< rujan, 2007 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30

Listopad 2007 (1)
Rujan 2007 (2)
Kolovoz 2007 (2)
Srpanj 2007 (3)
Lipanj 2007 (3)
Svibanj 2007 (2)
Travanj 2007 (3)
Ožujak 2007 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari On/Off

Ime: Mateo
Prezime: Obajdin
Rođen: 22.7.1992
Horoskop: Rak
Hobi : Rukomet

Moja 3 poroka:

njamismokinparty


Voli:
-Prijatelje
-Rukomet
-Mamu
-Tatu
n-Puding
-Pizzu
-Fantu Mango
-Sex on the beach
-Malibu colu
-Cedevitu
-Motore
-Bitefight
-Svoj blog
-Cajke
-I jos dosta toga


Ne voli:
-Laž
-Bahatost
-Dvoličnost
-Poriluk
-Nogomet
-Neke ljude
-Školu
-Učit
-I jos dosta toga


-Linkovi

...pETRA...

...Paula...

...Zoky...

...Enna...

...Sara...

...Ivana...

...Anamarija...

...Tina....

...Petra...

...Keky...

...Smojver...

...Tena...

...Dolečkica...




Create Your Glitter Text






Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket




Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket



Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket


Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

































<

SvAšTa

cCc@jk€e !!!!!!

L@k!

Laki, Laki je sad u flasi rakije
svima duzan, svima kriv
sad se trazi, mrtav ili ziv
Ode Laki za Ameriku
poneo je i harmoniku
da vidi sveta i da zaradi
mesec dana nista ne radi
Sutnuli ga iz Amerike
ostao je bez harmonike
cim je stig'o, cim se vratio
nas se Laki odmah napio
Ode Laki za Ameriku
poneo je i harmoniku
pobeg'o je da ga ne zene
i u vojsku da ga ne spreme
Na rec uze soma dolara
sada nema ni sto dinara
cim je stig'o, cim se vratio
nas se Laki odmah napio
Ej, gde si krenuo, druze moj
sta to imas u glavi toj
osim vetra sto na sve strane duva
ej, stani malo sad, druze moj
uspori malo zivot svoj
ko se cuva, njega i Bog cuva

---------------------------------------------
z@Br@Nj€n! gR@d

Ja sam tu
da pruzim sto ne mogu
obecam sto ne ide
slazem kad ne treba
voli me
Ja sam tu
da se menjam iz korena
svaka na gore je promena
voli me
Za mene ti je ljubav
zabranjeni grad
a mnogo sam ih, brate
ja srusila do sad
voli me, voli
A ti mi na to kazes idi pa se leci
i sve je jasno samo istina se krije
bolelo je kao da si prvi
sad mi nije, nista mi nije
Voli me, voli
voli me, voli me
Ja sam tu
u oci da ne gledam
da najbolje izgledam
kad se najgore osecam
voli me
Ja sam tu
da ti kazem sto ne mislim
da se kunem kad izmislim
voli me
Za mene ti je ljubav
zabranjeni grad
a mnogo sam ih, brate
ja srusila do sad
voli me, voli
Voli me, voli
voli me, voli me
Sto mozes danas ostavi za sutra
u zdravom telu glava je luda
i sve je dobro sto se lose svrsi
kad samo sebe nosis na dusi
o, voli me, voli
Voli me, voli
voli me, voli me
Voli me, voli
voli me, voli me
---------------------------------------------
Th0mPs0n

Bilo jednom u Hrvarskoj

Početak

In principio erat verbu
et verbum erat apud deum
et deus erat verbum

Na početku stvorio je svjetlo,
i čovjeka da mu bude slika:
«Evo ti pa vladaj zemljom pravedno.»

Prvo vrijeme čovjek bješe dobar,
bješe slika i prilika Boga,
sve dok nije htio puno više.

Na svog brata digao je ruku,
otimao zemlju, latio se mača,
prevario svoga Oca i zagazi u grijeh.

