Svašta, ali nek je uzbudljivo!

petak, 20.03.2009.

Namotavamo rolu


No, dakle, nakon još ponešto zamaranja, sitnih, čisto "zanatskih" štoseva, ponekog odsustva zbog putovanja, posla i krivolova, došao je trenutak da se fokusiram na ulov, moju ribicu! Iliti vrijeme za veliki potez! Provjeru je li mamac progutan....
Kemičarka? Hm...nekako sam češće zanat brusio na društvenim znanostima, tamo sam i načelno na svom terenu, ali opet, valjda nije tako različito....Puno čita, što je dobro, sluša doduše malo noviju stranu glazbu, što nije tako dobro, jer ne mogu biti al' pari, malo sam se zapustio... onda filmovi, to je jako dobro, tu mi je rijetko tko ravan....Prolistaćemo knjižicu osobno sakupljenih vrhunskih viceva, krasno se, glasno, smije, a i to uvijek pali, čudesno opušta...Cvijeće... naravno zapanjujuće, ili su pobrali pola lokalne šume, ili negdje uzgajaju visibabe.... cvjećarka se samo smijulji....dugo Vas nije bilo, ipak, stiglo je proljeće, a?
Rekoh bila je udata, ne priča baš o tome, ali ono što sam načuo bi se moglo svesti na idiot, nasilnik i promašaj! Najbolje ignorirati ako i spomene!
Scena...eh....Metropola je predaleko za prvi puta, dakle okolica! Malo ću se ponoviti, ali čemu mijenjati pobjedničke kombinacije? Lovci su mi ponešto dužni, a i tata je tamo već vječnost, pa su bez problema dali ključeve svojeg objekta...malo previše rogatih mrtvih uokolo, ali nije valjda baš tako veliki ljubitelj životinja! Ostalo je ok, tamno drvo, patina, u lijepoj prirodi...Tamburaši? Nije Slavonka, možda i ne mora biti pogodak...Cigani! Pravi, ali i znalci....violina plače, klarinet ulazi u kičmu...Posluga bi bila pretjerivanje, a i prekomplicirano, dakle hladna večera...kulen, sušeni jelen, sušeni šaran, nekoliko vrsta sira, zeleni silvanac, juice u pričuvi...ako se baš nikako ne da nagovoriti, vilijamovka koju bi i anđeli pili, pečena paprika, ajvar, kiseli vrganji....
Sredila se da mi je srce odmah kada sam je ugledao brže zaigralo. Tamna plišana suknja na preklop (uvijek me istog časa asocira na odmotavanje preklopa, ne znam zašto....?), smeđi kožni sako, štiklice, svilenkaste čarape boje meda, tijesna zlatno-žuta maja sa vrlo zgodnim V izrezom (ne možeš skinuti pogled, mada mislim ne radi boje...), kosa moderno ispeglana, koso odrezana, duža naprijed, šminka perfektna...Da, 29!
Kuda ćemo? Pa, negdje gdje nema puno ljudi, suprotno bi bio preveliki rizik! Nije shvatila odmah, zastala je i pogledala me širom otvorenih očiju....tek kada sam je trunčicu bezobrazno odmjerio sa najljepšim smješkom što sam moga složiti, smeteno je spustila pogled i zarumenjela se..Ma daj!
Kada sam skrenuo s ceste, samo me poprijeko, iskosa pogledala...nije ništa rekla, tek kao da su joj se mišići lica malčice zategli, trznuli....ipak kada je na trijemu ugledala, pa zatim i čula Cigane, vrlo se lijepo, zadovoljno osmjehnula, kao da joj je odlanulo....proklete šablone, pa nije valjda mislila....Unutra je već bila iskreno zbunjena, jednim namještenim stolom, svijećama, činjenicom da sviraju samo za nas, polaskana i iznenađena! Nije odbila mrvicu viljamovke, niti vino...hvalila je jelo kao da smo u najfinijem restoranu, malo previše brbljala, vjerojatno se cijelo vrijeme pitajući što dolazi poslije....nespretno skrivajući nervozu. Vidljivo se lecnula kada sam je pozvao na ples...čudno je ovo sve....malo, mislim lijepo je, oprosti, ali....Valcer je dobar ples za početak, nije preintiman, a zaokupi!
Poslije se ljepše smijala, ponešto zanimljivo i ispričala, o djetinjstvu, braći, đacima.....puno smo još plesali, a nije niti mogla odoljeti da ne kaže, znaš, čudan si ti čovjek, mislim da te vrijedi upoznati, možda i ne ispadne kao što ravnateljica tvrdi, ha, ha,ha,ha..? Vještica stara!!!
Pozvala me, malo smeteno i nesigurno, ipak, na kraju, k sebi, pronalazeći sukrivca u vinu, ali poslije je bilo puno bolje, bilo je zapravo sjajno držati je u naručju, osjećati kako lagamo drhti dok je svlačim, kako ponovo crveni dok je gledam, kako zabija glavu u jastuk, rukama gužva plahtu, dok joj se spuštam jezikom niz kičmu, igram se prekrasnom guzom, kako tek koju minutu kasnije izranja iz jastuka, okreće mi se kao sasvim druga žena, spremna i opuštena, sigurna, željna......ostavljajući bar na neko vrijeme iza sebe sve dileme, kako počinje uživati u meni, u onom što mi čini, što ja njoj činim, kako se sasvim prepušta.....Jedan od najljepših trenutaka mi je oduvjek baš taj, kada neka žena prvi puta pokaže da me zbilja želi, kada negdje u glavi suzi Svijet na mene, kada postane perfektan instrument koji reagira na svaki podražaj, na najmanji dodir, želju, kada joj se glas promijeni, promukne malo, kada riječi postanu sve manje smislene... kontrolirane! Kada me obuzme blaženi osjećaj da sam daleko više u njoj nego li je to doista.....nekako kao da su nam se aure otvorile i sklopile u jednu, kada odjednom širom otvori polusklopljene oči i pogleda me onim posebnim pogledom, onim koji kao da dozvoljava, poziva, da zavirim negdje neslučeno duboko, koji nikada ne traje dugo, tek dok ne prekorači granicu, ali je tako dragocjen!
Nadam se da ovo nije prevelika ludost, ha? Daj i meni cigaretu....Znaš li da sam se zarekla da nikada više neću muškarcu dopustiti da tako ovlada mnome...to je opasno....ti nisi opasan, ti si dobar, je li? Ako hoćeš možeš ostati, voljela bih...opet se zacrvenjela i spustila pogled, opet je stvarnost, prošlost, što li, bila tu.......Ništa pametnije nisam mogao smisliti do privući je u zagrljaj, pomilovati po kosi.....mada sam silno želio reći nešto jako pametno ili bar jako duhovito.....



