utorak, 04.08.2009.
0:2
Nda, dva dana su mi trebala da posložim sličice, kažem si što me ide, pronađem, za svaki slučaj, novo mjesto na plaži, plivam više nego obično i uopće se pokušam čim više angažirati sa zanimacijama u kojima obično ne nailazim na žene....Ipak, zapravo ni kriv ni dužan, opet sam krenuo iznova, treći dan, mislim! Obratila mi se vrlo visoka, vitka, tamna žena mojih godina s pitanjem ne smeta li mi da se smjesti pod isti tamaris, u hladovinu. Slovenka, bivša odbojkašica, Urška, ispostaviti će se i tri godine starija od mene, ali doista jako dobro održavana, njegovana i u kondiciji, teško bi joj se dalo i četrdeset. Znate već kako odbojkašice znaju biti zanosne, beskrajno duge noge, čvrsto, lijepo oblikovano tijelo, guza za poželjeti....Zgodna tamno smeđa frizurica, velike, tople, smeđe okice, od one vrste koju uživate gledati, koje vas sasvim zaokupe, vežu...kojima rado vjerujete! Iznimno elokventna, neposredna, jako sigurna u sebe, otvorena. Vrsta žene koja sasvim prirodno promijeni badić na sred pune plaže, bez prenemaganja, skinuvši sasvim lagano gornji dio, objesivši ga na granu da se suši, pa obukavši bez žurbe drugi, a zatim istom prirodnošću sjedajući na ručniku svuče i gaćice i obuče druge. Baš kao da je sasvim uobičajeno to činiti u javnosti.....Dapače, i čini se uobičajeno, normalno, kada ona to radi! Za pola sata joj se pridružio muž, punih 25 godina starija ljudina s velikim brkovima, također očito bivši sportaš, sada ipak s bar tridesetak kilograma viška! Njezin bivši trener, Bosanac porijeklom, vrlo ugodan muškarac s možda najplavijim očima što sam ih ikada vidio. Čitao je valjda sve novine iz bivše države, od Dela, Oslobođenja i Sportskih, preko Večernjaka, do čak i Vjesnika, koji ne čitamo niti mi koji smo pretplaćeni po dužnosti....
Brzo smo se i lako upoznali, ugodno družili, a sutradan mi se ona pridružila na čamcu, na pecanju. On je odbio nehajnim pokretom ruke i smješkom, s komentarom da i sam vidim da baš ne izlazi iz hlada i da tek rano ujutro otpliva impresivnu dionicu. Ali da me to ne brine, neka samo uživamo, da je naučio da imati mladu ženu često znači tek je promatrati kako se zabavlja....Pa, jesmo se zabavljali, naravno uz skoro bezuspješni ribolov po jakom suncu, puno se šaleći, pričajući o njezinim davnim danima sportske slave, sadašnjem poslu u promotivnoj agenciji i razlikama između Bosanaca i Slovenaca, životu uopće! Jednako me lako zamolila da je namažem uljem, upitala smeta li mi da ostane u toplesu na čamcu, namazala ona mene....tako, stvorila se baš fina, intelektualno iznijansirana, po duhovitostima gotovo takmičarska, a svakako i erotizirana atmosfera.
Navečer su me pozvali na roštilj i krasan Zeleni silvanac i muž je baš uživao hraneći nas i komentirajući aktualnu politiku i sport. Pozvao sam ih u noćni lov na lignje i ona je s oduševljenjem pristala, dok je on samo upitao mogu li ga uopće zamisliti kako čuči na čamcu s ostima i iskreno se nasmijao odmahujući rukom.....tek se ponudivši da pripremi što ulovimo! Na čamcu je bilo baš lijepo, lijepa mjesečina, nešto sjeverozapadnjaka, čak i dobar ulov koji je uvijek popraćala s velikim uzbuđenjem, iskrenim veseljem....Puno dodira dok sam joj pokazivao tehniku, dvosmislenih primjedbi o ubadanju, nekakv poseban osjećaj koji uvijek podstiče bilo kakv lov. Nešto iskonsko i neposredno što povezuje lovce, napetost na njezinim finim crtama lica, oduševljeni osmjeh kada bi uspjela, spontani poljubac koji mi je udijelila na usne tada!
Vratili smo se sat iza ponoći, iskrcah je na molu i plivajući sam joj se pridružio kada sam usidrio čamac. Pomogla mi se obrisati i dodala suhu odjeću, otvreno me promatrajući dok sam se presvlačio. Zatim me pozvala na kavu na terasu preko puta, voljela je kavu skoro kao ja! Malko je nakrivila glavu i rekla kako joj se čini da je trenutak za razjasniti neke stvari, kako sam zaslužio njezinu iskrenost! Naime jasno joj je da mi se sviđa, da uživam s njom, a tako je i obratno, što sam sasvim sigurno shvatio, reče s prelijepim osmjehom. Te da stvari među nama neminovno idu samo jednim smjerom, pogotovo u ovakvim rajskim uvjetima i vremenskom ograničenju...Ali da tu postoji problem! Tek malo prikrivši pogled rekla je zatim kako mi je vjerojatno jasno da joj kadikad trebaju stvari koje joj muž više ne može pružiti, što je i njemu jasno. Ali da imaju dogovor da to mora biti netko koga on ne poznaje, ne sreće, ne komunicira s njim, jer bi mu to bilo preteško! Te da se ona toga drži, iz poštovanja prema njemu, njihovom dvadesetogodišnjem zajedničkom životu, pa na koncu i zbog ljubavi koja ih veže. Tako da ako ja očekujem išta više to trebam znati, da neće zamjeriti ako zaključim da nudi premalo! Ali da bi joj bilo žao ako se ne nastavimo družiti... Jesmo još jednom bili u noćnom lovu, zajedno pekli ulovljeno pod pekom, još se puno smijali, razgovarali i popili još prilično vina, čak i razmijenili brojeve možda za iduće ljetovanje...čak se i izljubili večer prije nego li su otputovali...
Tek jednom joj je mužu preletjela sjenka preko lica, dok smo je zajedno promatrali kako skače s mola i zatim otresa vodu s kose, i tiho je rekao da je tako tužno što najdivnije stvari uglavnom dolaze u krivo vrijeme, što se skoro nikada ne može uskladiti vrijeme kako treba.
Na trenutke sam, moram priznati, pomišljao da je njegova srdačnost proračunata, da se društvenošću zapravo pokušava boriti s konkurencijom na svoj način, da tako koristi njihovo pravilo za eliminaciju drugih muškaraca, pa i mene, ali zapravo je bio baš jako srdačan, izgledalo je kao da se i sam predobro zabavlja, a da bi bilo glumljeno! Na koncu pozvao me i k njima ako prolazim! Tko zna? Ili je, kao obično, njegovo veselje iskreno, ali ponašanje ipak uvjetovano svime skupa, pa i starošću što ga tako očito pritišće?
A Urška, pa, razveselila me tračkom sjete, tuge, u uglu očiju, možda i malom suzom na rastanku, ako je nisam umislio! U svakom slučaju, puno me više dojmila ta suza od izvjesne guze koji dan prije!
