ponedjeljak, 29.10.2007.

Žene - muškarci

Danas imamo post jednog našeg muškog obožavatelja. Gospodin nema blog, ali je naš vjerni čitatelj, prati nas od početaka i vrlo revno komentira naše članke, ali na mail. Neće ovako. Jednostavno, to mu je dio karaktera, i ne želi.
No, ima nekih drugih želja. pročitajte njegov post, i...odgovorite na pitanje...

Pozdrav od Ledene


Naravno, red je predstaviti se Imenom i Prezimenom. Ja sam utjelovljenje Božanstva u Muškom obliku.

Znači, dobih ja đob od Ledene
napisati post. Tema? Nepoznata. Kaže ona: nešto lijepo, onako kako ti to znaš.
Jebi ga, draga nacijo (ovo mora ostati sa „j“), o čemu ću? Mišljah ovo, pa ono. Pošto je to karakter klub, pisat ću o karakteru. O karakteru muškarca i karakteru žene, te o karakternoj interakciji karaktera kao takvih. Pametno, zar ne??? Ponekad se sam sebi divim.
Ali, poznavajući sebe i svoju raspršenu i prljavu maštu, ko zna kud me riječi odvedu. Ne inzistirajte na temi kao na cilju.

Uglavnom, već se pohvalih da sam božanstvo u muškarcu. Proćelav, pivski trbuščić, orlovskog nosa, moglo bi se reći da imam aerodinamičnu facu, dalekovidan, davno izgubljenog mišićnog tonusa, grubih bora na faci, visećih sisica broj 2, celulitne guzice i nesmisla za svakodnevno oblačenje.

Image Hosted by ImageShack.us


Usprkos, ili, unatoč tomu, zanimljiv sam ženama i to na prvu, čak i kada su u konkurenciji poznati ljepotani. Zašto je to tako? Pojma nemam.
Obično muški misle da samo reprezentativni uzorci našeg roda mogu bez frke osvajati ljepši spol. Ali, eto, ja sam očiti primjer da to nije tako i vjerujte, nisam izuzetak.

Kao balavi klinjo, oduvijek mi je odgovaralo više ženko nego muško društvo. Oduvijek sam imao cure i oduvijek sam volio više vremena provoditi sa curama. Muški su mi išli na živce. Kad sam shvatio da je samohvala i prenapuhavanje priča, temelj na kojem grade svoj status u muškom društvu, rekoh ja njima: Ma vi ste mili moji pičkice. Dok vi pričate priče i drkate na postere, tatica je već opipao prvu cicu u životu. I tako sve dalje. Uvijek sam bio ispred.

Image Hosted by ImageShack.us


Pretpostavljam, PRETPOSTAVLJAM, da sam tokom vremena upoznao žensku psihologiju i nije mi nikakav problem sjesti i početi razgovarati sa ženama. Sa muškima je. Sport me ne zanima, kladionica isto tako, jebe mi se kakvo je vrijeme i jebe mi se da li je Sanader popularniji od Milanovića. Tako i tako su isto smeće.
Jednostavno, nema tu nikakvih trikova. Zaista me zanima što se osobi događa u životu, što radi, što voli i to se osjeti. Zamisli da pitam nekog frajera kojeg prvi put vidim: e, stari, a što ti voliš u životu? Dobit ću ili šaku u facu, ili pogled divljeg vepra, ili nekog seronju koji će mi objašnjavati smisao života. Totalno nezanimljivo i nezabavno.
E, sad, kad pitate babe što vole u životu, dobit ćete puno nepovezanih, brzih i ishitrenih odgovora. Obično to izgleda i zvuči kao kokodakanje, ali one osjećaju da si drukčiji, da te ne zanimaju površne stvari i tako počinje razgovor. Pošto sam ja i malo seksistički nastrojen, uopće se ne libim razgovor začiniti seksualnim upadicama, nazivati žene kokošima, babama i ostali rječnikom od kojih im se u real lifu diže kosa na glavi. One vraćaju ženskim seksizmom što ja obožavam kao temelj za svoje buduće upadice. Vjerujte, nema tu nikakve zlobe, samo zezancija na opće prihvaćene stereotipe. Obožavam šale na svoj račun.
S druge pak strane, lijepo sam odgojen, znam se ponašati, izvrsno plešem, frka (čitaj fajt, tuča, mi nije strana), tako da žene jednostavno osjećaju da sa mnom mogu doživjeti svašta. I to ih uzbuđuje. Ja sam jednostavno tip koji uživa živjeti.

Opet, izvrsno se osjećam u svojoj koži, bez obzira na aerodinamičnost face i ostalih „nedostataka“.

Mogu li ja sve to sažeti u neku prihvatljivu formu?

Ovako, obožavam svoju ženu! Obožavam svoju djecu koja su isto ženskog roda! Imamo i ženskog psa, imamo i ribicu za koju pretpostavljam da je žensko.
One su temelj mog postojanja i mog djelovanja. Cijeli svoj život gradim kroz njih, a ipak sam muška svinja, koja misli da žene i muškarci nisu ravnopravni, da ne mogu biti ravnopravni. NE GOVORIM O DRUŠTVENOJ RAVNOPRAVNOSTI!!!!

Evolucija je u pitanju. Znate, mrzim one ženske fore o ravnopravnosti. Tipa, nema muških i ženskih poslova, sve što možete vi, možemo i mi. Ne kužim zašto toliko žele biti muškarci. Zašto se sve više ponašaju kao muškarci.
S druge strane, rastope se kad im doneseš cVijet, kad im pružiš pažnju, kad im poneseš kofere, kad im otvoriš vrata, kad ih zagrliš i osjete sigurnost.
Kužite, ne kužim u čemu je triki pitanje.
Dokazano je da nam je fiziologija drugačija, dokazano je da nam „čuke“ drugačije rade, dokazano je da drugačije reagiramo.
Pa, za ime božje, budite ŽENE, ponosite se tim!
Kužiš, ne?
Jednostavno smo različiti.
Ja ne mogu biti ženko, ja ne mogu roditi, ne mogu raditi dva posla istovremeno, ne mogu nositi suknju, ne mogu skriti svoja jajca. Imam ih, imam futrolu i pištolj (hvala bogu, još uvijek).
Jebi ga, ja sam muško, ti si žensko, ponašajmo se tako.

Image Hosted by ImageShack.us


Zar žene vole muškarce koji su mlakonje, koji ne mogu osigurati egzistenciju obitelji, koji ne mogu obraniti svoju ženu od nasrtaja, koji se neće potući za njih, koji će puzati pred njima i biti ljigavi? Zar žene ne biraju jake muškarce?
Pa to je prirodna selekcija.
Žele nekog na koga će se osloniti, nekog jakog.

I, onda paradoks. Nađu takvog, jakog. Imaju ga i opet evo evolucije na djelu. Žele ga samo za sebe, što je O.K., ali evolucija je jača od njih i nesvjesno ga počinju mijenjati. Žele ga oslabiti, podčiniti i kontrolirati. Samo zato da taj jaki muškarac ne bude poželjan drugim ženama i da ne sipa svoje sjeme okolo.

I tako to postaje vječita borba žena i muškaraca. Postoji ona poznata.

Kad dvoje uđu u vezu (ne mora biti nužno brak), žena želi muškarca mijenjati, a muškarac želi da ona ostane nepromjenjena. To je zaista istina.

Ako muški posrne u toj borbi i podčini se ženi, ona neminovno nalazi drugog, kojeg će isto tako pokušati mijenjati.

Ako se žensko počne mijenjati, muškarac shvati da to nije ona u koju se zaljubio i počinje tražiti drugu.

Ako su ljudi dovoljno pametni da se prihvate, da ne pokušavaju mijenjati drugog, ako se vole, ako poštivaju razlike, onda je to sretna veza.

Malo ih je, moja je jedna od takvih.
Obožavam svoju ženu, ona to zna i to što sam i dalje zanimljiv ženskom spolu, to je samo zato što mi ona to dozvoli, što me ne pokušava mijenjati i što mi vjeruje. Zauzvrat, ne svjesno, više nesvjesno, ne pada mi na pamet izigrati to povjerenje i varati je. Izgubio bih nešto najdivnije što osjećam u svom životu. Izgubio bih njenu ljubav, i osjećaj da sam voljen. Mislim da bi me to slomilo, a pazi paradoksa, sam bih za to bio kriv.

Stoga, volite svoje žene, pazite ih, mazite ih, ljubite ih, uzbuđujte ih, ali ostanite muškarci. Nemojte biti pičkice kojima žena može slomiti kičmu.

P.S.
Imam ponudu da postanem jedan od stalnih dopisnika karakterkluba (jednom tjedno), pa mislim da je fer da vi odlučite o tom. U komentaru ostavite glas za ili protiv.

P.P.S.S.

Kako bi što bolje upoznali osobu za koju glasate, moram istaći još jednu važnu činjenicu za koju trebate znati.