Kiše padaju, polja radaju, djeca sanjaju,
nije nas ostavio Bog.

I od tada čovjek vara Boga,
na sve strane ratovi i droga,
kao da je zemlja izgubljeni svijet.

Svadaju se narodi i rase,
i proroci lažni zaluduju mase.
Djeca, vjera, tijelo - prodaje se sve.

Nekad čovjek bješe samo lovac,
a sad bližnjeg ubija za novac.
Napada i krade i svijetom sije strah.

Kiše padaju, polja radaju, djeca sanjaju,
nije nas ostavio Bog.

Tvoje riječi izvrnuli, Bože,
k'o da s vragom žive ispod kože.
Ne znaju za milost, ni za kajanje.

A ja neću živjet u tom grijehu,
neću takav put za našu djecu.
E, da može moja pjesma popraviti svijet!

Obranimo ljubav, ona svima treba,
praštanje i nada darovi su s neba.
Pogledaj u oči Stvoritelju svom!

Kiše padaju, polja radaju, djeca sanjaju,
nije nas ostavio Bog.






Dolazak Hrvata

U junačkoj zemlji miloj, lijepoj i dalekoj,
u godini gospodnjoj šest stotina i nekoj,
spustila se na tu zemlju sila,
plava je krv narod predvodila.

Drhti zemlja, kamen puca,
kroz nebeska vrata,
dojahao bijeli vitez
sa mačem od zlata.

“Dajte mi komad zemlje svete,
zemlja je i mati i dijete.”

Ljubi svoju zemlju, na njoj ti sagradi dom,
i brani je krvlju svojom, povezan si s njom.
Ljubi svoju zemlju, ljubi blagoslovljen plod,
i ponosno po njoj hodaj svoj zemaljski hod.

”Dajte mi komad zemlje svete,
zemlja je i mati i dijete.”

Bijeli vitez krenu natrag kroz nebeska vrata,
ostavio Lijepu našu bez gladi i rata.
Pred nebeskog Oca klekne s’riječima od zlata:
“Predao sam zemlju svetu u ruke Hrvata.”

A junačka, zemlja moja mila,
do danas je riječi zapamtila.

Ljubi svoju zemlju, na njoj ti sagradi dom,
i brani je krvlju svojom, povezan si s njom.
Ljubi svoju zemlju, ljubi blagoslovljen plod,
i ponosno po njoj hodaj svoj zemaljski hod.

”Dajte mi komad zemlje svete,
zemlja je i mati i dijete.”



Duh ratnika

Odakle si i s koje fronte stižeš,
ej, ratniče, umornog koraka,
odavno se ovdje boj ne bije,
zašto kao duh ovuda lutaš?

«Ja sam duša hrvatskih ratnika,
domovinu tražim i stijeg što se vije,
i mojom je krvlju ona natopljena,
a duša nema mira - traži je»

Pa ovo je zemlja tvoja, zar ne vidiš ti,
domovina koju smo svi snili,
za njenu slobodu krv si svoju dao,
i tisućljetni san je stvarnost postao!

«Ne poznam je takvu i tužna mi se čini,
u snovima je mojim ponosna i lijepa,
a gdje su joj junaci i sinovi vrli,
a gdje vrednote za koje smo mrili!?»

Ej, ratniče, te Hrvatske nema,
čim propupa snašle je nevolje,
podigle se na nju sile tame,
udarile na krunu i prijestolje!

»Uvijek je bilo i uvijek će biti,
onih što će dušu vragu prodati,
a vi zato bdijte jer morate bditi,
Domovini ponos vratiti!»

Sve bi' dao da je vidim,
ponosnu i lijepu k'o u snovima,
sve bi' dao da je vidim,
i opet bi' spreman stao,
svoj bi' život dao!

«Ja sam duša hrvatskih ratnika,
domovinu tražim i stijeg što se vije,
i mojom je krvlju ona natopljena,
a duša nema mira - traži je!»