20.03.2009. u 17:38 • 78 KomentaraPrint#

srijeda, 04.03.2009.

Flaks zategnut...

Ima tome nekoliko mjeseci, spomenuh ovdje usput da su me prijatelji izvjestili da su u Grad stigle dvije zanimljive žene, Kata i nova učiteljica. Vidio sam je jednom usput i nije me zaintrigirala. Valjda nije bio moj dan, ili njezin!
Sitnija ženica, ponešto premlada, sasvim nezanimljivo obučena u neki plavo odjelo koje bi s ponekom službenom oznakom moglo proći pod neku uniformu, rep, nenašminkana, ili skoro... U masi drugih taj puta doista nije bila upečatljiva. Doduše niti ja baš nisam zvjerao uokolo....
Sada opet, nekidan, Dan njezine škole.....jedan od mojih težih redovnih radnih zadataka, sportski program koji se mora obići, kulturnoumjetnički program duži od sata, svečana sjednica s hvalisavim izvješćem, podjela nagrada za godine rada...ručak u školskoj kuhinji! Uopće se ne čudim da djeca masovno izbjegavaju užinu u njoj! Nisam mogao izbjeći niti u načelu, niti zbog ravnateljice, stranačke kolegice kojoj treba svaka moguća podrška pred reizbor. Pogotovo sada kada su joj novi propisi malo uzburkali sastav Školskog odbora...A i bila mi je jednom, dosta davno, i nešto više od kolegice, mada se stalno tome pomalo čudim, kada je gledam sada, deset godina poslije....Ljudi baš različito nose godine!
No....Nada sada izgleda drugačije, raskošna plava kosa pada na ramena, frizuru je radio neki bolji frizer, pažljivo našminkana, tanka pripijena maja otkriva vrlo solidnu trojku, a guza je baš slatka u uskoj suknjici poput onih što voli nositi i Anđeo! Kratki sako ističe struk. Da li za to što suknja tako zanimljivo klizne gore kada prekriži noge, ili zbog vrtoglavih peta, uopće se niti ne doima više omanjom, dapače, lijepe, pune, noge baš izgledaju duuuge, zavodljive! Godina...pa ne više od trideset, možda i koja manje! Oči velike, smeđe, tople, smijeh prekrasan....nešto je bilo jako smiješno kada me ravnateljica uvela u zbornicu, neki klinac, valjda također učitelj, kojemu su zaboravili reći da je hipi pokret mrtav...jeans, petodnevna brada, naušnica i preglasan , bahat govor! A svečana sjednica....
Poznaješ skoro sve, zar ne....ovo je nova kolegica Nada...., kolega Ivan....Zašto mi nisi ranije rekla da ste se tako lijepo ponovili, mogao sam svratiti na kavu....Baš zato...čuvajte se kolegice slatkorječivih muškaraca...Pa, ovo je kolega bla, bla, bla....ne sjećam se više, naprosto se uključio mehanizam, kotačići....A baš sam se osjećao dobro, po mjeri sašiveno odijelo, majstorski ispeglana košulja (fala mama!), naranđasta, za nijansu prebahata kravata, parfem iz Bruxelllesa, dobro raspoložen, bez sumnje najviše rangirani gost...i zanimljiva meta!
Malog sam odlučio odmah staviti na svoje mjesto i naprosto ušetao među njih....Mislim da je shvatio da casual ima šarma, ali samo nekada, mislim da se iste sekunde pokajao za bahatost i izgled iz kafića...Dopustio sam si i čisti bezobrazluk i "zamolio" ga da mi donese piće sa stola.....A što Nada predaje? Je li, baš zanimljivo? Sigurno su i djeca oduševljena! Tako, tako, kemija nije nikada omiljeni predmet! Ali za to sam siguran da učiteljica jest....Pocrvenjela je, što je dobar znak....i bar dva puta zatakla kosu za uho, što je uvijek vrlo dobar znak!
