petak, 17.09.2010.
Fokus
Zapravo me ovih dana muči jedna klasična dilema, mnogo puta ispričana priča, samo svaki puta sa, bar za nijansu, različitim zaključkom.
Priča o strasti, želji, potrebi, nagonu prilično blizu autonomnom, životinjskom, refleksnom. Strasti za ženom, i obratno naravno. Godinama se hranim strašću, pogledima i djelima žena koje pokreće strast, želja i zadovoljstvo samnom. Bljeskovima u očima uprkos svima i preko ili mimo sviju, fluidom privlačnosti koji tako savršeno osjećam u zraku! Pokretanjem više ili manje maštovite, osobite, ali uvijek intenzivne Igre zavođenja, lova. Markiranja, kruženja, zamišljanja i samoga napada, sudara dvaju željnih tijela i nezaistnih duša, dvoje ljudi koji imaju u tim trenutcima nagone vrlo slične proždiranju.....uzimanju svakako! Djelića strasti, razuma i duše nasumice razasutih svuda uokolo poslije eksplozije, loma, koji sam prouzročio. Još kada se, s vremena na vrijeme, poklope mnoge potrebne stvari, čimbenici, pa se i to ponovno sakupljanje na hrpu, smirivanje, pretvori u čaroliju zadovoljnog, nasmiješenog, skoro djetinjeg osmjeha na granici zahvalnosti...... Eto je za mene put u raj, odnosno raj sam! Put od pogleda s početka, preko većinom malo nesigurnog i nervoznog dok ih svlačim, preko nekog toplog, opuštajućeg, vala što im kao sjenka prođe očima kada uhvate moj zadivljeni, zadovoljni, pogled onim što držim u rukama, pa trzaja u uglu očiju, izdaha i makar trenutka zaustavljanja, kada ih zbilja uzmem posve, kada me osjete i sklope oči, preko silne energije što ih sve jače obuzima i oslobađa istovremeno, kako raste u njima, kako ih grozničavije pokreće, do trenutka kada im u čitavoj unutrašnjosti počinje rasti neka drugačija snaga, kada me obuhvaćaju drugačije, kada imam savršen osjećaj da sam im došao do mozga, kada im u očima mogu vidjeti čistu, divlju strast, bez ikakvih ograničenja, otvaranje do kraja, doslovce, i u mozgu, želju da me proždru, zadrže u sebi zauvijek, zdrobe! Pa natrag, lelujanje kroz zvjezdice, vraćanje oduzetih osjetila koje registriram jer opet čujem isprepleteno šumno, duboko, disanje, osjećam kako popušta prejak stisak ruke i doslovce vidim kako se vraćaju natrag, kao da su na čas lebdjele iznad svoga tijela, kao da ponovo sjedinjuju dušu i tijelo, uspostavljaju veze s mozgom, kontrolu! I sasvim se posebno smiješe, makar kratko kao djevojčica bez tajni, sasvim slobodna i zadovoljna, djevojčica sretna što mi se predala i kojoj se ne ide iz moga zagrljaja baš nikuda......
Do mekog, vlažnog, naoko ovlaš poljupca, a koji ipak govori sve jezike svijeta, gdjegod bio spušten, na usne, oko, ili vršak nosa! Poljupca što me učini carem, iskonskim mužjakom, što mi napuni srce i dušu, što je nezamjenjiv i nenadoknadiv....bilo čime, sasvim doslovno!
Kakve teške droge i ovisnosti o njima......mačji kašalj!
Odnosno, to ja zovem fokusiranjem, vezanjem, neupitnom potrebom, slobodnom dušom tako dobro svezanom da niti ne shvaća da postoji nešto drugo, neki vanjski svijet, ili neki drugi ljudi....ljepilom koje naprosto sljubi sve nekompatibilno, posve drugačije, pa i nespojivo! Ispegla, izglanca do najvišeg sjaja sve na svijetu, oboji ga u ružičasto...ili zlatno!
Za razliku od razumskih procjena, odvagivanja količine ugode, ljubavi kao nečega načelno apstraktnog, ali ipak tako redovito lako opisivog kroz komfor života, luksuz i bezbrižnost, možda dobrotu, šarm ili duhovotost, ili obrazovanost.
Dakle dilema jest zapravo je li ono što mene zaokuplja samo neka vrsta inicijalne kapsle koja upali stvar, a koja onda obvezno samo tinja kroz mjesece i godine, ili je to nešto što ima svoju fiksnu snagu, ali se može potrošiti kroz desetak iznimnih ekspolzija, ili pak štedljivo, kroz niz vatrica, ali nikako multiplicirati!
Ili sam ipak instinktivno u pravu da jest moguće da tako nešto zaokuplja dvoje ljudi i duže, makar nekoliko godina!!
Čitavu dilemu mi je nametnula, a tko bi drugi, moja Mala, rečenicom kako je sigurna da bi samnom mogla sasvim lijepo živjeti i da se, nekom nesrećom recimo, više nikada ne možemo sexati !!! Kako ja tu tvrdnju nikada ne bih mogao iskreno izreći, mada ju ona smatra zapravo komplimentom, eto, pokrenula se lavina.....
