srijeda, 17.02.2010.
Samo jedna sličica...
Malo je tako lijepih slika poput nage žene, posve ili tek u naznakama, skoro svejedno. Nage lijepe noge ispod zanosne minice, krasan dekolte, suknja što klizne uz prebačeno bedro ili se podigne u nekom neopreznom ili namjernom sagibanju, gipko tijelo što se prelijeva iz bikinija.....doista ne znam za ljepše sličice, kompletnije, sličice što gledam doslovno čitavim tijelom, okom, dušom, mozgom, kičmom, sve negdje do nožnih prstiju!
Baš takav je bio i taj trenutak, minute, kada sam je odveo do širokog, zapravo bijelog, ali pod uličnom rasvjetom i mjesečinom, plavičastog, mutno svjetlucavog kreveta, polegao na leđa i spustio joj usne na vrat, kliznuo njima do čarobne udubine na njegovu dnu, samo na čas sa smješkom osluhnuo slabašan odziv negdje iz slabina, a onda je pažljivo i jako polako počeo odkopčavati, odmotavati poput rijetkog blaga, kakvog poklona iznenađenja. Pravog, uzbudljivog iznenađenja, koliko god puta ranije u nekom paralelnom, stvarnom svijetu, vidio isti prizor. Sličan prizor! Jer ta magija predavanja, nuđenja, blagog treperenja njezine kože i mišića, pod mojim prstima, je uvijek nova, drugačija....drugačije meškoljenje, napetost, iščekivanje, nimalo narušeno činjenicom da sam maloprije bio i puno dalje. Radoznalost, usađeni tračak nelogode preko kojeg prelazi sa smješkom samo zbog mene, tajanstvenim, novim smješkom žene koja sada želi pokazati da je prešla liniju, da je sva s ove, moje strane! Elektricitet koji osjećam u samom korjenu svake vlasi na glavi, dok mi zapleće u nju prste kao odgovor na moje usne duboko u dekolteu, tako slatko izvijanje leđa da mi omogući otkopčati grudnjak, izdah zadovoljstva dok mi čita zadivljenost u očima, dok se ponovo izvija malo lelujavo gurajući mi bradavicu dublje u usta...pa na drugu stranu. Podiže noge i obuhvaća me snažno i najnježnije moguće oko struka, privija se sasvim uz mene, uz njega, tek s naznakama buđenja. Čudna, neopisiva snaga, rijeka adrenalina, počinje puniti moj krvotok, uzbunjivati i posljednji živac moga tijela...kao da netko podiže pritisak u meni nekom pumpom, lagano, promišljeno i nezaustavljivo. Mičem joj suknju što još uvijek sasvim bespotrebno skriva struk...nije vidjela smješak nakon što sam ugledao sasvim gladak, kao dječji, brežuljak, smješak zadovoljstva za njezin trud ranije, njezino učešće u ovoj sasvim posebnoj Igri još puno sati ranije od ovog čarobnog trenutka! Zaslužila je poljubac, više njih, tamo, zaslužila je time i moj jezik u pregibu bedra, na magičnoj crti, što djeluje poput savršene ključanice, otvara najtajnije dubine u sekundi, moje usne razigrane oko svoje ženskosti, što je tjeraju da se drugačije pokrene, da od polusnene mačkice opet postaje tigrica, što ju tjera da širom raširi bedra, da me pokuša još drugačije, potpunije, osjetiti. Ali opaka je to igra, s vrlo skliskim granicama, a želim je sasvim golu, želim se nauživati gledajući je prvi puta, želim da tu sliku upijam polako I temeljito, želim da još dugo ostane otisnuta u mom sječanju! Krećem uz napeto, sjajno bedro, pratim jezikom rub čarapa što joj ih skidam...jednu, pa drugu, dugo, minutama. Osjeća me, ali svejedno svako malo podiže glavu, kao da očima govori, završi više, vrati se, pa onda ipak bez riječi pušta glavu da joj pada natrag na jastuk, ni sama ne znajući što sada zapravo želi, da nastavim ili završim!
