subota, 24.03.2007.

Gost-urednik subotom: Studena

Mens sana in corpore sano

Vjerujem da je ova rečenica, zdrav duh u zdravom tijelu, svima poznata, ali rijetki se zamisle nad porukom koju nosi. Bez panike, nemam namjeru filozofirati, ali bih rado da ovaj post promatrate upravo kroz tu izreku jer, ne tako davno, jedan moj post o besmislenosti držanja dijete izazvao je među vama burne reakcije, pa mi se učinilo dobrom idejom odazvati se pozivu Ledene i Wande i objasniti moj stav.

U ovom postu nećete naći čarobnu formulu jer ona ne postoji, ali možda vam poneki savjet pomogne na vašem putu za zdraviji život, meni je u svakom slučaju pomoglo.

Prije nekih par godina moja sportaška karijera je završila zbog težih ozljeda. Slijedila je godina koju sam provela uglavnom po bolnicama i rehabilitacionim centrima, a uprkos svim fizičkim mukama apetit je ostao kakav je i ranije bio: za dva tegleća konja, što nije problem kad se trenira 6 dana 4- 8 sati, ali je itekakav problem kad dane provodiš u krevetu, stolici ili u najboljem slučaju na stolu za masažu. U tih godinu dana uspjelo mi je napucati preko 20 kila, a bilo bi ih i više da nisam počela smanjivati porcije.

Po povratku kući najprije sam se bacila na traženje neke uspješne dijete. Pa druge. Pa treće. Kile su nestajale, ali kad bi dijeta prestajala, a ja se vratila staroj prehrani (iako količinski smanjenoj), vraćale bi se još većom brzinom plus još koja pride, famozni yo-yo efekt.

Moja dugogodišnja prehrana bazirala se na ogromnom unosu ugljikohidrata iz kojih tijelo izvlači energiju potrebnu za sportske aktivnosti. Kad sam prestala sa sportom, nastao je višak (ugljikohidrata) koji je tijelo vrijedno preradjivalo u masne stanice: potpuno normalni proces. Moje tijelo i moja psiha radili su ono na što su se navikli. Da je takve navike teško mijenjati, doživjela sam na vlastitoj koži, iako, kao sportašica, znam što je disciplina i ustrajnost, trebalo mi je punih dvije godine da se oslobodim starih navika, odnosno da moje tijelo i moju svijest naviknem na promjenu koja mi je vratila staru kilažu. Naravno da i ja ponekad variram (božićni praznici) s kilama, ali znam si "bezbolno" pomoći jer sam našla načine koji mi odgovaraju, koje moje tijelo i psiha ne smatraju činom mučenja. Tim želim reći da ono što meni odgovara ne znači da će i vama odgovarati, ali to ne znate dok ne pokušate.


Kako funkcionira dijeta



Svi bi mi htjeli da se to što želimo dogodi odmah, po mogućnosti još jučer, po nekim zacrtanim pravilima. Zato su dijete popularne jer daju osjećaj reda, osjećaj da se situacija drži pod kontrolom, osjećaj toliko potrebne discipline...i redovito ih prekidamo jer se psiha buni protiv nametnutog, a tijelo ne prihvaća unos strogo kontroliranih namirnica. Navika je jača od želje koja nema pravih temelja.

Stalni pokušaji držanja kojekakvih dijeta je opasna igra koja rezultira kaotičnim metabolizmom, kroničnim stresom, bolestima kože, a u težim slučajevima i štitnjače, poremećajima hormonalnog sustava, a na kraju i teškim depresijama.

Sama riječ "držati" znači privremenu radnju, kad tad moraš "pustiti" i tu leži cijeli problem.

Od početka do kraja bilo koje dijete tijelo i psiha su izloženi stresu. Naglim oduzimanjem namirnica na koje je tijelo naviklo, a time i "zadovoljstva" na koje je psiha navikla, tijelo uključuje "stand-by" modus. To znači da, i kad preživite cijelu torturu do željene težine, onog trena kad prestanete sa zadanim programom i vratite se staroj prehrani, bez obzira na količinu, tijelo se doslovce "baca" na svaki gram viška masti i ugljikohidrata i pretvara ga u masne stanice. To je potpuno normalan proces, jer tijelo definira glad kao neprijatelja i uz jaku podršku psihe, nastoji pobijediti tako što osigurava rezerve.

Znastvenim rječnikom: hipotalamus, koji nadzire sve životne funkcije u tijelu (temperaturu, srčano bilo, krvni tlak, glad, žeđ., emocije i motivaciju), prima informacije preko hormona. Leptin je hormon koga produciraju masne stanice u tijelu, a odgovoran je za kontrolu apetita. Skidanjem kilograma nestaju masne stanice, a s njima i njegova produkcija. To nije problem ako tijelo ima vremena naviknuti se na tu promjenu, što u slučaju držanja dijeta, na žalost, nije slučaj, pa nedostak leptina osim što uzrokuje nekontroliranu glad, pokreće cijeli lanac poremećaja. Tijelo je u stresu, a stres potiče prekomjerno lučenje hormona koji potpomažu u gradnji masnih stanica, dok se hormoni koji pomažu u izgaranju, povlače. Cijelim procesom upravlja hipotalamus nastojeći tijelo i psihu osloboditi poremećaja, a nije teško pogoditi da često ponavljanje ovakvih stresnih situacija donosi zbrku koja ostavlja trajne posljedice.

Hormoni su jedan od najvažnijih čimbenika u održavanju tjelesne težine, ali oni zaslužuju poseban post koji ću rado napisati ako postoji zanimanje.

