don Branko: Ljubav je čin vjere, tko slabo vjeruje slabo ljubi

31.08.2009., ponedjeljak

Život je borba

"Ljudski je život, poštovani čitatelju, borba. Ništa se ne može dobiti, ništa održati a da se ne borimo protiv raspadanja i prolaznosti. Stalno se treba boriti protiv gladi i žeđi, često treba uzeti lijek protiv bolesti, treba se čuvati da ne stradaš u prometnoj nesreći, treba paziti da se ne poderu cipele, treba čuvati odijelo da se prebrzo ne pohaba, treba zaštititi spomenike kulture, treba se čuvati prerane starosti, neprijatelja, insekata, vrućine i zime, treba se boriti protiv neznanja i zaboravljanja, protiv nemarnosti, mržnje, i protiv zloće. Treba graditi prijateljstvo, treba učiti, treba moliti, postiti, činiti pokoru, da bi duhovno bio na visini, drugim riječima treba se svaki dan propinjati naprijed kako bi zaustavio razaranje i gradio novo.
Želiš li samo uživati na zemlji, brzo ćeš doživjeti razočaranje, samosažalijevanje i depresiju. Ne uvidiš li da života nema bez bolesti, teškoća, nevolja, gubitaka, brzo ćeš morati pobjeći u život. Ne prihvatiš li svaki dan svoj križ, bit ćeš nerealan, brzo ćeš pasti i ostati na zemlji.
S krive strane pristupaš životu ako misliš da u njemu trebaš uživati, uspjeti, postati slavan, steći veliko bogatstvo i imati sreću. Veličina ljudskoga života je u borbi i svijesti, da se sve što je vremenito i materijalno razara, ali ostaje vječno ono što si ugradio u materiju, ono što je u tebi, a to je duh. Junaci, ljudi koji su za sobom ostavili velika umjetnička, znanstvena, kulturna, politička i druga djela jesu zapravo jedino realni ljudi. Žalosni i naivni su oni koji sav život utroše na skupljanje blaga, na uživanje. Istina, skupljanje blaga, bogaćenje, rad danju i noću ia smisla ako nam bogaćenje nije cilj. Ako ti je cilj duhovne vrednote u narodu, ako ti je cilj pomoći drugome iz onoga što si skupio, ako učiš danju i noču da bi podijelio blago i spoznaju koju si dobio, onda si zreo čovjek. Skupljati ima smisla samo ako to kaniš dati. Samo ono što si dao, imat ćeš vječno. Ono što si skupio samo za seve, razorit će vrijeme, razorit će bolest i smrt.
Potrebno je svako jutro i svaki trenutak u životu prihvatiti teškoće, nevolje, muke, zadatke i napore koji ti predstoje. Potrebno je svaku večer umornih ruku i temeljito korišteenim umom leći u krevet da bi stekao nove snage za sutrašnje napore. Drukčije rečeno, potrebno je biti športski nastrojen u duhovnom i općeživotnom pogledu. Potrebno je skupljati kondiciju, kako bi mogao križeve pretvarati u nova kulturna djela, u blago za druge, u izgradnju boljeg svijeta. Potrebno je svako jutro početi molitvom, neprestano se povezivati s izvorom svake energije, s Bogom. Potrebno je svaki dan uzeti Sveto Pismo i pročitati riječ koja te ohrabruje i daje snagu za nevolje, gubitke, napore i zaustavljanje raspadanja svijeta. Svaki dan je potrebno pročitati neku rečenicu, dobru knjigu, svaki dan čuti savjet mudrog čovjeka, svaki dan se zagledati u Kristov križ i prihvatiti vlastiti.
Život je lijep, provedeš li ga u naporu i radu, razmišljanju i novim inicijativama. Život je prekrasan kad ga upotrijebiš za druge, nekom obrišeš suzu, imaš nešto darovati, nekoga ohrabriš, nekome pokažeš pravi put. Život je divan ako u djela koja radiš ugradiš duh i ostaviš ga generacijama da crpe snagu iz njega. Križ je znak odvažnosti života i uspjeha. Samo u tom znaku ćeš pobijediti. Neka te blagosloviBog na tvom životnom putu."

