Ajme koliko tuge
Nina i Vedran
Teško preživljavam takve informacije.
...nastradala je djevojčica, mala Nina...bila sa bratom...udario je auto..u komi je...Dragicaplače-to je moja Seka...Josipa isto.... Dragica i Josipa su moje učenice, obje idu u prvi razred srednje škole... To su djeca koju ja još ne poznam dovoljno, oni su mali ljudi, došli iz nekih svojih malih lijepih dugogodišnjih priča... A ta kao su tople i tužne i divne , i veliki mali ljudi bili kad se to Nini dogodilo...I narasle su u mojim očima , kao Veliki , i bila sam uz njih svaki dan...uz cijelu obitelj, i molila s njima, i pomagala na sve načine koje mogu....možda i ne , uvijek sam se pitala mogu li više... I danas Kuma Nina javlja nešto porukom što ja ne mogu prihvatiti, ne mogu preživjeti...Prvo sam vikala da to ne može bit, pa sam pomislila na Brata Kreshu! I BIG Mamu, i Zdravka prijatelja koji su me naučili da mali ljudi svojom dobrom voljom mogu učiniti sve....i više od toga... pa sam pomislila na mog prijatelja Cvrkuta kojeg upoznah u divnoj maloj Pleternici uživo, skupa sa svom divnom svitom.... i nazvah šogora i on mi potvrdi... Vedran, divan čovjek, zubar koji mi je učinio ljeto prije dvije godine ČUDO, tj. osmijeh koji izgleda normalno....ma to nije bitno..on je prijatelj, on je divni mladi čovjek.... zveknuo ga neki auto, njega na motoru... u komi je.... bori se za život... čovjek sa smiješnim osmjehom, čovjek koji se smije dodirom... on je dijete koje ja poznajem kao prijatelja Dambinog brata, on je bio u našem stanu, on se igrao sa malim Tonijem jer je i sam bio mali (igrali su Sraz!), on je otišao u Svijet, pa u Rijeku, pa u Osijek...Znamo i sve njegove ljubavi prema lijepom autu, njegovom divnom odnosu prema majci i onom stolnotetinsaču, liječniku kojeg je također cijeli grad volio, a bio je njegov očuh... ...i otvorio je ordinaciju u centru zbivanja, na NOBLES mjestu...i čudili su se ljudi...kratko vrijeme....i onda shvatili da vrijedi! Zaljubio se, naravno, a imao je i zašto, u svoju divnu prijateljicu i sestru...tako je lijep osjećaj bio tamo među njima....a radili su puno, dokazivali se... a sad leži ns aparatima... moramo mu pomoći.... molitvom, i svim ostalim načinima... kažite mi kako?
< | kolovoz, 2008 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
HRVATSKI JEZIK I KNJIŽEVNOST-PIŠE PROFESORICA I MAMA
">
MOJ HRVATSKI
zaplakao sam hrvatski
progovorio hrvatski
hrvatskim govorim
šapućem hrvatski
šutim hrvatski
sanjam hrvatski
i na javi sanjam hrvatski
volim na hrvatskom
volim hrvatski
pišem hrvatski
kad ne pišem ne pišem hrvatski
sve mi je na hrvatskom
hrvatski mi je sve
Pajo Kanižaj
Molitva djeteta da bude televizor
Ti si tako dobar, Gospodine,
i štitiš svu djecu na zemlji;
za jednu te posebnu milost molim:
pretvori me u televizor
zato da bi se moji roditelji
brinuli za mene kao za njega,
kako bi s jednakim zanimanjem
gledali i mene kao i njega:
kao mama najdražu TV-priču
ili tata svoje dnevne vijesti.
Želio bih, Bože, da govorim
kao najavljivač programa:
kad on govori, cijela obitelj šuti,
svi ga žele čuti,
nitko ga ne prekida
i ne ušutkava.
Želio bih, Bože, na sebi
osjetiti onakvu brigu
kakvu moji roditelji pokazuju
kad televizor ne radi
jer hitno zovu majstora.
A ja bih želio biti televizorom
samo zato da postanem
najboljim prijateljem
svojim roditeljima
i njihovim glavnim junakom.
Molim te, Gospodine,
pretvori me u televizor
makar samo na jedan dan.