Mislim da je dijeta sranje sa velikim SRANJE. Nije dugoročna i šteti zdravlju. Može se ona zvati mesna ili UN ili kako god hoćete.
Moj stav je: prepolovi količinu hrane, pazi na kombinaciju unošenja hrane, vježbaj. I to ne mjesec ili godinu, već cijeli život. Ne od ponedjeljka, već od SADA.
Osobno, volio bih da se karakter klub počinje pretvarati u karakterklub.

Kao što moja kćer kaže: pozz, kiss, puss, lizz, mazz,...

exbloger known as posemeren

- 12:17 - Dodaj komentar (13) - Print - #

četvrtak, 25.10.2007.

Vode mi....

Pisati danas o vodi doista nije teško.
Krenimo s vremenom i vremenskim uvjetima…zadnjih tjedan dana smo gotovo dočekali potop. Zalila nas je voda iz nebesa, što u tekućem, što u zamrznutom obliku.
Ili, ako hoćete, možemo malo i sa političke strane…dovoljno je spomenuti Kupsku ulicu u Zagrebu, ili možda Vrbane i njihovu borbu i istjerivanje pravde….
Ponekad nas, doista, svijet oko nas, na najrazličitije načine može upozoriti koliko je bitan, potreban i nezamjenljiv. Što god da radili, koliko god mislili da smo veliki i da možemo sve, postoje razni načini na koje nas priroda upozorava da možda baš i nije tako….lako. Bez vode, ili ignorirajući ju, naročito.

Image Hosted by ImageShack.us


Nijedna civilizacija u povijesti ljudskog roda nije mogla opstati bez vode. U starim kulturama voda se izuzetno cijenila. Poznato vam je da je rijeka Nil za vrijeme starog Egipta bila sveta rijeka i poštovana kao božanstvo jer je nosila život za cijelu tadašnju civilizaciju kroz poplavljivanje i nanošenje plodnog mulja. Stari Egipćani su među prvim civilizacijama spoznali vrijednost navodnjavanja koja se danas koristi u civiliziranom svijetu kao nešto što je neophodno za dovoljnu proizvodnju hrane.

U iskorištavanju vode je nastala trenutna revolucija u trenutku kada je čovječanstvo otkrilo kako iskoristiti energiju vodenog toka. Nebrojenim godinama je jedina snaga koja je bila dostupna dolazila iz ljudskih ili životinjskih mišića. Snaga vode se počela na veliko iskorištavati u industrijskoj revoluciji, a prije toga u Norveškoj, zemlji rijeka, slapova i jezera čiji se razvoj od 1500 godine temeljio na raznoj uporabi hidroenergije.
Fizičke i estetske karakteristike vode daju joj jedinstven mitološko – religijski potencijal. Ona je uvijek u pokretu, mijenja svoju formu, boju, i shodno tome ima važnu ulogu u mitovima i religijama po cijelom svijetu. Možemo krenuti sa kišnih obala Skandinavije, gdje su vodu u religijske svrhe upotrebljavali Vikinzi, pa sve do Srednjeg istoka , doma monoteističkih pustinjskih religija. Voda se ne može zaobići niti u Biblijskim pričama, kao nitiu Islamu. Uloga Majke Ganges u Hinduizmu kao i značaj u pogrebnim ceremonijama u gradu Varanasi su značajne za kulturu na istoku.
Poznate su i terapije vodom, kupke, koje imaju svoj početak u starom Rimu, sve do današnjih modernih toplica diljem svijeta. Kad smo kod religije,ne smijem zaobići niti Lurdes, gdje milioni hodočasnika svake godine dolazi uzeti barem malo svete vode.

Mnogi se slažu da će se budući sukobi na Zemlji voditi upravo zbog pitke vode, drugi smatraju da će pitanje pitke vode dovesti do međusobne suradnje.
Danas jedna šestina svjetske populacije nema pristupa čistoj, sigurnoj vodi. Radi se o brojci od 1,1 milijarde ljudi. Zbog tog nedostatka svake minute u svijetu umre četvero djece od posljedica bolesti koje su uzrokovane zatrovanom, prljavom vodom.

Image Hosted by ImageShack.us


Voda je uz ugljik i kisik odlučujuća za stvaranje biomase fotosintezom, značajan sastavni dio stanica ljudskog organizma, nužna za održavanje higijene, katalizator, posrednik za razmjenu tvari u kemijskim procesima i tjelesnim funkcijama, kriterij gospodarskog razvitka, sirovina za preradu u proizvodnim pogonima različitih industrija….njezina korist, upotrebljivost i nadasve nezamjenjivost se može rastegnuti na još mnoga i mnoga područja.
No, ne moram niti posebno naglašavati….njene zalihe, čistoća I dostupnost…e to su upitne kategorije. Kada smo kod čistoće, voda ima svojstvo samoobnove (autopurifikacije) prirodnim procesima, čime se održava njena poželjna kakvoća, ali je to moguće samo do određene granice.
Vodena para je važan oblik vode, štiti cijeli Zemljin živi svijet od opasnog sunčevog zračenja.
Kao što vjerojatno znate, 70% Zemljine površine je prekriveno vodom, no samo 2,5 % od te količine otpada na slatku vodu, od koje je najveći dio zarobljen u obliku leda na polarnim kapama na Sjevernom i Južnom polu. Iz tih činjenica se tek može iščitati važnost pitke, slatke vode koja nam je dostupna., a sami možemo najviše doprinijeti očuvanju tog prirodnog bogatstva pravilnim odnosom prema njoj.

Zemlja kao planet bogata je vodom, ali geografska raspodjela posebice slatke vode obzirom na gustoću naseljenosti vrlo je različita. Raspodjela slatke (pitke) vode ovisna je o klimi, sastavu stijena, geološkoj građi terene, hidrografskoj mreži…
Azija, Južna i Sjeverna Amerika raspolažu s najvećim postotnim udjelom svjetskih zaliha vode. Vodne zalihe Azije opskrbljuju 60% svjetskog pučanstva, dok iznimno bogata vodom regija Amazonasa (Južna Amerika) samo 6% svjetske populacije. Kada bi zalihe slatke vode na Zemlji bile u skladu s geografskom raspodjelom stanovništva, i pri sadašnjem stupnju korištenja vode po stanovniku, vode bi bili za 20 milijardi ljudi. Zanimljivo je da se globalna količina raspoložive vode u razdoblju 1900.-1995. više nego ušesterostručila i tako dvostruko brže rasla od inače ekspandirajućeg svjetskog stanovništva!

Ako ćemo o našoj dičnoj zemlji, Hrvatska spada u zemlje bogate vodom. Ima obnovljive zalihe vode koje ju svrstavaju među 30 najbogatijih zemalja svijeta, dok je u Europi na trećem mjestu.
No svaki dan u svijetu nastaju milioni I milioni litara vode koja je zagađena, i od koje velika količina završava u rijekama, potocima, moru - potpunu nepročišćena. Sva voda u prirodi kruži, ali sa sobom nosi i sav otpad koji u nju ispuštamo pa su najbolji primjer za to “kisele kiše” koje spuštaju na zemlju otrovne tvari koje je voda negdje pokupila
Otpadne vode koje utječu u rijeke bez pročišćavanja sadržavaju puno sredstava za pranje i čišćenje, umjetnih gnojiva, pesticida, teških metala, patogenih mikroorganizama i ostalih opasnih i otrovnih tvari i predstavljaju izravnu opasnost za ekologiju, čistoću i zdravlje svih nas i naše okoline.

Samo nekoliko podataka, da shvatite koliko su svakodnevni postupci koje radimo opasni i štetni:


• Danas sva poljoprivreda koristi pesticide, odnosno sredstva za uništavanje kukaca koji bi mogli štetiti nekim usjevima (kukuruzu, pšenici, voću, povrću). 1 gram pesticida dovoljan je da se onečisti 10 milijuna litara vode!

• Ispuštanje opasnih i otrovnih tvari u vode dovodi do njihovog nakupljanja u biljkama, ribama i drugim vodenim organizmima koji u njima žive tako da je u nekim rijekama i jezerima u svijetu ribolov potpuno zabranjen. Opasne i otrovne tvari se nalaze u svakoj litri prljave vode koja se ispusti u rijeku ili more, a da prije toga nije pročišćena.

• Velike količine tvari iz deterđenata u otpadnim vodama koje dospiju u rijeke (dušikove i fosforne soli), služe kao hrana bakterijama i algama koje se razmnožavaju u velikom broju i troše velike količine kisika iz vode, pa sve više vodenih organizama ugiba (ribe, rakovi, školjke…), inakon nekog vremena i izumiru.

• Kad deterđenti dođu u kontakt s perjem ptica koje žive u vodi, njihovo inače nepropusno perje postaje propusno, natopi se vodom i ptice se utapaju.

• Prema zadnjem izvješću UNESCA voda je najzagađenija u: Ruandi, Centralnoj Africi, Burundi, Burkini, Nigeru, Sudanu, Jordanu, Indiji, Maroku i Belgiji.

• Samo litra motornog ulja koje nesavjesni ljudi izliju u kanalizaciju nepovratno uništava tisuće litara vode, koja se više ne može pročistiti.

