nekom nesrećom recimo, više nikada ne možemo sexati !!! Kako ja tu tvrdnju nikada ne bih mogao iskreno izreći, mada ju ona smatra zapravo komplimentom, eto, pokrenula se lavina.....

17.09.2010. u 17:51 • 83 KomentaraPrint#

subota, 04.09.2010.

Anđeo ili Vrag osobno ?

Došla je prva, ranije, sasvim dobro znajući da ja nastojim biti čim točniji s vremenom. Podsljemenski, jedan od manje razvikanih restorana, ali s vrhunskom hranom i pićem, te slasticama iz bajke! Samo još tri stola zauzeta. Mali stol, separe u uglu, oduvijek naše mjesto. Naručila je već vrlo dugu večeru, pet slijedova....možda poen za nju, vrlo dobro zna što volim! Uključujući, osim jela, i neuobičajeno ponašanje oko naruđbe. Ili samo umišljam, prekombiniram...???! Ipak, i konjak je već na stolu....
Nešto duža kosa boje meda pada joj na ramena, stepenasta, valjda vrlo moderna frizura, kao zlatni okvir uokviruje njezine fine crte lica. Malo slobodnija, razbarušenija, varijanta kose, nego li se sjećam, ju čini mlađom. Šminka koje se ne bi postidjela bilo koja naslovnica čini je gotovo nestvarno lijepom, tamna ramena u kontrastu s ponešto preraskošno otvorenom tijesno priljubljenom, bijelom majom, što joj ističe struk i grudi, bar desetak centimetara kraća, nego li bi se recimo mogla pojaviti na poslu,svijetlo zelena, suknjica, u tonu s kapcima, noge u vrtoglavo visokim bijelim sandalama izgledaju poput pravih umjetničkih dijela. Kada se ustala da me zagrli i udijeli mi brz poljubac, više dodir usnama, ali s učinkom kontakta s dalekovodom, ne vjerujem da je koja muška glava gledala u nekom drugom smjeru. Meni je srce počelo drugačije tući, osušila su mi se usta, a svi pripremljeni štosevi su naprosto isparili....Gotovo sam fizički osjećao kako me taj pogled usisava negdje unutra, u neki drugi svemir, kako me obuhvaća i lomi, vodi nekuda...
No, ako si nagledao, da sjednemo, ha,ha,ha.... Šalim se, ti se nisi uopće promijenio, čak se i košulje sjećam. Meni uopće nije šaljivo, ne mogu omaknuti pogled od njezina pokreta kada prebacuje nogu preko noge i zbog toga se prilično glupo osjećam. Hoćemo li nazdraviti.....Hrvatskoj recimo, ha?! Ili bi ti rađe mom dekolteu, ha?! ha,ha,ha...Ne sjećam se okusa konjaka, što je grehota, obzirom da košta prosječnu dnevnicu, ali mi je jako dobro došao!
Nije ti se dakle svidjela Amerika, ha?! Dosadno, ukočeno, prevelike zgrade, preveliki gradovi, ograničeni ljudi, bar oni koje sam upoznala, užasavajuće dosadan posao, borbe s kćerinim Engleskim, pa i mojim, što se tu treba svidjeti ??? Još me predstavljaju kao gospođu od ovoga....
Ti si i dalje u svojoj zabiti? I sviđa ti se tamo i dalje, a? A ona te gleda zadivljeno svaki dan ispočetka, skoro svrši kada je upoznaš s nekim poznatim??? Kako ste vi muškarci predvidljivi....
Nisi fer, ti si otišla, sjećaš se? Nema veze....Prelijepa si danas, znaš to, ha?! Ljepša nego sam te zamišljao.....
Zavalila se u stolicu i počela vrtjeti visoku čašu, tek kušanog konjaka. Znao sam da ga niti neće popiti, da joj se sviđa više ritual oko njega, pa i zbog mene..... Zatim pušta ćašu i počne se igrati uvojkom. Trenutci kada je nesigurna, ili kada želi reći što neugodno, ili kada misli da će takvo što čuti...uglavnom jedini trenutci kada joj napukne sjajni oklop, kada se nazire obična, nesigurna, djevojka ispod. Kada dileme postanu važnije od poze, stava.
Dakle nisam bila dovoljno lijepa u sjećanjima, ha, stoga si nju pustio tako blizu. Rekao sam ti već, uopće nisi fer, ne možeš to tako uspoređivati, nisi nikada bila moja, nisi to naprosto dovoljno željela, ona jest, valjda od prvog dana, to je razlika....
Što ti znaš o ženskim željama? Ili kako se ostvaruju....Ništa, jako malo, pa i ne sudi o njima, može..???!
Konobar je spasio stvar prvom postavom, ali i on je zastao na sigurnoj udaljenosti i prvo se zakašljao, valjda osjećajući napetost, uprkos stalnim osmjesima na našim licima.... I Zeleni silvanac, kako ste tražili gospođo....
Nismo se došli posvađati, ha, pusti...daj pojačaj osmjeh, znaš da me sasvim omađija....A i lud si kao i prije, vidim...ali se ipak široko osmjehnula i malko nakrivila glavu...da šteta je fine večere! Dvije-tri minute ljekovite tišine!
