Svašta, ali nek je uzbudljivo!

petak, 14.08.2009.

0:4

Evo da završim nesretni, ili nespretni, kako uzmem, serijal i valjda time i skinem lošu karmu, zaključim nešto što, mada, kako ste i vi rekle, nužno nije posve loše, ali svakako nije niti bog zna što!
Da nije serije u kratkom vremenu, možda Dama iz četvrte priče niti ne bi zasluživala osobitu pažnju.
Svejedno, upoznao sam je prerano ujutro, možda oko 8, čekajući u redu, u pekari. Razvio sam ovog godišnjeg lošu naviku da, mada uopće ne doručkujem već godinama (osim kada prespavam kod mame, jer je tada to nemoguće izbjeći), kupim usput krasnu krafnu punjenu i prelivenu čokoladom, pa Večernji, te se smjestim na terasu, na kavu. Kako nisam jedini shvatio koja je pekara najbolja, uglavnom je ispred mene bilo desetak ljudi, što je mnogo, ako ih je nemali broj stranaca koji se prvo raspituju valjda za svako pecivo i kolač, s čim je punjen i koliko košta....No, ulazi se na jedna vrata, izlazi na drugom kraju, na druga. To jutro je jedna gospođa odlučila probati sreću, napraviti se blesava i ući na izlazna vrata i nonšalanto prići pultu sa svojim željama. Zbog nedostatka kofeina sam reagirao prilično osorno, upitavši je je li joj svi sličimo idiotima zato što čekamo u redu? Kažu ljudi da kadikad znam zazvučati prilično neugodno...Odmjerila me od glave do pete, podigla lijevu obrvu i puno tišim, ali jednako otrovnim glasom odgovorila da uopće ne bi pomislila da spadam u vrstu ljudi koji se tako razgovaraju sa ženama, da ne ličim na to! Kasnije je, smijuljeći se, priznala da to radi skoro svako jutro i da sam ja tek druga osoba koja joj je prigovorila, ali da čak i tada nije prešla u red....
Dalje, predvidljivo, u znak isprike pozvah joj da mi se pridruži na kavi. Knjižničarka, moje godište, rastavljena, jedna skoro odrasla i jedna koja misli da je odrasla, kćer,...studentski brak, bla,bla, bla....muž imao zgodnu, mladu, tajnicu....Ovdje ljetuje već desetak godina u svom apartmanu. Plava, duga, jako nakovrčana kosa, predotjerana, uključivši i maskaru i sjenilo, za rano ujutro u srpnju, na moru. Kompletić s nečim između bermuda i kratkih hlača, nešto kao za safari, recimo, besprijekorno pocrnjele noge, malo presjajne a da je bez intervencije, vrlo zgodan dekolte, velike plave oči, frizura kao iz salona. Nije joj bilo osobito ugodno, previše je vrtjela čašu s vodom, preoduševljeno se smijala mojim šalama, mada, rekoh, za takve prilike imam izbor zbilja vrhunskih...dala se nagovoriti i na drugu kavu. Pristala je i na treću, navečer, ovdje ozloglašeni orkestar na terasi hotela, opet tip-top, možda i presvečana, svilenkasta, plavo-zelena haljina s nekim uzorcima, plave sandalice i opet sasvim sjajne noge s kojih sam s naporom odvraćao pogled. Sada puno zabavnija, opuštenija...a opet bez i najsitnijeg znaka da o bilo čemu razmišlja u svezi mene, nas. Dva plesa kao iz škole plesa, bez nepotrebnih doticanja, šetnja plažom do centra, gdje me iznenadila odmah pristajući na opciju hodanja po pijesku i priličnom mraku, osobito skinuvši odmah sandale....Tri sata su prošla dosta ugodno, uglavnom posredstvom knjiga, a malo prije ponoći je otišla, slegnuvši ramenima, pohvalivši me i rekavši da nema potrebe da se kćeri pitaju gdje je. Ujutro kava točno u osam, večera u sujednom selu, opet puno šetnje i priče, glatko odbijena ponuda da se sve tri provozaju čamcem...ribolov mi se ionako činilo bespredmetnim spominjati. Ipak, treći dan je došla na "moju" plažu, bila je sve zabavnija...i stalno podjednako jasno nedostupna, ne neljubazna, ništa slično, a ipak jasno nedostupna! Kako se opasno primicao moj odlazak, a pretpostavljam i jer je pravilno procijenila neke moje poglede i komentare, idući je dan ipak za kavom odlučila reći što misli. Otprilike, zna da je ljeto, da ljudi rade i ono što inače ne običavaju, da je vrijeme ograničeno, da se baš dobro osjeća u mom društvu, dobro zabavlja, da je svjesna da si baš dajem truda oko nje, da nije iz devetnaestog stoljeća, ali....Ali ona ne bi mogla ništa više, ne dok nekoga doista ne upozna, udomaći se s njim naprosto, postane sigurna u mnoge važne stvari. Pa i stoga jer misli da bi se tada poistovjetila s tajnicom s početka priče, iznevjerila sve u što vjeruje i što jest. Bilo joj je prilično neugodno sve to izgovriti, pa je izgovorila kao u dahu, gledajući pored mene, a onda zagnjurila pogled u čašu pred sobom....Tako diplomatski, da sam čitav dan bio zadovoljan sobom, sam joj rekao da to uopće nije važno u ovoj priči, da je i meni zabavno i da mi je jedino žao što se vidi brzi kraj našeg druženja. Da neke stvari ne vrijedi požurivati, jer ti pokušaji ionako nikuda ne odvedu, što jesam i mislio, te da zapravo niti meni nije ništa takvo, konkretno, niti palo na pamet, što baš i nisam mislio! Možda umišljam, ali skoro sam čuo da je odahnula, čak se i našalila rekavši da izgleda kako ipak nije krivo procijenila ono prvo jutro u pekari.....
Hja....sve što počne, mora i završti, ha? Tako i ovaj loš godišnji! Ili pak vrlo nezahvalno, što mi ne bi bilo prvi puta, pretjerujem? Tko tu može biti pametan, objektivan?
Hoću reći, biti će jasnije ako provjerim ponovo, u nedjelju putujem, još malo, ali nadam se slatko!!!