• Najprljavija voda koja nastaje u današnjoj civilizaciji je ona koja nastaje na smetlištima i odlagalištima otpada. Današnja moderna odlagališta otpada moraju imati nepropusni sloj prema zemlji i moraju prikupljati svu vodu koja nastaje (npr. Pada kiša, prelazi preko smeća koje je u raznim fazama razgradnje, i sa sobom kupi sve one tvari koje su se već razgradile). Takva voda se mora posebno prikupljati i obrađivati prije nego se može ponovno pustiti u prirodu.

Image Hosted by ImageShack.us


Malo, samo malo podataka. Tek da vas zagolica. Možda pročita ovo I netko….šta ja znam tko. Bitno je da smo sami svjesni onoga što imamo I što nam je nemjerljivo važno.

Pozdrav od Ledene




.












- 22:57 - Dodaj komentar (9) - Print - #

utorak, 23.10.2007.

To nije ono što ti misliš…?!!


Image Hosted by ImageShack.us



Jeste li bili prevareni? Ili varali partnera?
Čitalam u dnevnim novinama da brak kod nas traje u prosjeku 14 godina, a rastavi se svaki 5 brak. Zanimljiva i ne baš utješna statistika? Jedan od razloga rastave je naravno i preljub partnera.

Prevara za mene nikada nije bila samo sex. Fizička prevara će me zaboljeti, ali ( kao i većinu žena) ona emocionalna duboko povrijediti. Naravno, svi moji muški prijatelji ući će u ovom trenutku samnom u rasprave da je samo sex prevara, ali ja sam žena sretan (moj mozak funkcionira drugačije) i uvijek iznova im objašnjavam kako stvari nisu tako jednostavne. Npr. ako on razgovara sa “prijateljicom” i u tom razgovoru njoj priča iste priče koje je i vama pričao na početku veze kada vas je htio osvojiti…. Nije li to prevara? Nije li to njegova očita želja da započne vezu sa njom? Samo još nije imao vremena ( i/ ili prilike) da ostvari svoju želju.

Priznajmo sami sebi: koliko su nas puta emocionalno prevarili?

Image Hosted by ImageShack.us



EMOCIONALNO ILI SEKSUALNO VARANJE

Što god "izabrali" i jedno i drugo jednako je loše. Ili ipak postoje razlike? Kako god gledali na stvari, varanje je jedan od "najefikasnijih" načina za uništiti vezu, iz jednostavnog razloga – kad jedan partner prevari drugoga, nestaje povjerenje koje je nužno za normalnu vezu, a nakon što se takvo povjerenje jednom naruši, teško se više može vratiti na stare staze. To vam, na kraju krajeva, i nije nekakva novost.

Ali ne treba zaboraviti da postoji nekoliko različitih kategorija varanja!

Prvo i najčešće jest seksualno varanje, ono u kojem osoba koja vara ne osjeća nikakvu emocionalnu povezanost s osobom s kojom vara svojeg partnera/partnericu. Razlozi su čisto seksuale prirode, a nevjerna osoba u tom slučaju samo traži uzbuđenje koje takav seksualni odnos može pružiti.

Drugi tip varanja jest emocionalno varanje, dakle ono u kojem se osoba nađe emocionalno povezana s osobom s kojom je u aferi. Primjerice, mušakarac sa svojom ljubavnicom može uživati na više razina, koje nisu samo seksualne prirode; on može uživati u njezinom društvu, dijeliti s njom svoja razmišljanja o vlastitoj djevojci i supruzi... Sve se to može pretvoriti u pravu ljubav i želju da se s ljubavnicom provodi više vremena nego sa suprugom.

Prema nekim anketama, više od 75 posto žena smatra da bi ih emocionalna prijevara od strane njihovih partnera više pogodila nego seksualna, tj. osjećale bi se više prevareno. No opet, puno žena ima problema razlikovati ta dva tipa varanja, jer na varanje prije svega gledaju kao na varanje, tj. bilo kakva vrsta "izdaje" jednako će im povrijediti osjećaje.

Ipak, emocionalno varanje, ako već moraju izabrati, daleko više boli. Jer, žene su svjesne da je svijet prepun seksualno privlačnih i prelijepih djevojaka te da muškarci teško odoljevaju vizualnoj stimulaciji. Ne kažemo da to opravdava varanje, ali opće je poznato da neki muškarci jednostavno ne mogu kontrolirati svoju požudu.

Ali za emocionalnu vezu s ljubavicom jednostavno nema izgovora, a žena takav oblik nevjere povezuje s činjenicom da je se partner zasitio, tj. da ona više ne može ispunjavati njegove emotivne potrebe.

No, emocioanlno varanje teško je detektirati – nije problem ustanoviti vara li vas netko seksualno, ali kako znati što je nekome u glavi? Koji su, dakle, znakovi emocionalnog varanja?

Primjerice, ako suprug češće izlazi na ručkove s kolegicom s posla i s njom razgovara daleko više nego sa svojom suprugom, očito je da je pronašao osobu koja ga puno više emotivno ispunjava. Slično je i s varanjem preko interneta – masturbacija na pornografiju je jedna stvar, ali ako muž provodi sate i sate online, na chatu s drugim ženama, znači da nešto u vezi ipak nije u redu te da se emocionalno varanje upravo odvija u cyberspaceu.

Razlozi povezani s emocijama često mogu biti i ozbiljnije povezani s neminovnim krajem veze, dok seksualno varanje može biti tek avantura i znak da je u vezi/braku potrebno osvježiti seksualni život. Oni time mogu biti spašeni, ali ako su emocije u prvom planu, a ne samo fizička požuda, to može biti znakom da je nestalo osnove za ozbiljniji odnos pa utoliko žene s razlogom puno drastičnije reagiraju na takav oblik nevjere.

Izvor stranica Duoagencije...


Image Hosted by ImageShack.us



Gdje vi povlačite granicu prevare? Gdje povlačite granicu nevjere?
.
Sex? Poljubac? Razgovor? Želja? Misao?


Ljubim Vas


Omeksivac

- 22:18 - Dodaj komentar (8) - Print - #

nedjelja, 21.10.2007.

Predstavljamo Lipu Mare

Danas prvi put objavljujemo post naše članice od samih početaka - Lipe Mare.
Vjerno nam se pridružila u samom početku Karakterkluba, ali nije sudjelovala...razlog je bio vrlo jednostavan - bila je trudna smijeh
No, danas, nakon što je prošlo neko vrijeme od poroda (podsjeti me koliko? 4 ili pet mjeseci?) šalje nam svoj prvi prilog. Obzirom na obaveze oko dvoje djece, od kojih je jedno doista maleno, njeni postovi će ići otprilike svaki drugi tjedan. Kako nam je Lipa Mare u Beču, možemo očekivati neke tekstove koji su proizašli iz nekih otkrića i istraživanja koja se ne nalaze na našem jezičnom području.

U svakom slučaju, njena priča je vrlo interesantna i motivirajuća. Mene je osobno razveselio dio gdje piše o preporukama liječnika....kada pročitate, shvatit će te zašto.

Pa dakle, dalje ide post....

Dragi moji,


Kako se jedna od novih urednica Karakter Kluba, blogerica Omekšivač vec predstavila, bilo bi vec krajnje vrijeme da se i druga najavljena blogerica javi svojim prvim postom.

Omekšivač je vec ispricala svoju pricu o gomilanju suvisnih kilograma, kao i o gubljenju istih. Ja nemam samo jednu vec cak tri price o debljanju i cak dvije o mrsavljenju. Treca je tek predamnom. Necu vas zamarati s previse detalja, ali prije nego pocnem moram naglasiti da se vecina nas udebljala zbog nekontroliranog prekomjernog unosa hrane, ali da postoji i onaj mali dio koji je predebeo zbog hormonalnih poremecaja. Preporucam svima koji zele krenuti s mrsavljenjem da prvo odu k ljecniku opce prakse i zamole da im napravi kompletnu krvnu sliku, s tim da ne zaborave ukljuciti vrijednosti za stitnjacu !

Oduvijek sam bila mrsavica i na moju visinu od 177 cm su me mnogi proglasavali anoreksicarkom, iako sam kilazom bila daleko od toga. Bavila sam se aktivno sportom, jela tone hrane i obicno tezila 60 kg. Sve ispod toga bi mi uzrokovalo vrtoglavice. Moje prvo debljanje je zapocelo ponajvise zbog onog sto ja nazivam psihicka glad. Odselila sam se naime iz ondasnje Jugoslavije u Zapadnu Europu. Oni koji se zivota u bivsoj Jugi sjecaju, znaju da je bilo oskudica i da se nije moglo kupiti dosta namirnica koje danas smatramo za normalne. Mi smo kao klinci za Bozic dobivali mandarine ili banane na poklon. Ponekad se na kruh cekalo u redovima, kava se svercala preko granice itd. Postojale su npr. KRAS cokolade, ali jedno vrijeme je bilo samo tzv. secernih tabli koje su bile bljutava verzija mlijecne cokolade. O cokoladicama tipa Milka ili pak Mars, Snickers ili slicno, smo mogli samo sanjati. Kupovali bismo ih jednom godisnje u Austriji ili Italiji i stedljivo konzumirali. Niti govora o prezderavanju.