Povratak nade, Tomislav Ivančić

- 01:08 - Komentari (2) - Isprintaj - #

24.08.2009., ponedjeljak

Vel. Zlatko Sudac

Utjeha života

Čovjek današnjice

- 21:02 - Komentari (6) - Isprintaj - #

17.08.2009., ponedjeljak

Fra Ivo Pavić - Put do odgovora

U nedjelju 19. travnja 2009. godine u prepunoj crkvi majčinstva BDM u Hrvatskoj Tišini predstavljena je treća knjiga fra Ive Pavića pod naslovom PUT DO ODGOVORA. O knjizi su govorili: fra Joso Oršolić, prof. Ljubica Nedić kao urednik izdanja i dr. Marica Čunčić kao glavni predstavljač, te sam autor fra Ivo Pavić. Pojedine dijelove iz knjige su čitali članovi molitvene zajednice, a slavlje je svojim pjesmama uljepšao glazbeni sastav «Dva srca» iz Tolise.

Knjiga u svojem prvom dijelu donosi sto pitanja i sto odgovora koji su nastali kao dijalog čovjeka koji pita i svećenika koji pokušava dati odgovor. Najprije je predstavljen životopis samog autora, a o samoj knjizi najviše je govorila i iznijela presjek sadržaja dr. Marica Čunčić:

Spoj teologije i mistike

Teologija: citira 23 knjige, 39 časopisa, 6 izvora, 6 dokumenata Crkve

Iako je vjernicima koji su dolazili na fra Ivine velike susrete bilo teško i neshvatljivo da susreta više neće biti, trebalo je da fra Ivo Pavić ode u Rim da nađe još dublje opravdanje za sve ono što se počelo događati, da prostudira što su o tome rekli drugi. Vjerojatno nije znao da će naći mnoge i mnoge potvrde u teološkoj literaturi za ono što se dogadalo na njegovim susretima, kako Bog radi. Tako je nastao na talijanskome jeziku njegov magistarski rad s obiljem citiranih knjiga i članaka o molitvi za ozdravljenje koji je dobio visoku ocjenu na Institutu za duhovnost Papinskoga sveučilišta Gregoriana. Odmah je preveo to na hrvatski i izašla je knjiga Molitvom do zdravlja koju ste vjerojatno svi pročitali.

Dok čovjek radi doktorat, traži knjige o tematici koju obrađuje pa naiđe na mnoge druge stvari koje su možda rubne za temu doktorata ali ipak vrlo zanimljive i korisne. Tako se uvijek usput stvara bibliografsko blago za druge prilike i druge teme koje se sve međusobno povezuju. U različitim intervjuima govori fra Ivo o raznim temama s kojima se bavio u tome času: karizmatska obnova, darovi Duha Svetoga, ozdravljenje po molitvi, duhovne vježbe, krštenje u Duhu, krštenje vatrom, ekumenizam, Međugorje, put u Svetu zemlju.

Zanimljivo je da pišući o svemu tome i sam fra Ivo otkriva neke poteze Božje u svojem životu pa ih i s nama u ovoj knjizi dijeli. Uvidi u Božje djelovanje u vlastitoj prošlosti potiču na zahvalnost, kada vidimo što nam je Isus učinio a toga nismo bili tada svjesni. Tako piše:

Kada sam imao mladu misu, svećeničko mi je geslo bilo: "Ja vas šaljem, idite, propovijedajte po cijelom svijetu Radosnu vijest, liječite bolesnike i izganjajte zloduhe." (Mk 16,6).