14.08.2009. u 17:32 • 131 KomentaraPrint#

petak, 07.08.2009.

0:3

Domaći dečki, dobro, dečki pod debelim navodnicima, s kojima već godinama običavam ići u ozbiljniji, poluprofesionalni, ribolov nagovoriše me na izlazak u Vodice. A ne bi da sam uopće mogao pomisliti na takav kontrast s mojim selom, ludnicu, mravinjak doslovce svagdje, od ulice, kafića do klubova, kojekakvih brodova. Znali su i gdje je ulov skoro siguran, što je u điru, koji klubovi i barovi. Mada se tamo čini da je i posljednja prčija, u sporednoj ulici, u điru.Na trećem mjestu, nekom baru s pletenim garniturama, u više nivoa, vani i untra, blizu marine, poslije redovnog protokola, šank, široki pogledi uokolo, malo sporta, malo komada, malo politike, malo čuđenja o današnjoj mladeži i roditeljima koji im ovo dopuštaju u već, blago rečeno, sumnjivim godinama, učinilo se da se stvar pokreće. Klasično galebarenje, mislim! Dečki imaju dva-tri dramatska upada, ne osobita, ali dovoljna ako su svi zainteresirani ionako za, je li! Njima dvojici prolaze domaće i Taijenke, meni i Njemice ,ispada da mogu biti samo domaće ili Slovenke. Takove tri smo snimili, suglasili se uz moj uvjet da je moja mala crna, na što nisu imali primjedbi, te je jedan krenuo k njima s pitanjem da mu prijatelja jako zanima je li plavuša doista ona lijepa glumica iz sapunice od neke godine pa bla, bla, 2-3 runde za njihovim stolom, puno smijeha i slinjenja, pa prijedlog za večeru. Imaju gostioničara kojeg povremeno opskrbljuju ribom, prebiti će s nekoliko ugora.
Crnka je, čini mi se još djevojčica za mene, da me koja jako rano ščepala, teoretski sam možda mogao imati toliku kćer....dobro, na koncu je ispalo da malo pretjerujem, bilo joj je skoro 27. Kratka,kao gavran crna frizurica s jedne strane naprijed znatno duža, s ljubičastim čuperkom, za koji sam unutra mislio da je tek odsjaj šarenih svjetala, ljubičasti komletić s topićem do pupka, samostojeće vrlo solidne trojke, tanašni struk, okrugla guza utegnuta u minicu u kojoj se s pažnjom mora sjediti, kamenčić u pupku, vrtoglave štikle na vitkim, preplanulim nogama. Tek malko preniska, možda 160-162, ukusno i zavodljivo našminkana s navikom uvijek malo predugogog gledanja sugovornika izravno u oči, netremice, sa slatkim smješkom...nekako predugo, da svaki puta uočite da je već trebala skrenuti ili spustiti pogled drugamo. Učiteljica, čak ne baš predaleko od mene, dečko na privremenom ljetnom radu u Njemačkoj, s prijateljicama u kamp kućici u Solarisu.
Večera je bila zabavna, čak iznenađujuće, s toliko nepoznatih ljudi, škampi, školjke, loza, vino, uz ono prije poprilično i za mene, curkama su se zacaklile oči, smijeh je postao sve glasniji, a i sve manje je trebalo povoda. Mala mi je dizala rep s gađanjem kako mi je 35 i slično, prijatelji se skoro valjali po podu od smijeha, a kod kave su već počele "ozbiljne" pripreme što dalje. Plivanje je bio prijedlog prihvaćen manje-više jednoglasno, zbog potrošnje ubačenih kalorija! Za manje od pola sata natrag na brodicu, samo ne više ribarsku, sada ljubavnu. Kako je netko morao upravljati, vlasnik se morao žrtvavovati, a drugi prijatelj je u sekundi nestao u maloj kabini, s debeljuškastom brinetom što se najgasnije smijala i sve na glas komentirala, bar do kabine....Poveo sam je na pramac, sjeo naslonjen na prozore kabine, a ona me opkoračila i sjela mi u krilo, leđima okrenuta smjeru plovidbe. nekoliko ispitivačkih poljubaca i primjedba, znaš nikada se nisam ljubila s brkovima, uopće nije tako loše, ha,ha,ha...Primjetivši da joj se nešto dešava pod guzom slatko se nasmijala i počela pomicati, zapravo tek njihati, stežući mišiće bedara i guze što su mi čarobno poigravali pod dlanovima. Za čas su mi bila puna usta čvrstih dojki, a njoj se glas promijenio, promukao i počeo gubiti razumljivost. Brzo ćemo stići? čuju li nas oni iza? Da ju pustim