Dolaskom u Englesku sam pocela zadovoljavati tu svoju psihicku glad za ukusnim cokoladama. Sve do ovisnosti, nije mi mogao proci dan bez barem jedne Mars ili Snickers cokoladice. Sto je otprilike 400-500 kalorija ! U formulu mozemo dodati i laganu depresiju zbog dolaska u novu sredinu, nedostatka obitelji i prijatelja, tako da mi je ostala hrana. Za nekoliko mjeseci sam natukla cak 15 kilograma! Dolaskom proljeca sam to odlucila SVE skinuti, kako bih stala u badic. Nije to bila nikakva dijeta, samo sam pocela jesti kilograme i kilograme voca (osim banana) i povrca u svim oblicima. Umjesto kruha sam grickala krekere, umjesto cipsa mrkve i stangice celera. Izbacila sam secer i masnoce iz prehrane. I pocela svakodnevno vjezbati uz video kazetu Callanetics. Kilogrami su se doslovce topili. Bila sam mlada pa to i nije bio neki problem.

Otada (s mojih 19-20 godina) pa do prve trudnoce u 34.-toj sam se gotovo borila da se udebljam. Zivot mi je bio vrlo aktivan, osim posla od 9 ujutro do 9 navecer (minimalno) bavila sam se aktivno sportom (u pauzama za rucak ili nakon posla) i bila gotovo bez trunke sala i celulita bez obzira na ogromne kolicine (uglavnom ZDRAVE) hrane koju sam kao sportas unosila. Trudnoca je naglo prekinula bavljenje sportom, a moj je apetit ostao isti. Krenulo je debljanje koje me u pocetku doista veselilo. Bila sam si jednostavno sexy, s malim trbuscicem i zaobljenim nogama. Drugi dio trudnoce mi je postalo jasno da se necu udebljati samo 12-16 kilograma, koliko se smatralo normalnim. Ljecnik mi je zabranio slatkise, a sto je zabranjeno, postaje naravno jos privlacnije. Iako do trudnoce (izuzevsi onu englesku fazu) nisam imala potrebu za slatkim, sada bih svaki dan pojela komad torte ili cokolade. A na moju se visinu trbuh stvarno nije cinio velik i tako nisam niti primjecivala gdje sam se ustvari debljala. Moja slaba tocka su bili bokovi. Ne toliko guza koliko bedra. I ruke. Zadnja tri mjeseca mi se kilaza povecavala za 4 kilograma po mjesecu, od cega je na bebu otpadalo oko 1 kg mjesecno. Kratko pred porod vise nisam zeljela niti stati na vagu. Od pocetnih 62 kg sam dogurala do 92 kg !!! Tezila sam isto koliko i moj muzic koji se iz podsvjesne solidarnosti takodjer udebljao. Boljela su me ledja i koljena koja tu tezinu nisu mogla nositi. Tlak mi je bio nesto povisen. Zapuhala bih se na najlaksi napor i znojila sam se po prvi put u zivotu. Vise nisam bila sretna okruglica.

Image Hosted by ImageShack.us


Nakon poroda, kojim sam se rijesila tocno 12 kg u tjedan dana (beba 4,5 kg, posteljica, krv, voda u cijelom tijelu), zapocela sam najtezu bitku skidanja ostalih 18. Nisam cak niti previse tezila svojoj pocetnoj tezini, to se nekako nije vise cinilo mogucim. Zeljela sam samo toliko smrsaviti da mogu obuci barem broj 40. Moja 38-ica i povremena 36-ica me uskoro vise nisu zanimale. Prva 3 kilograma sam izgubila dojenjem, a do navrsene prve godine djeteta jos samo nekoliko. Bila sam poprilicno ocajna. Vremena za vjezbanje nisam imala, ili bolje receno, nisam se potrudila napraviti ga, a jela sam ipak relativno puno. Govorila sam da sam na dijeti, a u stvari nisam cinila puno i kupovala bih novu odjecu kad vec nisam stala u staru. Tek bi me slike s nekih obiteljskih okupljanja podsjetile na to da sam postala jedna “malo jaca” djevojka. Nije me se nikad moglo nazvati debelom, zahvaljujuci visini. No, lice mi je bilo izobliceno od debljine i samoj sam sebi bila ruzna.

Jednog dana mi je jednostavno “puknuo film” i krenula sam u fitness centar koji je imao veliku ponudu. Mene su prije svega zanimali plivanje i joga, kao terapija protiv bolova u ledjima (jer fizikalna terapija nije puno pomogla) i najbolji sportovi za oblikovanje finih izduljenih misica. Osim toga se plivanjem gubi najvise kalorija po satu. Trud je bio nagradjivan svakodnevnim komplimentima na moj izgled. Samo je brojka na vagi i dalje pokazivala nepromijenjenih 78 kilograma. Tijelo je postalo cvrsto i lijepo oblikovano ali se kilogrami i dalje nisu topili. Samo su se nekako drugacije porazmjestili.

Trebalo je promijeniti prehranu i odreci se klasike: kruha, secera i masnoca. Nisam bila tip za gladovanja i prave dijete.

Tek sto sam se spustila blizu moje pocetne tezine, na 69 kg, za koje mi je trebalo cak 4 godine, ponovno sam zatrudnila. Novu trudnocu i moje trece debljanje sam docekala spremnija i nisam se zeljela opustati. Nastavila sam s plesom tj. latino-aerobicom, jogom i plivanjem gotovo do poroda. U 9. mjesecu trudnoce je bilo ljudi koji su tek tada primjecivali da sam trudna (ne znam kako je to moguce rolleyes) a niti dan prije poroda mi se nitko nije dizao u tramvaju i prepustao mi sjedalo zujo. Nije mi niti bilo potrebno, bila sam super fit !

Image Hosted by ImageShack.us


Konacna bilanca je bila +16 kilograma od kojih je u bolnici otislo oko 8-9. Sada imam 75 kilograma, jos uvijek dojim i krecem S VAMA na dijetu za dva-tri mjeseca. Cilj mi je smanjiti to do 66 kilograma, sto mi se cini mojom idealnom tezinom. Na vjezbanje sam vec krenula i poput Omekšivača to prihvatila automatizmom poput odlaska na posao, bez trazenja izgovora, ali ovisno naravno o mojoj bebici. Za sada uspijevam otici barem 1-2 puta tjedno ali sam svjesna da je za stvarno skidanje kilograma potrebno barem 3x tjedno. Ovog puta nema odstupanja i nema ponovnog debljanja, to sam cvrsto odlucila.

Zasto vjerujem u mrsavljenje uz NE-DIJETU (UNDIET) ? Zato sto je i u njoj glavni smisao upravo razdvajanje namirnica koje mi je moj ginekolog preporucio a kako se kilogrami ne bi gomilali vec topili. A rekao je: “Ako jedete meso, jedite ga uz salatu a ne uz krumpir, rizu ili tjesteninu. A ako jedan dan hocete jesti palacinke, onda jedite samo palacinkenaughty” Tesko uz nas nacin prehrane ali apsolutno izvodljivo, za one koji doista zele smrsaviti.
Toliko od mene za prvi put.

Pozdravlja vas Lipa Mare

- 22:48 - Dodaj komentar (15) - Print - #

srijeda, 17.10.2007.

PREKOMJERNA TEŽINA = BOLESNO TIJELO




Kada se borite sa prekomjernom težinu, traženje odgovarajuće odjeće uvijek je problem, ali nije ono najgore što nam se može dogoditi. Ne .., ne …!!! Ako još niste svjesni što osim estetskog problema znači debljina pročitajte slijedeći tekst. I na kraju se zapitajte: Zar se doista toliko mrzimo???


Image Hosted by ImageShack.us


Jeste li svjesni
ZDRAVSTVENIH POSLJEDICA KOJE DEBLJINA UZROKUJE?


Danas pretilost ubrajamo u najozbiljnije zdravstvene probleme, s kojima se suočava suvremeni svijet. Pretilost je poprimila fenomem globalne epidemije, te već danas poprima čak i pandemijske razmjere - trenutno se procjenjuje da je u svijetu milijarda i 700 milijuna debelih osoba, a od toga je već preko 300 milijuna pretilih. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) procjenjuje da će se do 2015. godine broj pretilih porasti na 1 milijardu!!!

Industrijalizacija i moderno doba u kojem živimo je jedan od bitnih razloga, koji dovode do prekomjerne tjelesne težine i debljine, ali nedvojbeno je osnovni uzrok masna, teška i nezdrava hrana, uz premalu tjelesnu aktivnost. Međutim, ovo je jednostavna formula koja daje i jednostavno rješenje: znači manje jesti i biti aktivniji. No, njena jednostavnost očito nije u funkciji snažnog globalnog razvitka cjelokupnog društva i načina života, jer sve loše navike koje smo usvojili nismo spremni mijenjati.

“Svjedoci smo prave eksplozije debljine u novije vrijeme i nema sumnje da je prekomjerna težina postala veliki svjetski problem koji je poprimio epidemiološke proporcije. U modernoj civilizaciji taj problem progresivno raste, a kako je debljina itekako povezana s ozbiljnim zdravstvenim liječenje debljine postaju imperativ. Na sreću polako prolaze vremena kada se debljina doživljavala, u prvom redu kao estetski problem. Shvaćanje pojma debljine se jako promijenilo u proteklih desetak godina i ljudi napokon postaju svjesni da pretilost osim estetskih može imati itekako ozbiljne zdravstvene posljedice» - kaže dr. Mirko Koršić, pročelnik Zavoda za endokrinologiju KBC-a Rebro i predsjednik Hrvatskog društva za debljinu.

Epidemija nije zaobišla ni Hrvatsku koja ima 65% stanovništva s prekomjernom težinom, a od toga je pretilo 32% muškaraca i 19% žena. Trend je u porastu. Debljina, kao bolest, predstavlja također čindbenik rizika i faktora nastanka niza bolesti koje mogu uzrokovati teške i po život pogibeljne komplikacije.


Image Hosted by ImageShack.us


Zdravstveni rizici prekomjerne težine

Svako povećanje vrijednosti BMI-a od 27 na dalje je indikator i alarm da se treba odmah djelovati, jer već ITM od 30 osobe približava nekim od sljedećih rizičnih skupina koje prekomjerna težina uzrokuje:

„Smrtonosni kvartet“ koji sačinjavaju : dijabetes - 90% nastanka dijabetesa tipa 2 može se pripisati porastu tjelesne težine*; kardiovaskularne bolesti - hipertenizja, hiperlipidemija ( ITMŘ oboljelih od šećerne bolesti tipa II izgleda ovako: 80% oboljelih od te bolesti ima ITM između 25-30, a sa ITM od 30-35 je od tog broja ukupno 25% osoba) ;
- bolesti jetre – najčešće masna jetra, pojava akutnog pankreatitisa ili u najgorem slučaju nastanak karciona gušterače) – 60% tak posto bolesnika oboljelih od nekih od navedenih rizika ima parekomjernu težinu;
- gastroeneterološke bolesti (bolesti jednjaka tj. bolest refluksa – GERB-a, nastanak Barettovog jednjaka, bolesti želuca – najčešće pojavu gastritisa i ulkusa
- bubrežne bolesti (radi povećanog unosa kuhinjske soli i masne i slane hrane); -
dokazana je povezanost debljine i malignoma probavnog sustava o čemu govore podaci o karcionomu debelog crijeva, žućnog mjehura te sve učestalijom pojavom karcinoma gušterače, žućnog mjehura
- artroza koštano zglobnih promjena u osoba s prekomjernom težinom (artroza kukova, zglobova, koljena) – prevalencija artritisa povećava se povećanjem ITM;*

- osteoporoza - i debljina su složene bolesti sa stalnim porastom u pojavnosti;
- ateroskleroza – rizik je osobito povećan kod centralnog (visceralnog, abdominalnog) oblika debljine;
- poremećaji disanja – sleep apnea syndrom (hipoksija, apneja) – kod oboljelih osoba od dijabetesa taj poremećaj je 3x izraženiji neko kod ostalog stanovništva, a ITM iznad 40 ja najčešći uzrok teške apneje
- tromboembolijske bolesti i aterotromboze - podatak govori o 30% smrtnosti od tromboembolije kod žena sa ITM iznad 35
Dokazana je čvrsta povezanost između prekomjerne težine i brojnih tumora i karcinoma kao što su: karcinom dojke; karcionom kolona, bubrega, želuca, gušterače, žućnog mjehura, jetre itd, a opasni su i učinci pretilosti (povišeni krvni tlak i pojava šećerne bolesti) u trudnoći.

Postoji povezanost debljine i reprodukcije žena (pogotovo kod mladih osoba – djevojaka adolescentica gdje povećana tjelesna težine onemogućuje ovulaciju – tj. stvara se poremaćaj reprodukcijskog sustava (PCOS) – od 75% pacijentica s povišenom tjelesnom težinom kod njih 10% pojavljuje se slučajevi anovulacije; debljina i PCOS povisuju rizik za rani spontani pobačaj
Radi raspodjele povećanog masnog tkiva tj. dvostruke debljine (potkožnog masnog tkiva i abdominalne pretilosti) onemogućeni su i kvalitetni radiološki slikovni prikazi (CT, UZV, MR) prilikom postavljanja radiološke dijagnoze – povećana je mogućnost od «lažno» negativnih nalaza za 20 – u slučajevima ekstremne ili morbidne pretilosti čak je i onemogućeno radiološko očitovanje;

Pretilost ubrzava proces starenja, čak i više od pušenja. Istraživanja su pokazala da je prema stanju DNK deblja osoba «starija» od svog vitkog vršnjaka za 8,8 godina;
Debljina kod starijih osoba posataje gerontološko javnozdravstveni problem, te pripada čindbenicima bolesnog starenja (najzastupljeniji čindbenici dijabetes tip 2, žućni kamenci, osteoatritis, pulmonalna embolija, venska tromboza, Pickwickov sindrom, kacrionom prostate i debelog crijeva, jajnika) – poremećaji koji su najizraženiji u gerijatrijskih bolesnika, a podaci govore da kod populacije Grada Zagreba starijeod 65 godina 46% ima prekomjernu tjelesnu težinu, a debelo je 30% populacije
Pretili ljudi trebaju ulagati veće napore za obavljanje bilo kojeg posla, a pogotovo onih koji zahtijevaju veći fizički napor.
Sve veći je broj ljudi u kategoriji ekstremne ili morbidne pretilosti (u Hrvatskoj je registrirano preko 60.000 osoba sa ITM iznad 40) kod kojih je liječenje putem ljekova (orlistat i sibutramin) uz strogu liječnčku kontrolu, te kirurško liječenje definitivno jedini i prihvaćen način tretmana lječenja, gdje je život takove osobe dramatično ugrožen. Od kirurškog oblika liječenja, danas su najaktualnije ugradnja balona i umetanje švedske podesive želučane vrpce /lap-banding. Oba zahvata mogu se raditi klasičnim pristupom i laparoskopski.

Pretile osobe češće su na bolovanju, ranije odlaze u mirovinu, žive kraće, a da ne spominjemo javnozdravstveni i cjelokupni društveni problem koji se javlja, jer zapravo postajemo općenito «bolesno društvo». Troškovi zdravstvene zaštite osoba s prekomjernom težinom i pretilošću su visoki, te je pretilost važan zdravstveni, socijalni i gospodarstveni problem mnogih zemalja, gdje izravni troškovi čine 5-10% troškova zdravstvene zaštite.

Da bi se izbjegli neki od navedenih uzroka ili da bi se oni znatno ublažili, nužno je potrebno podučavanje na svim razinama i na svim dostupnim mjestima, prvenstveno o pravilnom načinu života i održavanju tjelesne težine.

Tome u prilog idu neka od istraživanja koja su dokazala da je npr. moguće do 90% slučajeva koronarnih srčanih bolesti i 90% slučajeva dijabetesa tipa 2 i jedne trećine kancerogenih oboljenja izbjeći kontrolom tjelesne težine i smanjenjem pretilosti samo zdravijim načinom prehrane i povećanjem tjelesne aktivnosti, te prestankom pušenja. Također dokazano je da se smanjenjem tjelesne težine za 5-10% smanjuje krvni tlak za 6% (ili svaki kg manje je manje za 0,4 jedinice), razinu u kolesterola za10%, rizik pojave dijabetesa za čak 50% itd.

Za sve navedene rizike najbitnije je liječenje i to prvenstveno redukcijom tjelesne mase (kao glavnom čindbeniku rizika), tj. smanjenjem unosa loših kalorija, tj. poštivanjem općih smjernica kvalitetne, kontrolirane i zdrave prehrane te uvođenje nekog od oblika tjelesne aktivnosti.

Međutim dosadašnje aktivnosti u smislu povećanja kvalitete života i smanjenja trenda povećanja pretilosti, ne daju pozitivne učinke, ili samo skromne učinke, koji se u općim postocima niti ne vide, traže očito druge načine i pristupe liječenju debljine i pretilosti, kako kod nas tako i u cijelom svijetu.

O sve većoj prevalenciji debljine i bolesti koje su njezine posljedice ili su uzročno povezane, postaju glavni razlog pogoršanju zdravstvenog stanje svjetske populacije o čemu najrječitije govore sljedeći navedeni statistički podaci:

- prema podacima istraživanja u svijetu (I.O.T. International Obesity Taskforce) više je od milijarde ljudi prekomjerno teško, a od toga je 300 milijuna klinički pretilih, a u Hrvatskoj je prema zadnjim istraživanjima 30% pretilih (od 18. do 74. godine);
Također alarmantno stanje, prema brojnim istraživanjima po svim regijama, dokazano je da je pretilost kod djece dovedena do 30% u svijetu – ukupno preko 22 milijuna pretile djece od 5 godina starosti;

Svake godine u svijetu umire 2,5 milijuna ljudi od bolesti uzrokovanih debljinom (World health Report). U Europi umire 320.000 ljudi godišnje, a ako se trend porasta bolesti uzrokovanih debljinom ne zaustavi, za 10 godina će umirati cca 5 milijuna ljudi godišnje;

Image Hosted by ImageShack.us


Svjetska Studija kojom su obuhvaćene 52 zemlje Regije (Interheart) pokazala je da je od 9 čindbenika rizika za zdravlje na 1. mjestu infarkt (u 90% muškaraca i 94% žena bez obzira na životnu dob i rasu) a 7 od nih povezano je sa debljinom i na njih se može utjecati smanjenjem prekomjerne težine, a iz iste Studije smjernost od visceralne ili abdominalne pretilosti je 6. po redu i čini 17% svih smrtnosti.

Najveći rizici za kardiovaskularne bolesti su; fizička neaktivnost (nekativno 83% muškaraca i 95% žena), prekomjerna težina (48% muškaraca i 34% žena), povišeni kolesterol (55% muškaraca i 50% žena), visoki krvni tlak (32% muškaraca i 24% žena) i dijabetes;

Danas u svijetu od dijabetesa boluje više od 170 milijuna osoba, a najzastupljeniji je tip II od kojeg boluje 90-95% svih bolesnika, a najveći uzrok je prekomjerna tjelesna težina.

Svjetska zdravstvena organizacije je prošle godine (konferencija u Istambulu) usvojila globalnu strategiju o prehrani, tjelesnoj aktivnosti i zdravlju, te prevenciji kroničnih bolesti, što je podržala i naša zemlja, usvajanjem i pokretanjem Nacionalne strategije prevencije prekomjerne težine.


Udruga za prevenciju prekomjerne težine još prošle godine poduzela je općedruštvenu akciju Prevencijom do zdravlja – zdrav pojedinac – zdrava nacija, kojom je obuhvaćeno cca 6300 osoba na području grada Zagreba, i statističkom obradom cca 4300 osoba, utvrđeno je da prekomjernu težinu ima 40% žena i 42% muškaraca, a pretilo je 15% žena i 16% muškaraca. Akcijom se željelo ponovno apelirati na javnost da su PREVENCIJA I EDUKACIJA najbolji i najjeftiniji način održavanja i postizanja zdravlja na duže vrijeme upravo preko ovakovih edukativno-zdravstvenih akcija.

Međutim, začuđujući podatak da uz sve apele i upozorenja liječnika da se smanjenjem prekomjerne težine za samo 10% smanjuje rizik od srčanih i ostalih bolesti, još uvijek nije POKRETAČ i SIGNAL osobama da nešto učine za svoje zdravlje!!!

Image Hosted by ImageShack.us



Preuzeto sa UPPT


Prestrašno zar ne?
Tko je za još jednu rundu UN dijete????
Ljubim Vas,


Omeksivac


- 22:52 - Dodaj komentar (11) - Print - #

ponedjeljak, 15.10.2007.

Ja sam za ples....A vi?

Danas ću se malo prebaciti na sebi nesvojstveno područje. Doduše, oni koji me poznaju u real life-u, ne bi bili uopće iznenađeni mojim izborom teme. Ovdje sam se, do sada, držala uglavnom onoga što sam naučila u životu, kroz školovanje, ali sam rijetko doticala one teme koje su mi doista drage.
Svi znamo koliko je gibanje bitno, važno, ne samo u periodu mršavljenja, već i za svaku osobu bez obzira na zdravstveni status. Svatko bi trebao dnevno provesti oko pola sata u nekoj aerobnoj aktivnosti, bilo da se radi o šetanju, plivanju, trčanju, vožnji biciklom....plesom.
A eto, ples je moja ljubav. Već godinama. Doduše, u zadnje vrijeme ga baš i ne prakticiram, ali....
Kada sama sa sobom razmišljam o nekoj aktivnosti koju bih radila i primjenjivala u životu, uvijek se sve svede ples. I još možda na plivanje. Rolanje. Točka.

Moje fizičke sposobnosti u životu nikada nisu bile impresivne. U osnovnoj sam uspjela savladati osnove tjelovježbe, trčanje taman toliko da me ne istjeraju iz dovrane, rukomet i grupni sportovi bilo koje vrste mi i nisu baš bili neki izazov, niti sam imala onu potrebnu spretnost. Čak šta više. Vjerujem da mi je negdje u pozadini bio, s pravom, dodjeljen nadimak „ šuplje ruke“. Nikada mi to nisu rekli, ali sagledavajući stvari iz ove perspktive, to bi bilo najrealnije.

Ali zato mi je išao ples. I hodanje po gredi. Sve neke takve aktivnosti koje su zahrijevale koncentraciju, koordinaciju, ritam. A osobito mi je to bilo drago jer je ples uključivao i glazbu.
Tako je i danas.
Neko vrijeme sam se amaterski bavila plesom. Taj period je uključivao plesanje jazz-dancea, nešto baleta, i malo više klasičnih i latinskoameričkih plesova.

Plesanje je užitak, pravi iskonski užitak. Još su davno ljudi, naši preci, otkrili čari plesanja oko vatre uz najjednostavnije ritmove udaraljki kombiniranih sa ljudskim glasovima.
Kako se razvijala glazba, razvijao se i ples.
Danas je to profinjena umjetnost, koja iza savršenih izvedbi, bilo kakve klasične balerine, plesačice u pratećoj grupi neke rap zvijezde, ili plesača koji u paru izvode vratolomije, skriva užasno puno rada, vježbe, truda i znoja.

No, ne moramo svi biti profesionalci. Uz primjerenu disciplinu i volju moguće je savladati neke od osnovnih elemenata koji čine ples i osjetiti zadovoljstvo.

Teško bi uopće bilo pobrojati sve vrste plesova koje postoje u našem svijetu. Postoje oni koji se plešu u paru, no postoje i oni za koje nije potreban partner. Moja preporuka su plesovi u paru. Možda je ponekad teško pronaći dobrog plesača, koji može dobro vladati i prostorom i vama. Ali se svakako isplati.

Kako ovo ne bi ostao tek samo jedan post sa samo osobnim mišljenjem, morat ću se malo upustiti i u stručnije vode, makar samo deklarativno. O povijesti plesa bi svakako mogao puno više reći neki antropolog, etnolog. O samoj fizičkoj učinkovitosti neki sportski maher, ja mogu ovdje napisati koju još samo kao zaljubljenik...

Dakle, ako pričamo o plesu u paru, onda bih svakako izdvojila onu najosnovniju podjelu na klasične i latinskoameričke plesove. To je klasika koju će te vidjeti na svakom plesnom turniru, a većina vas će to povezati i sa popularnom emisijom „Ples sa zvijezdama“.
Dakle, ako pričamo o klasičnim plesovima u njih svakako spadaju, engleski valcer, bečki valcer, foxtrot, quick step, tango.....a kao primjere latinoameričkih plesova navodim rumbu, sambu, ča-ča-ča, jive.

Zašto se baviti plesom? Pa, recimo....ples oblikuje mišiće, poboljšava i elastičnost, koordinaciju i motoriku. Osim toga, a to nije nevažno, povećava zadovoljstvo, omogućuje bolju komunikaciju uklanja stres, opušta nas. Psihička opuštenost djeluje povratno na fizičku opuštenost.

Pogledajte samo ovo:



Ili ovo:



Ne izgleda li to prekrasno?


Svakako, pogledajte i ovo. To za one koji se vole sami zabavljati:



Ovo je isječak iz filma „Step Up“, nedavnog plesnog kino hita. Nekada su se koreografije skidale iz onih starijih music filmova, kao što su Flashdance,
Footloose,
ili sa spotova plesnog fenomena (ne ulazim u druga njegova područja) Michael Jacksona.

Jedan od njegovih najboljih spotova je i Thriller, nagrađivani i izuzetan plesni spot. Pokušajte samo malo truda uložiti i „skinuti“ koji korak, otplesati u ritmu – i vidjet će te. Bar će te se zapuhati...



Nadam se da sam vam barem malo poticaja dala...zaplešite sad, pomalo, sigurna sam da su vas ovi filmići barem malo natjerali na hopsanje...neka ovo bude prvih pol sata vašeg dnevnog gibanja. Tko zna tko vam se još pridruži, pomogne, opusti, možda na kraju padne neki „stiskavac“ (za one koji ne znaju – sentiš) pa se možda još nešto u životu poboljša – osim kondicije ;)

Pozdrav do slijedećeg posta od


Ledene



- 00:44 - Dodaj komentar (9) - Print - #

srijeda, 10.10.2007.

Biti ili ne biti....?!



Image Hosted by ImageShack.us


Donosite li odluke o svome privatnom životu ili se prepuštate sudbini?
Sada će mnogi glasno povikati: „Da naravno, svaki dan!“, ali ne pričamo o svakodnevnim stvarima tipa što ćemo ručati i što ću danas obući ( premda znam mnoge kojima su i takve stvari problem). Pričamo o aktivnom stavu prema vlastitom životu i našim željama. O hrabrosti da se suočimo sami sa sobom!

