matekdomobran

utorak, 16.09.2008.

Kamenica 1942-1943_Karlovac 1943-1945-

Milan Defar,/Miroslav Cipruš/? Ivan Kurelec ?,Petar Dragila?
Pavao Sobočanec,Ivan Ljubić, Josip Klarin,Dr Ivančić,Ivo Crnolatac Dragutin Grganič , Marijan Maržan ? Nemet



















































































































Vjekoslav Truhli pitomac 4 razreda DNSŠ Kamenica Pitomac Dragutin Truhli 2 razred
Kamenica

U Kamenici smo bili do godine 1943., kada su se u Fruškoj gori pojavili prvi partizani. Postojala je opasnost da škola bude napadnuta pa su nas pitomce preselili u Karlovac. Prije preseljenja u Karlovac, budući da nam je bila završena školska godina, i to prva, poslani smo kući na dopust.
Bjelovar. .



Obitelj Truhli godine 1943. Bjelovaru

Dođem ja kući» Pitomac», odora nitko ponosniji od mene. Prođe mjesec
dana pa natrag u Kamenicu, no ovaj puta bez brata. On je, naime, završio četvrti razred pa je nastavio školovanje u Zagrebu. Vratih se u Kamenicu, ali sam brzo prešao u Karlovac.




Karlovac

Podpukovnik Zbiljko Majer bojnik Šram.-









«KADETNICA» Domobranska niža srednja škola 1943-1945

«Kadetnica» Na slici pokazuje Strelica.-
Karlovcu opet po starom: učenje, igre. Nekako su u to doba u Karlovcu bili i Talijani. Sjećam se dobro njihova
razoružanja godine 1943. Bio je to za nas pitomce uzbudljiv dan. Nisu nas pustili nikud dok se nije sve završilo. O ratu nisam puno razmišljao, bilo je to tada daleko, a u našoj je školi bilo prvo učenje, politikom se nije nitko bavio, jer, kako su nam znali reći naši profesori, politika nije za vojnika. Sjećam se profesora iz matematike Mihovilića, na žalost pokojnoga, znao nam je govoriti: “Dečki, ako se bilo što dogodi, vi se samo držite mene.” Poslije smo doznali da je komunist. Bio je za nas dragi čovjek.
Karlovac je u to vrijeme bio je prekrasan, a isto tako i krajolik. Prilikom
izlazaka obilazimo karlovačke šančeve, stari grad Dubovac.

Ljepotu Karlovca nagrđivali su u to vrijeme bunkeri u kojima su bili smješteni talijanski vojnici. Dani u Karlovcu tekli su uglavnom mirno sa svim obvezama koja škola nosi sa sobom, sve dok nisu počele uzbune, koje su svakim danom bile sve češće. Nakon povlačenja Talijana bilo je nešto mirnije, ali opet ne u potpunosti mirno. Noću ponekad imamo uzbune – specijalitet našeg zastavnika Hibzija.Trhulj.- Obično kada bi nas noću budio i ganjao po livadama, znali smo
reći: “Turska sila navalila.”

. Rat je! Česte uzbune zbog nailaska zrakoplova, nama pitomcima bar mali predah od učenja. Tako jednog podneva, prije
pa nismo otišli u za to iskopana skloništa. Bilo je to prvo bombardiranje Karlovca. Bombe su blizu padale, ali od nas, osim par ogrebotina, nije nitko stradao. Malo uzbuđenja, a sve se brzo zaboravilo. Poslije su još jedanput engleski zrakoplovi bacili bombe, tako da se malo od rata vidjelo.



Bjelovar1943/44



Napokon je došao i kraj školske godine. Odlazimo kući na praznike. Obitelj je ponovno na okupu – barem neko vrijeme
Ponovno uspostavljamo stara prijateljstva. Odlazimo često na kupanje na rijeku Plavničku kod starog mlina. Odjednom buka aviona. Pucaju, bacaju bombe, a mi, naravno, svi u zaklone. U čudu gledamo za njima. Naime, bio je to moj prvi susret s pravim ratom. Poslije saznajem da su to bili partizanski zrakoplovi, a njihov pravi cilj vojarna na Vojnoviću.
Iako u mojoj obitelji nije bilo komunista, ja sam čak jednom nosio hranu u zatvor. Jer moj otac, vrlo tolerantan čovjek, govorio je uvijek: “Djeco, čovjek je čovjek bez obzira kojoj strani pripada. Ostanite uvijek pošteni, a politički se nemojte nigdje eksponirati, jer bi vas to moglo koštati glave.” U kasnijem sam se životu mnogo puta sjetio tih riječi, osobito kada sam bio optužen da sam bio ustaški časnik, da na duši nosim nekoliko života. Ali o tom poglavlju mojeg života nešto kasnije.Po završetku školskog raspusta ponovo idem u Karlovac.-

Karlovac Senjska Ulica_Tu je i katolička crkva u koju smo svake nedelje išli na
U Karlovcu smo često išli i u kino. Igrali su ratni filmovi uglavnom njemačke proizvodnje. Još mi je i danas u pamćenju plakat za film Katynska šuma – na njemu poljski časnik, a iza njegove glave s uperenim pištoljem ruski vojnik – pokolj poljskih časnika.» Katunska Šuma «
Svake nedjelje idemo i na misu. Poslijepodne imamo izlazak. Počele su tu i prve Ijubavi. Sjećam se djevojčice Zlate P., s kojom sam čak jedanput uspio otići i u kino. Ipak moja nesuđena ljubav bila je Blanka C. S njom sam razmjenjivao pisamca i zaista se prvi put ozbiljno zaljubio. Nakon školovanja više je nikada nisam vidio.

Učenice Gimnazije u Karlovcu 1943/44 godinu Crnjak Blanka sa kravatom
U školi su nas željeli naučiti što više stvari pa smo tako imali i predavanja iz latinskog jezika. Nismo baš bili revni đaci i obično smo se pod nastavom smijuljili. Jednog dana naš profesor iz latinskog reče: Per mizum nostrum poteris kognoscere stultum. Naravno, pojma nismo imali što to znači pa smo se nastavili smijuljiti sve dok nam rečenicu nije i preveo: Smijeh se nalazi na licu budale.


U KARLOVAC JE NA POČETKU ŠKOLSKE GODINE DOLAZILA GRUPA
PITOMACA Odgajališta dr Ante Pavelič iz Sarajeva.-


















Domobranska niža srednja škola Karlovac/pod kraj 1944 g postala ustaška?/

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv