ponedjeljak, 19.03.2007.

A kakvi ste vi u kuhinji?

REZULTATI NATJEČAJA

Natječaj za subotnjeg urednika je završen i, nažalost, nismo se nikako mogli odlučiti samo za jednu osobu, koja bi iznijela tu obavezu redovito. Što ne znači da među vama nema dovoljno kvalitetnih i zanimljivih potencijalnih suradnika. Dapače.

Zato smo odlučili promijeniti koncepciju subote i otvoriti vrata svim ljudima dobre volje koji mogu pridonijeti savjetima i prilozima u vezi zdravlja, zdrave prehrane, zdravog života i u konačnici i zdrave i sretne obitelji.

Pozivamo vas da nam pomognete da budemo još bolji i zanimljiviji. Ako se osjećate dovoljno vješto da nam poklonite zanimljivu subotu sa dobrim postom, ili tek pokojim receptom koji, za sada, još mora pratiti meni naše UN-ke, pišite nam.

Prošlu subotu posao je sjajno odradila naša vjerna gošća, Ljelja, i još jednom joj se ovim putem zahvaljujemo na tome. Za ovu subotu termin je već popunjen. S ponosom vam najavljujem našu slijedeću subotnju urednicu, inače meni jako dragu blogericu, Studenu, koja će nam jamačno pokloniti lijepi subotnji post.

Računamo na svih vas. Prijavite se na vrijeme. Recepti, postovi, dobri linkovi, zanimljivi osvrti… sve je dobrodošlo! Dakle, samo naprijed!



No vratimo se mi na temu dana... kakvi ste mi u kuhinji?

Jeste li vi od onih koji mrze kuhanje i kuhaju samo zato što moraju, ili je kuhanje čarobni ritual i pravo malo carstvo okusa i mirisa u vašoj oazi mira? Je li vam kuhanje noćna mora i mrska, omražena čak obaveza ili, naprotiv, čisti užitak? Jesu li vaša jela tako loša da ih ni kućni ljubimci neće, ili se već iza tanjura obične tjestenine sa vašim umakom uzvikuje o-la-la!?

Obožavam kuhati i dobro kuham.
Zlobnici će sad reći: Da, zato i jesi na dijeti.
No, nisam zato.
Ima više nekako veze sa papanjem, a manje sa kuhanjem, vjerujte mi. Zavidim kuharicama koje ne probavaju hranu dok kuhaju i samo na osnovu mirisa znaju kad je jelo gotovo i kako je začinjeno. Jedini pokazatelj za mene je moje nepce. Ili je ili nije.

Ima li života na dijeti?... jednom se otprilike nešto slično zapitao i naš Ribafish, u teškom očajanju na početku dijete. O, ima, ima, i svaki dan je sve lakše. Kad uz to još uzmemo i polet koji nas sve više drži, sve se čini lakšim. Oni članovi kluba koji su već gotovi sa dijetom, znaju da je ova žrtva imala smisla. E, sad treba pametno dalje. Tako da se nadamo da se naš Ribafish neće olako baciti na pivčine već slijedeći vikend.

Sve je ljepše zajedno, kako bilo da bilo. Pa i kuhati je sada nekako ljepše, ne čini li vam se? Ne znam je li to zbog onih ženskastih đireva (nek mi se ne uvrijede sad moji dragi muški članovi, od kojih i dalje očekujem ne samo priloge, već i da nam ulete kao gost urednik u subotnjem terminu) sa razmjenama recepata, koji su uz to i zdravi, ili je to jednostavno činjenica da ovaj put pričamo o gotovo bezgrešnim namirnicama... ali lijepo je ovako zajedno i gotovo!

Kako bilo da bilo, kuham dobro. (klap! peti put!) Ali stvarno je istina. U stanju sam se uvaliti u pripremu bilo kojeg jela, sklona sam eksperimentima i uvijek sam spremna za nove recepte. Zaista znam napraviti ručak ni od čega. Problematična su mi ipak moja djeca po pizanju povrća i taj me dio malo ubija, ali na raznorazne trikove ipak im uvalim svašta nešto korisnoga. Nastojim im kuhati hranu koje vole, a koja nije redovito i najzdravija, pa tu dolazi do pravih kompromisa. No ide to već nekako. Ne tako kako bih željela, ali ipak da. Sjećam se kako mi je stariji mali, kad bismo ručali pečeno meso ili pizzu ili pohano, rekao: mama, u zadnje vrijeme puno bolje kuhaš od kad mi ne uvaljuješ povrće, juhu i priloge. To mi je bio najveći alarm da sam im popustila. Povrće i juhe su odmah doletjeli na meni u većim količinama.

Nisam nešto sad bajna za kolače, priznajem. Ljubomorna sam… naprosto sam ljubomorna na žene kojima fini, sitni kolačići idu od ruke. Ja, žena od malog milijuna najraznovrsnijih talenata, velik dio kojih se odnosi na čisto hedonističke momente, za kolače sam truba. Opća propast. Katastrofa. Sramota.

Imam nekoliko oprobanih vrsta kolača, koje uvijek pripremam i nesklona sam eksperimentirati, bar što se kolača tiče. Moji kolači su oni tipa «red ovog red onog», upustit ću se i u tortu lakše izvedbe, biskvitna tijesta, kolače tipa «čaša ovog čaša onog»… al nemoj mi, brate, uvaljivati ni pod razno kreme koje se rade na pari ili one u kojima brzim miješanjem izbjegavate grudvice. Da ne govorim o onim finima koji se trebaju «samo posušiti u pečnici». Moje «sušilo» ih pregori do nejestivosti. Bjež' od mene sa tim kompliciranim receptima!

Također i minjoni, kiflići, rošćići ovi ili oni –ćići. BOJIM SE svih deminutivnih kolačića koji se pojedinačno ukrašavaju i izrađuju. Prizivaju u meni samo otužne uspomene na moje neslavne trenutke u poslastičarstvu . Definitivno, nikad od mene Vinceka.

U kuhinji možeš eksperimentirati i improvizirati. Kod kolača baš i ne. Nemali broj puta me prstohvat ili šakohvat ovoga ili onoga u receptima za kolače koštao deserta. O jadu zbog neuspjeha da i ne govorim!

Dakle, kao što već rekoh, za kolače sam truba, ali zato obožavam kuhati.
I ne znam… ubijte me, ali… ne znam kuhati a da ne uprljam barem deset stvari viška. Mrzim one pedantne domaćice što oblože okolni prostor štednjaka sa krpicama, papirima, novinama… odma' su mi te sumnjive. Kod takvih se nikad najela nisam!

Ali zato one simpatične, kreativne kuhinjice, sa dobro raspoređenim radnim plohama po kojima se vaša raspjevana i rasplesana domaćica razmahala (i sve uprljala), ali iz čijih se lonaca širi zamamni miris i sve vam nekako miriše na to da ćete tu dobro jesti… e, kod takvih ja volim jesti! Tamo ja idem rado.

Jasno, nisam se rodila sa kuhačom u ruci i sve do studija nisam imala pojma niti o tome kako se poprže dva jaja na oko, a kamoli neke kompliciranije stvari. Iskustvo je ono što će vam dati određenu rutinu i brzinu, ali daleko važnija od iskustva je dobra volja. Ništa bez toga.

Otišla sam na studije sa Dalmatinskom kuharicom Dike Marjanović Radice, koja je za mene bila u rangu Enciklopedije s velikim E. Ta mi je knjiga bila malo remek djelo s ondašnje perspektive (možda najviše zato što nisam imala pojma niti šta znači propirjati ili izdinstati, a kamoli tek blanširati, flambirati ili gratinirati). Malo sa Dikom, malo sa mojom majkom, koja je uistinu sjajna kuharica… upustila sam se u svašta. I pri tom doslovno i mislim SVAŠTA.

Doduše, Dika je, istini za volji, ista ona koja je napisala i «biserne mudrosti» tipa:

‘Svaki rad je olakšan ako je promišljen i svrstan u ispravan redoslijed. Kako domaćice i osobe koje pripremaju hranu ne bi trebale u taj posao utrošiti vrijeme, u ovoj je knjizi iza svakog recepta napisan plan rada.'

'Zdrav čovječi organizam je najsavršeniji mehanizam na svijetu, u kojem se obavljaju sve funkcije najvećom točnošću ako mu se dade ona hrana u kojoj se nalaze one čestice koje su mu potrebne za vršenje funkcija i razvitak.'

'Za djecu je alkohol opasan otrov. Ona koja ga uzimaju teško pamte zbog nenormalnog rada stanica u mozgu, teško uče i nemaju razvijen osjećaj dužnosti. (...) Iznemoglim osobama propisuje liječnik male količine aklohola (konjak) kao lijek.'

'Omladincu je dovoljno 60 dkg kruha i pol litre mlijeka na dan, a omladinki iste dobi 30 dkg kruha i 4 dl mlijeka. (...) Izvrsna hrana za omladinu je grah, koji se može davati tri puta na tjedan.'

'Premasna hrana također ne odgovara umnom radniku, jer mast ne djeluje dobro na mozak. (...) Mješovita hrana bez oštrih začina i dražila najbolje je jamstvo za ustrajan rad i stvaralačke sposobnosti.'

Bokte, da je jadna Dika saznala tek za sve one E-ove i štetne sastojke iz Ledeninih postova…

Danas na tržištu imate cijeli niz izvrsnih kuharica i priručnika o kojima ćemo više govoriti u jednom od naših slijedećih postova. Držim da svako od nas treba imati svoju «kuharsku enciklopediju), sa samo vašim mrljama od umaka, krema i variva po njoj. Moja je Dika. I nije najbolja, sigurno, ali sam sentimentalno vezana nekako baš za nju, pa eto. Jasno da sam recepte prilagodila i u njima nikad neće biti svinjske masti, primjerice... ali osnova je jako dobra. Napomena: malo ipak preteška za početnika. A apsurd svega je taj da su Diki baš recepti za kolače odlični. Te stranice su mi, jasno, daleko najčišće


GOSTI… I ONI NENAJAVLJENI ISTO

Apsolutno noćna mora svake domaćice su nenajavljeni gosti.
Znate ono kad vam dragi drekne sa vrata: Draga, imamo goste!
…a vi ne samo da ste u svom najgorem kućnom izdanju, što se strateški da riješiti brzopoteznim odlaskom u kupatilu u kojem ćete se oplahnuti, promijeniti u čistu trenerku i u tri poteza četkom za kosu i s malo rumenila na obrazima uraditi ženu od sebe… ne, ne, ne… Govorim o puuuno gladnih gostiju na vratima vašeg doma naprama kojih stoji vaš prazni frižider.

Ne, ne, ne...u ovom postu nećete saznati kako u tri minuta riješiti taj problem.

Možda ćete, ako to već niste naučili, jedino poslušati savjet potpisnice ovih redova i najstrože vašem dragom zabraniti te situacije. Zaprijetite mu se… ne znam… s mjesec dana odbijanja seksualnih usluga (što možda i nije pametno, jer štetite sebi), s odmazdom tipa shoppinga od kojeg će njegova kartica doživjeti stresno stanje, tipa da će on čuvati djecu dok vi budete bančile sa prijateljicama slijedeći vikend, tipa… ne znam čega sve ne, al da bude uvjerljivo!

Ako baš ne možete nikako izbjeći nenadane goste, ne filozofirajte sa kompliciranim jelima. Oni, u najvećem broju slučajeva, ne dolaze vidjeti znate li vi napraviti palačinke u šatou, ili kako radite domaću majonezu, nabujke, složence, pjenice od ovog ili onog…

Idite na sigurnu kombinaciju, tipa juhe, mesa ili ribe pripremljenih ili na naglo, s malo ulja, na teflonu ili na roštilju, sa jednostavnim prilogom i salatom. Tjestenine su uvijek bingo rješenje. I ako niste u stanju izvesti kolač u pola sata (ili kao optional: kupiti ga u obližnjoj pekari) preskočite ga, zaboga! Ne komplicirajte sebi život! Idite na uvijek ukusnu voćnu salatu od sezonskog voća ili na raznovrsno svježe sezonsko voće.

