ponedjeljak, 03.08.2009.
Morska katastrofa (O:4)
Dugo, baš dugo, mi se već nije desilo da sam tako loše prošao sa ženama, osobito kada si dam truda, kada imam dovoljno vremena, pa me čak i vrijeme besprijekorno služi, što na moru nikako nije beznačajno. Brine me to, jer ili lagano gubim instinkt, fokus mi se zamućuje, ili, još gore, gubim sposobnost zainteresirati žene, skrenuti im pažnju dovoljno. Ili možda moja vlastita zainteresiranost opada, pa ne pratim znakove dovoljno pozorno? Naravno malo je moje morsko selo, pa bih se mogao vaditi na slab izbor, ali oduvijek je bilo malo, pa ipak! Na koncu niti izlet u doslovce mravinjak Vodica, nije dao ništa bolji rezultat.
0:1
Počelo je već drugi dan, na plaži. Umjetna plavuša, nešto preko 30, objektivno ništa osobito osim širokog, veselog osmjeha, ali ništa posebno niti za prigovoriti, sve na svom mjestu. Mada mi je pažnju zapravo privukao naslov knjige što ju je čitala smijuljeći se, "South park", ne baš tipično žensko štivo, prilično sofisticirano, neka vrsta cerebralne gimnastike. Kada sam je drugi puta odmjerio podigla je pogled i pitala jesam li čitao, sviđa li mi se....knjiga!? Primakoh stolicu i ostatak popodneva je prošao u ugodnom čavrljanju, nadmudrivanju i prilično smijeha. Pristala je na večeru ne dvoumeći se niti malo, upozorivši me da ljetuje s roditeljima, pa neka se ne ljutim ako me otac bude malo gnjavio kada dođem po nju. Čak i nije. Na večeri, u konobi gdje me jako dobro znaju, bila je impresionirana i jelom i pažnjom i vinom, a meni se još malo više svidjela dotjerana, u bijeloj mini haljnici s čipkastim detaljima i puno viša u elegantnim, zlatnim sandalicama. Naravno i tip-top našminkana, znatno dužih trepavica (valjda Maybelin), sa zlatastim odsjajem na kapcima, tamnim ružem i zlatnom frizuricom što joj je stajala puno bolje od repića. Rekao sam joj to i zadovoljno se nasmiješila uz primjedbu da je poznato koliko su žene zakinute na plaži, bez ikakvih pomagala. Zatim smo na hotelskoj terasi otplesali nekoliko plesova uz još po čašu vina i kavu, još više smijeha i dvosmislenih primjedbi. Osjećao sam se vrlo zadovoljno zbog mnogih zavidnih pogleda, a i uopće vedre atmosfere koja mi je baš nedostajala. Tajnica je u velikoj zagrebačkoj tvrtci, vječni student i već skoro godinu sama. Na povratku kući, oko sat iza ponoći, uhvatila me za ruku uz pitanje ne smeta li mi, jer potrebno joj je i zbog malo previše vina i zbog prilično grbavog nogostupa. Prihvatila je bez krzmanja i poziv da skrenemo malo kod mene, na čokoladu....recimo! Onda šok, vjerojatno mi se sledio osmjeh na licu, osmjeh zadovoljnog mačka kojim sam je promatrao dok je sjedila duboko zavaljena, prekriženih dugih preplanulih nogu, s visoko podignutom haljinicom i trenutak nakon što je vrlo sugestivno odgrizla polovinu praline. Baš mi je lijepo s tobom, nekako opušteno od početka, baš lijepo! Ali ako ti trebaš i sex, i to je OK, ja doduše baš ne vidim u tome bog zna što, ali Ok je, samo reci.....Hoćeš da se svučem? Imaš sigurno sve potrebno, a?? Htio sam ipak, pogađate, zar ne? Nisam trebao, ali....valjda sam prešao granicu. A i mislio sam da glumata, tako liječi eventualnu nelagodu zbog prvog puta....No održala je riječ, kliznula mi iz zagrljaja poslije tek nečega nalik na poljubac, svukla haljinicu preko glave, uredno je odložila, svukla gaćice, sagnula se nad trosjed i ponudila se...dobro je tako? Izgledalo je, što dobro, izvrsno čak! Svjetlucanje dugih, lijepo oblikovanih, očito nečim namazanih, u iščekivanju napetih mišića nogu, bijeli trokut na guzi što sugestivno pokazuje smjer, uzbudljivo izvijena linija leđa, sisice što se čine znatno veće kada tako slobodno vise...Uopće nije reagirala...skoro nikako, čak, osim kratkog, bezglasnog, trzaja, niti nakon što su moji prsti ostavili nekoliko crvenih tragova po napetoj, lijepoj, bijeloj guzi, čiji je neosunčani trokut nestvarno blještao u polumraku. Tek je tiho rekla, taman dok sam klizeći jezikom po kičmi i držeći je za male, slatke sisice, ipak pokušavao nešto izvući, hoćeš nekako drugačije, ako ne možeš tako...??? Mogao sam! Odustajući, samo sam je čvrsto zgrabio za bokove i prilično se bijesno, ne pazeći više na ništa, nabijao, do kraja.... Bez riječi se uspravila, otišla u kupaonicu, vratila se, obukla gaćice i rekla, ugledavši me kako gol stojim i pušim kraj prozora, oh...jeli bi ti možda još...mislila sam....Ne nisam više htio, mislim da nikada više niti neću tako htjeti. Nisam još uvijek vjerovao niti da mi se to doista događa, da je moguće.....!
Pokušao sam nešto o tome razgovarati, ali nije prošlo, a i prošla me volja nakon što je rekla da ne razumije o čemu pričam, da je mislila da je nama muškarcima samo bitno nekuda staviti...Sutradan smo se opet našli na plaži, povezao sam je čamcem malo uokolo i opet pokušao skrenuti temu, ali me prekinula rekavši da sam jučer bio puno zabavniji, opušteniji...i da mi ne može pomoći ako mi nije s njom lijepo, da sasvim shvaća da tražim valjda nešto drugo....mislim da je upotrijebila riječ raspuštenije!!! A da me se njezina prošlost još manje tiče!
