Linkovi
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
forum alfaiomega
Blog.hr
Blog servis
Vitraj
Izrada vitraja
Forum.hr
Monitor.hr
Molitve
Izrada web stranica
Isus voli svakog covjeka
Image Hosted by ImageShack.us
By ordulj at 2007-06-29




































































































don Branko: Ljubav je čin vjere, tko slabo vjeruje slabo ljubi

23.10.2008., četvrtak



- 11:41 - Komentari (1) - Isprintaj - #

18.10.2008., subota

Oče naš

U sljedećih 60 sekundi prestani raditi štogod radio/la i iskoristi ovu priliku.
Doslovno samo 1 minutu! Sve to treba učiniti jest sljedeće:
Jednostavno izmoli molitvu "Oče naš " za osobu od koje si
dobio/la poruku!

(Slijedi molitva Oče naš)...
Sljedeće, zastani u razmišljanju i budi zahvalan Gospodinu za
snagu u svom životu, da može raditi ono sto je Njemu po volji.

Pošalji ovu poruku drugima, pa će tako više ljudi moliti za
tebe, a puno će ljudi moliti jedni za druge u lancu molitve.
Napravi to samo ako vjeruješ i ako se ne sramiš onoga što
jesi - vjernik.

Ako je tako, reci:
"Ja volim svoga Gospodina. On je izvor mog života i moj
Spasitelj. Daje mi ići kroz dane i noći. Bez njega sam nitko,
ali s njim mogu sve.
Krist je moja snaga.
Sve mogu u Gospodinu koji me jača!"

Ako se ne sramiš, slijedi ove upute jer Isus kaže: "Ako me se
sramiš, i ja ću se tebe sramiti pred mojim Ocem".

Mir s tobom. I blagoslov Presvetog Trojstva neka prati tvoje
dane, tvoj život i tvoje drage!!!

- 20:21 - Komentari (3) - Isprintaj - #

14.10.2008., utorak

Jedna životna priča

Na dobrotvornoj gala-večeri, na kojoj su se prikupljala sredstva za školu za djecu sa posebnim potrebama,
otac jednog od učenika podijelio je sa prisutnima priču koju neće zaboraviti nitko tko je tada bio prisutan tom događaju.

Zahvalio je školi i njenom predanom osoblju, te nastavio:
"Ukoliko nije ometana vanjskim utjecajima, sve što priroda stvori je savršeno kreirano.
Ali moj sin Siniša ne može naučiti sve one stvari koje mogu druga djeca. Nije u stanju razumjeti i napraviti sve ono što i njegovi vršnjaci.

Gdje je tu prirodni poredak stvari, kada se radi o mom sinu?"

Svi prisutni su utihnuli.

Otac je nastavio:
"Vjerujem da se, kada tjelesno i mentalno invalidno dijete, poput mog Siniše, dođe na svijet,
prilika za iskazivanje istinske ljudske prirode sama javi i pokaže, i to u vidu načina na koji drugi ljudi tretiraju to dijete."

Potom je nastavio priču.

Siniša i njegov otac šetali su pored parka, gdje su neki dječaci, koje je Siniša inače poznavao, na terenu igrali nogomet.

Siniša je upitao oca:
"Što misliš, tata, da li bi me pustili da igram s njima?"

Sinišin otac je znao da većina dječaka ne bi željela da netko kao Siniša igra u njihovoj ekipi,
ali je isto tako vrlo dobro znao koliko bi njegovom sinu značilo da mu dozvole da zaigra,
i koliko bi mu to samo dalo toliko potrebni osjećaj pripadnosti i samopouzdanja,
uvjerenje da ga društvo prihvaća unatoč njegovom invaliditetu.

Sinišin otac je prišao jednom od dječaka pored aut-linije i upitao (ne očekujući previše) bi li i Siniša mogao zaigrati s njima.

Dječak se u nevjerici okrenuo prema igralištu i rekao:
"Znate što, gospodine, mi gubimo sa 4 : 1, a bliži se i kraj drugog poluvremena. Pa, ..., može, nek igra za našu ekipu, pokušat ćemo ga postaviti na poziciju lijevog beka."

Siniša se malo namučio hodajući do ekipe, ali je sa širokim osmjehom obukao dres svog tima.

Otac ga je ozaren gledao sa majušnom suzom u oku i osjećajem rastuće topline u grudima.

Dječaci su mogli jasno vidjeti i osjetiti sreću ovog čovjeka, ganutog oca koji radosno gleda kako je njegov sin primljen u njihov tim.

