PROFESORICA I MAMA

srijeda, 21.11.2007.

Starac i more

Ernest Hamingway

Starac i more



O piscu : Ernest Hamingway rođen je1899. , A umro 1961. u Americi. Bio je pustolov, koji se bavio novinarstvom, boksom, lovom, sudjelovao je u 1. svjetskom ratu, bio je ratni dopisnik u Grčkoj, Kini, Španjolskoj i zapadnom frontu u 2. svjetskom ratu. Proveo je buran život, ženio se četiri puta, a kad je osjetio da više ne može pisati, izvršio je samoubojstvo. Ubraja se u najistaknutije američke pisce 20. stoljeća. Njegovi junaci su snažni muškarci, koji se uklapaju u svoju životnu sredinu. Neki od njegovih romana su: “Zbogom oružje”, “Imati i nemati”, “Kome zvono zvoni”, a romanom “Starac i more” dobio je 1954. Nobelovu nagradu za književnost.

Bilješke tijekom čitanja:

19. -45. stranice, 29. 9. 2001.

Likovi koje sam upoznala: starac Santijago, dječak

Najljepši dio: 45. str “Ona je odlučila ostati u dubokoj tamnoj vodi, daleko od svih zamki, obmana i lukavština. A ja sam odlučio da je upravo ja od svih ljudi potražim. Od svih ljudi na svijetu. I sad smo ovdje skupa, još od podne. I nikog nema da pomogne ni meni ni njoj. ”

Siromašni starac, koji već 84 dana nije ulovio niti jednu ribu, otisne se na pučinu sam, uvjeren da će tog 85. dana imati sreće. Njegov prijatelj, dječak, pomaže mu da se pripremi. U toku dana se na jedan od mamaca ulovi riba, ali velika i da bi je izvukao starac mora biti strpljiv i pažljiv.

46. -66. stranice, 30. 9. 2001.

Najljepši dio: 54. str “Povraz se polako i ravnomjerno penjao a onda se površina oceana pred čamcem nadula i riba se pojavila. Izranjala je beskrajno dugo i voda joj se slijevala niz bokove. Blistala je na suncu, glava i leđa bijahu joj tamnogrimizni, a pruge na bokovima sve su se više širile i otkrivale na suncu svijetloljubičastu boju. ”

Počela je borba s ribom. Lukavstvom je starac umarao veliku ribu, ali tek drugi dan je izronila u svoj svojoj ljepoti. Bila je ogromna i prekrasna.


67. -95. stranice, 31. 09. 2001.

Najljepši dio: 80. str “- Ali čovjek nije stvoren za poraze – reče. –Čovjek može propasti ali ne može biti poražen. – Ipak mi je žao što sam ubio ovu ribu, pomisli. Sad dolazi ono najgore, a ja nemam čak ni harpuna. ”

Riba se konačno umorila, prišla čamcu i starac ju je uspio probosti harpunom. Nažalost, na povratku u selo, ribu su rastrgali morski psi.

Kratki sadržaj :

Starac Santijago, siromašan, ali bogat iskustvom već danima nije uspio uloviti ribu. Dječak koji povremeno s njim odlazi u ribolov i uči od njega tajne lova, pomaže mu, donosi mu hranu i razgovara s njim. Osamdesetpeti dan, starac se ponovo uputi na more s osjećajem da će ovog puta imati sreće. Odlazi daleko na pučinu, spusti mamce i polako zaplovi. U podne prvog dana zagrizla je velika riba i počela vući čamac. Započela je borba između starca i ribe. Dva dana je starac morao paziti da povraz ne pukne, stalno je polako popuštao povraz kroz sve više ranjene dlanove. Lijeva ruka mu se grčila, ramena su ga boljela, mučili su ga glad i žeđ. Često je razgovarao sam sa sobom, prisjećajući se svoje mladosti i tadašnje snage. Treći dan je riba konačno izronila izmorena. Uspio ju je privući čamcu i probosti harpunom. Privezao ju je za čamac i krenuo na dug put natrag u selo. Riba je bila ogromna, duža od čamca. Međutim, privučeni krvlju, pojavili su se morski psi. Prvog je starac savladao harpunom, ali ubijeni morski pas, odvukao je njegovo oružje u dubinu. Starac je zavezao nož za veslo i nastavio borbu sa psinama. Kad je ostao bez noža, udarao je pse veslom. Riba je bila toliko izgrižena da je nije htio gledati. Boljelo ga je da nešto toliko lijepo uništavaju morski psi. Riba se nije mogla braniti od njihovih zubi, jer bila je mrtva zbog njega i zato ju je on branio sve dok nije slomio i posljednje oružje. U luku je stigao iza ponoći, a uz bok čamca ostali su vezani ostaci ribe. Jedva se dovukao u kolibu. Ujutro ga je dječak našao kako spava. Zaplakao je kad mu je vidio izranjene ruke. Znao je kakvu borbu je preživio starac, prema veličini ribe. Ribari u luci su također znali što se dogodilo na pučini i cijenili su starčev napor.