Sigurno tada nije bio svjestan što će to značiti poslije. Ili kaže na jednome mjestu:

Uoči ređenja molio sam Gospodina za svoj poziv. Prigodom obreda polaganja ruku osjetio sam veliku toplinu u tijelu, koja je bila prisutna nekoliko dana. Već tada mi je Gospodin udijelio mnoge darove Duha Svetoga! Nisam bio svjestan toga.

Isto tako kad u Betlehemu ne može naći smještaja, tek drugi dan, u osvrtu na prethodni dan, razumije da mu je Gospodin uslišao molitvu da doživi Betlehem onako kako ga je doživjela Sveta Obitelj.

Teologija objašnjava dogadaje iz naše svakidašnjice u kojoj susrećemo Boga. Teologija čuva ispravan, istinit, i čist od bilo kakvih zabluda, poklad vjere koja se kod svakoga od nas pokazuje na malo drugačiji način jer smo medusobno različiti. Zato je potrebno da teolozi bdiju nad istinama svete vjere da ne zalutamo u svojim molitvenim iskustvima koja mogu biti varljiva, subjektivna i kroz koja nas mora voditi sigurna ruka.

Stil fra Ivinoga pisanja je takav da je teologija objašnjena na prikladan način tako da je običan čovjek može razumjeti. A osim toga riječi su autorove i pomazane Duhom Svetim jer su došle često upravo iz molitve. To se osjeti na svakoj stranici. Tako da je ovo sretan spoj teologije i mistike. Pogotovo je zanimljivo kad netko daje svoje vlastito svjedočanstvo kako je doživio susret sa živim Bogom. Rijetki su teolozi koji će govoriti o svojem vlastitom životnom i molitvenom iskustvu. Stoga je ova knjižica dragocjena jer se teolog ne ustručava s čitateljima podijeliti svoja molitvena i životna iskustva u kojima mu se Gospodin približio.

O tome kako je osobno susreo Gospodina u šutnji u duhovnim vježbama piše:

Puno su mi pomogle i duhovne vježbe sv. Ignacija Loyolskog, u šutnji, koje sam obavio i koje i danas obavljam u svakodnevnome životu. One su mi pomogle da više ne sumnjam niti se opirem Duhu. Kasnije sam upoznao i mnoge svećenike, časne sestre, Bogu posvećene laike i druge osobe karizmatike. Mnogi su od njih imali darove Duha Svetoga: dar jezika, proroštva, tumačenja jezika, vizije, dar spoznanja, ozdravljanja. To me još više ohrabrilo da napravim "skok u vjeri" prema toj struji milosti. Danas stalno Bogu zahvaljujem na tom daru koji me iz dana u dan mijenja i približava Bogu. Na početku se ništa izvana nije promijenilo. I dalje sam ostao franjevac, kršćanin, katolik, pobožan. Nešto se pomaknulo iznutra! Počeli su mi dolaziti bolesnici. Ozdravljali su po mojoj molitvi u Ime Isusovo. Počeo sam moliti spontane molitve bez molitvenika i molitvenih obrazaca. Gospodin mi je često govorio što trebam činiti. Slušao sam. S Njim sam razgovarao kao s prijateljem. Počeo sam voditi duše i tražiti njihovo otvaranje Duhu Svetomu, kako bi primile snagu. Gospodin me tako uvodio u molitvu za oslobadanje ljudi od zloga. Mnogi su dolazili po savjet i na razgovor. Ti razgovori i savjeti obično su kulminirali životnim ispovijedima. Prepoznavao sam karizme koje mi je Gospodin udijelio.

Ne skriva od čitatelja oduševljenje zbog svojega najvećega otkrića u DV: S Gospodinom mogu imati vrlo prisan i osoban odnos. Tako me Gospodin polako pripremao i odgajao za ono što želi. Moj se život potpuno promijenio.