Raspitajte se kod vaših prijateljica. Postoji cijeli niz mjesta gdje možete uštedjeti na vremenu i postići , u kombinaciji sa onim što doma imate i napravite, savršeni ručak. Već se naveliko naručuju domaći kolači i torte i svaka od vas već ima jamačno svoje kanale. Nije smak svijeta ako nemate doma roštilj. Za jako male para možete pripremiti vaše meso, začiniti ga i odnijeti ispeći čak na pravim drvima, primjerice. U Splitu takva usluga košta svega 10-ak kuna i dostupna je na nekoliko mjesta.


OPREMLJENOST KUHINJE

Koliko je dobra vaša kuhinja? Jako je bitan raspored kuhinje, njena funkcionalnost i iskorištenost prostora. Susrela sam se sa sjajnim malim kuhinjama u kojima možeš raditi čuda, i totalno nefunkcionalnim ogromnim kuhinjama, u kojima moraš jurcati s jednog kraja na drugi, jer je sudoper, recimo, na krivom mjestu ili jer je cjedilo na drugom kraju kuhinje.

Moja je skoro pa vrhunska, i prije desetak godina je izvedena u jednom sjajnom optimumu cijene i kvalitete, koji je i danas čini jako suvremenom, i zadovoljna sam baš po svemu… osim po jednom malom detalju: štednjak od staklokeramike.

Staklokeramika je izbor sa nježne i pažljive domaćice. One suptilne i gracilne sa samozatajnim pregačama od uškrobljene čipke.
Ne za mene.
Srce mi vene što nemam dobar stari špaher na kojem komotno mogu uhvatiti lonac sa hranom i dobro ga trest i vuć i drmat po površini ploče. Greška, da. Zbog koje sam moje vatreni temperament, bar po tom pitanju, morala ipak obuzdati.,. Da ne govorimo o tome kako sam naučila i kuhati a da mi hrana ne pokipi baš nikad, jer je to jednostavno smrt kad imate staklokeramiku. Ništa od vučenja, treskanja i drmanja loncem. Nažalost.

Jako je važno odabrati dobro posuđe. Nastojte da je svo vaše posuđe od kvalitetnih i zdravih materijala, perivo na visokim temperaturama u perilici i općenito vrlo jednostavno za održavanje. Ne morate imati porculan visoke kvalitete, pjeskaren, pa izbrušen, pa poliran, pa zapečen u ne znam sad koliko ono pećnica. Ali novi materijali tipa arkopala biti će sasvim dostojna zamjena. «Koliko para, toliko muzike» nije nužno deviza pri kupovini kuhinjskog posuđa.

Ne možemo svi priuštiti Zeptere, Lagostine, Aeternume i druge visokokvalitetne i ultraskupe marke. Ali da li zaista želimo imati doma one lonce u kojima hrana redovito zagorjeva ili ima čudnovati okus? Pa i ne baš. Bacite takvo posuđe i uložite u svoje zdravlje! Visokokvalitetni nehrđajući čelik rješenje je za sve vaše probleme, a ujedno i višegodišnja investicija. Ako ste skloni emajliranim loncima, dajte da budu barem bez oštećenja.

Znate li da posuđe loše kvalitete može znatno izmijeniti ne samo kvalitetu pripremanja hrane, nego i same hrane, o ukusu takve hrane da uopće ni ne govorimo?