Diva Grabovčeva

Bila jednom u tim davnim danima,
Grabovčeva lijepa kći,
gdje iz kamena voda teče
na Hercegovu tlu,
gdje iz kamena raste cvijeće
u sjećanje na nju.

Dušman tuče, mlado tijelo ubija,
u oku joj gasi nevin sjaj,
molitva je na usnama,
bila joj za kraj.
Umre tijelo, al' duša ode
u Gospin zagrljaj.

Diva, Diva Grabovčeva,
zauvijek na nebu sja.
Teče voda Hercegova,
tamo gdje bi njezin kraj.

Pogledaj u oči našim ženama,
i kad vidiš jedan divan sjaj,
to je Diva Grabovčeva,
još je ona živa znaj.
Teče voda Hercegova,
tamo gdje bi njezin kraj.

Diva, Diva Grabovčeva,
zauvijek na nebu sja.
Teče voda Hercegova,
tamo gdje bi njezin kraj.

Surovo je ovo vrijeme, ljudi zli,
vlada opći nespokoj,
ja se osjećam bolje kada pjevam ti o njoj,
o toj ženi, čistoj, hrabroj,
Divi Grabovčevoj.

Diva, Diva Grabovčeva,
zauvijek na nebu sja,
teče voda Hercegova,
tamo gdje bi njezin kraj.



Moj dida i ja

Preko polja kroz sjećanje ide,
kršan čovik, tvrde brade side.
Pamtim pogled, tu toplinu oka
i svaka riječ je bila mu duboka.

Čvrst je dida bio kao stijena,
hrabra srca i kamenih gena.
Sva je mudrost utkana u njemu,
njegove su priče učile me svemu:

«Poštenim putem ići,
bit će teško znaj,
al' samo ćeš tako stići
gdje je vječni sjaj.»

Ej, da mi je s tobom,
kao prije dočekati zore,
pogledati dolje,
sa Svilaje na Petrovo polje.
Moj dida i ja, prijatelja dva,
drugo vrijeme - ista sudbina.

Gleda na me planina Svilaja
sa očima njegovoga sjaja.
Crpio je snagu tamo gore,
planina mu iscrtala bore.

Njegove su ispucale ruke,
meni bile kao mirne luke.
Kako da mu zahvalim na svemu,
sinu ime dao sam po njemu.

»Poštenim putem ići,
bit će teško znaj,
al' samo ćeš tako stići,
gdje je vječni sjaj.»

Ej, da mi je s tobom,
kao prije dočekati zore,
pogledati dolje,
sa Svilaje na Petrovo polje.
Moj dida i ja, prijatelja dva,
drugo vrijeme - ista sudbina.

Ej, da mi je pogledati dolje,
sa Svilaje na Petrovo polje,
pa da viknem jače od oluje,
da me dida još jedan put čuje.

Ej, da mi je s tobom,
kao prije dočekati zore,
pogledati dolje ,
sa Svilaje na Petrovo polje
moj dida i ja, prijatelja dva,
drugo vrijeme - ista sudbina.



Neka ni'ko nedira u moj mali dio svemira

Istok, Zapad, svatko brani svoje,
a ja ne smijem ono što je moje
oduvijek.
Jedini moj svijet.

I samo zato, za njih sam fašista,
a nikad nisam htio tuđe ništa,
samo nju,
zemlju slobodnu.

Mirno živim ponosan na svome,
makar nije uvijek sve po mome.

Napadaju ta sluganska pera,
k'o da oni branili su sela.
Miševi,
iz rupa izišli!

Eh, što im se povampire lica
kad se vije
naša šahovnica.
Sveta zastava.

Mirno živim ponosan na svome,
makar nije uvijek sve po mome.

Nek' se čuje, nek' se zna,
nek' vijori zastava,
neka ni'ko ne dira
u moj mali dio svemira.

U eteru lažu, obmanjuju ljude,
tako lako pravednima sude.
Jesam kriv,
zato što sam živ!