Već kad sam ovdje, a mnogi od vas znaju da vodim DV, moram reći da je fra Ivin odlazak u Njemačku tri godine po nekoliko puta u mjesecu bio koristan i za vježbatelje u Zagrebu jer bi navratio na putu za zračnu luku, ili na povratku, k nama, ispovjedio neke, za neke se pomolio, imao svetu misu, tako da nije samo on profitirao od DV, nego smo i mi imali njegovu svećeničku podršku i razumijevanje. Pogotovo je uvijek rado primao na životne ispovijedi, uz ostale svećenike, naše vježbatelje koji su onda dolazili u Tolisu, pogotovo oni koji su bliže. I o tome je u knjizi nešto napomenuo.

I sada jedno moje zapažanje. U jednoj rečenici kaže:

Mi kršćani trebamo izabrati uvijek ono što je "teže" i naviještati Radosnu vijest, Isusa Gospodina i u nezgodno vrijeme.

Darovi obvezuju. Dar ozdravljanja traži velik angažman. Ljudi pritišću, nema odmora. Fra Ivo se nije povukao, pobjegao, nego je izabrao ono što je teže. Predao se da služi s tim darovima. I ovaj studij nije bijeg, nego, kao što vidimo iz ove knjige, teološko produbljivanje, da zna naći opravdanje i objašnjenje za sva čudesa i sve milosti koje Gospodin želi dati svojemu narodu po rukama svojih svećenika. Kako je više manje sam u Bosni i Hercegovini, pionir, osim pritiska ljudi koji su dolazili, imao je i pritisak kao što kaže u knjizi, i onih od kojih se nadao podršci. Ali uz Božju pomoć izdržao je i evo danas je promocija treće njegove knjige.

Još jedan dokaz kako ova knjiga spaja teologiju i mistiku:

Najprije govori o krštenju u Duhu, a onda slijedi molitva za krštenje u Duhu, govori o krštenju vatrom, i zatim slijedi molitva za krštenje vatrom. Ne može se zadovoljiti samo tumačenjem, već nuka čitatelja da i sam iskusi ono o čemu mu govori. Pa čak je i njegov razgovor s Ocem 2003. koji navodi u knjizi poticaj svakome od nas da, ako već nismo, jednom iz srca molimo Oče naš, da budemo svjesni kome govorimo, i da čujemo onda što nama naš ljubljeni Otac želi reći. Završila bih s riječima koje je autor čuo da mu je Otac rekao: Ne boj se! Ostani vjeran.

Dr. Marica Čunčić

PREDGOVOR

Knjiga Put do odgovora slična je Abrahamovu putu u nepoznatu obećanu zemlju. Privlači svojim obećanjima, a temelji se na vjeri. Ako netko povjeruje ovome što autor piše, i krene tim putem, mogao bi susresti Boga.

Od poziva u svećeništvo i preko vlastita strma puta vjere, autor poziva čitatelja da mu se pridruži da nađe puninu Božje ljubavi o kojoj iz iskustva govori. Kao što su žene trčale od praznoga groba, i učenici iz Emausa u Jeruzalem, i uzbuđeno prepričavali što su čuli i vidjeli, da je Isus od mrtvih uskrsnuo, tako fra Ivo Pavić prepričava vlastita iskustva susreta s Bogom i svjedoči da je uskrsli Isus i danas prisutan, isti kao na uskrsno jutro. Gorljivost kojom nuka čitatelja da povjeruje u poznate istine da je Bog živ, da nam govori, da ima inicijativu, da nas ljubi i ozdravlja, slična je plamenu koji zahvaća sve oko sebe. Štoviše, čitatelje oduševljava za krštenje vatrom Duha Svetoga jer želi da svi uđu u blagoslov Božje sile koja se očitovala na Pedesetnicu.

Budući da ovdje teolog svjedoči o svome osobnom susretu s Bogom, knjiga kombinira vjeru i razum, osobno iskustvo i teologiju pa će u njoj molitelji naći teološko objašnjenje pokreta u svojoj duši, a teolozima koji žele provjeriti autorova stajališta, ovo će biti poticaj na osobnu molitvu jer znaju da se kompetencija na području duhovnoga prosuđivanja temelji više na vlastitome duhovnom iskustvu nego na studiju.