Završavam na nožnim prstima lijeve noge, i dok ju pregiba u koljenu, neodlučno nastojeći izvući prste iz mojih usta tek je sasvim neznatnim pritiskom dlana na podignutu guzu poslušno okrećem na trbuh. Pokušava se odmah podići na koljena, ponuditi u svoj raskoši, okrznuvši me i osjetivši tek ovlaš koliko sam spreman, ali ne, još nije taj trenutak i to shvaća odmah kada joj ne dopuštam da se podigne. Neki novi osmjeh zatitra joj na profilu dok poslušno zavaljuje glavu natrag, duboko u jastuk, što se na rubovima udubine oko njezine glave presijava poput aureole. Osjećam pod usnama treperenje njezine kože dok krećem po bedru natrag, svaki puta još malko jače kada je jezikom dotaknem po osjetljivoj unutrašnjoj strani. Sama širi noge koliko mi treba dok napredujem među njima prema valjda najslađem prizoru, ispupčenoj, osobito blještavoj guzi. Sasvim glasno, nekim mrmljanjem koje niti na jedan drugi način nije moguće izmamiti iz ženskog grla, prati moj jezik u sasvim mokrom procjepu među njima, osjećam da joj se opet napinju mišići ruku i nogu, da se opet želi podići, namjestiti da me bolje osjeti. Puštam je da savije noge u koljenima tek malo, par centimetara, tek da je ponovo mogu sasvim kušati od središta , pa beskrajno polako dalje. Neće izdržati, mislim da bi zapravo htjela, ali neće, odaju je novi valovi drugačijih, nekontroliranih trzaja, sasvim autonomno izvijanje kičme i napokon sasvim nedvojbeni pokreti kojima se sama poslužuje prvo mojim usnama i jezikom, a zatim nastojeći upiti u sebe moje prste, sinhronizirati se sa šakom što ih gura jednim davno naučenim posebnim položajem, u nju, svagdje gdje mogu ući! Na koljenima je i laktovima i ne može se više zaustaviti, čak i da je željela, sasvim otvorena, tako divno izložena, uzdrhtala, zatalasana do krajnosti, vjerojatno osjećajući i manje od mene gdje završava jedan i počinje novi niz trzaja, grčenja, stezanja posvuda u njoj, naleta što joj čas naglo savijaju vrat, čas savijaju kičmu, čas je izravnavaju do neprirodne crte, napinju tako jasno bedra i guzu, ljuljaju sise na sve strane. Laže, debelo laže, svatko tko bi se usudio tvrditi da je vidio nešto zanosnije, uzbudljivije, potpunije……
Čak i kada sam zamijenio prste mislim da nije odmah osjetila, da je tek sudarivši se s mojim krilom shvatila, tek koju sekundu kasnije su joj pokreti postali još snažniji, posve divlji, neograničeni ičim do raspoloživom snagom kojom se kratkim trzajevima guzom penjala po mom krilu i tek nešto lakše spuštala po njemu, usisavala me duboko u sebe, izluđivala sasvim osobitim pokretom ujedinjenog polukružnog i izravnog udarca, što su u nekom trenutku u mom mozgu prešli u tek svjetlucavu, nejasnu kuglu njezine guze što je nepravilno klizala čas slijeva na desno, čas obratno, dok sam, makar mi se to možda samo učinilo, postajao tek prezadovoljni promatrač s rukama nekorisno stisnutim oko njezina struka. Sve dok ih nešto u meni refleksno nije pomaklo na njezina ramena, dok neprimjetno nismo izmjenili uloge, dok nije postala samo lagana lutka, djevojčica, stiješnjena između čvrstog stiska šaka na ramenima i silovitih udaraca svih mojih devedeset i nešto kila s druge strane, naleta izvučenih iz petnih žila, što su je podizali s plahte, lomili u struku i natjerali na pravi vrisak, negdje između trenutka kada sam osjetio plimu u preponama i trenutka kada sam sasvim realno poželio istresti u nju čitavog sebe, sve, iscjediti i nožni palac, dohvatiti je gdje nitko još nije….valjda izravno do mozga….
Nisam više siguran jesam li zadrijemao potrbuške pored nje, s njezinom rukom preko struka i čarobnim mirisom zadovoljene žene u nosu, što je odjednom ispunio prostoriju, posve nepogrešivo i meni strašno pohvalno, posve mi ispunjavajući pluća, ili je samo potrajao povratak na Zemlju, ali se sasvim sjećam svoga zadovoljstva činjenicom da ove noći ništa nisam prepustio slučaju, da sam sasvim sigurno i bahato znao kako će, nakon što me poljupcima navela da se okrenem, jako brzo moći postići što je naumila, da će se i sama iznenaditi koliko će joj malo trebati od trenutka kada je spustila svoju pelijepu plavu glavicu u moje krilo, dok se ne bude imala doista čime baviti….u prilično bezuspješnim pokušajima da ga zauzda u svojim ustima, izmjenjivanim s nekom čarolijom što je izvodila jezikom i usnama, čarolijom u kojoj sam dvostruko uživao zbog kratke frizure što ništa nije mogla sakriti….i zbog čega ću sasvim sigurno svaki slijedeći puta dva puta razmisliti prije ponavljanja omiljene teze kako bi žene trebale imati dugu kosu…Mislim da je i sama brzo shvatila, pročitala u mojim očima koliko sam omađijan prizorom pred sobom, jer se opet drugačije nasmiješila i tražila moj pogled kada god je mogla, počela se namjerno izvijati da mi ništa ne zaklanja, voditi me u neke od možda najljepših životnih minuta….koliko god znam da je sjećanje zapravo varljivo! Osobito ta vrsta sjećanja…. Svejedno, sigurno je jedno, posve su nestvrana, treperava i beskonačno duga zadovoljstva, mislim najsličnija lebdenju među zvijezdama, što ih može donijeti žena koja vam baš želi ugoditi svim srcem, i to treći puta u dva-tri sata. Baš jesu!!!