Jedna od takvih odluka je svakako i odluka o mršavljenju, ali nju ćemo sada ostaviti po strani.
Imati ispunjen i sretan i sretan život moguće je jedino ako taj naš život nije produkt tuđih želja. To znači da ne treba dopustiti sebi polovična rješenja tipa „ostajem u vezi koja ne zadovoljava moje potrebe, jer eto već smo dugo zajedno, a nije on ni toliko loš.“ Možda on i nije loš, ali očito nije ni dobar za vas. Poput jedne moje prijateljice, treba biti iskren sam prema sebi i donijeti odluku. Ona je skupila snage i prekinula višegodišnju vezu u kojoj nije bila nesretna, ali eto nije bila ni naročito sretna! Odselila je iz zajedničkog stana i uselila u podstanarski, odlučila isplatiti partnerov dio u stanu i sada očekuje ponovno useljenje u taj isti stan, ali ovaj put bez njega. Radikalno zar ne? Ali ona je donijela odluku u kojem pravcu želi da ide njezin svijet. Iako bi se prije godinu dana, iz navike, i udala za njega (da ju je ikada pitao što želi), ovih je dana preuzela kontrolu nad svojim životom. Odlučila je ne voditi uzaludne bitke i prestati nadati se da će biti bolje. Prekinula je vezu i sada joj je objektivno bolje. Priča mi da se osjeća kao da je počela ponovo disati i vidjeti boje.

Koliko takvih osoba i situacija i sami znate ili ste ih proživjeli? Možda se radi o poslu, o preseljenju u veći grad (jer vas ovaj guši), možda vas prijatelji i djeca iskorištavaju …eek

Jeste li se i sami uspjeli othrvati ugodnoj svakodnevnici u kojoj niste nesretni, ali eto niste baš ni naročito sretni.

Image Hosted by ImageShack.us


Ja osobno ne poznajem mnogo „hrabrih“ ljudi, a ni sama se ne mogu pohvaliti da često radim oštre rezove, donosim odluke samostalno i idem dalje. Zašto? Možda zato jer sam žena ( odgojena da tuđe potrebe stavlja na prvo mjesto), možda zato što je raskorak između stvarnosti i mojih želja ponekad prevelik, ali najiskreniji odgovor je zato što sam „deep under“ kukavica.

Želja za promjenom stavlja ispred nas izbor kojim putem krenuti. Svaki put koji izaberemo uglavnom je put u nepoznato sa željom da će nam se dogoditi stvari koje priželjkujemo, ali i sa realnim strahom da će promjena uzrokovati negativne posljedice u našim malim životima.. Strah da ćemo biti nesretniji sa novim izborom nego što smo bili sretni sa starim. Strah da ćemo izgubiti kontrolu i nad ono malo stvari koje su u ovom trenutku pod našim nadzorom. I onda zaključimo da je promjena prevelik rizik i vraćamo se starom životu u kojem nema uzbuđenja, ali ni neugodnosti. Tu smo sigurni. I ništa nam se ne može dogoditi.
Iako je mala i mišja, to je naša mala mišja rupa iz koje tek povremeno provirimo.

Image Hosted by ImageShack.us


Nije baš neki život zar ne? Zato skupite hrabrosti i donosite odluke jer bez obzira na posljedice, one su vaše odluke donesene sukladno vašim željama. I nikada ne mogu biti pogrešne jer ste ih donijeli kako ste najbolje znali u trenutku kada ste ih donosili.

Image Hosted by ImageShack.us


Ljubim Vas

Omeksivac

- 22:41 - Dodaj komentar (6) - Print - #

utorak, 09.10.2007.

Bontonton....ili barem nešto malo....

Danas ćemo se pokušati domisliti koji su to razlozi koji su nas doveli do stanja opsjednutosti kilažom, izgledom, naslagama na bokovima, celulitom na bedrima, šišmiševim krilima (moj omiljeni izraz za nadlaktice, zamislite kakve....)
Ako krenemo iz povijesti, iz shvatit ćemo jednu stvar: nekada davno pretili ljudi su bili vrlo, vrlo rijetki. Naravno, i onda su postojali, ali se uglavnom radilo o stvarnim hormonalnim poremećajima ili nekim drugim zdravstvenim problemima. Obzirom na rijetkost te pojave, debeli ljudi su u nekim plemenima bili obožavani i izuzetno štovani (ja bi tamooooo!!!).

Vremenom, pretilost ili debljina su postali vanjski znak moći, obzirom da su samo dobrostojeće, da ne kažem bogate osobe mogle doseći hranu koja im je omogućavala dobru kilažu. Radilo se naravno o većinom rafiniranoj, prerađenoj hrani, koju oni iz nižih slojeva nisu mogli nikako dosegniti i probati.

Danas je situacija potpuno obrnuta. Dokazano je da je debelih ljudi više među siromašnijom populacijom, nego među bogatijom.

Očito nam je dobra, zdrava, nerafinirana hrana postala pravi luksuz.
No, nije luksuz samo to. Naravno, veliki dio se svodi i na vrijeme i financije koje omogućuju brigu za sebe, prvenstveno vježbanje koje iziskuje neki financijski angažman. Može i bez toga, ali danas smo svakako postali robovi reklama, trendova, uobičajenog ponašanja zvijezda, pa nam je za fizičku aktivnost potrebna specijalizirana dvorana, oprema, tenisice i ništa ispod nekog standrada nije dovoljno dobro.
Rekli bi Ameikanci: NOOOOOT!!!

Sve je u našoj glavi i volji. Kao i uvijek.

Jedna od stvari kojoj je donekle i posvećen ovaj post se odnosi na kulturu jedenja. Nažalost, većina nas je suočena organizacijom vremena koja u nekom normalnom radnom danu omogućuje, većinom, jedan normalan obrok u toku dana sa obitelji i u miru. I to ponajviše već večeru, koja bi, znamo svi, po svim pravilima trebala biti najmanje energetski opskrbljen obrok. A ispadne obrnuto, naravno.

Svi smo mi suočeni sa kulturom jedenja uz put, gablecovanja kojekakve industrijske, konfekcionirane hrane, koju jedemo s nogu, uz put, iz kojekakvih salveta, folija, ambalaže. Konzumiramo ogromne količine hrane koja nema nikakvu hrandibenu vrijednost, barem ne u smislu pozitivnog balansa u bjelančevinama, ugljikohidratima i masnoćama, a vitamine i minerale, mikronutrijente, neću niti spominjati.

Bilo bi krasno kada bi kulturi jedenja, i samom postavljanju stola, samom užitku oko pristupanja hrani mogli posvetiti više vremena. Pa na kraju, i uživati u svemu, normalno, sa svojom obitelji.

Priznajte, rijetko se događa da postavimo stol onako kako bi nam se sviđao. I obroci kod kuće najčešće prolaze u strci, žurimo se napraviti još ovo i ovo i ono, zaboravljamo na lijepe običaje i pomalo i rituale koji su vezani uz posluživanje hrane i pića.

A trebalo bi otprilike ovako:

Na stol se stavlja lijepi stoljnjak, ukrašava se nadstolnjakom, te se postavljaju tanjuri sa razmakom od 60 - 70 cm praznog prostora, kako bi svi imali dovoljno mjesta i prostora za nesmetano uživanje za stolom. Tanjure treba staviti tako da su svi podjednako udaljeni od ruba stola, te da su obje strane stola postavljenje simetrično.
Na veliki plitki tanjur se stavlja prostirka, te, za početak se postavlja tanjur za predjelo. Ili, pravilo je da se na taj veliki tanjur, koji se ne miče, postavi tanjure tako da je na vrhu onaj koji će se prvi koristiti.

Image Hosted by ImageShack.us


Isto pravilo vrijedi i za pribor za jelo: postavlja se tako da je s vanjske strane uvijek postavljeno ono koje se koristi prvo. Uz tanjur se postavlja pribor za slana jela, a ispred tanjura se postavlja pribor za poslastice. Noževi se stavljaju uvijek sa desne strane tanjura, sa oštricom okrenutom prema tanjuru, do noža žlica sa vrhom okrenutim prema gore. Sa lijeve strane ide vilica, također sa vrhom (ili šiljcima, kako vas volja) okrenutim prema gore.
Čaše se stavljaju uvijek sa desne strane tanjura, a ubrus sa lijeve strane.

Rijetko ovo više doživljavamo. Jako rijetko. Sudim po sebi, prosječnoj zaposlenoj hrvatskoj ženi, koja za vratom ima djecu (ne u pogrdnom smislu, naravno), posao, i još puno toga drugog. Oni koji žive sami - pa njima se valjda ne da na takav način uživati u ritualima. Ima jednostavnijih načina ( i opet sudim po sebi i nekim drugim, davnijim danima). Recimo, sjest pred televizor, ili pred računalo, i polako tamaniti gomilu hrane, ne primjećujući koliko toga u stvarnosti i nestaje u toj psihičkoj odsutnosti.

A kažu, da odvojimo više vremena za ono što nam je nužno potrebno, za hranu i ranjenje, da bi jeli kvalitetnije, raznolikije, manje bi se debljali i bili bi - zadovoljniji.

Možete li u to vjerovati?