Domoljublje prozvali fašizam,
tako brane njihov komunizam.
Prozirna
demagogija!

Mirno živim ponosan na svome,
makar nije uvijek sve po mome.

Nek' se čuje, nek' se zna,
nek' vijori zastava,
neka ni'ko ne dira
u moj mali dio svemira.





Lipa Kaja

Dok se mjesec nebom zlati,
znam da tvoja duša pati.
Ja te molim, ne predaj se!

Jer, kad zora u dan pukne,
bit će kasno da jaukne,
glasa tvoga ni'ko čuti neće.

Da su tvoji prije znali
kome su te obećali…

Ne daj, Bože, da sad ode,
kad smo došli do slobode.
Lipa Kajo roda moga,
ne udaj se za drugoga.
Eeej, lipa Kajo

Kad nad Gackom zora pukne
bit će kasno da jaukne,
glasa tvoga ni'ko čuti neće.

Da su tvoji prije znali
kome su te obećali…

Ne daj, Bože, da sad ode,
kad smo došli do slobode.
Lipa Kajo roda moga,
ne udaj se za drugoga.
Eeej, lipa Kajo



Kletva kralja Zvonimira

Prodali su naše snove
Judini sinovi,
suvo zlato bacili u blato.
Buđenje je bilo tako lijepo, možda prekasno,
i nevinom krvlju plaćeno.

Ej, umorna zemljo, izmučena!
Ima li još tko umrijeti za te?

Prodali su naše snove
Judini sinovi,
suvo zlato bacili u blato.
Pred vratima tuđim opet za pravdu molimo,
težak sada križ mi nosimo.

Ej, umorna zemljo, izmučena!
Ima li još tko umrijeti za te?

Kralju Dmitre Zvonimire,
kroz planine odjekuju krici,
u tamnici tvoji su vojnici!

Izdajice, ne imali mira,
ubili ste kralja Zvonimira,
izdali ste naše velikane,
i sinove što su majke dale.

Jučer gledam sliku naroda,
baca cvijeće po herojima,
a već sutra pobjednike sude,
prodaše ih za Judine škude.

Kralju Dmitre Zvonimire,
kroz planine odjekuju krici,
u tamnici tvoji su vojnici!



Ratnici Svjetla

Kada vidiš kamen
na kojemu piše
da je ratnik pao
i nema ga više,
nemoj samo proći
k'o da ne postoji
tu su hrabro pali prijatelji moji.

Slušaj kako grmi,
kako more pjeni,
pitaju te jesu li zaboravljeni.
Za njih se pomoli,
nek' mi braća znaju
heroji se nikad ne zaboravljaju.

Branili su zemlju,
i rame uz rame
k'o ratnici svjetla
stali protiv tame.
Zato zora sviće,
zato dan se budi,
hvala im na svemu,
slobodni smo ljudi.



Dan dolazi

Ljeto, jesen, zimu i proljeće,
sve to jedan život nosi.
Kada s neba anđeo dolijeće,
rađamo se i odemo bosi.

Zbogom, nebo plavo,
i mog doma rosna travo,
dobri moji prijatelji svi,
zbogom, ljubavi.

Dan dolazi,
za heroje i sirotinju.
Dan dolazi,
da se spase koji vjeruju,
zapjevajmo,
dan dolazi.

Kada zora rano zamiriše,
ja je neću vidjet više,
a kad divlje ruže procvjetaju,
raduju se koji znaju.

Zbogom, nebo plavo,
i mog doma rosna travo,
dobri moji prijatelji svi,
zbogom, ljubavi.

Dan dolazi,
za heroje i sirotinju.
Dan dolazi,
da se spase koji vjeruju,
zapjevajmo,
dan dolazi.



Tamo gdje su moji korijeni

Podiglo se sunce i toplinu prosipa,
a jutro mi nosi miris smilja gorskoga,
pa se sjetim zlatnih suza, burnog vremena,
bio sam k'o divlji vjetar svih tih godina.

