PROFESORICA I MAMA

subota, 24.02.2007.

Sofoklo-Antigona

BILJEŠKA O PISCU:
SOFOKLO: (496. – 405. g. pr. Kr.) Grčki tragičar.
Rođen u Kolonu Hipiju kod Atene u bogatoj porodici. Bio je predstavnik Periklova vremena. U tragičnoj umjetnosti bio mu je uzor, a i učitelj, Eshil. Kad je Eshil umro, Sofoklo je postao ljubimac atenske publike. Dokaz tome je velik broj pobjeda i neke službene časti kojima su ga njegovi sugrađani odlikovali. Prvi put je prikazivao i ujedno odnio prvu nagradu god. 469. dakle, još vrlo mlad. U svom je životu napisao oko 130 djela, a sačuvano je samo 7 tragedija: Ajant, Elektra, Kralj Edip, Antigona, Trahinjanke, Filoktet i Edip na Kolonu. Sofoklo je u svojim dramama posvetio mnogo više crtanju karaktera svojih likova i nastojao im dati što više ljudskih osobina.
Sofoklo je usavršio dramsku umjetnost pišući takve tragedije, koje svaka za se čini umjetničku cijelinu. On je uveo mnoge novosti u tragedije. Zbog svega toga su ga nazvali tragičnim Homerom.

KNJIŽEVNA VRSTA:
Tragedija od sedam činova u dijalozima.

MJESTO I VRIJEME RADNJE:
Radnja se odvija u gradu Tebi za vrijeme Kreontove vladavine, u 6. st. pr. Kr.

GLAVNI MOTIV:
Kreontova mržnja prema Polniku.

TEMA:
Tema ovog djela je tragična sudbina djevojke Antigone koja je, prekršivši naredbu vladara Tebe Kreonta, obredno pokopala svog voljenog brata.

KOMPOZICIJA:
Kompozicija “Antigone” počinje uvodom, tzv. prologom u anapestičkoj stopi. Taj prolog je u ovoj tragediji u obliku dijaloga. Nakon prologa slijedi parados ili paroda, tj. korska nastupna pjesma (ona se na pozornici izvodi pjevanjem kora uz pratnju instrumenata). Zatim po ustrojstvu slijede epizode tj. činovi koje sačinjavaju dijalozi. Nakon činova slijede stasimone (stajaće pjesme) bez anapesta i troheja koje se po tome razlikuju od paradosa. Zadnji dio kompozicije je eksodus ili eksod koji dolazi nakon poslijednje stasimone i završni je dio svake tragedije, pa tako i “Antigone”. Osnovno ustrojstvo kompozicije ove tragedije je da nakon svakog čina dolazi stajaća pjesma koju pjeva zbor. “Antigona” se sastoji od sedam činova i pet stajaćih pjesama.

FABULA:
Radnja ovog djela usko je vezana s dramom “Kralj Edip”. U njemu se (između ostalog) opisuje sukob Edipovih sinova. Naime, jedan od njih, zvan Polnik, odlazi iz Tebe jer mu njegov brat Eteoklo nakon godinu dana vladavine ne prepušta vlat po dogovoru. Ovaj se vraća nakon nekog vremena sa namjerom da pokori Tebu. Uskoro dolazi do sukoba same braće koji u isti trenutak, jedan drugome, probadaju mač u tijelo, te obojica umiru. Vlast dobiva brat Edipove žene Kreont, koji naređuje da se Eteoklovo tijelo dostojno pokopa, a Polnikovo tijelo zbog njegove izdaje ostavi bez dostojnog pokopa. Tada počinje radnja same “Antigone” u kojoj istoimena djevojka, Edipova kćer, govori svojoj sestri Izmeni da namjerava tajno pokopati svog voljenog brata Polnika. Izmena odbija sudjelovati u tom činu i pokušava odgovoriti Antigonu od svog nauma. Antigona, unatoč sestrinoj zabrinutosti, svjesna poslijedica, odlazi do mjesta gdje joj leži mrtvi brat, te neprimjetno posipa nešto praha po bratovu tijelu i izvršava uobičajeni obred. Kad stražari uvide što je učinjeno protiv kraljeve naredbe, jedan od njih odlazi reći kralju.
Kreont, uznemiren i zaprepašten naređuje da se nađe krivac ili će se okriviti stražari. U međuvremenu stražari maknu prah s mrtvog tijela, te ubrzo pronalaze uplakanu Antigonu kraj mrtvog brata. Tada ju odvode Kreontu koji ju osuđuje na smrt. Antigona svjesno stoji iza svog djela i objašnjava Kreontu da ona voli svoju mrtvu braću jednako, te da se moraju, prije svega, poštivati Božji zakoni o pokapanju mrtvog čovjeka. Unatoč njenom objašnjenju, Kreont Antigoni ne oprašta. Nakon toga njegov sin Hemon, koji je ujedno i zaručnik Antigone, dolazi Kreontu moleći ga da oprosti Antigoni. Kreont mu se protivi, te naređuje da se Antigona pokopa u kraljevsku grobnicu, te da joj se da piti i jesti tek toliko da ne umre. Dok ju odvode u grobnicu u stijeni, Antigona se jada obraćajući se Tebancima i svemočnim Bogovima. U Tebu nakon toga dolazi Tiresija, tj. slijepi prorok s dječakom u pratnji.
On razgovara s Kreontom, te mu govori da će ga snaći gorka sudbina ako ne oslobodi Antigonu i smjesta ne pokopa mrtvo Polnikovo tijelo. Nakon što Tiresija odlazi, Kreont se uplaši onoga što mu je ovaj rekao i naređuje da se smjesta krene i pokopa Polnikovo tijelo, te da se oslobodi Antigona. Tada glasnik izvjesti Tebance i Kreontovu ženu o sudbini koja je snašla Kreonta. Glasnik opisuje kako je Kreont otišao sa slugama osloboditi Antigonu, te tamo zatekao svog sina kraj obješene djevojke. Sin je ogorčen krenuo ubiti mačem oca, ali mu je ovaj pobjegao, te si je sin od bijesa zabio mač u tijelo. Nakon što je glasnik to rekao u Tebu ulazi ogorčeni Kreont i čuje vijest da mu se i žena Euridika maloprije ubila. Kreont se tada pokaje, ali kasno: oskvrnuće božanskog načela strmoglavilo je u propast i dinastiju i grad.

Kroz cijelo djelo se u činovima javlja lik zborovođa koji nas upoznaje sa događajima u djelu iskazujući stanje radnje mudrim rečenicama poput ove:
“Prvi uvjet sreće razborit je um
i bogove poštivati valja dušom svom
a oholog stvora preuzetnu riječ
sudbina će oboriti snagom velikom
pa kad pretrpi zlo,
osvijestit će se tad, bio već i star.”

Osim zborovođe, u djelu se javlja i sami zbor u tzv. stajaćim pjesmama. On ima ulogu komentatora djela, a nekad putem zborovođe i izravno sudjeluje u djelu.

ANALIZA LIKOVA:
a) glavni likovi: ANTIGONA – Edipova kćer
KREONT – Antigonin ujak, Tebanski kralj

b) sporedni likovi: IZMENA – Antigonina sestra
EURIDIKA – Kreontova žena
HEMON – Kreontov sin, Antigonin zaručnik
TIRESIJA – Prorok
DJEČAK – Tiresijin
ZBOR – Starci Tebe
PRATNJA – Kreontova i Euridikina
ZBOROVOĐA
STRAŽAR
PRVI GLASNIK
DRUGI GLASNIK

c) karakterizacija glavnih likova:

ANTIGONA: Samostalna je i bezkompromisna. Hrabra je i ustrajna kod svojih odluka. Osjeća sestrinsku ljubav i zato ne sluša tuđe naredbe, već slijedi svoje srce. Svjesna poslijedica srlja u propast. Ona je pozitivan lik u svakom smislu, vođen ljubavlju: “A ja samo za ljubav na ovaj dođoh svijet.” Antigona se našla u neizbježnoj situaciji, tj. na nju je svaljena tzv. tragična krivnja koja je specifična za sve tragedije. Ona je imala na izbor slušati naredbu vladara i ponijeti se bezosječajno prema mrtvom bratu ili brata sahraniti, kako joj je govorilo srce. Ona je svoje srce i poslušala znajući što je čeka ako je netko otkrije. Toga se nije uopće bojala, jer je imala samo jedan cilj koji je i ostvarila. Antigona je još jedan lik kojim nam pisac pokušava objasniti i dokazati da je ljubav uvijek ispravna odluka i da je vrijedna čak i žrtvovanja. Upravo to je Antigona znala i slijedila.

KREONT: Apsolutistički vladar bezosječajnog i hladnog srca. Naredba kojom zahtjeva poslušnost je bezobzirna mjera koja nije odraz volje puka, već njegova samovolja. Antigonu šalje u ponižavajuću smrt unatoč tome što je ona kći njegove sestre i zaručnica njegova sina. Mržnju uspije probuditi i u vlastitom sinu kojeg ne sluša unatoč njegovoj razumnoj molbi da ne osudi Antigonu. Naprotiv, on čak želi nju ubiti pred njim:
“Zar tako meni ti sine?
No Olimpa mi mog veselit
te neće dugo lavež taj.
(pratnji)
Dovedite mi odmah
onaj njegov skot.
Nek umre tu pred licem
zaručnika svog.

Kreont je čovjek koji ne sluša nikog osim sebe i svoje hladno srce. Tek na kraju posluša Tiresiju zbog strahopoštovanja prema bogovima. Kao što se on boji bogova, narod Tebe se boji njega. Kreont je savršen primjer okrutnog vladara koji širi strah oko sebe. Ta ga oholost i dovodi do propasti. On se naposlijetku i kaje, ali prekasno. Sudbina je već odlučila da ostane sam, propao kao otac, suprug i vladar.

STIL I JEZIK:
Kao u svim grčkim, te i u ostalim tragedijama u “Antigoni” nalazimo uzvišen način govora. Uz monologe i brojne dijaloge pisac povremeno upotrebljava kratke didaskalije kojima najčešće najvljuje odlazak jednog, a dolazak drugog lika ili upute koje je jedan lik dao nekom drugom liku na sceni. Uz dostojanstven govor nalazimo i druga obilježja tragedije: tragičan lik, tragičnu krivnju i naravno, tragičan završetak. Djelo sadrži i mnoga stilska izražajna sredstva poput epiteta, metafora, poredbi itd.

