PROFESORICA I MAMA

petak, 02.11.2007.

Poezija kroz povijest

Poezija je jedna od najstarijih i najraširenijih umjetnosti.
U početku je bila stopljena s glazbom od koje se (barem to vrijedi za Zapadni svijet), već u klasično doba počela odvajati. Izgubljeni glazbeni ritam zamijenila je vlastitim jezičnim ritmom. Upravo ritmična uporaba jezika najjasnije je razlikuje od proze, drugoga velikoga književnog roda. Mnogo je poezije poteklo iz davnih vremena, čime se stavlja naglasak na trajne aspekte poetskog izražavanja bez obzira na vrijeme ili kulturu. U egipatskim hijeroglifskim natpisima iz 2600 pr. Kr. pronađena je poezija ( očito je da su bile pjesme, iako se sačuvao samo tekst bez glazbe) koja nam je i danas bliska: lamentacije, ode, elegije, himne. Mnoge pjesme povezane su s religijom (što možemo pronaći i u pjesmama Sumerana, Asiraca, Hetita i Židova), što podržava tezu da se korijeni poezije mogu pronaći u zajedničkom izrazu, da je u početku možda imala formu plesa religioznoga karaktera. Plesni ritam mogao se označiti ne samo pljeskanjem, toptanjem nogu te ritmičnim povicima nego i pjevanjem ili intoniranjem riječi. Pjesma je postala prethodnik poezije i instrumentalne glazbe. Pjesme za vrijeme rada (također pronađene u natpisima u egipatskom grobu), uspavanke, pjesme uz igru te druge pjesme koje prate ritmičku aktivnost vjerojatno su se razvile negdje istovremeno s religioznim pjesmama. Ritualni aspekt poezije još uvijek je vidljiv u pjesmama mnogih primitivnih kultura poput onih Navajo Indijanaca za dozivanje kiše, koje je preveo na engleski američki etnolog W. Matthews:
Kukuruz raste.
Voda tamnih oblaka pada, pada.
Spustila se kiša.
Voda s lišća kukuruza pada, pada.
Spustila se kiša.
Voda s biljaka pada, pada.
Kukuruz raste.
Voda tamnih magli pada, pada.

Kao što najraniji primjeri poezije jasno pokazuju, ovakvi ritualni korijeni poezije vrlo rano su se proširili. Nisu sve pjesme postojale samo za praktičnu svrhu umirivanja bogova, olakšavanja smjera duševnog putovanja nakon smrti, osiguravanja rezultata borbe ili utjecanja na prirodne fenomene. Kada je tradicija pjevane pjesme odstupila pred pisanom tradicijom, tj. kada su se riječi odvojile od pjevanih dijelova , veća kompleksnost u smislu bavljenja sadržajem, sintaksom, formom i zvukom bila je moguća. U drugom ekstremu od glazbe, zvuk ne nestaje iako je stavljen nov naglasak na vizualni ili pisani aspekt poezije.

Religiozni impuls naći ćemo u narativnoj poeziji. Najranije narativne pjesme ili epovi pričaju mitove o stvaranju i o bogovima, dok kasnije govore o životima bogolikih heroja, a još kasnije bave se životima povijesnih ličnosti. U spektru od babilonskog mita o postanku svijeta i Gilgameša do Homerove Ilijade i Odiseje , od indijske Ramajane i Mahabharate do srednjovjekovne francuske Pjesme o Rolandu i anglosaksonskog Beowulfa .

Mnoge pjesme nestale su kroz stoljeća, bilo zato što su postojale samo u usmenoj tradiciji ili stoga što je jako mnogo rukopisa uništeno. Neki su su rukopisi uništeni vremenom, neki krađom knjižnica i centara učenja, a neki kao u slučaju velike grčke pjesnikinje Sapfo, zbog bogomoljstva. Tijekom kršćanske ere njezine pjesme bile su spaljene te se sačuvalo samo nekih 700 redaka koji su ostali sačuvani samo zbog toga što su se nalazili u neosuđenim antologijama ili su bili citirani od drugih, čija su djela preživjela ili zato što su Egipćani zamotavali mumije u papirus na kojem su njezini stihovi bili napisani. Od nekih grčkih pisaca ostala su samo imena, ali ni retka poezije. Bliže sadašnjosti, staroengleski ep Beowulf , najvažnija poema za anglosaksonsku tradiciju, postoji samo u jednom rukopisu; pa i od stoljeća engleske aliterativne poezije preostalo je samo pet sačuvanih rukopisa. Izum tiska u 15. stoljeću vrlo je unaprijedio šanse da knjiga preživi, a tehnološki napredak u 20.st. čini mogućim sačuvati svaku postojeću pjesmu.

