petak, 20.03.2009.
Namotavamo rolu
No, dakle, nakon još ponešto zamaranja, sitnih, čisto "zanatskih" štoseva, ponekog odsustva zbog putovanja, posla i krivolova, došao je trenutak da se fokusiram na ulov, moju ribicu! Iliti vrijeme za veliki potez! Provjeru je li mamac progutan....
Kemičarka? Hm...nekako sam češće zanat brusio na društvenim znanostima, tamo sam i načelno na svom terenu, ali opet, valjda nije tako različito....Puno čita, što je dobro, sluša doduše malo noviju stranu glazbu, što nije tako dobro, jer ne mogu biti al' pari, malo sam se zapustio... onda filmovi, to je jako dobro, tu mi je rijetko tko ravan....Prolistaćemo knjižicu osobno sakupljenih vrhunskih viceva, krasno se, glasno, smije, a i to uvijek pali, čudesno opušta...Cvijeće... naravno zapanjujuće, ili su pobrali pola lokalne šume, ili negdje uzgajaju visibabe.... cvjećarka se samo smijulji....dugo Vas nije bilo, ipak, stiglo je proljeće, a?
Rekoh bila je udata, ne priča baš o tome, ali ono što sam načuo bi se moglo svesti na idiot, nasilnik i promašaj! Najbolje ignorirati ako i spomene!
Scena...eh....Metropola je predaleko za prvi puta, dakle okolica! Malo ću se ponoviti, ali čemu mijenjati pobjedničke kombinacije? Lovci su mi ponešto dužni, a i tata je tamo već vječnost, pa su bez problema dali ključeve svojeg objekta...malo previše rogatih mrtvih uokolo, ali nije valjda baš tako veliki ljubitelj životinja! Ostalo je ok, tamno drvo, patina, u lijepoj prirodi...Tamburaši? Nije Slavonka, možda i ne mora biti pogodak...Cigani! Pravi, ali i znalci....violina plače, klarinet ulazi u kičmu...Posluga bi bila pretjerivanje, a i prekomplicirano, dakle hladna večera...kulen, sušeni jelen, sušeni šaran, nekoliko vrsta sira, zeleni silvanac, juice u pričuvi...ako se baš nikako ne da nagovoriti, vilijamovka koju bi i anđeli pili, pečena paprika, ajvar, kiseli vrganji....
Sredila se da mi je srce odmah kada sam je ugledao brže zaigralo. Tamna plišana suknja na preklop (uvijek me istog časa asocira na odmotavanje preklopa, ne znam zašto....?), smeđi kožni sako, štiklice, svilenkaste čarape boje meda, tijesna zlatno-žuta maja sa vrlo zgodnim V izrezom (ne možeš skinuti pogled, mada mislim ne radi boje...), kosa moderno ispeglana, koso odrezana, duža naprijed, šminka perfektna...Da, 29!
Kuda ćemo? Pa, negdje gdje nema puno ljudi, suprotno bi bio preveliki rizik! Nije shvatila odmah, zastala je i pogledala me širom otvorenih očiju....tek kada sam je trunčicu bezobrazno odmjerio sa najljepšim smješkom što sam moga složiti, smeteno je spustila pogled i zarumenjela se..Ma daj!
Kada sam skrenuo s ceste, samo me poprijeko, iskosa pogledala...nije ništa rekla, tek kao da su joj se mišići lica malčice zategli, trznuli....ipak kada je na trijemu ugledala, pa zatim i čula Cigane, vrlo se lijepo, zadovoljno osmjehnula, kao da joj je odlanulo....proklete šablone, pa nije valjda mislila....Unutra je već bila iskreno zbunjena, jednim namještenim stolom, svijećama, činjenicom da sviraju samo za nas, polaskana i iznenađena! Nije odbila mrvicu viljamovke, niti vino...hvalila je jelo kao da smo u najfinijem restoranu, malo previše brbljala, vjerojatno se cijelo vrijeme pitajući što dolazi poslije....nespretno skrivajući nervozu. Vidljivo se lecnula kada sam je pozvao na ples...čudno je ovo sve....malo, mislim lijepo je, oprosti, ali....Valcer je dobar ples za početak, nije preintiman, a zaokupi!
Poslije se ljepše smijala, ponešto zanimljivo i ispričala, o djetinjstvu, braći, đacima.....puno smo još plesali, a nije niti mogla odoljeti da ne kaže, znaš, čudan si ti čovjek, mislim da te vrijedi upoznati, možda i ne ispadne kao što ravnateljica tvrdi, ha, ha,ha,ha..? Vještica stara!!!
Pozvala me, malo smeteno i nesigurno, ipak, na kraju, k sebi, pronalazeći sukrivca u vinu, ali poslije je bilo puno bolje, bilo je zapravo sjajno držati je u naručju, osjećati kako lagamo drhti dok je svlačim, kako ponovo crveni dok je gledam, kako zabija glavu u jastuk, rukama gužva plahtu, dok joj se spuštam jezikom niz kičmu, igram se prekrasnom guzom, kako tek koju minutu kasnije izranja iz jastuka, okreće mi se kao sasvim druga žena, spremna i opuštena, sigurna, željna......ostavljajući bar na neko vrijeme iza sebe sve dileme, kako počinje uživati u meni, u onom što mi čini, što ja njoj činim, kako se sasvim prepušta.....Jedan od najljepših trenutaka mi je oduvjek baš taj, kada neka žena prvi puta pokaže da me zbilja želi, kada negdje u glavi suzi Svijet na mene, kada postane perfektan instrument koji reagira na svaki podražaj, na najmanji dodir, želju, kada joj se glas promijeni, promukne malo, kada riječi postanu sve manje smislene... kontrolirane! Kada me obuzme blaženi osjećaj da sam daleko više u njoj nego li je to doista.....nekako kao da su nam se aure otvorile i sklopile u jednu, kada odjednom širom otvori polusklopljene oči i pogleda me onim posebnim pogledom, onim koji kao da dozvoljava, poziva, da zavirim negdje neslučeno duboko, koji nikada ne traje dugo, tek dok ne prekorači granicu, ali je tako dragocjen!
Nadam se da ovo nije prevelika ludost, ha? Daj i meni cigaretu....Znaš li da sam se zarekla da nikada više neću muškarcu dopustiti da tako ovlada mnome...to je opasno....ti nisi opasan, ti si dobar, je li? Ako hoćeš možeš ostati, voljela bih...opet se zacrvenjela i spustila pogled, opet je stvarnost, prošlost, što li, bila tu.......Ništa pametnije nisam mogao smisliti do privući je u zagrljaj, pomilovati po kosi.....mada sam silno želio reći nešto jako pametno ili bar jako duhovito.....