IZVANTEKSTOVNI ODNOSI:
Izvantekstovne odnose “Antigone” sadrži drama “Kralj Edip” koja je (kao što je već opisano u fabuli) usko povezana sa samom “Antigonom”. U djelu “Kralj Edip” se opisuje sukob Edipovih sinova i taj sukob se kasnije odražava na radnju “Antigone”. Sami motiv “Antigone” se nalazi u “Kralju Edipu” u mržnji novoga kralja Kreonta prema Antigoninom bratu Polniku kojeg Kreont optužuje za izdaju i zabranjuje njegov pokop. Može se čak reći da je “Antigona”, na neki način, nastavak drame “Kralj Edip”.

KRITIKA DJELA:
Sukob vrijednosti redovito uključuje propast jedne od njih. To je često smrt tragičnog junaka, kako svjedoči Antigonina sudbina, ali i takva predrasuda mjera u njegovu životu koja će nepovratno obilježiti njegovu budućnost, kao što se događa Kreontu. U svijetu koji ne podliježe vrijednosnoj procjeni, u kojem nema ljepote i ružnoće, dobra i zla, u kojem se sve pojave opisuju se stajališta nezainteresirane znanosti koja točno mjeri i utvrđuje, a da pri tome ne pokazuje bilo kakvu strast, tragičan sukob nije moguć. Nema sumnje da će svatko od nas pročitati “Antigonu” na svoj način. Ipak, jedno bismo iskustvo nakon toga čitanja svakako morali ponijeti. Sukob koji je izbio u Tebi oko mrtva Polnikova tijela nije mračna mitska priča koja je neponovljiva u našem vremenu.

Upravo zbog toga što znamo da u iznimnim okolnostima, s potpuno drugačijim povodom i drugim sudionicima, može biti istovrsan, nerazriješiv sukob. Sofoklova nam je tragedija i danas razumljivo štivo: ona je dragocijen književni podsjetnik koji nam olakšava da razumijemo onu stvarnost koju knjige nisu mogle uhvatiti.

utorak, 20.02.2007.

AUGUST ŠENOA-BRANKA

Pisac
August Šenoa rođen je u Zagrebu 1838. i umro 1881. godine. Doba od 1865. do 1881. godine naziva se Šenoinim dobom jer ga je Šenoa obilježio značajnom djelatnosti u hrvatskoj kulturi. August Šenoa je pisao poeziju, prozu, dramu, kritiku, novinarstvo. Studirao je u Zagrebu, Beču i Pragu. Objavio je novinarske tekstove i pjesme u “Pozoru” i “Naše gore list”. Objavio je feljtone pod nazivom Zagrebulje i komediju Ljubica. Njegova poznata djela su Zlatarevo zlato, Seljačka buna, Čuvaj se senjske ruke, Branka, Prijan Lovro i Prosjak Luka.

Sadržaj
Branka je još kao dijete doživjela tragične događaje. Otac je pretukao majku na smrt te je on sam poslije poginuo u ratu. Ona je bila tvrdoglava, osjećajna, lijepa i pametna djevojka. Njezina baka ju je odgojila. Brankina najbolja prijateljica je bila Hermina kojoj govori svoje probleme. Branka joj je govorila o tome kako želi postati učiteljicom. Branka je odbila gospodina Marića, umišljenoga gospodina koji je poznavao poglavare u gradu, koji ju je zaprosio. Marić se je zbog toga svim silama trudio da Branka nigdje ne pronađe posao. Njezinu molbu nisu nigdje prihvatili. Ali je Herminin otac čuvši to odmah poglavarima objasnio kako je Branka djevojka koja ima talenta te je ona dobila posao u Jalševu. U početku joj je bilo teško, imala je puno neprijatelja koji su se protivili mladim ilircima, te su je htjeli što prije svrgnuti. Ali ipak su ju podržavali dobri ljudi, župnik, načelnika, načelnica i grof Belizar. Branka je “probudila Jalševo iz zimskog sna”. Između grofa i Branke se stvarala ljubav. Tako je grof Belizar na njegovoj zabavi u gradu zaprosio Branku. Ona nije odgovorila. Sutradan ju je savjetovao župnik, dobar starac, da slijedi srce. Tako je Branka odlučila udati se za grofa i postala groficom.

Ovaj roman govori o teškom životu jedne zagrebačke djevojke koja želi nešto učiniti za domovinu. Ona je htjela postati učiteljicom. Tako je dobila posao u Jalševu. Tamo joj je bilo teško jer su joj se neki ljudi protivili. Ona se ne obazire na njih i napreduje. Naučila je djecu osnove za život. U međuvremenu se i stvara ljubav između nje i grofa Belizara. Na kraju ona ipak pristaje postati groficom.

Mjesto radnje
Radnja se odvija u Zagrebu, središtu hrvatske kulture, te u Jalševu, gorskom selu koje je kulturno siromašno.

Vrijeme radnje
Sve se zbiva za vrijeme Hrvatskog narodnog preporoda (ilirskog pokreta), kada se počinje buditi Hrvatska.

Dojam
Ovaj roman budi u meni osjećaje prema domovini, govori kako smo svi mi dužni domovini za njezin napredak. Tako i Branka uvijek ima nade i svojim znanjem doprinosi narodu.


Šenoina Branka ostat će zauvijek književnim dokumentom o prilikama i neprilikama školstva na našem selu u vremenu, kad je plemstvo već izvršilo svoju ulogu i prodavalo se Pešti ili Beču, građanski stalež sve više zauzimao svoje mjesto u javnom životu, a patriotizam se iživljavao u priči o romantičnoj vezi grofa, koji se vraća “narodu, iz kojega je nikao” i njegovu braku s poštenom građanskom učiteljicom, koja je iz iskrenoga idealizma pošla na selo. A sve to, dano toplinom i snagom Šenoina pera – je razlogom, da Branka i danas ima mnoštvo svojih zahvalnih čitatelj.

ELEMENT PRAĆENJA CITAT KOMENTAR
Branka, vanjski i unutarnji izgled “ Bilo joj je oko sedamnaest godina; po jedrini, po licu bi bio tkogod možda rekao, da je starija, ali čovjek se pri takvom računu lako prevari. Branka je bila gradsko čedo, ali nipošto bljedolik drhtav stvor, pun migrene i fantastičnih sanja, već djevica krepka, jedra i rumena, glatke crne kose i osobito sjajnih vrlo pametnih očiju. Ona je uistinu bila neobična djevojka, gotovo bi se moglo reći čudo od djevojke, jer nije bila na ono brdo tkana, kao što druge gradske gospođice.” Mislim da nam je pjesnik htio dočarati jednu posve neobičnu djevojku, koja je znala “gotovo” sve. Od sviranja glasovira pa sve do francuskog jezika i povjesnica, ali u to se trebao uložiti veliki trud.
Hermina, vanjski i unutarnji izgled “ Uniđe mlada plavuša, visoka, vita, ponešto blijeda, ponešto uvinuta nosića i drzovita lica, po tijelu i odijelu, po držanju i vladanju prava protivština Branki. Domaća djevojka bila je obučena u priprostu vunenu haljinu, a preko prstiju unakrst je privezala čipkan rupčić; kosa joj je sprijeda glatko pričešljana uz čelo, a straga svita u jednu pletenicu, u kosu je zataknula cvijet, na prsima joj visi križić od bjelkosti. Ni časka nije mogla mirovati. Naslonila se leđima na ormar, bacila svoj “Musik” na stolac, prebacivala stojeći sad lijevu nogu preko desne, sada desnu preko lijeve. Sad je strugala jednom peticom po podu, sad rt druge postolice zabadala u zemlju.” Pjesnik nam je htio poručiti da je Hermina jedna posve drukčija osoba od Branke, prikazana je kao suprotna “slika” Branki. Branka je bila siromašna, a Hermina iz bogate obitelji, imale su čak i drukčija razmišljanja u vezi njihovih zanimanja.
Brankina ljubav prema domovini “ A narodu želim služiti, nato sam se zaklela, na to me srce vuče. Hoću da radim dva – tri puta više, nego što mi je dužnosti, hoću da radim umjesto drugih žena, koje su žalibože zaboravile, da su hrvatske žene.” Mislim da je pisac Brankom htio reći, koliko on zapravo voli svoju Hrvatsku, te da onaj koji se rodi u hrvatskoj treba je i poštovati, a ne da bude poput grofa Belizara koji zaboravi svoje “korijenje”, ali ga Branka spasi.
Marić, vanjski i unutarnji izgled “ Lice mu se uvijek smiješilo, bijela svila njegova klobuka bijaše glatka i sjajna poput zrcala.
Treba li da ti kažem, tko mi je umijesio taj otrovni kolač? Ta Marić bio je sa Šilićem i bilježnikom Mišocijem cijelu noć.” Dobrota, plemenitost, ljubav. Ne, on ništa od toga nije pokazao. Mislim da tu imamo prikaz jednog, prije svega, neuljudnog gospodina, koji se osvećuje iz ljubomore. Nije ovo baš svakodnevni prikaz, ali na ovakav način sigurno ne treba postupati.


Osnovna misao: Mukotrpni rad naše seoske učiteljice; ljubav prema svojoj domovini i služiti svom narodu, biti mu uvijek na usluzi.

TEMA: Život i rad učiteljice Branke u zabačenom hrvatskom selu Jalševu

OSNOVNA MISAO: Ne živi i ne radi čovjek samo za sebe, već da pomogne i svojoj braći, i svojim bližnjima.
MJESTO RADNJE: Zagreb, Jalševo-zabačeno hrvatsko selo
VRIJEME RADNJE:19. stoljeće, vrijeme Ilirskog preporoda
Glavni likovi: Branka, Hermina, grof Belizar, župnik jalševački, gospodin Šilić

Sporedni likovi: Brankin otac, Brankina baka, gospodin Marić, Herminin otac i majka, školski izvjestitelj, mesarica, Šilićeva supruga, grofova majka, načelnik Jalševa i njegova supruga, bilježnik Šandor, blagajnik, zakupnik Izraeličanin, liječnik. . .

