Dobriša Cesarić
Mrtvacnica najbjednijih
U| bije|lo| o|kre|če|noj| so|bi| 9
Sto|je| dva| du|ga| drve|na| sto|la|. 9
Sva|kog| da|na| no|ve| im| go|ste| 9
Do|ve|zu| mrtva|čka| ko|la|. 7
Slu|žav|ke|, um|rle| u| bije|di|, 8
Il| sije|de| is|pa|če|ne| pra|lje|, 9
Ko|ji|ma| u|ko|če|ne| ru|ke| 9
Ne| mo|gu| vi|še| pra|ti| da|lje|. 9
I| ko|je| - u|ze|vši| im| ru|ho| - 9
U|bo|žni|ca| a|mo| ša|lje|. 8
Blu|dni|ce|, ko|je| po|ho|tne| ru|ke| 10
Ni|ka|da| vi|še| ne|će| da| dir|nu|, 10
Što| pos|lije| svi|ju| bud|nih|, blud|nih| no|ći| 11
U|đo|še| u| je|dnu| po|sve| mir|nu|. 9
Il| stig|ne| o|va|mo| ka|žnje|nik| 9
Ko|jeg| je| žan|dar| pre|sto| da| vo|di|, 10
Il| na|puh|nu|ti| u|to|plje|nik| 9
Ko|je|mu| i|me| ne|sta| u| vo|di|, 10
Il| skit|njom| iz|mu|če|ne| ski|tni|ce|, 10
Vje|či|to| go|nje|ne| do| mi|tni|ce|, 10
Što| pro|đo|še| kroz| ov|aj| ži|vot| bo|si|,
Sa| sje|nom| tu|đih| sje|ni|ka| u| ko|si|.
Svi| o|ni| a|mo| jed|nom| do|đu|,
Zbi|ti| u| lje|so|ve| pro|ste|,
I zauzmu svoje mjesto na stolu
Što vječno očekuju goste.
Žive su ih gonili i gnjeli,
Nožem su ih rasparali mrtve -
Ti, što žrtve za života bjehu,
Ostaše i poslije smrti žrtve.
Stanovahu na kraju grada,
U prljavome kvartu roblja,
Počivat će na kraju groblja,
Daleko od arkada.
I kao što je više njih
Imalo zajedničku sobu -
Tako će i sada više njih
Noćivati u istom grobu.
U bijelo okrečenoj sobi
Stoje dva duga drvena stola.
Svakog dana nove im goste
Dovezu mrtvačka kola.
Analiza:
Vrsta: lirska pjesma
Tema: socijalna
Motivi: soba, stol, goste, kola, dana, služavke, ruke, pralje, ...
Strofa: osam katrena, jedna sestina (druga strofa) i oktava (četvrta strofa)
Rima: u pjesmi prevladava isprekidana rima, osim u pojedinim strofama gdje se pojavljuju ukrižena ili obgrljena.
Silabička versifikacija:
< | studeni, 2007 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
HRVATSKI JEZIK I KNJIŽEVNOST-PIŠE PROFESORICA I MAMA
">
MOJ HRVATSKI
zaplakao sam hrvatski
progovorio hrvatski
hrvatskim govorim
šapućem hrvatski
šutim hrvatski
sanjam hrvatski
i na javi sanjam hrvatski
volim na hrvatskom
volim hrvatski
pišem hrvatski
kad ne pišem ne pišem hrvatski
sve mi je na hrvatskom
hrvatski mi je sve
Pajo Kanižaj
Molitva djeteta da bude televizor
Ti si tako dobar, Gospodine,
i štitiš svu djecu na zemlji;
za jednu te posebnu milost molim:
pretvori me u televizor
zato da bi se moji roditelji
brinuli za mene kao za njega,
kako bi s jednakim zanimanjem
gledali i mene kao i njega:
kao mama najdražu TV-priču
ili tata svoje dnevne vijesti.
Želio bih, Bože, da govorim
kao najavljivač programa:
kad on govori, cijela obitelj šuti,
svi ga žele čuti,
nitko ga ne prekida
i ne ušutkava.
Želio bih, Bože, na sebi
osjetiti onakvu brigu
kakvu moji roditelji pokazuju
kad televizor ne radi
jer hitno zovu majstora.
A ja bih želio biti televizorom
samo zato da postanem
najboljim prijateljem
svojim roditeljima
i njihovim glavnim junakom.
Molim te, Gospodine,
pretvori me u televizor
makar samo na jedan dan.