S užasom se prisjećam jedne tavice, kod nas na otoku, koja je onako… taman za dva jaja, a u koju je 'ko zna koliko generacija naše obitelji pržilo jaja za večeru. Nikad slađa jaja što ta iz te tavice, koja su pri dnu hvatala finu koricu koju si temeljito strugao sa dna viljuškom (jasno da si je morao strugati, jer je glazura bila potpuno nestala!). Tek prije nekoliko godina sam se zamislila i zapitala 'ko zna koliko se toga nataložilo (bakterije included) kroz sve generacije Kuće Odvažnih. Od tada više ne jedem iz nje.


ŠTO MORAMO IMATI U KUHINJI

Ono što bi svaka kuhinja trebala imati… nužni minimum za svaku srednje veliku obitelj… svakako je bar jedan lonac srednje veličine (za umake, rižote ili brza jela).

Dalje, trebat će vam svakako i veliki lonac za juhe, variva, povrće, kuhanje tjestenine i slično. Odaberite lonac čiji rubovi neće prelaziti kuhinjsku ploču, jer ćete uzaludno trošiti plin ili struju, a lako bi vam se moglo dogoditi da hrana ostaje slabije kuhana po rubovima. Radije se odlučite na visočiji lonac, nego na širi.

Svakako će vam trebati par lončiča tipa onog za kavu, mlijeko i čaj.

Dalje trebat će vam i četvrtasta posuda za pečenje u pećnici ( po mogućnosti s poklopcem ali nije uvjet). Odlučite se za inoks ili za vatrostalnu posudu ili za emajliranu tepsiju dobre kvalitete.

Trebali biste imati i jednu povišenu tavu (za pečenje i prženje mesa, ribe, povrća i slično) s poklopcem i jednu nižu za jaja, palačinke i slično. Odlučite se za teflon ili ako mu niste skloni, opet za inox.

Pametna investicija je i kvalitetna vok tava, za brzu pripremu jela od mesa i ribe, povrća, riže i sl. Vok je uistinu sjajna pomoć u kuhinji. Nažalost, dobar vok je i dosta skup, ali sasvim solidne modele možete pronaći i već za nekakvih stotinjak kuna.

Već godinama koristim i express lonac s kojim se vrijeme kuhanja uvelike skraćuje, a pri tom se isparavanjem ne gubi na okusu i mirisu hrane. Zanemarimo one prestrašne priče o loncima koji eksplodiraju, opekotinama i tako to… ovo je ipak 21. stoljeće. Šanse da će vaš express lonac eksplodirati otprilike su isto toliko velike kolika je i vjerojatnost da ćete se opeći na vatri. Ako ste nemarni i neoprezni, zasigurno i hoćete.

Oni praktični reći će: OK, OK, OK, let’s cut the bullshit, a kol'ko je to love?

Paaa... može vas to doći jako skupo, ako ćete ići na marke, ali prošećete li se i napravite dobar “đir” po dućanima, mogli bistre se i ugodno iznenaditi. Ponuda je vrlo velika, baš sam nedavno jednom prijatelju pomogla da opremi kuhinju, i ima za svačiji džep po nešto. Ime nije nužno i oznaka kvalitete. Upamtite i to. A i manje zvučne firme sada nude određena jamstva.

Kako stojite sa kuhinjskim priborom?
Imate sve što treba ili nemate ni ovo najosnovnije? Volim vjerovati da imam sve, a onda otkačim od tuge jer nemam, recimo onu fantastičnu starinsku spravu za pasiranje stvari iz juha i umaka ili nož za rezanje tijesta koji nalikuje krojačkom valjku, ili aparatić za češnjak, ili onaj smiješni fancy mikserić za cappuccino. Kod njih , navodno, ima sve što treba .

Ma vraga... a di im je pasirka none Tone?!


KUHANJE JE APSOLUTNO "IN"

Kuhanje nije više samo noćna mora raščupanih i obavezama izluđenih domaćica, o čije se skute vješa brdo male, musave, gladne djece. Kuhanje nije samo obaveza. Kuhanje je, baš kao i sve drugo što radimo iz čistog zadovoljstva, čista LJUBAV. Ako kuhate s ljubavlju, i vaši ukućani će više uživati u hrani. Ako je spremate nemaštovito i preko volje, nemojte se onda iščuđavati zbog tih bezličnih lica vaših ukućana koji s vilicom satima prevrću isti komadić mesa ili zrno graška po tanjuru.