Pozitivni likovi: Branka, Hermina, Herminin otac, grof Belizar, župnik, mesarica, Brankina baka

Negativni likovi: gospodin Marić, učitelj Šilić i njegova supruga, bilježnik Šandor


Moralna karakterizacija Branke:

- dobra i poštena

«Samo Branka, najpametnija, najpoštenija djevojka, proniknuta svetim žarom za svoje znanje, za svoj narod. . . . »

- plemenita, poštena, puna ljubavi

« Srce me vuče među narod , među djevojke naše, da sijem ondje sjeme plemenitosti, poštenja, ljubavi. »

- vrijedna

« Vazda joj je pred očima lebdio zadatak: da mora na svoje noge stati, da se mora sama skrbit za svoj život. Da se ustrajnu radu priuči, da lakše steče sredstva za višje naobraženje, počela je zarana radit za strance, pače više neg je od potrebe bilo. »

- idealista

« Branka bijaše djevojka oštroumna, logična i ozbiljna, al kraj svega toga ponešto idealistkinja. »

- iskrena

« Da gospodine i ja sam samo iskrena. Ja gorku istinu nisam mogla, nisam htjela zaodjenuti u slatke, dvojbene riječi. »

- domoljubna

« Takova žena bit će i bolja Hrvatica, jer stekav si naukom i radom samosvijesti, vidat će bolje rane svoje domovine, biti odvažnija, pa će i u kolu svoje obitelji radit za svoj dom, za svoj narod, uzgajat će djecu nekim svetim zanosom, nu, bit će prava hrvatska majka, koja će muža si bodrit na junaštvo, nipošto zavlačit ga u kukavštinu. U Zagrebu, u srcu naše domovine ima toliko hrvatskih obitelji kojih veže samo neka vanska sveza nipošto ljubav za posvećeno kolo domaće zadruge, ljubav za narod i domovinu, ljubav za sve čovječanstvo i što je u svijetu lijepo i plemeniti. »

- ne želi biti ničiji rob

« Zar nije robovanje kad moraš obijat i ova i ona vrata po gradu, kad moraš drhtat od hira svakoga razmaženoga gospodskog čeda, kad ne imaš nad njim vlasti, jer rekneš li oštriju riječ, rasrde se roditelji, otkažu ti. »

- poštuje svoju mrtvu majku

« Majko! Slatka majko moja! Pogledaj na me, na jedinicu svoju! Putnica sam, polazim u svijet, rastajem se s tobom, tvojim milim grobom! Kunem ti se da ću biti poštena, vrijedna dovijek, da će mi srce ostati plemenito do groba!


Poteškoće na koje nailazi Branka u Jalševu:

Kad je Branka došla u Jalševo, naišla je na negostoljubivu obitelj Šilić. Gospodin Šilić i njegova supruga, bili su učitelji u školi, ali vrlo primitivni ljudi, koji se nisu brinuli ni o školi ni o djeci. U Branki su vidjeli svoju suparnicu i pokušavali joj na sve načine napakostiti.
Dočekali su je u otvorenoj « kočiji «, njen stan nije bio uređen, već prljav i pun svinja i kokoši.
Većina ljudi u Jalševu su bili priprosti i neuki seljaci, primitivci koji su mislili da žena nije stvorena za intelektualca, već da stoji u kući , odgaja djecu i čuva blago.
Kada su vidjeli da je Branka postigla velike uspjehe sa djecom, onda su uputili pismo u novine, u kojima su Branku oblatili, kako bi je iz sela istjerali.

Položaj intelektualaca u primitivnoj sredini:

Položaj intelektualaca u primitivnoj sredini je bio veoma težak. Seljaci su smatrali da je ulaganje novca u školu i učitelje bacanje novca, i da « glupu i prostu « djecu ne treba ništa naučiti, već samo kako da se brinu o svom imanju i blagu. Diploma im nije značila ništa, a naročito ne diploma jedne žene. Oni su uvijek radili po svome i svaka osoba koja bi predložila nešto bolje za selo , a u to je trebalo uložiti i novaca i truda, za seljake je bila neprijatelj.
Učitelj koji se s djecom ponašao kao da su mu ravna, i pri učenju nije upotrebljavao šibu, po njihovom mišljenju djecu nije mogao ništa naučiti.




« « Ona da govori s djecom kao da su joj ravna, u njezinoj školi da ne ima ni palice ni šibe, što je ipak potrebno da se djeci zarana istjeraju zle navike, naravski je da je se djeca nimalo ne plaše, i potom ne može biti nikakva napretka. »

Osobni dojam o djelu: Djelo mi se veoma svidjelo, jer se u njemu opisuje hrvatska djevojka, koja voli svoju domovinu, bori se za nju, a koja je ujedno i vrijedna, dobra, plemenita, poštena i puna ljubavi. Težak je život prošla da bi ostvarila svoje ciljeve i na kraju je svojom upornošću i uspjela. Naročito mi se sviđa sretan završetak knjige u kojem Branka napokon pronađe čovjeka kojega voli, koji voli nju i ostaju zajedno.
Fabula
Uvod

Upoznajemo se s djevojkom Brankom i njenim životom. Upoznajemo se i s njezinom prijateljicom Herminom kojoj će Branka u daljnjem tijeku knjige slati pisma. Saznajemo da je Hermina položila ispit za učiteljicu. Branka je vrlo pametna i spretna, zna svirati klavir, lijepo crta, izvrsno veze, zna govoriti francuski.

Zaplet

Branka želi postati učiteljicom i to na selu ili u nekom nevelikom mjestu. Hermina joj govori da je to robovanje, ali Branka je čvrsta u svojoj odluci. Ona želi raditi za opće dobro naroda. Brankin otac je poginuo u građanskom ratu u Americi. . Branka se sprema za odlazak na svoje radno mjesto u Jalševo i jednog dana odlazi vlakom. Ona dolazi u selo tamo se upoznaje sa osobama u školi. Škola je stara i u ruševnom je stanju. Branka je odlična učiteljica i svi mještani su toga svjesni, no neki zli ljudi pišu članke po novinama kako ona nije dobra učiteljica.

Vrhunac

Branka dobro uči svoju djecu i to pokazuje pred svima na ispitu. Dobiva ponudu da se vrati u Zagreb i da tamo bude učiteljica, ali ona je zavoljela ovo mjesto, njegove žitelje i na kraju svu tu djecu stoga ne želi otići. Ona piše mnogobrojna pisma Hermini. Priča o svom životu u tom mjestašcu.


Rasplet

Župnik objašnjava Branki zašto se mora udati za grofa belizara. Ona isprva ne priznaje to njegovo mišljenje, ali ipak shvaća da župnik ima pravo. Branka se udaje za grofa Belizara.


Bilješke u tijeku čitanja

-Branka je vrlo lijepa, marljiva, vrlo pametna djevojka i to mi se sviđa
-stalno je pisala pisma Hermini i obavještavala ju o napretku njenog života
-lijepo je to što su žitelji dobro primili Branku
-sviđa mi se što se Branka udala za grofa Belizara
-ne sviđa mi se to što u knjizi ima puno starih riječi pa se treba potruditi da bi se razumjela knjiga

Mjesto radnje

Na početku knjige se spominje Okić. Radnja se prvo odvija u gradu, a onda postepeno prelazi na selo, tj. Jalševo. Branka je živjela u Vlaškoj ulici, kod crkve sv. Petra, sjedila je kod prozora i marljivo vezla. Branka je morala tražiti posao izvan Zagreba, jer u njemu više mjesta nije bilo. Brankina majka je umrla i bila je pokopana na Petrovom groblju; na humku se dizao drveni križić, na kojem je visio uveli vijenac, pokriven snijegom. Do Jalševa se morala voziti i kočijom jer je vlak bio predaleko od mjesta. Vozili su se kroz visoke planine. Put kojim su išli bio je uzak i opasan. Jalševačke ulice bile su popločane kamenjem. Trg je bio mali, sred kojeg stajaše zdenac među dva jablana. Škola je bila u ruševnom stanju. Stupići trijema stranom su nagnjili, stranom od crvi rastočeni, pa ti se mogu svaki čas srušiti na glavu. Brankina soba u kući uopće zapravo nije ličila na sobu; pusta, prazna komora. Vapno po stijenama bilo požutjelo, naokolo po tavanicama visjela paučina, pod blatan, a peć na više mjesta probušena. Soba je imala samo jedan-za sada razbijen-prozor. Grof Belizar je imao kuću u Beču. Branka je često svoje učenike vodila na osamljeno mjesto u šumi i tamo ih podučavala. Tamo su se djeca mogli napiti izvorske vode.

Vrijeme radnje

Bila je jesen. Branka je Hermini uzastopno slala pisma. Baka cijelu noć nije spavala zbog brige nad unukom. Kad je Branka odlazila u svijet već je bila zima i bilo je studeno. Branka je nekoliko puta razgovarala sa župnikom i on joj je savjetovao što da radi i kako da se ponaša. Opet je došla jesen, najljepše doba godine u Hrvatskoj. Radnja knjige se odvijala u 19. st. u doba Bachovog apsolutizma. To možemo zaključiti po tome što je Šenoa živio u to doba.

Likovi

Branka
Imala je oko sedamnaest godina. Bila je tipično gradsko dijete, glatke crne kose, i osobito sjajnih vrlo pametnih očiju. Željela je postati učiteljica. majka joj je umrla. Često je sjedila pred prozorom i marljivo vezla. Nije mogla dobiti mjesto učiteljice u Zagrebu pa je pošla u Jalševo. Uzastopce je pisala pisma Hermini. Njena je soba u školi izgledala na svinjac, a ne na sobu učiteljice. Svoje učenike je vodila na osamljeno mjesto u šumi i tamo ih je podučavala raznim stvarima. Voljela je svoju djecu. Puno je razgovarala sa župnikom. Na kraju svega se udala za grofa Belizara.

Hermina
Ona je bila Brankina prijateljica. Položila je ispit za učiteljicu, ali to nije bilo iz ljubavi prema zvanju nego zbog prisile za razliku od Branke koja je to radila iz ljubavi. Često je od Branke dobivala pisma u kojima je Branka opisivala svoju okolicu svoj način života. Ohrabljivala je Branku sa svojim pismima.