Kada čujem naše pjesme, krv u meni vri,
to je ljubav što u duši godinama zri.
Kako vrijeme ide, tu sve jače pripadam,
neću svoje lice kriti, samo jedno znam.

Bog će uvijek svakom dati,
samo treba vjerovati,
biti Božjeg lica slika,
posijati gdje si nika'.

Tamo gdje su moji korijeni,
sto ljepota živi u meni.
Tamo nosim svaku pobjedu,
svojoj zemlji, svome narodu.

Odvest ću te u dolinu moje radosti,
kod izvora sreće, pokraj rijeke mladosti.
Nek' nas nebo blagoslovi, snove ostvari
i sinove sokolove da nam podari.

Bog će uvijek svakom dati,
samo treba vjerovati,
biti Božjeg lica slika,
posijati gdje si nika'.

Tamo gdje su moji korijeni,
sto ljepota živi u meni.
Tamo nosim svaku pobjedu,
svojoj zemlji, svome narodu.



Sine moj

Šutnja je često jača i od riječi,
ali pjesma ruši sve.
Tuku na me vjetrovi razni,
al' ne dam se zbog tebe,
sine moj.

Znam da sa tvojim pogledom toplim
vidiš u meni sve,
al' i ja tebe gledam k'o nebo
i živim za tebe,
sine moj.

Neka na putu tvom vodi te Bog,
izdati nećeš tad ti roda svog.
Samo je vjera sačuvala mene,
ljubio sam Boga, a on mi dao tebe,
sine moj.

Neka u tvom srcu uvijek ima mjesta
za dobre ljude sve,
koji pod svetim barjakom idu
kroz javu i kroz sne.

Šutnja je često jača i od riječi,
ali pjesma ruši sve.
I tebe će tući vjetrovi razni,
al' ne daj da slome te,
sine moj.

Neka na putu tvom vodi te Bog,
izdati nećeš tad ti roda svog.
Samo je vjera sačuvala mene,
ljubio sam Boga, a on mi dao tebe,
sine moj.





sLiKeMusic Lyrics
Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket



Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us
















Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us
MySpace Layouts

MySpace Layouts



Myspace layouts

Myspace layouts



Image hosting

Image hosting



MySpace images

MySpace images




Image Hosted by ImageShack.us


blog layouts

blog layouts



blog layouts

blog layouts



MySpace images

MySpace images





srijeda, 19.09.2007.

...Post...