Snosite odgovornost za uloženu ljubav, u bilo čemu. Koliko date, toliko će vam se i vratiti. No, dobro, nije baš to uvijek tako, toga smo i svjesni. Vrlo rijetko se uloženo vraća, ali zašto se ne truditi? Tempo života je takav da nam luđački ritmovi jednostavno ne dopuštaju previše vremena za kuhanje. Ali dajte od sebe ono što najviše možete i kuhajte s ljubavlju.

Ljudi žele sve više naučiti kuhati, kuhanje je apsolutno "IN". U zadnje vrijeme u svijetu su pravi hit gastronomski tečajevi kuhanja, a u turističkoj ponudi pravi su hit posljednjih godina gastronomske ture po određenim područjima, koje uključuju i degustaciju i pripremu tipičnih jela iz tih krajeva. Ljudi ne žele fancy i bezlične restorane, žele probati tipične specijalitete i oplemeniti svoja saznanja o kraju kojeg otkrivaju kroz jedan vrlo stvaran aspekt. Možda se nećete baš sjećati svih detalja s vašeg putovanja, ali ćete se definitivno prisjetiti gdje ste dobro papali.

Naučite kuhati ukusno i brzo. Nije to sad neka tamo atomska fizika. Samo malo truda je potrebno. Znam da može djelovati frustrirajuće kad se slomijete cijelo jutro kuhajući, i onda vaša gladna horda «potaraca» sve u pet minuta. Ili kade primijetite da njihova lica preplavljuje najblaženiji izraz upravo onda kad jedu fast-food smeće. To vam vjerujem, da! Ali ipak se potrudite da sve bude ukusno i uz to i lijepo servirano. Ne dopustite da jednu u trku ili s nogom, ritual zajedničkog ručka (kadgod je to moguće) ipak je savršeni trenutak za okupljanje cijele obitelji.

Ugodite ipak vašim ukućanima, ne treba vam za to baš toliko dugo vremena koliko vam se može činiti. Planiranje je važan dio svega.
Hm, da.
I dobro improviziranje... kad se planiranje izjalovi.

Povrće i prilozi spremaju se relativno brzo. Čišćenje i pranje istog je ono što vas usporava. Obavite to dan prije ili jutro prije posla, da vas čeka sve spremno. Dok skuhate tjesteninu i operete salatu, možete riješiti bilo koji umak.


SMRZAVANJE HRANE

Nemate puno vrmena za kuhanje, a dobro kuhate?

Smrzavate li hranu? Jednom u svako toliko možete se uvaliti u kuhinju i skuhati umake, juhe, brudete, rižote za nekoliko puta. Jednom kad ih imate u zamrzivaču, najmanji je problem, dok se oni podgrijavaju, spremiti prilog od povrća, tjesteninu ili rižu i salatu uz njih. Jako je pri tom važno da skuhanu hranu prvo dobro ohladite, pa tek onda smrznete. Nipošto ne uvaljujte vrelu hranu u zamrzivač. U vrlo kratkom vremenu vaš će zamrzivač od slojeva leda počet nalikovat igluu, što je manje važno. U frižideru ćete imati nuklearnu bombu, nezdravu i potencijalno opasnu za zdravlje... što je daleko važniji podatak.

Izbjegavajte smrzavati tjestenine, rižu i definitivno krumpire, ne samo zato što im se ukus znatno izmijeni, već i zato što se pretvore u vodu i apsolutno imaju brašnasti ukus. O tome da to i nije nikako zdravo nećemo niti govoriti. Još se sjećam jedne savršene francuske salate koju sam smrzla (jednom i nikad više)… a kad se odmrznula, u puno bljutavo-žućkaste vode plivali su komadići jaja, graška i mrkvice. Jako dugo nakon toga nisam okusila uopće francusku.