Tema

Brankin život i odlazak u Jalševo. Tamo je bila učiteljica i tom je zvanju posvetila život.

Stil

Ovo je roman. Pošto je davno pisan ima puno arhaizama i starih, nepoznatih riječi.




Osnovna misao pisca
Ovo je roman. Govori o životu jedne mlade Zagrepčanke koja želi postati učiteljica. Ona je vrlo inteligentna i to joj uspijeva. Problem je u tome što u Zagrebu više nema mjesta. Ona mora ići u Jalševo, jedno malo selo. Oprašta se od svoje umrle majke i odlazi. Tamo doživljava razne neugodne stvari. Djeca su ju zavoljela, a i ona je njih. Branka također ima prijateljicu Herminu kojoj stalno piše pisma i objašnjava joj što se s njom događa. Vrlo je spretna i jako dobro uči djecu. To je i dokazala na ispitu pokazavši što sve djeca znaju. Ona je djecu odvodila na osamljena mjesta u šumi i tamo ih je podučavala. Problem je u tome što se neki s tim ne slažu i pišu po novinama razne za Branku ponizne stvari. Branka se ipak ishrvala sa svim poteškoćama i pridobila povjerenje mještana. Puno se savjetovala kod župnika. Župnik joj je rekao da se uda za grofa Belizara no ona u početku to njegovo mišljenje nije poštivala, no ipak na kraju je popustila i udala se za grofa Belizara.


Tema: Brankin život
Osnovna misao: Pravda i ljubav uvijek pobjede
Likovi: Branka, Hermina, grof Belizar, Marić, župnik Šilić, Šilićka i dr.
Vrijeme radnje: XIX stoljeće
Mjesto radnje: Zagreb i Jalševo

Sadržaj:
U Vlaškoj ulici živjela je djevojka po imenu Branka. Nije joj bilo više od sedamnaest godina. Bila je vrlo lijepa i vrijedna. Jednog dana dok je plela papuče došla joj je u posjet prijateljica Hermina. Počele su pričati o raznim stvarima. Branka je htijela biti učiteljica. Na kraju razgovora su se oprostile i Hermina je otišla kući. U to vrijeme, djevojke su morale biti učene o svim stvarima. Branka je bila baš takva. Imala je težak život, otac joj je bio trgovac. No prokockao je cijelo imanje i na kraju poginuo u američkom građanskom ratu. Majka joj je umrla pa ju je odgojila baka. Budući da joj ljudi u Zagrebu nisu bili dragi, htjela je otići. Jedne noći o tome je razgovarala s Herminom. U njihov razgovor ukljućio se i mladi gospodin Marić. Budući da je Marić bio dosadan Branka i Hermina su otišle.
Kada je Branka došla kući, baka joj je dala neke papire. Saznavši da nije dobila mjesto učiteljice pala je u očaj. No slijedećeg jutra sve je bilo dobro, u posjet joj je došao Marić. Branka je prema njemu bila hladna sve dok je on nije zaprosio. Nakon kraćeg razmišljanja odbila ga je. Marić je otišao. Branka je i dalje slala molbe za učiteljsko mjesto, ali ga nije mogla dobiti. Za to vrijeme Marić je sve više želio imati Branku. On je također bio učitelj, ali je prezirao to zvanje pa je postao činovnik i špijun. Sve mu je polazilo za rukom osim osvojiti Branku. Zato je svom snagom radio da Branka ne dobije to mjesto. Lagao je ljudima da je Branka zla, a svećeniku je rekao da je nevjernica. No, kao špijun je nešto morao riješiti pa je otišao iz grada. Za to vrijeme Herminin otac je pomogao Branki da dobije mjesto učiteljice u Jalševu. Branka je obećala baki da će i nju dovesti ćim se smjesti. Marić nije mogao vjerovati kada je saznao da je branka u Jalševu. Čim je stigla Branka je napisala Hermini pismo o tome kako je putovala, kako se smjestila i kakvi su Jalševćani. Nedugo za tim Branka je poslala Hermini i drugo pismo. U njemu je pisala o glavnim ljudima iz Jalševa. Došlo je proljeće. Jednog dana sa župnikom i načelnikovom ženom, Branka je posjetila stari grad, kojega je posjedovao grof Belizar, koji inače živi u Beču. Iako je bio Hrvat majka ga je odgojila potpuno drugačije. Župnik je Branki i načelnikovoj ženi ispričao mnogo stvari o Belizaru. Kada je župnik završio priču vratili su se u selo. U lipnju je Brankina baka došla u Jalševo. Branka je odmah napisala pismo Hermini o tome kako se njezina baka snalazi u Jalševu, o početku školske godine i o mnogim drugim stvarima. Napokon, došla je i jesen. Grof Belizar se vratio na svoje imanje. Iz jednog razgovora sa župnikom grof je želio upoznati Branku. Jednom prilikom Jalševački učitelj Šilić, u novinama je objavio članak protiv Branke. To je Branku veoma pogodilo. Članak je napisao neki Šilićev rođak. Jednog dana grof Belizar pođe u lov. U šumi je vidio Branku s djecom. Župnik je nabavio dokaze protiv Šilića i njegovog rođaka. Belizar je obećao župniku da će se uz njega boriti dok ga ne oslobode optužbi. Branka je poslala Hermini pismo u kojem je pisalo o ispitivanju njenog i Šilićevog odjela. Bolji je bio njezin odjel. Branka je osramotila Mišocija i tako mu vratila za urotu koju je on skovao sa Šilićem protiv nje. Još istog dana, župnik je primio pismo upućeno na Branku. U pismu je bio poziv za Branku da bude Zagrebačka učiteljica što je branka odbila. Za jednog razgovora u šumi Belizar je župniku rekao da će zauvijek ostati u Jalševu. Isto tako je rekao da je iz Jalševa otišao zbog majke i zaljubljenosti u neku groficu. No, ispalo je da ta djevojka ima sina. Poslije razgovora otiši su u Belizarov grad. No, jedne večeri u Belizarovu gradu u prisustvu svih seljana, Belizar je zaprosio Branku. Branka ga je odbila zbog čega je tugovala. Ipak na nagovor župnika, Branka je na kraju pristala i udala se za grofa Belizara.

ponedjeljak, 19.02.2007.

HRVATSKI NARODNI PREPOROD-ILIRIZAM

Hrvatski narodni i književni preporod i ilirski pokret:
Nakon pada Napoleona, početkom 19. st. Dalmacija i Istra dolaze pod austrijsku vlast, a iz Budimpešte dolazi sve jači pritisak na Hrvatsku kojoj se pokušava nametnuti mađarski jezik kao službeni.
1825. na saboru u Požunu Mađari traže uvođenje mađarskog jezika kao obaveznog u nastavi. 1827. sabor usvaja taj prijedlog, ali se paralelno s takvim idejama javljaju glasovi onih Hrvata koji se tome odupiru. Tako npr. već 1813. biskup Maksimilijan Vrhovac upućuje poziv svećenicima i drugim obrazovanim ljudima da prikupljaju narodne pjesme i pripovijetke te ostalo narodno blago. 1815. Antun Mihanović piše članak Reč domovini o hasnovitosti pisanja vu domorodnomu jeziku. On zagovara davanje hrvatskom jeziku onoga mjesta koje su svojim jezicima dali ostali narodi. 1835. napisao je pjesmu Horvatska domovina koja postaje našom himnom. Tako jača borba za opstojnost vlastitog nacionalnog identiteta.
1832. grof Janko Drašković piše Disertaciju iliti razgovor darovan gospodi poklisarom tj. poslanicima u saboru kojom ističe daje naš jezik vrijedan da ga uvedemo u sve urede i škole pa se moramo oduprijeti mađarskim zahtjevima.
1831. kanonik Pavao Štoos piše elegiju Kip domovine u kojoj žali jer: „Jezik svoj Hrvati zabit hote ter drugi narod postati“.

Hrvatski narodni i književni preporod je kulturni i nacionalni pokret u razdoblju od 1813. do 1850. tj. do početka Bachova apsolutizma kad zamire društveni i kulturni život u Hrvatskoj. U tom razdoblju pojavljuje se i tzv. Ilirski pokret, politički pokret kojemu je cilj bio ujediniti sve Hrvate, a onda i druge južnoslavenske narode u Monarhiji. Ilirski pokret traje od 1835. do 1843. tj. do zabrane Ilirskog imena. Na čelu Ilirskog pokreta bio je Ljudevit Gaj oko kojega su se okupljali ilirci i preporoditelji. Osim na političkom planu bio je značajan u svojim nastojanjima da jezično ujedini Hrvate koji su u ono vrijeme koristili sva tri narječja. Tako je 1830. u Budimu objavio jezikoslovnu raspravu Kratka osnova Horvatsko-slavenskoga pravopisanja kojom je stvoren temelj za standardizaciju hrvatskog jezika na novoštokavskoj osnovi. Naveo je kajkavce da se odreknu kajkavštine i čakavce da se odreknu čakavštine Osim toga zaslužan je za osuvremenjivanje hrvatskog pravopisa predloživši uvođenje dijakritičkih znakova po uzoru na češki jezik. 1835. pokrenuo je prve novine na hrvatskom jeziku: Novine horvatsko-slavonsko-dalmatinske s književnim podliskom Danica u kojemu su se objavljivali domoljubni tekstovi, najčešće budnice i davorije. Već 1836. novine mijenjaju naziv u Novine ilirske i Danicu ilirsku. 1838. Gaj je dobio dopuštenje da osnuje tiskam u Zagrebu i ona započinje s radom. Iste godine osnovana je i Ilirska čitaonica, a nakon nje niknule su brojne čitaonice diljem Hrvatske. 1842. osnovana je Matica ilirska (danas Matica hrvatska) s ciljem da prikuplja i tiska djela starije hrvatske književnosti. Iste 1842 god. pokrenut je i prvi hrv. književni časopis Kolo kojega pokreće Stanko Vraz jer smatra da Gajeva Danica objavljuje književne tekstove nekritički.
U međuvremenu, 1840. u Zagrebu je izvedena drama Ivana Kukuljevića Sakcinskog pod naslovom Juran i Sofija ili Turci pod Siskom što se bilježi kao osnivanje Hrvatskog narodnog kazališta jer su se do tada davale predstave na njemačkom jeziku.
1843. zabranjeno je ilirsko ime pa se ilirski pokret gasi, ali preporodne aktivnosti se nastavljaju. Iste godine Ivan Kukuljević Sakcinski održao je prvi govor na hrvatskom jeziku u saboru gdje se do tada koristio latinski jezik
Preporodna strujanja osjetila su se diljem Hrvatske pa i u Zadru gdje je od 1844. do 1849. izlazio časopis Zora dalmatinska. koji su uređivali Petar Preradović i Ante Kuzmanić.
Dolaskom Bachova apsolutizma 1850. kulturni, politički i društveni život zamire, ali do tada su već ostvarene značajne kulturne zasade i osnovane temeljne nacionalne kulturne institucije. Ostvareno je jezično ujedinjenje svih Hrvata na novoštokavskoj osnovi, modernizirao se pravopis, pokrenute su novine, književni časopisi, čitaonice. Matica i kazalište.