Tema djela :

Tema romana je poseban odnos čovjeka i prirode, obilježen uzvišenom borbom, ali i međusobnim poštovanjem.

Ideja djela :

Ideja romana je život ribara, koji se cijeli život bavio tim poslom na pošten i junački način, a premda je često izvrgnut velikim opasnostima i nezgodama, nikada nije izgubio vjeru u samog sebe.

Karakteristike glavnog lika – starac :

Bogat duhom - str. 19. : “Sve je na njemu bilo staro osim očiju koje bijahu boje mora, vesele i neporažene. ”
Siromašan – str. 25. : “Košulja mu bila toliko puta krpljena da je nalikovala na jedro, a zakrpe su izblijedjele od sunca tako da su bile različitih nijansi. ”
Mudar - str. 37. :


“Ipak, većina njih nije podnosila oku ulja od jetre morskog psa, iako to nije bilo ništa gore od ranog ustajanja, a bilo je vrlo dobro protiv svake prehlade i gripe i bilo je dobro za oči. ”
Uporan - str. 47. :


- str. 73. : “-Ribo– izusti potiho – ostat ću uz tebe dok sam živ. ”
“Opet je pokušao i opet se dogodilo ono isto. Eto, pomisli, pa osjeti kako gubi svijest još prije nego što je započeo; pokušat ću još jedanput. ”
Optimist – str. 48. : “- Ribo – opet će starac – zbilja te volim i štujem, ali ću te svakako dokrajčiti prije nego što sunce zađe.
Nadajmo se da će biti tako, pomisli. ”
Odlučan - str. 56. : “- Ipak ću je dokrajčiti – reče. – Koliko god bila velika i prekrasna
To doduše nije pošteno pomisli. Ali pokazat ću joj što čovjek može učiniti i koliko može izdržati. ”
Snažan - str. 63. : “- Ali, stari, ti nisi još ni oka sklopio- reče naglas. – Prošlo je pola dana i jedna noć i sad još jedan dan, a da nisi ni oka sklopio. Moraš smisliti neki način da malo odrijemaš ako riba bude i dalje vukla ovako mirno i ravnomjerno. ”













Dojam o djelu :

Premda je to naizgled jednostavna priča, saznala sam mnogo o tom hrabrom starcu. Nježan je prema dječaku, pun poštovanja prema ulovljenoj ribi, opasan za morske pse koji uništavaju ljepotu ribe. Dojmilo me se da ga nikakve nedaće nisu slomile, već kao da su u njemu pokrenule nove snage i želju za borbom. Starac se služio oružjem čovjeka : inteligencijom, hrabrošću i iskustvom, a riba svojim prirodnim osobinama : snagom i nagonom za opstankom.

21.11.2007. u 22:05 • 4 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.



< studeni, 2007 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    

Veljača 2010 (6)
Siječanj 2009 (3)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (16)
Rujan 2008 (11)
Kolovoz 2008 (1)
Svibanj 2008 (1)
Travanj 2008 (2)
Ožujak 2008 (1)
Prosinac 2007 (1)
Studeni 2007 (72)
Listopad 2007 (29)
Lipanj 2007 (2)
Svibanj 2007 (13)
Travanj 2007 (6)
Ožujak 2007 (57)
Veljača 2007 (12)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

HRVATSKI JEZIK I KNJIŽEVNOST-PIŠE PROFESORICA I MAMA

www.Bigoo.ws


www.Bigoo.ws


www.Bigoo.ws


www.Bigoo.ws


www.Bigoo.ws


www.Bigoo.ws


www.Bigoo.ws


www.Bigoo.ws


www.Bigoo.ws


www.Bigoo.ws


www.Bigoo.ws


www.Bigoo.ws


www.Bigoo.ws


Glittery texts by bigoo.ws


OSTAVLJAJTE KOMENTARE, ŽELJE I POTREBE!