Kakva su vaša iskustva?

Jeste li o tome razmišljali?

Voli Vas sve Ledena

- 00:18 - Dodaj komentar (15) - Print - #

srijeda, 03.10.2007.

Moje tijelo nije koš za smeće ! Iliti upoznavanje…

rolleyes

Dragi moji,

Kao što je Ledena već najavila od ovog tjedna družiti ćemo se četvrtkom. Kada smo dogovarale ovu prvu temu složile smo se da je najbolje početi sa osobnom pričom o gubitku kilograma (ipak je to bit Karakter kluba). Da se malo bolje upoznamo…

Image Hosted by ImageShack.us



Priča o tome kako sam dobila suvišne kilograme poprilično je jednostavna, ali je zato ona o gubitku puno kompliciranija. Počelo je nakon intimne traume, nekontroliranim prejedanjem kojeg nisam bila ni svjesna. Umjesto u vinu tugu sam utapala u čokoladi (poznato, zar ne?) i u godinu dana nakupila 13 kg. U toj fazi meni je bilo svejedno… vagu nisam imala pa se nisam ni vagala, ali slučajni susreti sa obitelji i prijateljima bili su poprilično neugodni.
„ Pa na što ti ličiš?“ i „Kaj se tebi dogodilo?“ bili su uobičajeni komentari.
Kada sam se na kraju tog radnog ljeta pokušala uvući u stare hlače i košulje br.38 ostala sam i sama zatečena… stare hlače nisam mogla uopće spojiti u struku kako bih ih zakopčala ( razmak je bio barem 10cm rolleyes )

I što sad? Prvi put u životu bila sam službeno debela. A osjećala sam se i neugledno i ružno. Nakon nekoliko mjeseci apatije i pokušaja da se saberem i krenem na dijetu donijela sam odluku, a zapečatio ju je poziv u obližnju teretanu:
-„Što je najbolje za topljenje 10-tak kg masnih naslaga?“-
-„ Mi vam imamo workout treninge. Aerobni trening, radi cijelo tijelo pa se i mršavi!“.
I Omekšivač je upisana na trening. Tri puta tjedno od 20:00-21:00. Odlazak na aerobik tretirala sam kao i odlazak na posao. Automatizmom, bez kalkulacija i traženja izgovora, kao što svako jutro idem raditi, tako sam pon, sri i pet u 19:30 spremala stvari i pravac teretana. Bez razmišljanja. Nikako drugačije ne bih se natjerarala na redovite odlaske. …. Kada tražim izgovor onda ga i lako nađem.

Image Hosted by ImageShack.us


Dakle počela sam vježbati redovito ( to je ok), umirati od muskulfibera ( i to je ok jer znači da mišići rade), ali i dalje sam se pretrpavala čokoladom i sličnim smećem što nas vodi do problema br.2.
Zašto se ubijam u teretani da bi potrošila 300 cal kada nakon toga pojedem čokoladu od 500 cal.??? ( u ovom trenutku sam sama sebi izrekla malo teže uvrede).
Svi su pričali o UN dijeti pa je i Omekšivač krenuo na UN dijetu. I bila na dijeti punih 20 dana, a onda sam se poželjela ubiti u namirnicama kojih sam se odrekla tih 20 dana. No mjesec dana vježbanja i malo dijete skinuli su 4 kg ( malo, ali čovjeka veseli sretan ). Odustajanje više nije imalo smisla.
U prehranu sam sama uvela pravila kojih sam se mogla pridržavati: izbacila sam ulje, krumpir, tijesto ( osim integralne riže), kruh, crveno meso, namaze. Čokoladu sam zamijenila crnom čokoladom jer ona ubija želju za slatkim.

Sljedeći korak je bio plivanje. Počela sam odlaziti na bazen ut i čet . istim onim automatizmom kao i za aerobic, dizala sam se ujutro, oblačila badić i pravac bazen. I to natašte. Ujutro su rezerve glikogena u mišičima male pa se vježbanjem odmah počinju trošiti masne zalihe (ovo je moja mantra sretan). Dani su prolazili… (pon, sri, pet aerobic, ut i čet plivanje), kilogrami se topili, a mišići oblikovali. Polako, ali sigurno!
Sjećam se da sam skakala po stanu kada sam opet uspjela zakopčati one stare hlače sa početka priče, a trenericu sam htjela izljubiti ( D. hvala ti kiss ).

Sada kada čitam sve ovo čini mi se jako jednostavno, ali kao što svi članovi K.k. znaju nije bilo ni približno jednostavno. Boriš se sam sa sobom, sa željom za hranom, s odlukom da nešto pojedeš ili ne pojedeš, sa krizama, odustajanjima i prežderavanjima, ali ako ustraješ trud se itekako nagrađuje.
Na more sam otišla 15.07. sa 61 kg, bez grama celulita ( anticelulitne kreme i plivanje thank you !), malo guzom, oblikovanim mišićima i samopouzdanjem bez granica.
Ironija cijele situacije, ali i najvažnija stvar koju sam naučila je slijedeća: prije debljanja imala sam 61kg., i nikada nisam bila zadovoljna onim što vidim u zrcalu. A kada je vaga pokazala 74 kg., silno sam željela opet izgledati onako dobro kao sa 61 kg.??!

Image Hosted by ImageShack.us


Zdravo tijelo je dar kojeg treba naučiti održavati i voljeti, a ne koš za smeće u kojeg ubacujemo junk food.

Ljubim vas

Omekšivač

- 22:45 - Dodaj komentar (25) - Print - #

0

Rujan 2008 (1)
Studeni 2007 (1)
Listopad 2007 (9)
Rujan 2007 (5)
Lipanj 2007 (2)
Svibanj 2007 (8)
Travanj 2007 (24)
Ožujak 2007 (32)
Veljača 2007 (31)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off





AJMO SKUPA?

Ovo je blog svih blogerica i blogera koji žele temeljito promijeniti svoj život ili samo kreću, recimo, na dijetu od... recimo...
BAŠ DANAS!

PRIJAVE ispod zadnjeg, najnovijeg posta.

Pišite nam na:

karakterclub@gmail.com
karakterclub1@gmail.com

Vaše priloge šaljite kao attachmente u Word formatu.


NE PROPUSTITE NAŠU ARHIVU:





UN dijeta
- link

Forum o UN dijeti - link

Drugih 90 dana - link

Recepti Karakter kluba - link



88 ČLANICA KARAKTER CLUBA

Wanda
Lorraine
101 dalmatinka
Nessa
Mala Mu
Malena
Žena s Balkana
Angie
Rahatli
Božica trenutne sreće
Podloga
Daisy Dee
Ledena
Demjan
Rubia
Neni iz bajke
Mama Bahama
Pupak svijeta
Zezalica
Tyche
Red Sonja
Zvrk
wizard lady
Klodica
Sabivena
Atlantik
Vesna
The one
Lafica
Kad kokica pukne
Ivette
Princhipessa
morfin@
Jana
Tedica
Archie The NeZaSiTnA
Tonkabest
Lina-ina
Suncokreta2
DabRicA
tenkgirl
sve za zdravlje
meredith_sa
Luki
mala debeljuca
studentica
YT
Duda
Brevis
Sarajka_djevojka
Bugenvilija
hellion
Kornati53
Windfucker-in memoriam
tAjNe JeDnE wJeShTiCe
Sultanija
trudnica na kvadrat( a nije trudna:))
*pupa*
Roxy6
Dream girl
bise
stella
tanjevka
Bezazlena
kao da je važno
Louise1
omekšivač
modri odsjaj
otherside2
piplica
M.aktualije
Simboli
Tender
Doda
bbw44
MiniMaxine
jg007
Distortion
odlucila sam smrsaviti
Ni na nebu, ni na zemlji
Lafica
Angelina
Carolica
maala
bez karaktera
kia85
kravica(:
Isabel
Andja24
Aura
Kaja

9 ČLANOVA KARAKTER CLUBA

Miško
Ribafish
Holyfighter - vuk samotnjak
Izazov
Sadistico Shy
BMI 37
Dragi Moj Junac
Shinzo
Bez!Komentara
... i ne zamjerite im ako su zli u postovima ili komentarima, jer oni su na dijeti smijeh i jebeno su ponosni na sebe zbog toga!


ČLANOVI RADI ČLANSTVA I POTPORE

Lipa Mare
Penellope
Ljelja
Rudarka
Juliere
brod u boci
...Jani29...
Gali
Orange Boy
tratinchica
Kirshna
Silvija4
Likma
CHOCO
Majstorica
Amberka
loveaddict
Florena
Big mamma

PRAVILA:

1. U klub se primaju samo oni članovi koji zaista imaju višak tjelesne mase. Dakle, to se ne odnosi na one koji su npr. visoki 175 cm, imaju 55 kg, a žele smšaviti na 45. To znači da ne primamo one koji su debeli u glavi. Kod nas se cijene cice i guzice!




Webdesign: T-MARK

Header: RUBY









Number of online users in last 3 minutes Number of online users in last 3 minutes






Free Website Counters












































































































































































































eXTReMe Tracker

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se