četvrtak, 15.02.2007.

nezavisne i zavisne rečenice

NEZAVISNO SLOŽENE REČENICE VEZNICI
1. sastavne rečenice i, pa ,(pak), te, ni, niti, nego i, no i, već i
2. rastavne rečenice ili
3, suprotne rečenice a, ali, no, nego, već
4, zaključne rečenice dakle, zato, stoga
5, isključne rečenice samo, samo što, tek, tek što, jedino, jedino što, osim, osim što
ZAVISNO SLOŽENE REČENICE
(po mjestu uvrštavanja) VEZNICI
1. predikatne rečenice tko, što, koji, da
2. subjektne rečenice koji, tko, što, da, gdje, kako, kamo, tko
3. objektne rečenice tko, što, koji, čiji, da, gdje, kad, kako
4. priložne rečenice
5. atributne rečenice koji, čiji, kakav, kolik, što, da, kako, neka, tko, koji, čiji, kakav, kako
6, apozicijske rečenice
ZAVISNO SLOŽENE REČENICE
(po sadržaju uvrštavanja) VEZNICI
1. odnosne rečenice tko, što, koji, čiji, kakav, kolik, što
2. mjesne rečenice gdje, kamo, kuda, otkuda, odakle, dokle
3. poredbene rečenice kako, kao što, kao da, što, nego, nego li, nego što, nego da
4. načinske rečenice kako, kako god, kao što, kao da
5. vremenske rečenice kada, dok, pošto, čim, prije nego, otkada, kad god, dok god
6. uzročne rečenice jer, što, budući da, kako, kada
7. namjerne rečenice da, eda, kako li, neka
8. posljedične rečenice da, te
9. pogodbene rečenice ako, kada, li, da
10.dopusne rečenice iako, ako, ako i, makar, mada, premda, neka


-reč koje se slažu u veću reč nazivaju se sureč ili klauzama
-složene reč- sastoje se od dviju ili više sureč., a sureč. su dijelovi složene reč.
-glavna sureč- reč koja u svoje ustrojstvo prima drugu reč, ona je nadređena zavisnoj
-načini sklapanja složenih reč:
1.POVEZIVANJEM-nezavisno složene (koordinirane), povezuju se veznicima-sindetske reč
2.UVRŠTAVANJEM- zavisno složene- kada se jedna sureč uklapa u rečenično ustrojstvo druge sureč
3.NIZANJEM- nastaje rečenični niz, povezuju se zarezom- asindetske reč
UPUTA ili instrukcija- skup pravila za obavljanje kakva posla, za način ponašanja pri uporabi kakva sredstva, za način ponašanja u društvu…jedan od najstrožih tipova teksta, pojavljuje se isključivo kao objektivni tip teksta
-nezavisno složene reč dijele se po odnosu zavisne sureč prema dijelovima glavne
-sastavne reč=kopulativne- nez slož reč kojih se sadržaji sastavljaju, spajaju, nadovezuju
i- temeljni veznik, ima najšire sastavno značenje, povezuje sureč čija se radnja odvija istovremeno ili se radnja druge sureč odvija poslije radnje prethodne sureč, dolazi i u ulozi rečeničnog priloga isticanja
pa-znači isključivo poslijevremenost (radnja druge sureč događa se nakon radnje prve sureč
te-znači istovremenost i poslijevremenost radnje, dolazi u reč gdje se često upotrebljava i i to u posljednjoj reč
ni, niti- ni zamijenjuje i, i dolazi samo uz zanijekane predikate
-ne samo, ne samo da…nego i, no i, već i
-rastavne reč=disjunktivne- kod kojih se sadržaji sureč rastavljaju, odvajaju, ne povezuju
-suprotne=adverzativne- kod kojih se sadržaj jedne sureč suprotstavlja sadržaju druge sureč
-isključne=ekskluzivne, izuzetne- iz sadržaja jedne sureč isključuje se sadržaj druge
-zaključne=konkluzivne- sadržaj druge sureč dade se logički izvesti iz sadržaja prve sureč, sadržaj druge dolazi kao zaključak prve
-zavisno složene reč- reč u kojima se zavisna reč odnosi prema glavnoj kao jedan njezin član njezinog ustrojstva
-predikatna- zavisna sureč uvrštava se na mjesto imenske riječi imenskog predikata glavne sur
-upućivaćke riječi kao što su takav, ono, taj, onaj… nemaju puno leksičko značenje nego čine cjelinu sa zavisnom reč
-subjektne- se po sadržaju koji se unosi u glavnu sureč dijele na odnosne (koji, tko, što), izrične (da, gdje, kako)-uz obezličene gl i zavisno upitne (tko, koji, kamo)
-objektne- odnosne(tko, što, koji, čiji, kakav, kolik), izrične (da, kako, gdje), zavisno upitne (kako, kad, što)
-priložne- zavisna se sureč odnosi prema glavnoj kao priložna oznaka prema predikatu
-atrubutne- zavisna se uvrštava na mjesto atributa uz neku imensku riječ u glavnoj sureč
-odnosne (koji, čiji, kakav, kolik), izrične (da, kako, neka), zavisno upitne (tko, što, koji, čiji, kakav, kako)

-odnosne=relacijske- kod kojih se zavisna sur pridružuje imenicama, zamjenicama, prilozima, prijednložnim izrazima u glavnoj sureč i cijelim svojim sadržajem proširuje svoj sadržaj. Vezničke riječi ne lsuže samo povezivanju zavisne s glavnom nego na neki način zamjenjuju riječ ili reč dio iz glavne sureč tj odnose se na dio glavne sureč
-mjesne=lokalne-mjesne su i one reč u kojima u glavnoj sureč stoji suodnosan (korelativan) zamjenički prilog: tamo, dotle, ondje
-vremenske=temporalne- dok izriče istovrmenost, a pošto prije, a kad sve troje
-načinska=modlna-
-poredbena=komparativna- kako, kao što…tako; što…to
-uzročna=kauzalna
-posljedična=konsekutivna
-namjerna=finalna
-pogodbene=kondicionalne- realne (samo se navodi pod kojim uvjetom se može ostvariti radnja glavne sureč ali se ništa ne kazuje je li se taj uvjet ostvario- ako, li, ukoliko), irealne (u kojoj se navodi uvjet pod kojim se ne može ostvariti radnja glavne sureč- da, da i, kad) i potencijalne ili moguće (navodi se uvjet kao mogućnost da se ostvari sadržaj glavne sur- ako, kad)
-dopusne=koncesivne-uvijek se ističe suprotnost




UPRAVNI GOVOR- navođenje tuđeg govora upravo onako kako je izgovoren u obliku nez slož reč
NEUPRAVNI GOVOR- sadržaj tuđeg govora ne navodi se onako kako je izgovoren nego kao zav slož reč
SLOBODNI NEUPRAVNI GOVOR- tuđi govor prenosi se tako da se posve preuzme u vlastiti tzv.osobni neupravni govor