Photobucket - Video and Image Hosting">

MOJ HRVATSKI
zaplakao sam hrvatski
progovorio hrvatski
hrvatskim govorim
šapućem hrvatski
šutim hrvatski
sanjam hrvatski
i na javi sanjam hrvatski
volim na hrvatskom
volim hrvatski
pišem hrvatski
kad ne pišem ne pišem hrvatski
sve mi je na hrvatskom
hrvatski mi je sve
Pajo Kanižaj

free image hosting

free image hosting


Naučio sam... da ti je, bez obzira koliko ozbiljnosti život zahtijeva od tebe, uvijek potreban prijatelj s kojim se možeš glupirati.

Naučio sam... da je biti ljubazan važnije nego biti u pravu.

Naučio sam... da ljubav, a ne vrijeme, liječi sve rane.

Naučio sam... da svatko koga sretneš, zaslužuje da ga pozdraviš s osmjehom.

Naučio sam... da dobre prilike nikada nisu izgubljene; netko će se uvijek poslužiti onima koje ti propustiš.

Naučio sam... kada se naučiš živjeti u luci gorčine, sreća će se uvijek sidriti negdje drugdje.

Naučio sam... da treba dijeliti riječi koje su nježne i mekane, jer češ ih sutra možda morati pojesti.

Naučio sam... da je osmjeh jedan jeftin način da popraviš svoj izgled.

Naučio sam... da ne mogu odabrati kako se osjećam, ali da mogu odabrati što ću napraviti u vezi toga.

Naučio sam... da svi žele živjeti na planini, ali da se sva sreća i rast događaju dok se uspinješ.

Naučio sam... da je dobro davati savjet samo u dva slučaja: kada ga netko traži ili kada je pitanje života i smrti.

Naučio sam... kada planiraš osvetiti se nekome, time samo dozvoljavaš sebi da te ta osoba nastavi vrijeđati.

Naučio sam... što imam manje vremena, više stvari mogu napraviti.
Andy Rooney
image hosting for myspace

image hosting for myspace



Sve što treba znati o tome kako valja živjeti, što činiti i kakav biti, naučio sam u vrtiću. Mudrost me nije čekala na vrhu planine, na kraju dugog uspona školovanja, nego se krila u pješčaniku dječjeg igrališta.
Evo što sam ondje naučio:
Sve podijeli s drugima.
Igraj pošteno.
Ne tuci ljude.
Svaku stvar vrati gdje si je našao.
Počisti za sobom.
Ne uzimaj što nije tvoje.
Kad nekog povrijediš, ispričaj se.
Peri ruke prije jela.
Pusti vodu u zahod.
Topli keksi i hladno mlijeko su zdravi.
Živi uravnoteženo: malo uči, malo razmišljaj, crtaj, slikaj, pjevaj i pleši, igraj se i radi - svaki dan od svega pomalo.
Svakog poslijepodneva odspavaj.
Kad izađeš u svijet, budi oprezan u prometu, drži se za ruke i ne udaljavaj od svog prijatelja.
Ne zaboravi da čudo postoji. Robert Fulghum

Molitva djeteta da bude televizor

Molitva djeteta da bude televizor

Ti si tako dobar, Gospodine,
i štitiš svu djecu na zemlji;
za jednu te posebnu milost molim:
pretvori me u televizor
zato da bi se moji roditelji
brinuli za mene kao za njega,
kako bi s jednakim zanimanjem
gledali i mene kao i njega:
kao mama najdražu TV-priču
ili tata svoje dnevne vijesti.

Želio bih, Bože, da govorim
kao najavljivač programa:
kad on govori, cijela obitelj šuti,
svi ga žele čuti,
nitko ga ne prekida
i ne ušutkava.

Želio bih, Bože, na sebi
osjetiti onakvu brigu
kakvu moji roditelji pokazuju
kad televizor ne radi
jer hitno zovu majstora.

A ja bih želio biti televizorom
samo zato da postanem
najboljim prijateljem
svojim roditeljima
i njihovim glavnim junakom.

Molim te, Gospodine,
pretvori me u televizor
makar samo na jedan dan.