Svašta, ali nek je uzbudljivo!

srijeda, 17.02.2010.

Samo jedna sličica...

Malo je tako lijepih slika poput nage žene, posve ili tek u naznakama, skoro svejedno. Nage lijepe noge ispod zanosne minice, krasan dekolte, suknja što klizne uz prebačeno bedro ili se podigne u nekom neopreznom ili namjernom sagibanju, gipko tijelo što se prelijeva iz bikinija.....doista ne znam za ljepše sličice, kompletnije, sličice što gledam doslovno čitavim tijelom, okom, dušom, mozgom, kičmom, sve negdje do nožnih prstiju!
Baš takav je bio i taj trenutak, minute, kada sam je odveo do širokog, zapravo bijelog, ali pod uličnom rasvjetom i mjesečinom, plavičastog, mutno svjetlucavog kreveta, polegao na leđa i spustio joj usne na vrat, kliznuo njima do čarobne udubine na njegovu dnu, samo na čas sa smješkom osluhnuo slabašan odziv negdje iz slabina, a onda je pažljivo i jako polako počeo odkopčavati, odmotavati poput rijetkog blaga, kakvog poklona iznenađenja. Pravog, uzbudljivog iznenađenja, koliko god puta ranije u nekom paralelnom, stvarnom svijetu, vidio isti prizor. Sličan prizor! Jer ta magija predavanja, nuđenja, blagog treperenja njezine kože i mišića, pod mojim prstima, je uvijek nova, drugačija....drugačije meškoljenje, napetost, iščekivanje, nimalo narušeno činjenicom da sam maloprije bio i puno dalje. Radoznalost, usađeni tračak nelogode preko kojeg prelazi sa smješkom samo zbog mene, tajanstvenim, novim smješkom žene koja sada želi pokazati da je prešla liniju, da je sva s ove, moje strane! Elektricitet koji osjećam u samom korjenu svake vlasi na glavi, dok mi zapleće u nju prste kao odgovor na moje usne duboko u dekolteu, tako slatko izvijanje leđa da mi omogući otkopčati grudnjak, izdah zadovoljstva dok mi čita zadivljenost u očima, dok se ponovo izvija malo lelujavo gurajući mi bradavicu dublje u usta...pa na drugu stranu. Podiže noge i obuhvaća me snažno i najnježnije moguće oko struka, privija se sasvim uz mene, uz njega, tek s naznakama buđenja. Čudna, neopisiva snaga, rijeka adrenalina, počinje puniti moj krvotok, uzbunjivati i posljednji živac moga tijela...kao da netko podiže pritisak u meni nekom pumpom, lagano, promišljeno i nezaustavljivo. Mičem joj suknju što još uvijek sasvim bespotrebno skriva struk...nije vidjela smješak nakon što sam ugledao sasvim gladak, kao dječji, brežuljak, smješak zadovoljstva za njezin trud ranije, njezino učešće u ovoj sasvim posebnoj Igri još puno sati ranije od ovog čarobnog trenutka! Zaslužila je poljubac, više njih, tamo, zaslužila je time i moj jezik u pregibu bedra, na magičnoj crti, što djeluje poput savršene ključanice, otvara najtajnije dubine u sekundi, moje usne razigrane oko svoje ženskosti, što je tjeraju da se drugačije pokrene, da od polusnene mačkice opet postaje tigrica, što ju tjera da širom raširi bedra, da me pokuša još drugačije, potpunije, osjetiti. Ali opaka je to igra, s vrlo skliskim granicama, a želim je sasvim golu, želim se nauživati gledajući je prvi puta, želim da tu sliku upijam polako I temeljito, želim da još dugo ostane otisnuta u mom sječanju! Krećem uz napeto, sjajno bedro, pratim jezikom rub čarapa što joj ih skidam...jednu, pa drugu, dugo, minutama. Osjeća me, ali svejedno svako malo podiže glavu, kao da očima govori, završi više, vrati se, pa onda ipak bez riječi pušta glavu da joj pada natrag na jastuk, ni sama ne znajući što sada zapravo želi, da nastavim ili završim!
Završavam na nožnim prstima lijeve noge, i dok ju pregiba u koljenu, neodlučno nastojeći izvući prste iz mojih usta tek je sasvim neznatnim pritiskom dlana na podignutu guzu poslušno okrećem na trbuh. Pokušava se odmah podići na koljena, ponuditi u svoj raskoši, okrznuvši me i osjetivši tek ovlaš koliko sam spreman, ali ne, još nije taj trenutak i to shvaća odmah kada joj ne dopuštam da se podigne. Neki novi osmjeh zatitra joj na profilu dok poslušno zavaljuje glavu natrag, duboko u jastuk, što se na rubovima udubine oko njezine glave presijava poput aureole. Osjećam pod usnama treperenje njezine kože dok krećem po bedru natrag, svaki puta još malko jače kada je jezikom dotaknem po osjetljivoj unutrašnjoj strani. Sama širi noge koliko mi treba dok napredujem među njima prema valjda najslađem prizoru, ispupčenoj, osobito blještavoj guzi. Sasvim