Uzeto sa :http://www.salabahteri.tk/

REPETITORIJ GRAMATIKE HRVATSKOG JEZIKA

GRAMATIKA
Gramatički podsjetnik ne služi za učenje gramatike već za ponavljanje naučenog gradiva. Ako ti je jasno većina ovoga što piše ovdje niže (pod uvjetom da si završio/la 8. razred) moram priznati da onda zaista imaš nešto u glavi. Gramatika se ne može "naštrebati". Treba je razumijeti. Svojim učenicima uvijek objasnim i čemu gramatika služi. Ako nisi moj/a evo objašnjenja (a mojima podsjetnik):
Gramatika je ustvari poput logike - oruđe iliti alat koji služi za razmišljanje. Bez poznavanja gramatike ne možemo se niti pravilno služiti jezikom (koji opet služi za ono po čemu se razlikujemo od svih ostalih bića koja kroče kuglom zemaljskom - mi imamo sposobnost spoznavanja i mišljenja putem jezika).
Mnogi se pitaju zašto su gramatika i pravopis hrvatskoga jezika toliko komplicirani, opširni i teški. Odgovor je jednostavan: gramatika i pravopis su stvar dogovora velikog broja ljudi u dosta velikom vremenskom opsegu. Svi su stvari malo zakomplicirali i sad je teško pojednostaviti tu nesretnu gramatiku i pravopis (iako bi se moglo, donekle). No, bez obzira na sve, gramatiku i pravopis nije nemoguće naučiti. Treba samo malo truda i treba građu razumijeti. Zato su tu učitelji i profesori koji ti mogu pomoći. Obrati se češće njima!
VRSTE RIJEČI
PROMJENJIVE
GLAGOLI - radnja, stanje, zbivanje
- oblik, lice, vid, stanje
- oblik : inf., prez., perf., aor., impf., plpf, fut.1., fut.2., kond.1., kond.2., gl.prid., gl.pril.
- vid : svršeni / nesvršeni
- stanje: aktivno / pasivno
IMENICE - bića, stvari, pojave ; opće / vlastite
- padež, rod, broj
PRIDJEVI - opisni, posvojni, gradivni
- padež, rod, broj, stupanj
ZAMJENICE - zamjenjuju druge riječi
- padež, rod, broj, lice
- lične, povratna, posvojne, povratno-posvojna, pokazne, upitne, odnosne, neodređene
BROJEVI - glavni / redni
- padež, rod, broj
NEPROMJENJIVE
PRILOZI - označavaju okolnosti radnje
- mjesni, vremenski, načinski, uzročni
PRIJEDLOZI - odnos među riječima
VEZNICI - povezuju riječi ili rečenice
ČESTICE - iskazuju stav govornika prema onome o čemu govori
UZVICI - oponašanje zvukova, doziv, izraz duševnog stanja
GLAGOLI
GLAGOLI PO VIDU
- SVRŠENI (pasti)
- NESVRŠENI (padati)
GLAGOLSKA STANJA
- RADNO (Čitam knjigu.)
- TRPNO (Knjiga je čitana.)
GLAGOLSKI OBLICI
- INFINITIV (neodređeni): -ti, -ći
- GLAGOLSKE IMENICE
- GLAGOLSKI PRIDJEVI
- RADNI (inf. osn. + -o, -la, -lo, -li, -le, -la)
- TRPNI (inf.osn.+- n, -na, -no, -ni, -ne, -na; inf.osn. +-t, -ta, -to, -ti, -te, -ta)
- GLAGOLSKI PRILOZI
- SADAŠNJI (3.l.mn.prez. + -ći)
- PROŠLI (inf. osnova + -vši, -avši)
- GLAGOLSKI NAČINI
- IMPERATIV (dođi!) ZAPOVIJED
- KONDICIONAL 1. (došao bih) POGODBA
- KONDICIONAL 2. (bio bih došao) POGODBA
- GLAGOLSKA VREMENA
PREZENT- sadašnje vrijeme (idem, ideš, ide, idemo, idete, idu)
PERFEKT- prošlo vrijeme >>> PREZ.POM.GL. BITI + GL.PRID.RADNI (išao sam, išao si, išao je, išli smo, išli ste, išli su)
AORIST– prošlo svršeno vrijeme >>> -OH, -H
(bih, bi, bi, bismo, biste, bi)
(htjedoh, htjede, htjede, htjedosmo, htjedoste, htjedoše)
(vidjeh, vidje, vidje, vidjesmo, vidjeste, vidješe)
(padoh, pade, pade, padosmo, padoste, padoše)
IMPERFEKT– prošlo nesvršeno vrijeme >>> NESVRŠ.GL. + -AH, -JAH, -IJAH
(zvah, zvaše, zvaše, zvasmo, zvaste, zvahu)
(bijah, bijaše, bijaše, bijasmo, bijaste, bijahu)
(vucijah, vucijaše, vucijaše, vucijasmo, vucijaste, vucijahu)
PLUSKVAMPERFEKT– pretprošlo vrijeme >>> PERF.POM.GL. BITI + GL.PRID.RAD. >>> IMPF.POM.GL. BITI +GL.PRID.RAD.
(bio sam učinio, bio si učinio, bio je učinio, bili smo učinili, bili ste učinili, bili su učinili)
(bijah učinio, bijaše učinio, bijaše učinio, bijasmo učinili, bijaste učinili, bijahu učinili)
FUTUR 1. – buduće vrijeme >>> NENAGL.PREZ.POM.GL. HTJETI + INF. (ići ću, ići ćeš, ići će, ići ćemo, ići ćete, ići će)
FUTUR 2. – buduća radnja koja se vrši prije neke druge buduće radnje >>> SVRŠ. PREZ. POM. GL. BITI + GL.PRID.RAD. (budem išao, budeš išao, bude išao, budemo išli, budete išli, budu išli)
VRSTE IMENICA
OPĆE - ime zajedničko svim bićima, predmetima i pojavama iste vrste
- (čovjek, muž, žena, dječak, pas, mačka, stol, ormar, kiša, snijeg)
VLASTITE - ime kojim se imenuje samo jedno određeno biće, predmet ili pojava
- pišu se velikim početnim slovom
- (Marko, Ivana, Astor, Pero)
ROD IMENICA - muški, ženski i srednji (m., ž., s.)
BROJ IMENICA
- jednina: cvijet, drvo, grozd, miš, otok
- množina: cvjetovi, drva, grozdovi, miševi, otoci
- zbir (skup): cvijeće, drveće, grožđe, mišad, otočje
IMENICE KOJE IMAJU SAMO MNOŽINU a označavaju jedninu (PLURALIA TANTUM)
(hlače, škare, grablje, naočale, vrata)
PRIDJEVI
PRIDJEVI – riječi koje izražavaju različite osobine bića, stvari i pojava, odnosno riječi koje pobliže označavaju imenice ( pridjevaju im se )
1. OPISNI ( KVALITATIVNI ) – izriču osobine; odgovaraju na pitanja kakav?, kakva?, kakvo?
2. GRADIVNI ( MATERIJALNI ) – izriču tvarnost; odgovaraju na pitanje od čega je što napravljeno?
3. POSVOJNI ( POSESIVNI ) – izriču pripadanje ili kakvu drugačiju povezanost onoga što znače imenice uz koje stoje s onim što znače riječi od kojih su izvedeni; odgovaraju na pitanja čiji?, čija?, čije?
a) NEODREĐENI – kazuje osobine onoga što znači imenica i odgovara na pitanje kakav?
b) ODREĐENI – upotrebljava se kada se pridjevom izriče stalna osobina predmeta, osobina koja je već otprije poznata; odgovara na pitanje koji?; tvori se pomoću nastavka -i
( žut/žuti, crven/crveni, nov/novi, gladan/gladni, ukusan/ukusni )
KOMPARACIJA ( STUPNJEVANJE ) – promjena ( uspoređivanje ) pridjeva po jačini izraženog značenja; koristi se kod uspoređivanja osobina koje pripadaju imenicama
STUPNJEVI:
1. POZITIV – ukazuje o kojoj je osobini riječ
2. KOMPARATIV – izriče da neki predmet ima neku osobinu u većoj mjeri
3. SUPERLATIV – izriče da neki predmet po nekoj osobini nadmašuje sve ostale
1. lijep, crven, slab, loš, dobar
2. ljepši, crveniji, slabiji, zao, bolji
3. najljepši, najcrveniji, najslabiji, najgori, najbolji
VRSTE ZAMJENICA
OSOBNE / LIČNE
- zamjenjuju govorne osobe ili glagolska lica
- ja, ti, on (ona, ono ), mi, vi, oni (one, ona )
POSVOJNE
- zamjenjuju posvojne pridjeve i označuju pripadnost govornim osobamna
- moj, tvoj, njegov, naš, vaš, njihov
POVRATNA
- zamjenjuje osobnu zamjenicu koja se odnosi na subjekt ( vraća radnju na subjekt )
- sebe
POVRATNO-POSVOJNA
- zamjenjuje posvojne zamjenice kada označuju da nešto pripada subjektu
- svoj
POKAZNE
- pokazuju ( upućuju na nešto ); zamjenjuju predmet koji je blizu govorne
ili sugovorne osobe ili pak je udaljen
- ovaj, ovakav, ovolik; taj, takav, tolik; onaj, onakav, onolik
UPITNE
- zamjenjuju riječ ili više riječi koje očekujemo u odgovoru ( upitne rečenice )
- tko, što, koji, čiji, kakav, kolik
ODNOSNE
- pokazuju na što se odnosi sadržaj rečenice ( izjavne i usklične rečenice )
- tko, što, koji, čiji, kakav, kolik
NEODREĐENE
- zamjenjuju nešto neodređeno ili suviše općenito
- netko, nešto, neki, nekakav, nečiji; gdjetko, gdješto, gdjekoji, gdjekakav; tkogod, štogod, kojigod, kakavgod, čijigod; nitko, ništa, ničiji, nikakav; itko, išta, ikoji, ikakav; svatko, svašta, svaki, svačiji, svakakav, sav; ma tko, ma što, ma koji, … ; koješta ; bilo tko, bilo što, bilo koji, …
BROJEVI
BROJEVI – riječi koje kazuju točnu količinu čega ili poredak
GLAVNI BROJEVI – kazuju točnu količinu čega, koliko čega ima: (jedan (1), dva (2), tri (3), četiri (4), … osamnaest (18), dvadeset (20), dvadeset i jedan (21), sto ili stotina (100), tisuću (1000), milijun (1000000) )
REDNI BROJEVI – kazuju koje je što po redu, poredak neke jedinice: ( prvi (1.), drugi (2.), treći (3.), četvrti (4.), … osamnaesti (18.), dvadeseti (20.), dvadeset i prvi (21.), stoti (100.), tisućiti (1000.), milijunti (1000000))
SKLONIDBA BROJEVA – mijenjaju se brojevi jedan, dva, tri, četiri i složeni brojevi kojima su ovi posljednji član
– broj jedan mijenja se kao pridjev
– brojevi dva tri i četiri imaju posebnu promjenu
JEDNINA MUŠKI / SREDNJI ROD ŽENSKI ROD
N ( tko, što ) dva, tri, četiri dvije, tri, četiri
G ( koga, čega ) dvaju, triju, četiriju dviju, triju, četiriju
D ( komu čemu ) dvama, trima, četirima dvjema, trima, četirima
A ( koga, što ) dva, tri, četiri dvije, tri, četiri
V ( oj ) dva, tri, četiri dvije, tri, četiri
L ( o komu, o čemu ) dvama, trima, četirima dvjema, trima, četirima
I ( s kim, s čim ) dvama, trima, četirima dvjema, trima, četirima
BROJEVNE IMENICE – riječi koje znače količinu kao i brojevi, ali se mijenjaju kao imenice: (dvojica, dvoje, trojica, troje, četvorica, četvero, četvoro, desetorica, desetero, desetoro, …)
PRILOZI
PRILOZI - nepromjenjive riječi koje se najčešće prilažu glagolu i određuju mjesto, vrijeme, način, količinu i druge okolnosti radnje
MJESNI PRILOZI
GDJE? (ovdje, tu, ondje, drugdje, negdje, nigdje, svagdje, vani, unutra)
KUDA? (ovuda, tuda, onuda, nekuda, nikuda, svuda)
KAMO? (ovamo, tamo, onamo, drugamo, ikamo, nekamo, van, unutra)
ODAKLE? (odavde, otuda, odnekuda, izvana, iznutra)
DOKLE? (dovde, dotle, donde)
VREMENSKI PRILOZI
KADA? (sada, tada, onda, nekada, nikada, ikada, nekoć, prekjučer, jučer, danas, sutra, lani, ljetos, jesenas, zimus)
OTKADA? (odsada, otada, odonda, oduvijek)
DOKADA? (dosada, dotada, dovijeka)
NAČINSKI PRILOZI
KAKO? (ovako, tako, onako, nekako, nikako, svakako, kojekako, brzo, dobro, hrabro, lijepo, sporo, pješice)
KOLIČINSKI PRILOZI
KOLIKO? (ovoliko, toliko, onoliko, nekoliko, malo, manje, premalo, nemalo, mnogo, više, previše, dosta)