ili raskopčam proklete traperice, da je ovo čista ludost od pijanstva, da je samo slušala o tako nečemu u pričama s mora....ma, svašta! Očito je i iza bilo slično, jer smo počeli pristajati na, koliko ja znam, najbližu usmljenu plažu prijeko. Vezali smo se par metara od obale i tada je nastao mali problem. Treba plivati a glupo im se skidati tako, pred svima, previše je mjesečine. Pa mi niti ne moramo dalje od kabine, riješio je dovitljivi prijatelj, a vi otplivajte par po par. Lijepo ju je bilo gledati kako se svlači, svjesna da ju pažljivo promatram, nekoliko puta mi se poluzbunjeno, poluzavodnički nasmiješila, slatko slegla ramenima i prihvatila moju ruku da joj pomognem sići prečkama do vode. Ježevi, vlasulje, meduze? Ma kakvi, toga ovdje nema! (Valjda?!). Ostali smo u pličaku, na žalu, u vodi koja se činila toplija zbog noći, osluškujući tridesetak metara dalje zadovoljno smijuljenje i pljuskanje vode, uz nerazumljivi žamor. No to je brzo nestalo na rubovima svijesti, čim mi je čvrsto ispreplela noge na leđima, uzdahnula i zanosno se izvila u strasnom luku, nudeći se do kraja, posve, navodeći me svojim ljuljanjem da je uzimam sve žešće, prestanem paziti zalijevam ju li čitavu zatalasanim morem. čaroban je bio ples zatalasanih grudi što sam ih zadivljeno promatrao pod sobom, podižući se na ruke. Bože dragi, ovo je ludo, sanjam li ja to, previše sam popila......Krhka, malena, skoro se prelomila podamnom na kraju, više ni sama ne pazeći zaranja li pod vodu dok je micala glavom lijevo desno, grabeći me čas za ramena, čas se upirući u pijesku jednom pa drugom rukom! Neponovljiv je osjećaj kada vas tako užarene lijeno hladi more, dok osuškujete cvrčke koji kao odjednom, baš za vas počinju pjevati, dok hvatate zrak, smirujete bilo, naslonjeni na isto tako uznimerene meke grudi. Neponovljiv je i sojećaj povezanosti, usklađenosti, koja vam tek lijene, površne poljupce, istovremeno počinje produbljivati, dvaju tijela što se istovremeno počinju grčevitije privijati, osjećaj da je tada dovoljantek blagi dodir dlana da se ona spremno okrene, podigne na koljena, ponudi opet, bez riječi, a točno kako želim, možda i prije nego li sam shvatio, osjećaj koji kao da je opipljiv u zraku, jasniji od vreline što isijava iz nje, koliko me željno čeka, koliko sam je vezao, fokusirao na sasvim mali i sasvim moj djelić svijeta!
Kao prasak bombe odjeknuo je prijateljev glas s brodice, halo, idemo, niste normalni, pa mi neki imamo i ženu doma! Kao da je netko okrenuo prekidač, isključio struju, a uopće nisam siguran da nije bilo namjerno, grubo i jasno! Pri povratku više nije nitko pravio probleme s odjećom, vidio sam da se pogledavaju dok su se brisale, brineta im je objema na vjerojatno upitne poglede, tek zbunjeno slegla ramenima. Brzo smo se vratili, a ja sam se ponudio da ih vratim kući. Dečki su ispali prilični prasci, mada je, vjerujem,sve već rutina, tek ih ovlaš poljubivši u žurbi, uz prilično ofucane pokušaje humora. Jedva smo održavali ikakvu komunikaciju do Šibenika, a cure su u žurbi otišle čim smo stigli. Moja mala crnka naravno nije, izašli smo iz auta,naslonila se na blatobran, zagrlila me priljubivši donji dio tijela i opet predugo gledala netremice. zatim je napučila usne i rekla da je najbolje da uopće ne govorimo više ništa o sebi, mislim da niti prezimena nismo rekli, da me moli da je niti slučajno ne pokušavam više naći, ako mi je to slučajno palo na pamet, a da će ona pokušati, s vremenom se uvjeriti, da sam ja lik iz nekog preburnog sna iz pretople ljetne noći. Netko tko uopće ne postoji! Da se nada da će u tome uspjeti do jeseni dok joj se zaručnik ne vrati....Poljubila me zatim neobično gladno, nekako pregrčevito, odmakla se, stavila mi prst na usta i još samo rekla, prije nego li je bosa, neobično sitna, odlepršala u mrak, nemoj ništa govoriti, nemaš što....