Stara (bog će mi oprostiti, ali u usporedbi....) je za čas shvatila što se dešava i dohujala s namjerom da me odvuče do panoa koji nikoga ne bi mogao zanimati....Ali kada sam već počeo s bezobrazlukom, uopće mi nije bilo teško mirno reći da baš gledam puno zanimljiviji prizor.....I da smo se Nada i ja dogovorili da ćemo baš poći vidjeti kemijski praktikum što smo ga platili jesenas! Srećom pogledi ne ubijaju, a niti je Nada dovoljno iskusna da me otpili istom mjerom za izmišljotinu....samo je opet porumenjela i glupavo se nasmiješila....Ili me možda uopće nije niti htjela otpiliti, he,he,he...? Vrlo sam, vrlo, detaljno pregledao učionicu, a i Nadu, izbliza, sa svih strana....i dotakao je nekoliko puta u raspravi, slučajno, naravno!
Na sjednici sam morao sjediti u prvom redu, kraj ravnateljice, i saslušati nekoliko zajedljivih, poluglasnih, primjedbi! Trebalo je saznati nekoliko detalja radi određivnja dalje taktike, ali ona mi se nije učinila najpametnije rješenje. Jedan stari, ratni kolega, zato jest...Bila je udana, muž joj nije ostao u lijepoj uspomeni, praktički je pobjegla kod nas, živi sama, podstanarka....vesela, ali nekako preoprezna, s ogradama, ne komunicira previše, možda s mlađom generacijom više....
Naravno da me niti puškom inače ne bi natjerali da ostanem na plesu uz tamburaše poslije ručka....Što, danas nemaš više ništa jako važno? Svi ste isti.....
Vama su sigurno ovakva događanja jako dosadna, je li? Kako kada, evo danas mi je baš lijepo! Samo vrag osobno me mogao spriječiti da ne sjednem kraj Nade, da je posve preokupiram, zapričam, zaintrigiram. Nekoliko briljantnih viceva, pažljivo slušanje.... Oh, nisam plesala bar tri-četiri godine....ma dajte, to se ne zaboravlja, od mene sigurno plešete bolje! Ne baš, ali ja ionako ples nikada nisam smatrao sportom, zadovoljstvom samim za sebe! Više predigrom, zagrijavanjem! A njezine pune grudi naslonjene na mene su me itekako zagrijale! Za čas su se počeli razilaziti, valjda meni u inat...zapravo nisu, tri sata su proletjela! Pakosnica još jednom nije mogla odoljeti, a da ne predbaci Nadi....sasvim ste nam oteli pročelnika.....ma, šalim se, naravno, zahvalna sam Vam što se brinete za njega....vidim da mu paše....
Dakle, ipak sam morao otići....vizitka i poziv da se javi, zapravo potvrdi da će samnom na piće, možda večeru....ne neće na večeru, pa tko bi poslije ovoga jeo još isti dan....Valjda je točno tako mislila, da neće na večeru! Što ne isključuje prvo....
Imao sam dojam da zapravo nema zapreka da obećanje ne iskamčim odmah, da srećom nema objektivnih poteškoća da navečer ili ovih dana ode samnom nekuda, ako to želi......A ipak sam se odlučio za ovu varijantu s vizitkom. Nekako je otmjenije, neforsirano, gentlmenski....neka joj se učini da je sama odlučila, uostalom neka misli na mene idućih par sati...pa kada, ako, se javi i potvrdi vrijeme i mjesto što sam predložio, biti će bar dio mogućih dilema otklonjen...A ako ne, uvijek mogu ja nazvati kasnije....
Da samo znate kako mi je bilo lijepo danas, baš ste mi uljepšali dan....ako ipak ne budete preumorni, znate gdje vas čekam....
Mda, SMS je došao, pića su bila dva...doduše voćna čaja, mada sam se nadao vinu koje zna puno pomoći u opuštanju, ali OK....Rekao bih, da, sasvim OK, perspektivno...A i traperice joj blago rečeno izvrsno stoje, dekolte posebno! Sve muškarce valjda zbog nečega posebno izluđuje ta brazda što nestaje ispod 4., zakopčanog, dugmeta....ha? Tako da zapravo uopće nisam uočio desetak centimetara manje bez štikli...