Puno ljudi se zgrožava nad smrzavanjem. U svojoj sam kući nebrojeno putra nahranila one koji su se zakleli da u njihova usta smrznuta hrana ući neće. E, da, sve su znali da je «toč» kojim maste brkove spremljen prije par tjedana, ohlađen, smrznut i uredno odmrznut tog jutra. Jasno, ne možete baš sve smrzavati, ali dosta toga možete. I iskoristite to. Vrijeme je zlato.

Integralni kruh kojeg kupujem na drugom dijelu grada nije mi baš na ruku, a zaista je izvrstan. Možete čak i kruh smrznuti. Bitno je smrznuti ga svježeg i postepeno ga odmrzavati kad vam zatreba, najbolje na sobnoj temperaturi. Kad ga odmrznete u pećnici, previše se mrvi.

Iznimno je važno pravilno termički obraditi namirnice sa što manje gubitaka. Noviji renomirani proizvođači posuđa nastoje proizvesti posuđe u kojem bi se očuvale hranjive tvari u najvećoj mogućoj mjeri.

Sirova je hrana najzdravija i jasno je da se veliki broj kako vitamina, tako i hranljivih sastojaka općenito, gubi i kuhanjem i smrzavanjem. No ti su gubici pri termičkoj obradi hrane ipak ono čega smo svjesni. S druge strane, kuhana hrana je probavljivija i želucu ugodnija (jasno ako ne pretjeramo sa začinima od kojih će nam sutradan plamen izlaziti iz doslovno svih otvora na tijelu). Daleko su međutim veći oni gubici pri nepravilnom skladištenju hrane Tu govorim prvenstveno o smrzavanju namirnica. One moraju biti oprane, očišćene, po mogućnosti i kratkotrajno blanširane, ohlađene, pa tek onda smrznute. Pravilno smrznuta kvalitetna hrana konstantnije je i bolje kvalitete od nutritivno možda boljih, ali kvalitetom znatno lošijih namirnica, koje možemo naći na našim tržnicama.

Pri tom je jako važno da je plastično posuđe u kojoj ćete spremiti hranu apsolutno čisto. A pod tim ne mislim samo na prebrisavanje prašine krpom.


UKLJUČITE SVOJE UKUĆANE U KUHANJE

Kuhanje je relaksirajuće i opuštajuće i zaista može biti užitak. Uključite vaše ukućane u kuhanje. Iznenadit ćete se kako to može dobro izgledati, ako ih pravilno motivirate. Slijedeći put kad shvatite da se lomite po kuhinji, dok se oni vaši «mamutići» izležavaju lijeno po kaučima i zapravo ne rade ništa, natjeraju ih da dignu svoja dupenca i da vam se pridruže. Vjerujte mi da može biti jako zabavno.

Primjerice, daleko najbolja prijateljska okupljanja rade jedni moji dragi znanci: SVI pozvani kuhamo i spremamo hranu za ogromnim stolom nasred super opremljene kuhinje. Usput se razgovara o svemu i svačemu, a u datom trenutku se razgovor ležerno iz kuhinje prebacuje za na trpezu u kojoj su sudjelovali baš svi.
San svih snova.
A svi veseli, nasmijani, ugodno čavrljaju i pridonose jedinstvenoj i neponovljivoj atmosferi.

Ugodite svojim ukućanima ukusnim i zdravim užinama. Ako im date 10 kuna za užinu, kupit će jamačno nešto od junk-fooda. Masne krafne, sendviče ili kolače. Umjesto toga spakirajte im u prozirnu, prijanjajuću foliju ukusni sendvič od integralnog kruha, nemasne šunkice, mladog sira... uz to im stavite jogurt i voćku ili ocijeđeni sok od naranče. Moji su dečki danima "zvocali" zbog ovih marendi. Zašto oni moraju nositi sokiće u bočicama, rugat će im se prijatelji, šta će im jogurt... bla bla bla. A sad "zvocaju" kad se desi da od brzine ne uspijem pripremiti tako kompletnu užinu. Sve veći broj mama je počelo djeci slati takve užine. Probuđena svijest ili loš lokalni fastfood? Ne bih znala.