glasno, nekim mrmljanjem koje niti na jedan drugi način nije moguće izmamiti iz ženskog grla, prati moj jezik u sasvim mokrom procjepu među njima, osjećam da joj se opet napinju mišići ruku i nogu, da se opet želi podići, namjestiti da me bolje osjeti. Puštam je da savije noge u koljenima tek malo, par centimetara, tek da je ponovo mogu sasvim kušati od središta , pa beskrajno polako dalje. Neće izdržati, mislim da bi zapravo htjela, ali neće, odaju je novi valovi drugačijih, nekontroliranih trzaja, sasvim autonomno izvijanje kičme i napokon sasvim nedvojbeni pokreti kojima se sama poslužuje prvo mojim usnama i jezikom, a zatim nastojeći upiti u sebe moje prste, sinhronizirati se sa šakom što ih gura jednim davno naučenim posebnim položajem, u nju, svagdje gdje mogu ući! Na koljenima je i laktovima i ne može se više zaustaviti, čak i da je željela, sasvim otvorena, tako divno izložena, uzdrhtala, zatalasana do krajnosti, vjerojatno osjećajući i manje od mene gdje završava jedan i počinje novi niz trzaja, grčenja, stezanja posvuda u njoj, naleta što joj čas naglo savijaju vrat, čas savijaju kičmu, čas je izravnavaju do neprirodne crte, napinju tako jasno bedra i guzu, ljuljaju sise na sve strane. Laže, debelo laže, svatko tko bi se usudio tvrditi da je vidio nešto zanosnije, uzbudljivije, potpunije……
Čak i kada sam zamijenio prste mislim da nije odmah osjetila, da je tek sudarivši se s mojim krilom shvatila, tek koju sekundu kasnije su joj pokreti postali još snažniji, posve divlji, neograničeni ičim do raspoloživom snagom kojom se kratkim trzajevima guzom penjala po mom krilu i tek nešto lakše spuštala po njemu, usisavala me duboko u sebe, izluđivala sasvim osobitim pokretom ujedinjenog polukružnog i izravnog udarca, što su u nekom trenutku u mom mozgu prešli u tek svjetlucavu, nejasnu kuglu njezine guze što je nepravilno klizala čas slijeva na desno, čas obratno, dok sam, makar mi se to možda samo učinilo, postajao tek prezadovoljni promatrač s rukama nekorisno stisnutim oko njezina struka. Sve dok ih nešto u meni refleksno nije pomaklo na njezina ramena, dok neprimjetno nismo izmjenili uloge, dok nije postala samo lagana lutka, djevojčica, stiješnjena između čvrstog stiska šaka na ramenima i silovitih udaraca svih mojih devedeset i nešto kila s druge strane, naleta izvučenih iz petnih žila, što su je podizali s plahte, lomili u struku i natjerali na pravi vrisak, negdje između trenutka kada sam osjetio plimu u preponama i trenutka kada sam sasvim realno poželio istresti u nju čitavog sebe, sve, iscjediti i nožni palac, dohvatiti je gdje nitko još nije….valjda izravno do mozga….
Nisam više siguran jesam li zadrijemao potrbuške pored nje, s njezinom rukom preko struka i čarobnim mirisom zadovoljene žene u nosu, što je odjednom ispunio prostoriju, posve nepogrešivo i meni strašno pohvalno, posve mi ispunjavajući pluća, ili je samo potrajao povratak na Zemlju, ali se sasvim sjećam svoga zadovoljstva činjenicom da ove noći ništa nisam prepustio slučaju, da sam sasvim sigurno i bahato znao kako će, nakon što me poljupcima navela da se okrenem, jako brzo moći postići što je naumila, da će se i sama iznenaditi koliko će joj malo trebati od trenutka kada je spustila svoju pelijepu plavu glavicu u moje krilo, dok se ne bude imala doista čime baviti….u prilično bezuspješnim pokušajima da ga zauzda u svojim ustima, izmjenjivanim s nekom čarolijom što je izvodila jezikom i usnama, čarolijom u kojoj sam dvostruko uživao zbog kratke frizure što ništa nije mogla sakriti….i zbog čega ću sasvim sigurno svaki slijedeći puta dva puta razmisliti prije ponavljanja omiljene teze kako bi žene trebale imati dugu kosu…Mislim da je i sama brzo shvatila, pročitala u mojim očima koliko sam omađijan prizorom pred sobom, jer se opet drugačije nasmiješila i tražila moj pogled kada god je mogla, počela se namjerno izvijati da mi ništa ne zaklanja, voditi me u neke od možda najljepših životnih minuta….koliko god znam da je sjećanje zapravo varljivo! Osobito ta vrsta sjećanja…. Svejedno, sigurno je jedno, posve su nestvrana, treperava i beskonačno duga zadovoljstva, mislim najsličnija lebdenju među zvijezdama, što ih može donijeti žena koja vam baš želi ugoditi svim srcem, i to treći puta u dva-tri sata. Baš jesu!!!