Tehnološki napredak poput kompjutora mogao bi uvelike promijeniti izgled poezije, ali ne i njezinu važnost, ali poezija se pokazala prilagodljivom na sve umjetnosti. Dok je to manje vidljivo u ograničenim društvima u kojima je poezija ispervertirana u promidžbene svrhe i gdje se za ponajbolje radove većinom ne sazna, postignuća nekih pjesnika 20.st. predskazuju budućnost. Djela autora u Velikoj Britaniji, SAD-u, Latinskoj Americi i Španjolskoj (spominjemo samo neka područja u kojima poezija nastavlja cvasti i razvijati se), svjedoče o njezinoj trajnosti. U Velikoj Britaniji i SAD-u brojni mali magazini posvećeni su objavljivanju poezije, mnoga sveučilišta imaju rezident pjesnika kao i čitanja poezije s etabliranim, ali i novim pjesnicima. ERATO natječaj ERATO

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

">

MOJ HRVATSKI
zaplakao sam hrvatski
progovorio hrvatski
hrvatskim govorim
šapućem hrvatski
šutim hrvatski
sanjam hrvatski
i na javi sanjam hrvatski
volim na hrvatskom
volim hrvatski
pišem hrvatski
kad ne pišem ne pišem hrvatski
sve mi je na hrvatskom
hrvatski mi je sve
Pajo Kanižaj

free image hosting

Naučio sam... da ti je, bez obzira koliko ozbiljnosti život zahtijeva od tebe, uvijek potreban prijatelj s kojim se možeš glupirati.

Naučio sam... da je biti ljubazan važnije nego biti u pravu.

Naučio sam... da ljubav, a ne vrijeme, liječi sve rane.

Naučio sam... da svatko koga sretneš, zaslužuje da ga pozdraviš s osmjehom.

Naučio sam... da dobre prilike nikada nisu izgubljene; netko će se uvijek poslužiti onima koje ti propustiš.

Naučio sam... kada se naučiš živjeti u luci gorčine, sreća će se uvijek sidriti negdje drugdje.

Naučio sam... da treba dijeliti riječi koje su nježne i mekane, jer češ ih sutra možda morati pojesti.

Naučio sam... da je osmjeh jedan jeftin način da popraviš svoj izgled.

Naučio sam... da ne mogu odabrati kako se osjećam, ali da mogu odabrati što ću napraviti u vezi toga.

Naučio sam... da svi žele živjeti na planini, ali da se sva sreća i rast događaju dok se uspinješ.

Naučio sam... da je dobro davati savjet samo u dva slučaja: kada ga netko traži ili kada je pitanje života i smrti.

Naučio sam... kada planiraš osvetiti se nekome, time samo dozvoljavaš sebi da te ta osoba nastavi vrijeđati.

Naučio sam... što imam manje vremena, više stvari mogu napraviti.
Andy Rooney

image hosting for myspace

Sve što treba znati o tome kako valja živjeti, što činiti i kakav biti, naučio sam u vrtiću. Mudrost me nije čekala na vrhu planine, na kraju dugog uspona školovanja, nego se krila u pješčaniku dječjeg igrališta.
Evo što sam ondje naučio:
Sve podijeli s drugima.
Igraj pošteno.
Ne tuci ljude.
Svaku stvar vrati gdje si je našao.
Počisti za sobom.
Ne uzimaj što nije tvoje.
Kad nekog povrijediš, ispričaj se.
Peri ruke prije jela.
Pusti vodu u zahod.
Topli keksi i hladno mlijeko su zdravi.
Živi uravnoteženo: malo uči, malo razmišljaj, crtaj, slikaj, pjevaj i pleši, igraj se i radi - svaki dan od svega pomalo.
Svakog poslijepodneva odspavaj.
Kad izađeš u svijet, budi oprezan u prometu, drži se za ruke i ne udaljavaj od svog prijatelja.
Ne zaboravi da čudo postoji. Robert Fulghum