Em da, još nešto...Svakako ne zaboravite pripremiti užinu i za sebe prije posla!

HRVATSKI GOLI KUHAR

Vitez Pero Karapandža koji je nekad vodio sjajnu emisiju o kuhanju «Male tajne velikih majstora kuhinje» je prošlost, i koliko mi je poznato, Stevo negdje vani vodi super restoran (prosvijetlilo nam i Stevu u inozemstvu), a, nažalost, ni novih Olivera Mlakara, koji je Stevi bio izvrsna pratnja, mi više nemamo. «Kruške i jabuke» možda su maksimum kojeg ćemo mi vidjeti na našoj državnoj televiziji, a bezlični, dosadni i monotoni kuhari na lokalnim postajama su sve samo ne inspiracija. Jeste li ikad skuhali nešto što vam je preporučio takav kuhar koji tamo nemušto i nevješto lupecka loncima, a usput čita sa papira? Čisto nekako sumnjam u to.

Ali zamislite vrckavu, šarmantnu, duhovitu i izražajnu osobu koja samouvjereno, elegantno vlada dobro opremljenom kuhinjom, koja se čini njenim carstvom čula i užitaka... nije li to čak jako privlačan prizor od koje baš i nećete ostati ravnodušni? Bejbi, bejbi, ko te ne bi…

I Hrvatska treba svog golog kuhara. Ili kuharicu, zašto ne? Zašto ti projekti kod nas nisu prošli uspješno? Je li moguće da mi nemamo takvih osoba? Bar nekoliko ljudi kod kojih sam povremeno jela bilo bi sjajno u tome i nitko od njih nije profi kuhar. I nitko od njih, nažalost, nema vremena za posvetiti se uz svoje obaveze takvom projektu.
A šteta.
Ja bih prva bila najvjernija publika takvoj osobi.


KUHAJTE UDVOJE

Spremite romantičnu večeru ili ručak s vašim partnerom. Lako moguće da će hrane biti posvuda, ali u konačnici, jest ćete, bar to ne brinite, možda malo kasnije nego što ste planirali, ali ipak... A uz to će vaš kontakt biti još ljepši i bolji. Ne gnjavite vašeg partnera sad baš da s vama skuha svaki čaj, ali plodove mora, neku novu tjesteninu ili rižot, neki kremasti kolač ili voćnu salatu...mmmmm...

Pomidorica. Škampić. Prstić.

Bananica. Jagodica. Pupak..

Njam, njam, njam, mljac, mljac… i eto ti đavlića.


Današnji recept čest je na mom proljetnom i ljetnom meniju i nadam se da će vam se svidjeti. Nekima od nas će to biti ručak, ali ovo je ujedno i izvrstan prilog uz pečeno ili kuhano meso.

ZAPEČENO PUNJENO POVRĆE

Potrebno vam je nekoliko balancana (op. W.: patlidžani?), paprika i rajčica.



Izrežete balancane i paprike po sredini, a rajčicama samo skinite vrh. Očistite paprike od sjemenki. U jednu zdjelu stavite izdubljeno i sitno isjeckano meso balancana i rajčica (možete meso balancana i naribati na ribež za jabuke) i sok iz unutrašnjosti rajčica, (pazite da ostavite cca 1 cm ruba), kojemu ćete dodati malo maslinovog ulja, nekoliko velikih žlica krušnih mrvica , 2-3 režnja češnjaka, malo peršina, papra i Vegete (od sada reklamiramo i onu domaću, u našoj izvedbi).

Ovom smjesom napunimo izdubljene paprike, rajčice i balancane, složimo ih na namašćenu tepsiju i pečemo na temperaturi od 180 stupnjeva, sve dok meso balancana ne omekša, a na vrhu povrća se uhvati fina, rumena korica.

Poslužite uz sezonsku salatu. Meni je danas na meniju radić i endivija sa rotkvicama.