Nisam te htjela napasti, znaš, to je glupo i djetinjasto...Ali baš si me mogao čvrsto zagrliti! Ma, daj, uopće nisam bio svoj koliko si me zabljesnula, jedva sam se sjetio disati. Ti uopće ne bi smjela ovako dotjerana hodati uokolo, nije zdravo.... Ha,ha,ha...pretjeruješ kao i uvijek jer točno znaš koliko nam se to sviđa. Hajde, ispričaj mi mirno......to s njom i sve, kakva je, kako je tebi, što želiš? Možeš i zašto si večeras došao....
Nije uopće važno kakva je ona, a nije niti osobito fer da je seciram s tobom. Znaš da je posebna kada smo tako dugo zajedno, kada planiramo...i to je dosta! A došao sam jer nisam mogao odoljeti, naravno! Uopće nisam siguran da će i doći vrijeme kada ću to mirno moći, kada ju neću s tobom uspoređivati, ili bilo koju drugu....
Pa?
Pa ništa, jedno je što bih ja želio najviše na Svijetu, drugo je što je moguće, zar ne? Ja sam veliki dečko i to naprosto počinjem uvažavati. Niti više, niti manje od toga!
Auuuu, velikih li riječi....to si uvježbavao s njom?
Lupetaš, nismo nikada lagali, što bih sada počeo....Ne znam, da ona nije kakva jest, da nemam toliko toga s njom lijepoga, možda bih drugačije vagnuo, da nije baš takva naišla.... Sportska nesreća, što ćeš!
Sportska nesreća....to bi trebalo biti duhovito, ha?
Opet konobar, pokupio bi, promijenio.....srećom!
Uopće ne razumijem zašto si tako zajedljiva, ako ti meni imaš što posebnoga za reći, izvoli, ali neću se svađati s tobom, to nam ne priliči...
Nešto sam propustio?
Što bi propustio, vratila sam se, još s aerodroma ti poslala poruku, pozvala te, što bi još htio? Premiju na lutriji? Onda bi ipak izgledao malo sretniji? Hoćeš detalje, kako sam rijetko koju noć zaspala bez da pomislim na tebe....to bi bilo dovoljno za tvoj ego, dovoljno da parira zadivljenim okicama klinke?!? Što si pomislio, možda da te hoću oteti od nje, zaprositi??? Protresti taj tvoj provincijski mir, đir, tražiti nešto uopće?!
Pružam joj na vilici komadić delicije....jedan od naših štoseva...hajde, probaj! I smiri se, uopće nemaš razloga....bilo bi vrlo zgodno i zanmljivo da sada klekneš i zaprosiš me, priznajem, ali ostalo su gluposti.... Rekao sam davno i uopće nisam promijenio mišljenje, ti si najbolje što mi se posrećilo u životu do sada, a vjerojatno i zauvijek, ali mi nije dovoljno....dovoljna si ti, ali način i količina nije. Nije i siguran sam u to. Kao što sam siguran, koliko god ne razmijem ženske želje, je li, da ne može biti drugačije, da si i ti mnogo puta poželjela više i naprosto nisi mogla. Svejedno zbog čega.... Pravi smo si par, rijedak, sve je drugačije, bar malo, baš sve, s tobom..... ali nismo se našli u pravom vremenu...okolnostima, šta ja znam, ali nismo!
Sretan sam što si se javila, sretan sam što me ovako gledaš, sretan sam što si mi tako lijepa i uzbudljiva, Svijet bih okrenuo zbog tebe, otplovio na pusti otok, možda i ubio....što već, ali mi svejedno nedostaje ostatak. Sada mislim da ga imam i neću se kockati.
Što je zapravo drugačije? Bila sam i ranije udata, i ti si imao i druge, zašto nije isto...kome bi štetilo??? Pa neću od tebe ništa više nego ranije....ali niti manje , znaš?!? Isuse kada me tako pogleda suženim pogledom....Zamišljala sam da ćeš me zdrobiti kada me se dočepaš, odvući me nekamo prije pola večere......
Ne, neću, pokušati ću da ne...večeras i ubuduće, mada ne znam hoću li uspjeti, i mada znam da te neću izbiti iz glave, sada još duplo duže. Ako možeš, pokušaj razumjeti, ljuti se ako ne možeš...ali ja moram pokušati, odvagnuti do kraja, biti siguran da sam, prvo odlučio, a onda i da sam dobro odlučio. Ili naprosto sačekaj...vrijeme će valjda odgovoriti....Neću, ne osjećam da je to dobro ovaj puta, imati ljubavnicu i nju. Mislim da sada više želim život kakv imam s njom, bar većinom to želim, najčešće, i želim se uvjeriti da je to dosta. Oprosti ako te time razočaravam, ako ti rušim bilo što lijepo. Strašno mi je žao zbog toga, jer ti si meni donijela samo lijepo i neponovljivo, ali je izvan moje moći, znaš to, vrlo dobro!
Hajde, večerajmo.....a politika, što je novo, što se doista događa?!?
Može li se doslovce u oku ugasiti plamičak, zvjezdica, doista i trenutačno???
Najgore je imati, pa nemati, ha, dok su blaženi oni u neznanju....?!?