04.03.2009. u 22:29 • 114 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

< ožujak, 2009 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Ožujak 2012 (4)
Veljača 2012 (3)
Prosinac 2011 (2)
Studeni 2011 (1)
Listopad 2011 (1)
Rujan 2011 (1)
Kolovoz 2011 (2)
Srpanj 2011 (1)
Lipanj 2011 (1)
Travanj 2011 (1)
Ožujak 2011 (2)
Veljača 2011 (1)
Siječanj 2011 (2)
Prosinac 2010 (1)
Studeni 2010 (3)
Listopad 2010 (3)
Rujan 2010 (2)
Kolovoz 2010 (1)
Lipanj 2010 (1)
Travanj 2010 (2)
Ožujak 2010 (1)
Veljača 2010 (3)
Siječanj 2010 (3)
Prosinac 2009 (1)
Studeni 2009 (2)
Rujan 2009 (2)
Kolovoz 2009 (4)
Lipanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (1)
Travanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (2)
Veljača 2009 (2)
Siječanj 2009 (1)
Prosinac 2008 (2)
Studeni 2008 (3)
Listopad 2008 (4)
Rujan 2008 (2)
Kolovoz 2008 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Istraživanje ženske psihe, logike i navika, uopće tajne znane kao ženska osoba.

Linkovi

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se