17.02.2010. u 18:47 • 48 KomentaraPrint#

petak, 05.02.2010.

Gdje smo ono stali?

Mda....kod kraljevskog osjećaja da mi sama pritišće ruke na svoje grudi, tako se jasno, uzbuđeno i nedvojbeno nudi. Finog zadovoljstva što pod prstima čutim da joj srce tuče sasvim divlje, da na svim jezicima svijeta govori da sam uspio, da sam odigrao još jednu briljantnu partiju, da sam odsvirao još jednu pravu simfoniju, od početka do kraja bez pogreške, prevario čak i Majku prirodu, poništio svoje godine.....umijećem, vještinom! Krasna minuta....podigla je pogled prema meni dok su mi se ruke same refleksno kretale dobro poznatim pokretima, dok sam osjećao njihov učinak na dlanovima, dok sam se topio od izraza njezina lica i neke jedinstvene dubine pogleda srne....ili žene koja je odmakla sve zastore, koja jasno pokazuje da se predaje, da je prešla crtu, odlučila se! Izabrala bez ostatka!
Jezikom joj uklonih čokoladu iz ugla usana, prije nego su nam se posve spojile, prije nego je okusih u svoj raskoši, dok se sada sklopljenih očiju izvijala na stolcu prema meni i nekako mi svojim pokretom sama gurnula dekolte prema desnoj ruci, što je tako glatko skliznula pod finu čipku i još nas za nijansu približila, još jednom izazvala tihi mrmor iz njezina grla. Ustala je ne ispuštajući moj vrat i privila se uza me na onaj poseban način, način što izlazi iz želje da se stopi, istraži me, utisne se na svako dostupno mjesto. Osjetih ludu reakciju kada je kliznula trbuščićem gore dok se podizala na prste da se čim više približi...i još jedan nalet strasti dok su mi njezini prsti napeto lutali zatiljkom i vratom. Osjetila je i ona, jer se odmah tako sinhronizirano zaljuljala u kukovima, milujući ga mekim trbuhom, odgovarajući mu, namještajući se da ga osjeti, da ja nju osjetim.
Želio sam je doslovce proždrijeti, uči joj jezikom u grlo i mozak, dok su mi se prsti spuštali među faldama njezine suknjice, dirnuli prvo uzbudljivu glatkoću svile njezinih čarapa, pa već sekudu kasnije dotakli magičnu čipku gdje završavaju, čipku što unaprijed obećava neponovljiv osjećaj gole guze u rukama i dovodi do ludila već i samom pomisli da je sva ta raskoš pripremljena samo za mene, da je zamišljala točno ovo i nekoiliko sati ranije, dok je čulno, s najljepšim smješkom, navlačila kao paperje meke čipškaste gaćice, pa zatim pažljivo navlačila jednu, pa drugu, svilenu čarapu, poravnavala ih na vitkim nogama i bacila još posljednji, zadovoljni pogled cijelom njihovom dužinom...
Predaleko je bila spavaća soba, meni sasvim sigurno, a mislim i njoj, jer je još nisam uspio okrenuti do kraja od sebe, a sama se spustila na laktove na komodu pred sobom i počela mi čulni ples po tijesno priljubljenom krilu, slijedeći zanesene pokrete mojih ruku po grudima što su mi se izvučene iz grudnjaka punom težinom prelijevale među prstima, čineći se i raskošnije nego li sam mislio. Šumno je udahnula razmičući bedra dok sam na koljenima zaranjao u nju jezikom, kušao je posvuda, odmičući neznatnu prepreku čipke, naizmjence se stala podizati na prste jedne pa druge noge i spuštati, gurati guzu prema meni, pa je sekudu kasnije povlačiti uz stiskanje bedara....Promrljala je , prvi puta nešto razgovjetno....dođi....nemoj više, u kratkoj pauzi između niza trzaja što su joj prolazili tijelom, a onda se opet otvarala, polegla sasvim na komodu i još podigla guzu, dopuštajući da je okusim još dublje da se još bolje poigram njezinom ženskosti među usnama..Još je malo razmakla noge osjetivši da sam joj spustio gaćice, da se ustajem i otkopčavam, a onda je posve odpustila kočnice, podivljala kružeći po njemu u nezaustavljivom nizu kružnih i izravnih trzaja čitavim tijelom, valova u svojoj nutrini, grčevitog izvijanja kičme, puštanja i snažnog hvatanja za rub komode, mislim posve nesvjesna i čvrstog stiska na svom struku i nekoliko posve drugačijih mojih naleta, skoro udaraca mojih kukova. Tek se postepeno vraćala u stvarnost, zaustavljala i prilagođavala svoje pokrete mojima, sve usporenijim....Još se jednom jako podigla na prste, priljubila čvrsto uza me, uhvatila me rukom za bedro i malo drugačijim glasom rekla tek....mislila sam da će biti tako...znaš?