07.08.2009. u 17:21 • 87 KomentaraPrint#

utorak, 04.08.2009.

0:2

Nda, dva dana su mi trebala da posložim sličice, kažem si što me ide, pronađem, za svaki slučaj, novo mjesto na plaži, plivam više nego obično i uopće se pokušam čim više angažirati sa zanimacijama u kojima obično ne nailazim na žene....Ipak, zapravo ni kriv ni dužan, opet sam krenuo iznova, treći dan, mislim! Obratila mi se vrlo visoka, vitka, tamna žena mojih godina s pitanjem ne smeta li mi da se smjesti pod isti tamaris, u hladovinu. Slovenka, bivša odbojkašica, Urška, ispostaviti će se i tri godine starija od mene, ali doista jako dobro održavana, njegovana i u kondiciji, teško bi joj se dalo i četrdeset. Znate već kako odbojkašice znaju biti zanosne, beskrajno duge noge, čvrsto, lijepo oblikovano tijelo, guza za poželjeti....Zgodna tamno smeđa frizurica, velike, tople, smeđe okice, od one vrste koju uživate gledati, koje vas sasvim zaokupe, vežu...kojima rado vjerujete! Iznimno elokventna, neposredna, jako sigurna u sebe, otvorena. Vrsta žene koja sasvim prirodno promijeni badić na sred pune plaže, bez prenemaganja, skinuvši sasvim lagano gornji dio, objesivši ga na granu da se suši, pa obukavši bez žurbe drugi, a zatim istom prirodnošću sjedajući na ručniku svuče i gaćice i obuče druge. Baš kao da je sasvim uobičajeno to činiti u javnosti.....Dapače, i čini se uobičajeno, normalno, kada ona to radi! Za pola sata joj se pridružio muž, punih 25 godina starija ljudina s velikim brkovima, također očito bivši sportaš, sada ipak s bar tridesetak kilograma viška! Njezin bivši trener, Bosanac porijeklom, vrlo ugodan muškarac s možda najplavijim očima što sam ih ikada vidio. Čitao je valjda sve novine iz bivše države, od Dela, Oslobođenja i Sportskih, preko Večernjaka, do čak i Vjesnika, koji ne čitamo niti mi koji smo pretplaćeni po dužnosti....
Brzo smo se i lako upoznali, ugodno družili, a sutradan mi se ona pridružila na čamcu, na pecanju. On je odbio nehajnim pokretom ruke i smješkom, s komentarom da i sam vidim da baš ne izlazi iz hlada i da tek rano ujutro otpliva impresivnu dionicu. Ali da me to ne brine, neka samo uživamo, da je naučio da imati mladu ženu često znači tek je promatrati kako se zabavlja....Pa, jesmo se zabavljali, naravno uz skoro bezuspješni ribolov po jakom suncu, puno se šaleći, pričajući o njezinim davnim danima sportske slave, sadašnjem poslu u promotivnoj agenciji i razlikama između Bosanaca i Slovenaca, životu uopće! Jednako me lako zamolila da je namažem uljem, upitala smeta li mi da ostane u toplesu na čamcu, namazala ona mene....tako, stvorila se baš fina, intelektualno iznijansirana, po duhovitostima gotovo takmičarska, a svakako i erotizirana atmosfera.