04.09.2010. u 11:02 • 53 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

< rujan, 2010 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      

Ožujak 2012 (4)
Veljača 2012 (3)
Prosinac 2011 (2)
Studeni 2011 (1)
Listopad 2011 (1)
Rujan 2011 (1)
Kolovoz 2011 (2)
Srpanj 2011 (1)
Lipanj 2011 (1)
Travanj 2011 (1)
Ožujak 2011 (2)
Veljača 2011 (1)
Siječanj 2011 (2)
Prosinac 2010 (1)
Studeni 2010 (3)
Listopad 2010 (3)
Rujan 2010 (2)
Kolovoz 2010 (1)
Lipanj 2010 (1)
Travanj 2010 (2)
Ožujak 2010 (1)
Veljača 2010 (3)
Siječanj 2010 (3)
Prosinac 2009 (1)
Studeni 2009 (2)
Rujan 2009 (2)
Kolovoz 2009 (4)
Lipanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (1)
Travanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (2)
Veljača 2009 (2)
Siječanj 2009 (1)
Prosinac 2008 (2)
Studeni 2008 (3)
Listopad 2008 (4)
Rujan 2008 (2)
Kolovoz 2008 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Istraživanje ženske psihe, logike i navika, uopće tajne znane kao ženska osoba.

Linkovi

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se