PRIJEDLOZI
PRIJEDLOZI - nepromjenjive riječi koje najčešće stoje pred imenicama i zamjenicama, a označuju odnose među riječima u rečenici i utječu na promjenu oblika riječi ispred koje stoje
- (iznad, nad, na, u, pod, ispod, pred, ispred, iza, za, pored, uz, kraj)
VEZNICI
VEZNICI - nepromjenjive riječi koje povezuju dvije riječi ili dvije rečenice
- (i, pa, te, ni, niti, a, ali, nego, no, već, ili, da, dok, jer, ako, mada, makar, premda, iako, kao)
Moj brat i ja išli smo u kino, te smo pozvali i prijatelja.
Bio si ili nisi bio?
Bio sam, ali nisam ništa vidio.
Idem, makar kamenje padalo.
UZVICI
UZVICI - nepromjenjive riječi kojima se izražava neki osjećaj, raspoloženje, doziv ili zvuk u prirodi
- OSJEĆAJ I RASPOLOŽENJE - (ah, aha, aj, au, brr, e, eh, ej, hej, hura, jao, joj, oh, oho, u, uh)
- DOZIV - (oj, iš, šic, hajde, halo, mic, na, o)
- ZVUK U PRIRODI - (buć, bum, dum, hop, mljac, pljus, tres, zum)
Ej, mali, dođi!
O, nesrećo mala!
Šic!
Aha, sad razumijem!
SLUŽBA RIJEČI U REČENICI
GLAVNI DIJELOVI
SUBJEKT (vršitelj radnje, N)
PREDIKAT (radnja u rečenici – glagol)
SPOREDNI DIJELOVI
DODACI IMENICI:
ATRIBUT (pridjev, broj, zamjenica ili imenica u G, D, A, L, I)
APOZICIJA (imenica u istom padežu)
DODACI GLAGOLU:
OBJEKT (predmet radnje, izravni/neizravni)
PRILOŽNA OZNAKA (okolnosti radnje) mjesto, vrijeme, količina, način, uzrok, namjera
VRSTE REČENICA
REČENICA – skup riječi koje nešto znače
JEDNOSTAVNE
NEPROŠIRENE (subjekt + predikat)
PROŠIRENE (subjekt + predikat + dodaci)
BESUBJEKTNE (bez subjekta)
SA SKRIVENIM SUBJEKTOM (subjekt nije izrečen)
NEOGLAGOLJENE (bez glagola)
SLOŽENE
NEZAVISNO SLOŽENE (sklapanje povezivanjem)
1. SASTAVNE - i, pa, te, ni, niti
2. SUPROTNE - a, ali, nego, no, već
3. RASTAVNE - ili
4. ISKLJUČNE - samo, samo što, jedino, jedino što, tek
5. ZAKLJUČNE - dakle, zato, stoga, pa
ZAVISNO SLOŽENE (sklapanje uvrštavanjem)
PREDIKATNE
SUBJEKTNE
OBJEKTNE
MJESNE
VREMENSKE
NAČINSKE
UZROČNE
POSLJEDIČNE
NAMJERNE
POGODBENE
DOPUSNE
ATRIBUTNE
NEZAVISNO SLOŽENE REČEBNICE
(sklapanje povezivanjem)
SASTAVNE – rečenice koje sastavlja neki rečenični dio (npr. subjekt) (i, pa, te, ni , niti)
SUPROTNE – rečenice koje su po sadržaju suprotne(a, ali, nego, no, već)
RASTAVNE – rečenice u kojima je ostvariv sadržaj samo jedne surečenice (ili)
ISKLJUČNE – rečenice u kojima se iz sadržaja jedne surečenice isključuje dio sadržaja naveden u drugoj (samo, samo što, jedino, jedino što, tek, tek što)
ZAKLJUČNE – rečenice kojima zaključujemo iz jedne surečenice u drugoj (dakle, zato, stoga)
ZAVISNO SLOŽENE REČENICE
(sklapanje uvrštavanjem)
PREDIKATNE- zavisna surečenica prema glavnoj odnosi se kao dio imenskog predikata (odnosne zamjenice, da)
SUBJEKTNE- zavisna surečenica odnosi se prema glavnoj kao subjekt prema predikatu (odnosne zamjenice, da)
OBJEKTNE- zavisna surečenica odnosi se prema glavnoj kao objekt prema predikatu (odnosna zamjenica, prilog)
MJESNE- zavisna surečenica odnosi se prema glavnoj kao POM prema predikatu (gdje, kamo, kuda, otkuda, …)
VREMENSKE- zavisna surečenica odnosi se prema glavnoj kao POV prema predikatu (kad, otkad, dokad, otkako, …)
NAČINSKE- zavisna surečenica se odnosi prema glavnoj kao PON prema predikatu (kako, kao da, kao što)
UZROČNE- zavisnom se surečenicom izriče uzrok radnje u glavnoj rečenici (jer, zato što, budući da, kako, kad)
POSLJEDIČNE- zavisnom se surečenicom izriče posljedica radnje u glavnoj rečenici (da, te, tako da / tako, toliko –gl.reč.)
NAMJERNE - zavisna surečenica izriče namjeru s kojom se vrši radnja u glavnoj rečenici (da, kako, ne … li – s kond.)
POGODBENE- zavisna surečenica izriče pogodbu ili uvjet vršenja radnje u glavnoj rečenici (ako / li, da, kad, ukoliko)
DOPUSNE- zavisnom se surečenicom dopušta radnja glavne iako se tome protivi sadržaj zavisne surečenice (iako, ako i, premda, mada, makar, koliko god, mjesto da)
ATRIBUTNE- zavisna surečenica odnosi se prema glavnoj kao atribut prema imenici (da, odnosne zamjenice, prilozi)
GLAS I SLOG; GOVORNI ORGANI; TVORBA GLASOVA
- GLAS – najmanja jezična jedinica
- SLOG – najmanja izgovorna jedinica (sastoji se od jednog samoglasnika ili slogotvornog r i suglasnika; jednog ili više)
- GOVORNI ORGANI – organi u ljudskom tijelu koji služe za oblikovanje govora
GORNJI – usna i nosna šupljina, jezik, nepce (meko i tvrdo), resica, zubi, usnice
DONJI – pluća, dušnik, grkljan, glasnice
- SAMOGLASNICI (OTVORNICI) – glasovi koji nastaju kada zrak slobodno struji iz pluća preko ustiju van (a, e, i, o, u)
- SUGLASNICI (ZATVORNICI) – glasovi koji nastaju kada neki govorni organ djelomice ili potpuno zatvori prlolaz zračnoj struji iz pluća
- ZVUČNI GLASOVI (ZVUČNICI) – nastaju kada su glasnice napete i trepere
- BEZVUČNI GLASOVI (BEZVUČNICI) - nastaju kada su glasnice opuštene i ne trepere
ZVUČNICI b d g z ž dž đ - - -
BEZVUČNICI p t k s š č ć f c h

- ZATVORNICI PO MJESTU TVORBE:
DVOUSNENICI (BILABIJALI): p, b, m
ZUBNOUSNENICI (LABIODENTALI): f, v
ZUBNICI (DENTALI): t, d, n, c, z, s
DESNICI (ALVEOLARI): r, l
NEPČANICI (PALATALI): č, ć, dž, đ, j, lj, nj, š, ž
JEDRENICI (VELARI): k, g, h

PATULJASTI ŠNAUCER-ARČI

Patuljasti ŠNAUCERr
Imućan gospodin je riješio da ode na safari u Afriku. Sa sobom je radi društva poveo svog vjernog ljubimca Šnaucera. Jednog dana, Šnaucer se zaigrao jureći leptire i nedugo potom otkrio je da se izgubio.
I tako lutajući okolo, primijetio je leoparda kako mu se trčeći približava sa očitom namjerom da ga smaže za ručak.
Šnaucer je pomislio: "U redu, sad sam u velikoj nevolji!"
Onda je primjetno gomilu kostiju tu na zemlji u blizini i odmah je sjeo dole i počeo da ih glođe, leđima okrenut zahuktaloj mački.
Baš pre nego što se leopard spremio da skoči na njega Šnaucer reče naglas:
"Čovječe, ovo je bio baš ukusan leopard, pitam se ima li ih još u blizini, još sam gladan."
Čuvši to, leopard zaustavi svoj napad u pola skoka i prestrašen pobježe u obližnji šumarak.
"Vau " reče leopard "To je bilo baš blizu, zamalo da me pojede taj Šnaucer."
Za to vrijeme, majmun koji je čitavu situaciju pratio sa obližnjeg drveta, pomisli da bi mogao da svoje saznanje dobro iskoristi i mijenja informaciju za leopardovu zaštitu. I tako, on krene za leopardom.
Šnaucer vidjevši ga kako velikom brzinom juri za leopardom, odmah ukapira o čemu se radi ali nije mu vredilo da bježi jer bi ga leopard začas stigao.
Majmun ubrzo stiže leoparda i ukratko mu objasni kako ga je Šnaucer prevario.
Leodard je bio besan jer je ispao takva budala i reče:"Hajde Majmune, skoči mi na leđa, hoću da i ti vidiš što ću da uradim tom lukavom psu."
Šnaucer, vidjevši leoparda kasača i majmuna jahača kako mu se približavaju u punom trku pomisli:"Što ću sad da radim? Moram da smislim nešto i to brzo" I umjesto da bježi pas sjede dolje leđima okrenut napadačima, pretvarajući se da ih nije video...i baš kad su mu se približili taman toliko da ga čuju ,on reče: "Pa dobro gdje je više taj Majmun? Poslao sam ga prije pola sata da mi uhvati još jednog leoparda."