Navečer su me pozvali na roštilj i krasan Zeleni silvanac i muž je baš uživao hraneći nas i komentirajući aktualnu politiku i sport. Pozvao sam ih u noćni lov na lignje i ona je s oduševljenjem pristala, dok je on samo upitao mogu li ga uopće zamisliti kako čuči na čamcu s ostima i iskreno se nasmijao odmahujući rukom.....tek se ponudivši da pripremi što ulovimo! Na čamcu je bilo baš lijepo, lijepa mjesečina, nešto sjeverozapadnjaka, čak i dobar ulov koji je uvijek popraćala s velikim uzbuđenjem, iskrenim veseljem....Puno dodira dok sam joj pokazivao tehniku, dvosmislenih primjedbi o ubadanju, nekakv poseban osjećaj koji uvijek podstiče bilo kakv lov. Nešto iskonsko i neposredno što povezuje lovce, napetost na njezinim finim crtama lica, oduševljeni osmjeh kada bi uspjela, spontani poljubac koji mi je udijelila na usne tada!
Vratili smo se sat iza ponoći, iskrcah je na molu i plivajući sam joj se pridružio kada sam usidrio čamac. Pomogla mi se obrisati i dodala suhu odjeću, otvreno me promatrajući dok sam se presvlačio. Zatim me pozvala na kavu na terasu preko puta, voljela je kavu skoro kao ja! Malko je nakrivila glavu i rekla kako joj se čini da je trenutak za razjasniti neke stvari, kako sam zaslužio njezinu iskrenost! Naime jasno joj je da mi se sviđa, da uživam s njom, a tako je i obratno, što sam sasvim sigurno shvatio, reče s prelijepim osmjehom. Te da stvari među nama neminovno idu samo jednim smjerom, pogotovo u ovakvim rajskim uvjetima i vremenskom ograničenju...Ali da tu postoji problem! Tek malo prikrivši pogled rekla je zatim kako mi je vjerojatno jasno da joj kadikad trebaju stvari koje joj muž više ne može pružiti, što je i njemu jasno. Ali da imaju dogovor da to mora biti netko koga on ne poznaje, ne sreće, ne komunicira s njim, jer bi mu to bilo preteško! Te da se ona toga drži, iz poštovanja prema njemu, njihovom dvadesetogodišnjem zajedničkom životu, pa na koncu i zbog ljubavi koja ih veže. Tako da ako ja očekujem išta više to trebam znati, da neće zamjeriti ako zaključim da nudi premalo! Ali da bi joj bilo žao ako se ne nastavimo družiti... Jesmo još jednom bili u noćnom lovu, zajedno pekli ulovljeno pod pekom, još se puno smijali, razgovarali i popili još prilično vina, čak i razmijenili brojeve možda za iduće ljetovanje...čak se i izljubili večer prije nego li su otputovali...
Tek jednom joj je mužu preletjela sjenka preko lica, dok smo je zajedno promatrali kako skače s mola i zatim otresa vodu s kose, i tiho je rekao da je tako tužno što najdivnije stvari uglavnom dolaze u krivo vrijeme, što se skoro nikada ne može uskladiti vrijeme kako treba.
Na trenutke sam, moram priznati, pomišljao da je njegova srdačnost proračunata, da se društvenošću zapravo pokušava boriti s konkurencijom na svoj način, da tako koristi njihovo pravilo za eliminaciju drugih muškaraca, pa i mene, ali zapravo je bio baš jako srdačan, izgledalo je kao da se i sam predobro zabavlja, a da bi bilo glumljeno! Na koncu pozvao me i k njima ako prolazim! Tko zna? Ili je, kao obično, njegovo veselje iskreno, ali ponašanje ipak uvjetovano svime skupa, pa i starošću što ga tako očito pritišće?
A Urška, pa, razveselila me tračkom sjete, tuge, u uglu očiju, možda i malom suzom na rastanku, ako je nisam umislio! U svakom slučaju, puno me više dojmila ta suza od izvjesne guze koji dan prije!