05.02.2010. u 13:53 • 51 KomentaraPrint#

utorak, 02.02.2010.

No, dakle, večera!

Izvorno je, vjerujem, bilo riječ o telećim šniclima, ali praksa je pokazala da niti svinjetina, niti puretina, također nisu loše. Vrlo tanko rastučeni šnicli se nadjenu smjesom vrhunske suhe slanine (kao što Đole kaže red šunke.....) i kakvog tvrđeg sira, zarolaju, osiguraju čačkalicama i prepeku na nagloj vatri petnaestak minuta, uz okretanje. Paralelno se na dosta sitno nasjeckanog crvenog luka s domaćom tučenom crvenom paprikom, manje ljutom, a bar trostuko više slatkom, počnu pirjati gljive. Izvorno vrganji, ali sasvim lijepo prolaze i najobičniji šampinjoni, mada za nijansu, radi arome, bolje zlatni šampinjoni. Na kockice narezana mrkva (Ima točno takve smrznute!), nasjeckana zelena paprika i jedno dvije rajčice. Zatim se napola pečeno meso preseli u gljive i zajedno dovrši u idućih pola sata ili malo više. Uz paletu začina, sveprisutnu Vegetu, lovor, majoran.....Za prilog je najjednostavnije upotrijebiti gotove njoke, ali tijesto, osobito šareno, također prolazi bez primjedbe. Da, juha je govedska, pola kosti, pola prvoklasno meso, uz pokoji komadić karfiola, mrkve, brokule i tako nečega, zgodno smrznutog u raskošnim mješavinama. Držim naime da postoje dvije vrhunske juhe ovoga podneblja, spomenuta govedska i kokošja! Ali za ovu drugu treba bar pet dobrih kokoši.....i adekvatan lonac!
Desert, rekoh, tajni recept moje mame, zapravo još bake, s neophodnim modifikacijama kroz generacije. Palačinke nadjevene redom s orasima, čokoladom i đemom od, najbolje, višanja....pa tako uokrug! Pa posložene u duguljastu posudu i zalivene weinshatoom! Zeleni silvanac....
Primjedbi nije bilo, a niti sam ih ja imao kada sam je ugledao na vratima, skoro neprimjetno, ali savršeno našminkanu, u dugom crnom kaputu što je činio predivan kontrast njezinoj zlatnoj kosi. Od zime slatko zacrvenjeli obrazi, malo nesigurnosti u pogledu i smješku....našla sam te dakle....lijepo umotana boca u ruci sa peihodelično šarenim vunenim rukavicama. Zalelujao me već odnekud poznati skupi i impresivni parfem, a kada sam se okrenuo od vješalice i dobro je promotrio u jeans minici što joj nije sezala niti do polovine bedra, sa dvije-tri faldice sa svake strane, svjetlucavim svilenim, crnim čarapama i visokim čizmama što su završavale proširenjem na koljenu, poput onih što su nosili mušketiri, jedva sam podigao pogled do snježno bijele bluzice s nekim razigranim asimetričnim kopčanjem, niske lijepih i zacijelo pravih, svjetlucavih, bisera oko njezina vrata i već sasvim drugačijeg smješka. Smješka zadovoljne žene, posve svjesne učinka svoje pojave. Odglumljeno podrugljivo je pitala...zadovoljan? Baš kao što sam ja hotimice prepolagano dizao pogled....Hoću li izuti čizme? Nemoj još, bar dok ti ne postane prevruće, neka malo uživam, savršeno ti stoje! Je li?! Sasvim sam je prirodno zagrlio i poveo u blagavaonu, gdje nas je naravno dočekao Cohen. Ne sasvim slučajno, jer ako joj se svidi, ako joj se sviđa...uskoro je u Zagrebu! Nećkala se oko trunke Ballantajna što ga je donijela, ali nije mogla odbiti!