AKO IH NE MOŽEŠ ZASJENITI BRILJANTNOŠĆU, ONDA IH ZBUNI DRSKOŠĆU!

DAMIR

TONI -KRISTINA -JURICA

TONI, MATEA I JURICA

VOLITE GLEDATI SLIKE?

ETO NAĐOH JEDAN DIVAN LINK, PA VAM ŠALJEM! GLEDAJTE I UŽIVAJTE! I JA SAM.


pticica.com

UPUTA UČENICIMA(i roditeljima) kako pisati lektiru

Milijardu puta me pitaju učenici, sto puta njihovi roditelji, moje kolege koje imaju djecu , poznanici i njihovi poznanici kako pisati lektiru. Sto profesora-sto verzija, to je činjenica. Danas sam razglabala sa učenikom 6. razreda kako bi trebao izgledati "Dnevnik čitanja". Sjetih se da sam to prije nekoliko godina prepisala iz moje bilježnice (kad sam ja išla u osnovnu školu). Zato, za početak ću vam to dati. Možda nekom pomogne.

PRIJEDLOG VOĐENJA DNEVNIKA ČITANJA

1. Knjigu čitaj sjedeći za stolom..
2. Osim knjige, potrebna ti je i bilježnica (dnevnik čitanja) i olovka.
3. Prije nego što počneš čitati, u dnevnik čitanja napisati ćeš puno ime i prezime pisca i naslov djela (npr. VLADIMIR NAZOR: “ MEDVJED BRUNDO”)
4. Zatim ćeš zabilježiti podatke o knjizi: ime nakladničke kuće, mjesto i godinu tiska i ime prevoditelja ako postoji. Podatke ćeš naći na početku ili kraju knjige. (npr. IZDAVAČ: ŠKOLSKA KNJIGA, ZAGREB, 1991.)
5. Upiši najvažnije podatke o životu iradu pisca knjige koju čitaš. To će biti kratka bilješka o piscu, njegova BIOGRAFIJA I BIBLIOGRAFIJA-o njegovim djelima.
6. U dnevnik čitanja upiši podnaslov: BILJEŠKE TIJEKOM ČITANJA. Upiši i nadnevak i eventualno sat čitanja.Treba pisati u prvom licu, tzv. ich forma.
7. Počinješ čitati knjigu...
8. Dok čitaš, u dnevnik čitanja bilježiš (u obliku rečenica ili natuknica) svoja zapažanja: što ti se sviđa, što ne, zašto ti je nešto zanimljivo, što misliš o postupcima likova, što osjećaš.Potrebno je zapisati i neke sporedne događaje ili situacije, a koje ne moraju biti u svezi s trenutačno čitanim djelom.
9. Dakle, upisuješ misli, osjećaje, asocijacije koje se javljaju prilikom čitanja djela- ono što te oduševljava, ogorčava, na što te podsjeća u svakodnevnom životu.Možeš koristiti i citate da bi nešto potvrdio, objasnio, istakao, ili da bi zapisao ono što ti se najviše svidjelo.
10. Pišeš svoj komentar o onome što čitaš. To pišeš za vrijeme čitanja, a ne nakon što si pročitao cijelu knjigu! Iz tih rečenica mora se vidjeti da si čitanje pratio svojim bilješkama. Pisanje dnevnika čitanja traje istovremeno dok djelo čitamo.
11. Kad na taj način pročitaš cijelu knjigu, interpretirati ćeš djelo u cjelini. U dnevnik čitanja napisati ćeš: DOŽIVLJAJ DJELA I objasniti u nekoliko rečenica kako ti se svidjelo cijelo djelo I zašto. Pokušaj izraziti svoje mišljenje svojim riječima, ne pisati nepotrebne fraze. To je tvoj opći komentar na netom pročitano djelo.
12. Napiši novi podnaslov : IDEJA DJELA i u njemu pokušaj što određenije iznijeti temeljnu misao djela, pouku i poruku pisca..
13. ANALIZA LIKOVA novi je podnaslov u kojem ćeš navesti glavne likove i sporedne likove, ako postoje. Glavnim likovima odrediti ćeš značajke-karakterizaciju i svaku odabranu značajku potvrditi navodom iz djela tj. rečenicom ili rečenicama u kojima si uoočio tu osobinu.
14. FABULA I KOMPOZICIJA još je jedan podnaslov u tvom dnevniku čitanja. U njemu ćeš u nekoliko rečenica napisati o sistemu događaja u djelu, odnosno sažeto prepričati temeljna zbivanja onim redom kako su ispričana u književnom djelu. (maksimalno 15 rečenica).
Pod kompozicijom podrazumijevamo:
1. EKSPOZICIJA-uvodni dio fabule, do početka radnje,
2.ZAPLET-događaj kojem radnja počinje,
3. RAZVOJ RADNJE-dio fabule između zapleta i raspleta,
4. KULMINACIJA-najviša točka u razvoju radnje
5. RASPLET- događaj kojim radnja završava.
15.STIL I JEZIK –u tom podnaslovu u nekoliko rečenica ćeš napisati karakteristike jezika i stila, argumentirajući ih rečenicama iz djela. Također navesti primjere izražajnih stilskih sredstava i imenovati ih.
16. AKO ŽELIŠ, U SVOJU BILJEŽNICU NACRTAJ PRIZORE KOJE SI NAJSNAŽNIJE DOŽIVIO,, ILI ZALIJEPI NEKU SLIKU KOJA TI SE ČINI DA ODGOVORA DATOM DJELU!

UMJESTO POZDRAVA

Ako nešto mrzim to je zvanično predstavljanje, zvanično pozdravljanje. Vi sada očekujete , vjerojatno, ono što svi pišu. "evo otvaram blog... ovo mi je prva poruka...trudit ću se pisati često..." E pa baš ne želim tako početi.
Ja sam vam jedna obična glasna profesorica hrvatskog jezika u jednoj lijepoj srednjoj školi. Predajem drugim i trećim razredima prodavača, i sretna sam razrednica jednog , po svemu neobičnog, 3-3 razreda.
Imam divnog supruga, zove se Damir, radi u mljekari. U kolovozu će proslaviti 46. rođendan.
Imam sina Tonija. U svibnju će proslaviti 19. rođendan. Maturant je, budući komercijalist, navodno budući ekonomist. Bit će to naporno vrijeme. Matura i prijemni.
Imam kćerku Kristinu. U travnju će proslaviti 11. rođendan. Učenica je četvrtog razreda osnnovne škole. Voli sve što vole mladi, to se tako valjda kaže. Voli konje, i sve više je u nekoj "siktavoj" fazi. Ta će malo duže potrajati. Kažu da se to zove pubertet.
Imam sina Juricu. U siječnju je proslavio 8. rođendan. Učenik je drugog razreda osnovne škole. Nema sekunde mira, ako ne skače onda pjeva, ili priča. Uglavnom ,stalno nešto radi. Voli sve i svašta. Tražimo mu idealni sport da izbaci taj višak energije.
Imamo i psa. Zove se Arči, prekrasni crni patuljasti šnaucer. U veljači će proslaviti prvi rođendan. Pokrade nam sve papuče i cipele koje nisu spremljene na mjesto, a kad dođemo kući jako, jako nam se veseli.
Eto, to je umjesto pozdrava. Vidjet ćete i naše slike, vidjet ćete ovdje svašta.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

">

MOJ HRVATSKI
zaplakao sam hrvatski
progovorio hrvatski
hrvatskim govorim
šapućem hrvatski
šutim hrvatski
sanjam hrvatski
i na javi sanjam hrvatski
volim na hrvatskom
volim hrvatski
pišem hrvatski
kad ne pišem ne pišem hrvatski
sve mi je na hrvatskom
hrvatski mi je sve
Pajo Kanižaj

free image hosting

Naučio sam... da ti je, bez obzira koliko ozbiljnosti život zahtijeva od tebe, uvijek potreban prijatelj s kojim se možeš glupirati.

Naučio sam... da je biti ljubazan važnije nego biti u pravu.

Naučio sam... da ljubav, a ne vrijeme, liječi sve rane.

Naučio sam... da svatko koga sretneš, zaslužuje da ga pozdraviš s osmjehom.

Naučio sam... da dobre prilike nikada nisu izgubljene; netko će se uvijek poslužiti onima koje ti propustiš.

Naučio sam... kada se naučiš živjeti u luci gorčine, sreća će se uvijek sidriti negdje drugdje.

Naučio sam... da treba dijeliti riječi koje su nježne i mekane, jer češ ih sutra možda morati pojesti.

Naučio sam... da je osmjeh jedan jeftin način da popraviš svoj izgled.

Naučio sam... da ne mogu odabrati kako se osjećam, ali da mogu odabrati što ću napraviti u vezi toga.

Naučio sam... da svi žele živjeti na planini, ali da se sva sreća i rast događaju dok se uspinješ.

Naučio sam... da je dobro davati savjet samo u dva slučaja: kada ga netko traži ili kada je pitanje života i smrti.

Naučio sam... kada planiraš osvetiti se nekome, time samo dozvoljavaš sebi da te ta osoba nastavi vrijeđati.

Naučio sam... što imam manje vremena, više stvari mogu napraviti.
Andy Rooney

image hosting for myspace

Sve što treba znati o tome kako valja živjeti, što činiti i kakav biti, naučio sam u vrtiću. Mudrost me nije čekala na vrhu planine, na kraju dugog uspona školovanja, nego se krila u pješčaniku dječjeg igrališta.
Evo što sam ondje naučio:
Sve podijeli s drugima.
Igraj pošteno.
Ne tuci ljude.
Svaku stvar vrati gdje si je našao.
Počisti za sobom.
Ne uzimaj što nije tvoje.
Kad nekog povrijediš, ispričaj se.
Peri ruke prije jela.
Pusti vodu u zahod.
Topli keksi i hladno mlijeko su zdravi.
Živi uravnoteženo: malo uči, malo razmišljaj, crtaj, slikaj, pjevaj i pleši, igraj se i radi - svaki dan od svega pomalo.
Svakog poslijepodneva odspavaj.
Kad izađeš u svijet, budi oprezan u prometu, drži se za ruke i ne udaljavaj od svog prijatelja.
Ne zaboravi da čudo postoji. Robert Fulghum