04.08.2009. u 09:51 • 36 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 03.08.2009.

Morska katastrofa (O:4)

Dugo, baš dugo, mi se već nije desilo da sam tako loše prošao sa ženama, osobito kada si dam truda, kada imam dovoljno vremena, pa me čak i vrijeme besprijekorno služi, što na moru nikako nije beznačajno. Brine me to, jer ili lagano gubim instinkt, fokus mi se zamućuje, ili, još gore, gubim sposobnost zainteresirati žene, skrenuti im pažnju dovoljno. Ili možda moja vlastita zainteresiranost opada, pa ne pratim znakove dovoljno pozorno? Naravno malo je moje morsko selo, pa bih se mogao vaditi na slab izbor, ali oduvijek je bilo malo, pa ipak! Na koncu niti izlet u doslovce mravinjak Vodica, nije dao ništa bolji rezultat.
0:1
Počelo je već drugi dan, na plaži. Umjetna plavuša, nešto preko 30, objektivno ništa osobito osim širokog, veselog osmjeha, ali ništa posebno niti za prigovoriti, sve na svom mjestu. Mada mi je pažnju zapravo privukao naslov knjige što ju je čitala smijuljeći se, "South park", ne baš tipično žensko štivo, prilično sofisticirano, neka vrsta cerebralne gimnastike. Kada sam je drugi puta odmjerio podigla je pogled i pitala jesam li čitao, sviđa li mi se....knjiga!? Primakoh stolicu i ostatak popodneva je prošao u ugodnom čavrljanju, nadmudrivanju i prilično smijeha. Pristala je na večeru ne dvoumeći se niti malo, upozorivši me da ljetuje s roditeljima, pa neka se ne ljutim ako me otac bude malo gnjavio kada dođem po nju. Čak i nije. Na večeri, u konobi gdje me jako dobro znaju, bila je impresionirana i jelom i pažnjom i vinom, a meni se još malo više svidjela dotjerana, u bijeloj mini haljnici s čipkastim detaljima i puno viša u elegantnim, zlatnim sandalicama. Naravno i tip-top našminkana, znatno dužih trepavica (valjda Maybelin), sa zlatastim odsjajem na kapcima, tamnim ružem i zlatnom frizuricom što joj je stajala puno bolje od repića. Rekao sam joj to i zadovoljno se nasmiješila uz primjedbu da je poznato koliko su žene zakinute na plaži, bez ikakvih pomagala. Zatim smo na hotelskoj terasi otplesali nekoliko plesova uz još po čašu vina i kavu, još više smijeha i dvosmislenih primjedbi. Osjećao sam se vrlo zadovoljno zbog mnogih zavidnih pogleda, a i uopće vedre atmosfere koja mi je baš nedostajala. Tajnica je u velikoj zagrebačkoj tvrtci, vječni student i već skoro godinu sama. Na povratku kući, oko sat iza ponoći, uhvatila me za ruku uz pitanje ne smeta li mi, jer potrebno joj je i zbog malo previše vina i zbog prilično grbavog nogostupa. Prihvatila je bez krzmanja i poziv da skrenemo malo kod mene, na čokoladu....recimo! Onda šok, vjerojatno mi se sledio osmjeh na licu, osmjeh zadovoljnog mačka kojim sam je promatrao dok je sjedila duboko zavaljena, prekriženih dugih preplanulih nogu, s visoko podignutom haljinicom i trenutak nakon što je vrlo sugestivno odgrizla polovinu praline. Baš mi je lijepo s tobom, nekako opušteno od početka, baš lijepo! Ali ako ti trebaš i sex, i to je OK, ja doduše baš ne vidim u tome bog zna što, ali Ok je, samo reci.....Hoćeš da se svučem? Imaš sigurno sve potrebno, a?? Htio sam ipak, pogađate, zar ne? Nisam trebao, ali....valjda sam prešao granicu. A i mislio sam da glumata, tako liječi eventualnu nelagodu zbog prvog puta....No održala je riječ, kliznula mi iz zagrljaja poslije tek nečega nalik na poljubac, svukla haljinicu preko glave, uredno je odložila, svukla gaćice, sagnula se nad trosjed i ponudila se...dobro je tako? Izgledalo je, što dobro, izvrsno čak! Svjetlucanje dugih, lijepo oblikovanih, očito nečim namazanih, u iščekivanju napetih mišića nogu, bijeli trokut na guzi što sugestivno pokazuje smjer, uzbudljivo izvijena linija leđa, sisice što se čine znatno veće kada tako slobodno vise...Uopće nije reagirala...skoro nikako, čak, osim kratkog, bezglasnog, trzaja, niti nakon što su moji prsti ostavili nekoliko crvenih tragova po napetoj, lijepoj, bijeloj guzi, čiji je neosunčani trokut nestvarno blještao u polumraku. Tek je tiho rekla, taman dok sam klizeći jezikom po kičmi i držeći je za male, slatke sisice, ipak pokušavao nešto izvući, hoćeš nekako drugačije, ako ne možeš tako...??? Mogao sam! Odustajući, samo sam je čvrsto zgrabio za bokove i prilično se bijesno, ne pazeći više na ništa, nabijao, do kraja.... Bez riječi se uspravila, otišla u kupaonicu, vratila se, obukla gaćice i rekla, ugledavši me kako gol stojim i pušim kraj prozora, oh...jeli bi ti možda još...mislila sam....Ne nisam više htio, mislim da nikada više niti neću tako htjeti. Nisam još uvijek vjerovao niti da mi se to doista događa, da je moguće.....!
Pokušao sam nešto o tome razgovarati, ali nije prošlo, a i prošla me volja nakon što je rekla da ne razumije o čemu pričam, da je mislila da je nama muškarcima samo bitno nekuda staviti...Sutradan smo se opet našli na plaži, povezao sam je čamcem malo uokolo i opet pokušao skrenuti temu, ali me prekinula rekavši da sam jučer bio puno zabavniji, opušteniji...i da mi ne može pomoći ako mi nije s njom lijepo, da sasvim shvaća da tražim valjda nešto drugo....mislim da je upotrijebila riječ raspuštenije!!! A da me se njezina prošlost još manje tiče!