Jos na ninajedom blogu nisam vidio temu o poginulim vatrogascima pa bi ja
zapoceo...Podsavljaju se mnoga pitanja i sumnje ...
Svjedočenje jedinoga preživjelog vatrogasca s Kornata: Nakon 15-ak minuta hoda došli su do kotline i nisu vidjeli vatru. Nisu uspjeli pobjeći...
Frane Lučić, jedini preživjeli vatrogasac kornatske tragedije, istražiteljima je posvjedočio da su gasitelji pregaženi hukom vatre i vrućine za samo 15 sekundi, objavio je tjednik Nacional koji je u posjedu službene izjave Frane Lučića. Lučić je policijskim istražiteljima 31. kolovoza, upravo na svoj rođendan, ispričao kako je odmah nakon tragedije osjetio bol u rukama i vidio da su mu ruke natekle. Do dolaska spasilačke ekipe prošlo je tri sata i cijelo to vrijeme u kotlini su se, prema njegovim riječima, mogli čuti jauci, zapomaganja i dozivanja u pomoć njegovih kolega koji su trpjeli jake bolove i bili strašno žedni. Zbog jakih bolova nisu uopće međusobno komunicirali. Prema vlastitu iskazu, Lučić je s još četiri vatrogasaca iz DVD-a Tisno došao u mjesto Mandalina, odakle su s preostalim vatrogascima krenuli helikopterom na Kornate. Nakon dolaska na otok iskrcala se prva skupina od šest vatrogasaca, a ostali su krenuli dalje helikopterom. Nakon 15 minuta preostalih sedamnaest vatrogasaca iskrcalo se iz helikoptera, a potom ih je njihov zapovjednik Dino Klarić obavijestio kako je isti helikopter otišao po krušku s vodom na Murter. Nakon što su se iskrcali, Dino Klarić je rekao kako to nije dobra pozicija te da će ići na drugu poziciju kad se vrati helikopter s kruškom. U međuvremenu su Josip Klarić i još dva vatrogasca izviđali teren kako bi se utvrdilo kolikih je razmjera požar, no kako je helikopter došao dosta brzo, svi su se ukrcali osim Josipa Klarića i trojice vatrogasaca iz DVD-a Zablaće. U svojoj izjavi Frane Lučić je ustvrdio kako mu nije poznat razlog zašto su njih četvorica ostala. Tijekom leta, tvrdi Lučić, dogovore između pilota helikoptera i Dine Klarića nije mogao dobro čuti jer je bila velika buka, a oni su međusobno komunicirali putem slušalica i mikrofona.
Helikopter ih je pokušao iskrcati na vrh brda blizu kruške u nekoliko navrata, međutim, zbog jakog juga to nije uspio i onda su se pilot i Dino Klarić dogovorili da desantiraju niže od brda u jednu dolinu, a što je otprilike oko dva kilometra od kruške, kazao je Lučić. Dodao je da su, nakon što su se iskrcali i kompletirali opremu te raspodijelili pumpe, crijeva i ostalo, krenuli prema kruški. Oko sebe nisu nigdje vidjeli požar jer su bili u kotlini. Nakon 15-ak minuta hoda došli su do jednog dijela koji je bio otvoren s južne strane i tu je naglo krenula vatra i dim tolikom brzinom da nisu uspjeli pobjeći premda su pokušali trčati. Međutim, bila je strašna vrućina i jednostavno ih je spržilo. Kako je nosio dosta opreme, tvrdi Lučić, zaostao je iza ostalih kolega pa je imao malo više vremena za pokriti lice i okrenuti leđa, a kako je imao kacigu na glavi i vizir, zaštitio je kosu i lice.
Tijekom davanja iskaza Lučić se, prema vlastitu priznanju, osjećao dosta dobro, jedino se žalio da mu ruke i noge malo trnu. Nije ništa znao o sudbini preostalih vatrogasaca i svojih kolega i jako ga je zanimalo što je sa 16-godišnjim Markom Stančićem s obzirom na to da je bio premlad i da je prije odlaska u Šibenik tražio i dobio dopuštenje svog oca da ode na gašenje.


Ima u sumnji da je po vatrogascima curio kerozin !
Obitelji stradalih vatrogasaca sve više sumnjaju u vjerodostojnost izvješća o tragediji na Kornatu te misli da je za nju kriv vojni helikopter iz kojeg je iscurio benzin koji je poprskao vatrogasce. Također, šibenski Novi tjednik potvrđuje upravo tu teoriju. Njihov izvor je osoba dobro upućena u istragu koja tvrdi da je vojni helikopter koji je na požarište donio "krušku" s vodom za gašenje, udario u stijenu pri čemu je došlo do oštećenja spremnika za gorivo iz kojeg je kerozin iscurio po vatrogascima. Njih je potom zahvatio plamen ili zbog toga što je požar već bio dovoljno blizu ili zato što je helikopter manevrirajući elisom okrenuo požar prema grupi.
No, Stipe Božić koji je i sam sudjelovao u spašavanju ozlijeđenih vatrogasaca kaže da je teorija nelogična. Božić je objasnio da je "kruška" s vodom dostavljena znatno prije nesreće, što mogu potvrditi i snimke poziva vatrogasnom centru. Također, vatrogasci su iskrcani na jednom mjestu, kruška na drugom mjestu kilometar udaljenom od od njih, a nesreća se dogodila na trećem mjestu, što nije logično, kaže Božić.
Mladen Magdić iz Odbora profesionalnih vatrogasaca rekao je da ne može ništa komentirati.
Frane Lučić, jedini preživjeli, istražiteljima je rekao kako nisu vidjeli da dolazi vatra, te da su neki pokušali pobijeći ali nisu uspjeli. Vatra je preko njih prešla u 15 sekundi, a on se spasioer je navukao kacigu i okrenuo se od vatre. Za maloljetnog Marka Stančića kazao je da je prije ukrcavanja u helikopter nazvao oca koji mu je dao dopuštenje za odlazak na Kornate, prenosi HTV, pozivajući se na jedan tjednik.