Dok magistar duhovnosti tumači put na kojem je našao egzistencijalan odgovor, čitatelj zajedno s njim dolazi do spoznaje da je Isus Put, a Otac cilj. Knjiga bi se stoga mogla zvati i ovako: K Ocu po Sinu u Duhu Svetom.

U Zagrebu za Uskrs 2009.

Dr. sc. Marica Čunčić

RIJEČ UREDNICE

Poštovani čitatelju!

Na životnome putu nije lako doći do pravih odgovora. Nekada nam je teško postaviti i prava pitanja. Kada je riječ o ovoj knjizi, to su napravili sljedeći novinari: Željko Krnjak, Ružica Šilić, Stipe Granić, Jelena Bošnjak i Ljuba Đikić te im zahvaljujem u ime svih čitatelja. Oni su na neki način pokrenuli tekst koji je pred Vama. Pratili su rad i djelovanje karizmatskoga svećenika, fra Ive Pavića tražili od njega odgovore na pitanja koja će i Vas zanimati. Njihove originalne članke možete potražiti u tiskanim medijima koji su navedeni u literaturi. Autor knjige je neke odgovore naknadno dopunio ili izmijenio.

Knjiga je nastajala kroz vrijeme. Put do odgovora očito nije bio lak, ali se isplatio. Urodio je mnogim plodovima! Ovo nije knjiga recepata koji se mogu kopirati, prepisati. Ona će vam pomoći u slaganju karika koje možda nedostaju u vašemu lancu. Mnoge odgovore ćete i sami znati, ali će vas neki i iznenaditi. Mene je iznenadio Put u Jeruzalem! Čitajući ga, kao da sam i sama bila tamo. Vjerno je i istinski opisan, što fra Ivo Pavić čini u svim svojim odgovorima. Odgovori su posloženi tako da budu pregledniji, a preuzimani su iz više članaka. Neka su pitanja naknadno formulirana kako biste što jednostavnije iščitali odgovore.

Prvi i najopsežniji dio knjige sastoji se od 100 pitanja i isto toliko odgovora. Među njima su pitanja koja nam u početku otkrivaju nešto više o fra Ivinom životu, radu i djelovanju. Potom su uklopljena opća pitanja vjere, duhovnosti, obraćenja, svetosti, molitve. Autor nam odgovara na pitanja tko je za njega Isus Krist i Duh Sveti. Pokušava razotkriti đavla i njegova djela. Nova gibanja u Crkvi i sve što se tiče Katoličke karizmatske obnove opisuje na temeljit način i to potkrijepljuje literaturom, ali i osobnim iskustvom. Duh Sveti je pokretač svakoga gibanja u Crkvi. U knjizi nam je Duh Sveti predstavljen sa svojim karizmama koje je iskusio i sam autor.

Na poseban način piše o krštenju Duhom i krštenju vatrom! Dotiče i ekumenska pitanja i Međugorje, a sve s ciljem spasa svijeta i rasta Crkve.

Drugi je dio knjige znatno kraći, opisuje geste u molitvi, vrijednost duhovnih vježbi i put u Jeruzalem. Za sam kraj nam autor ostavlja osebujnu molitvu koja je proizašla iz duhovnih vježbi, a ima dijaloški karakter. Nosi naziv: „Razgovor s Ocem u molitvi“.

Knjiga je namijenjena svim dobronamjernim čitateljima. Fra Ivo je svoj život uložio u neumorno propovijedanje Božje riječi, ozdravljenje bolesnih u Isusovo ime, a sve je to naslijedio od svoga Učitelja, Isusa Krista.

Putom do odgovora polazili su mnogi, ali samo ustrajni ostajali na njemu. Ako poželite, dragi čitatelju, priključite se tome putu. Neka Vas na njemu blagoslovi, prati i čuva sam Gospodin!

U Osijeku, za Blagovijest 2009 Ljubica Nedić, prof