Večera je prolazila baš jako ugodno, uz dosta smijeha i mojega tumačenja njezinih kolega i ravnateljice, koje je tek počela upoznavati. Poljubac, nimalo čedan, u kuhinji, dok mi je pomagala odnijeti ostatke i donijeti desert, bio je točno kakav sam očekivao, malo neuigran, s dozom nesigurnosti, ali pun istinske želje. Na što je jasno ukazivalo i njezino srce, koje sam skoro mogao čuti kako ubrzano lupa, dok je naslanjala svoje zamane, meke, dojke na mene i klizila njima po mojim prsima dok se podizala na prste da me sasvim zagrli. Prekinula ga je primjedbom da će sada ipak skinuti čizme, da joj postaje zbilja vruće....
Desert je već bio čuvena igra mačke i miša, dvoje željnih, neupitno svjesnih što dolazi, jako zadovoljnih time, pa mislim da bi joj palo na pamet obliznuti koji puta polako putene usne i da nije bilo čokolade što joj je nestašno znala kliznuti po njima. Zbilja je veliko zadovoljstvo tada promatrati, diviti se, ženi koja mi se jako sviđa, a jasno pokazuje da mi već pripada, da će biti doista, posve, moja! Kada god poželim...Da je posve fokusirana na mene, da su sve dileme otplovile, da je postala samo Žena, sasvim spremna, željna, vruća, sasvim sigurno posve uskovitlane čitave unutrašnjosti, svakog mogućeg živca, od nekog najtajnijeg centra u mozgu, do čuda svoga krila! Nasmijao sam se nespretno vezanoj salveti oko vrata, što ju je trebala zaštiti od deserta, ustao i prišao joj straga, s namjerom da joj obrišem tračak čokolade ili pekmeza s ugla usana, ali me objema rukama uhvatila za moje ruke i prije nego li sam to uspio, te ih bez riječi spustila na svoje grudi. Uz čaroban zvuk, sasvim sam siguran, najljepši zvuk uopće, zvuk nekog polučujnog mrmljanja iz dubine ženskog grla, zvuk isti i razumljiv na svim jezicima svijeta, kao reakciju na sklapanje mojih prstiju, njihovo tonjenje u neponovljivu mekoću pod njima. Zvuk što tako jezgrovito zamjenjuje čitave nizove riječi i želja....i kojemu je sličan tek još jedan, kojega također slijedi duboki, opuštajući, beskrajno zadovoljan duboki izdah....i koji obično čujemo nešto, je li, kasnije!

02.02.2010. u 18:26 • 30 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

< veljača, 2010 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
             

Ožujak 2012 (4)
Veljača 2012 (3)
Prosinac 2011 (2)
Studeni 2011 (1)
Listopad 2011 (1)
Rujan 2011 (1)
Kolovoz 2011 (2)
Srpanj 2011 (1)
Lipanj 2011 (1)
Travanj 2011 (1)
Ožujak 2011 (2)
Veljača 2011 (1)
Siječanj 2011 (2)
Prosinac 2010 (1)
Studeni 2010 (3)
Listopad 2010 (3)
Rujan 2010 (2)
Kolovoz 2010 (1)
Lipanj 2010 (1)
Travanj 2010 (2)
Ožujak 2010 (1)
Veljača 2010 (3)
Siječanj 2010 (3)
Prosinac 2009 (1)
Studeni 2009 (2)
Rujan 2009 (2)
Kolovoz 2009 (4)
Lipanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (1)
Travanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (2)
Veljača 2009 (2)
Siječanj 2009 (1)
Prosinac 2008 (2)
Studeni 2008 (3)
Listopad 2008 (4)
Rujan 2008 (2)
Kolovoz 2008 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Istraživanje ženske psihe, logike i navika, uopće tajne znane kao ženska osoba.

Linkovi

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se