SLAVICI PRODULJILI PRITVOR, A KĆI MU TEŠKO BOLESNA
Zapovjednik Javne vatrogasne postrojbe Šibenik Dražen Slavica (40) ostaje u pritvoru. Izvanraspravno vijeće Županijskog suda u Šibeniku odbilo je obje žalbe na rješenje istražnog suca. Tereti ga se za teško kazneno djelo protiv opće sigurnosti koje je za posljedicu imalo pogibiju i ranjavanje 13 gasitelja. Slavičina obitelj ne želi komentirati produljenje pritvora. Doznajemo kako je jedna njegova kći teško bolesna, a navodno je riječ o leukemiji.

MESIĆ: NEĆEMO POŠTEDJETI NIKOG OD ODGOVORNIH
- Istraga će utvrditi činjenice, a pravosudni organi odgovornost. Nitko u lancu odgovornosti neće biti pošteđen bez obzira o kome je riječ. Ne možemo vratiti poginule, ali zbog njihova mira moramo utvrditi sve okolnosti - rekao je Mesić nakon sastanka s obiteljima vatrogasaca.

Mikulin umro Lucic jedini prezivjeli zasada !!
Nakon 17 dana liječenja u nedjelju je u splitskoj bolnici u 8.35 sati ujutro preminuo vatrogasac Ante Juričev Mikulin(23). Tu tužnu vijest prenijela su dva doktora koja su cijelo ovo vrijeme pokušavala spasiti život mladom gasitelju, Dr. Ivan Utrobičić, šef plastične kirurgije i dr. Ante Ujević, šef odjela za anasteziju KB Split, vidno potreseni ipak nisu uspjeli održati mladića na životu. Nesretni Ante podlegao je teškim opekotinama III. stupnja na čak 65 posto tijela. No osim toga on je zadobio i opekline unutarnjih organa zbog čega su mu nastradala pluća, bubrezi i bronhi pa je i to pridonijelo smrti mladog Vodičana. Nedugo nakon stradavanja na Kornatu splitski liječnici su mu transplantirali kožu. Najopasnije su ipak bile opekotine unutarnjih organa, ali i moguća prijetnja infekcijom i sepsom. Antino stanje je u posljednjih nekoliko dana bilo kritično, a pluća i bubrezi su mu otkazali u petak. Cijelo vrijeme bio je priključen na aparate i nije bio svjestan ničega. Jedina utjeha leži možda u činjenici da mladić nije patio, nije osjećao bolove.

Pjesma od Karana u pocast poginulim vatrogascima...pjesma svira cim udete u blog pa je poslusajte !!!

Od srca igrali i pjevali za poginule vatrogasce!!!
Oko 30.000 ljudi bilo je večeras na Poljudu, podržavši akciju “Od srca...” za obitelji stradalih vatrogasaca na Kornatu. Nogometnu utakmicu između ekipa Split Stars Team i Cor Unum otvorila je Blanka Vlašić. Nakon jednosatne igre bio je izjednačen rezultat 5:5. Na poluvremenu estradnjaci i nogometaši otpjevali su pjesmu “Ovo nije kraj” koju je napisao Goran Karan. Nakon toga uslijedio je koncert najvećih splitskih pjevačkih zvijezda.

mislim da je ovo i previse za jedan post tako dajte komentare
pozzy

- 06:43 - Pjevaj cajku=) SaMo(19) - OR yoU Can diE - #

0