03.08.2009. u 17:33 • 13 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

< kolovoz, 2009 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Ožujak 2012 (4)
Veljača 2012 (3)
Prosinac 2011 (2)
Studeni 2011 (1)
Listopad 2011 (1)
Rujan 2011 (1)
Kolovoz 2011 (2)
Srpanj 2011 (1)
Lipanj 2011 (1)
Travanj 2011 (1)
Ožujak 2011 (2)
Veljača 2011 (1)
Siječanj 2011 (2)
Prosinac 2010 (1)
Studeni 2010 (3)
Listopad 2010 (3)
Rujan 2010 (2)
Kolovoz 2010 (1)
Lipanj 2010 (1)
Travanj 2010 (2)
Ožujak 2010 (1)
Veljača 2010 (3)
Siječanj 2010 (3)
Prosinac 2009 (1)
Studeni 2009 (2)
Rujan 2009 (2)
Kolovoz 2009 (4)
Lipanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (1)
Travanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (2)
Veljača 2009 (2)
Siječanj 2009 (1)
Prosinac 2008 (2)
Studeni 2008 (3)
Listopad 2008 (4)
Rujan 2008 (2)
Kolovoz 2008 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Istraživanje ženske psihe, logike i navika, uopće tajne znane kao ženska osoba.

Linkovi

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se