Nisam upoznata s UN dijetom, niti me interesira kako i zašto djeluje. Ono što mene zanima jest prehrana, a čitajući recepte zaključujem da ste na dobrom putu u mijenjanju prehrambenih navika. Ipak, veliki nedostak vidim u režimu koji ta dijeta nameće, kao uostalom i sve dijete.

Liberalniji, a time opušteniji (čitaj bezstresni) način jest proučiti prehrambenu piramidu i nastojati se držati pravila o pet obroka dnevno.



Naravno da je i tu potrebno prilagodjavanje individualnom tipu, nismo svi isti. Netko ne voli ribu, drugi pak imaju problema sa žitaricama, ali jedno je sigurno: voda i nezasladjeni napici su temelj prehrane, a šećer i masnoće (naročito životinjskog porijekla) treba što manje konzumirati. Uz to je idealno jedan dan u tjednu pretvoriti u voćni dan, ali i dva dana u mjesecu takodjer imaju učinak. Tijelo će vam također biti zahvalno na povremenom "kompletnom čišćenju" koje se provodi jednom u 3 ili 4 mjeseca posebnim tjednim kurama, ali to su stvari kojih ćete biti svjesni tek kad prihvatite, fizički i psihički, odluku o promjeni dosadašnjeg načina prehrane.

I ova piramida, baš kao i hormoni, zahtjeva detaljnije objašnjenje (vrste ulja, šećera, skrivene masnoće, vitalne tvari, začinsko bilje i začini, namirnice koje nas čine sretnima, a nije čokolada itd...).


I opuštanje treba naučiti



Problemi s viškom kilograma nisu uvjetovani samo lošom prehranom. Žene naginju tome da utjehu nalaze u hrani (što smatram još uvijek ugodnijim od muškog načina utjehe-alkohola), ali kad posljedice utjehe postanu vidljive, a traperice preuske, izgovor u stilu "frustracija je kriva" nikome ne pomaže, tim više što prvotna frustracija, ne da nije nestala, nego se multiplicirala sa svakim dobivenim kilogramom.

Što će reći da se promjena ne odnosi samo na hranu, već i na način kako postupate sa sobom. Nije greška, ne govorim o tome da se vi mijenjate, već da promijenite odnos prema samoj sebi.
Svima je poznata shema po kojoj imamo vremena za sve i svakoga, samo ne za sebe.

Uzeti 10 minuta dnevno, samo 10 minuta i provesti ih sam sa sobom je početak svih promjena. U tih 10 minuta pružit će te svom tijelu, svjesno, priliku da se opusti.

Najbolja metoda je opuštanje, odnosno treniranje muskulature po Jacobsonu, vrlo efikasna i jednostavna metoda koja vam pomaže da postanete svjesni svog tijela, odnosno prepoznate naznake stresa i na vijeme ih uklonite.
Svjesna sam da majke i to zaposlene majke, imaju najviše problema s tim pojmom slobodnog vremena, jer njima je dijete/obitelj na prvom mjestu. Ali i ta djeca će više uživati s odmornom, uravnoteženom i dobro raspoloženom mamom, nego uvijek umornom i često razdražljivom.

I opuštanje se uči, a vjerujte mi, nema ljepšeg nauka. Za početak, naučite sjesti dok jedete. Nema TVa, nema telefoniranja, nema crne kronike, pa ni bloga. Jesti i biti toga svjestan, velika je promjena, ne samo što tijelo u miru celebrira namirnice, već i zato što postajete svjesni važnosti tog čina. Interesantna je činjenica da si za odlazak na WC mirne duše uzimamo vrijeme, ali vrijeme za miran obrok ignoriramo.

Vjerojatno ste uočili ponavljanje riječi "svjesno". Ne činim to zato jer mi je vokabular osiromašio, već zato što je ta riječ ključ koji će vam otvoriti vrata boljeg svijeta. Postati svjestan važnosti prehrane, važnosti harmonije psihe i tijela, svjestan svog tijela i njegovih potreba, pruža vam osjećaj sigurnosti, osjećaj mira, a time i kontrole, upravo ono što bezuspješno tražite u dijetama, bezuspješno, jer to što tražite, ustvari sami posjedujete.

Gimnastika i uopće kretanje, nezaobilazan su čimbenik u tom procesu. Na žalost, susrećem jako puno žena koje si nepromišljenim treniranjem nanose više štete nego koristi. I ovdje vrijedi zakon individualnosti, ne slijedite slijepo trendove, već nastojte pronaći vježbe koje vam odgovaraju, a da bi to postigli morate, eto nas opet na početku, postati svjesni svog tijela i njegovih potreba.

Prije nego me svjesno pošaljete k vragu, otkrit ću vam da se ta veza s tijelom najbolje pronalazi kroz tradicionalne istočnjačke vježbe kao yoga, tai-chi ili qigong. Znam da nemaju svi mogućnost pohadjati kurs yoge, ali onima koji to mogu preporučila bih da se ne lišavaju tog iskustva. Vježbe yoge unose ravnotežu i sjedinjuju tijelo, dušu i svijest, a time i toliko potreban unutarnji mir.

Tai-chi i qigong djeluju po istom principu, jačajući QI (vitalnu životnu energiju), iako postoje razlike, ali i to zahtjeva posebno poglavlje. Jedno je sigurno: pomoću tih vježbi postajete svjesni svog tijela, svojih potreba, pogrešaka i one vam pomažu da te potrebe pravilno protumačite,a greške ispravite.