Pri kraju utakmice Sinišina ekipa je dala gol iz jedne brze kontre, ali je još uvijek gubila sa dva gola razlike.

Siniša je pokrivao lijevu stranu terena.

Iako nikakve akcije tuda nisu išle, on je očito bio u euforičnom raspoloženju
jer je dobio priliku DA BUDE u igri, na travnatom tepihu;
razvukao je osmijeh od uha do uha, dok mu je otac mahao sa tribine.

U samoj završnici Sinišina ekipa je opet postigla gol, dakle, gubila je samo sa 4 : 3 !
Sada, s jednim golom u minusu, smiješila im se prilika za eventualno izjednačenje u dodatnom vremenu od 5 minuta.

I zaista, dosuđen je penal za Sinišin tim i dječaci su se dogovarali tko će ga izvesti.

Netko je imao ideju da puca Siniša, ali uz veliki rizik da izgube utakmicu !?
Na opće iznenađenje - Siniši su ipak dali loptu !
Svi su znali da je to bila nemoguća misija, jer Siniša nije ni znao ni mogao ni pravilno šutirati,
a kamo li da pogodi okvir gola i da prevari golmana.

Ipak, kad je Siniša stao iza lopte, protivnički golman je,
shvativši da Sinišina ekipa svjesno riskira poraz radi tog jednog jedinstvenog trenutka u Sinišinom životu,
odlučio baciti se na pogrešnu stranu kako bi lopta ipak ušla u mrežu.

Siniša je uzeo zalet, zamahnuo i ... traljavo zakvačio loptu, koja je polako krenula ka suprotnoj stativi.

Utakmica bi u ovom trenutku bila praktično riješena, jer je lopta bila spora i većina protivničkih igrača bi je mogla sustići.

Međutim, i oni su se kretali sasvim lagano, pa svi gledaoci povikaše:
"Siniša, Siniša, trči za njom, Siniša, trči, stigni je, stigni !!! Trči, trči, i pukni je u mrežu !!!"

Nikada prije u svom životu Siniša nije toliko brzo trčao. Uspio je, jedva, stići do nje prije nego je završila u gol-autu.
Doteturao se i širom otvorenih očiju, zadihan, upitnog pogleda, zastao da vidi što će dalje.

Svi povikaše: "Šutni je, šutni je u gol !!!"

Uhvativši dah, Siniša je vidno potresen, naprežući zadnje snage, kao u nekom deliriju, nekako umirio loptu,
zahvatio je unutrašnjom stranom stopala i ... i smjestio je u mrežu !!!

Muk, ... , a onda provala ... prasak - svi skočiše:

'Siniša, Siniša, bravo, Siniša !!!'

Zajapurenom i preneraženom Siniši priskočiše svi suigrači, grleći ga, ljubeći ga i slaveći ga kao heroja koji je spasio svoj tim od poraza.

"Tog dana ...", završavajući svoju priču s drhtajem u glasu potreseni otac,
dok su mu suze kotrljale niz lice, "... dječaci obiju ekipa donijeli su komadić prave ljubavi i humanosti u ovaj svijet."

Siniša nije preživio do slijedećeg ljeta.

Umro je još iste zime, nikada ne zaboravivši da je bio heroj,
da je zbog toga njegov otac bio presretan
i pamteći kako je svog malog heroja dočekala oduševljena majka, grlivši ga i plačući od sreće!

* * *
A SAD, MALI DODATAK OVOJ PRIČI:

Svi šaljemo i prosljeđujemo stotine viceva, smiješnih poruka i spotova putem e-maila,
onako rutinski, bez razmišljanja, a kada dođe do toga da pošaljemo poruke poput ove, tu oklijevamo ...
Nasilje, vulgarnosti, bizarnosti i česte opscenosti slobodno prolaze i kolaju 'Cyberspace'-om,
ali javna rasprava o uljudnosti najčešće i ne stiže u naše škole, ni na naša radna mesta. Šteta.


Ako Vi sada razmišljate o tome da li da proslijedite ovu poruku, najvjerojatnije, birate ljude u svom adresaru koji su 'prikladni' za to,
dakle, one koji su "prikladni" za ovu vrstu pošte.

Ali osoba koja Vam je ovo poslala vjeruje da svi mi možemo utjecati na to da se stvari promjene.

Svi imamo na desetine prilika svakog dana pomoći da se ostvari taj 'prirodni poredak stvari'.

Tako mnogo, naizgled beznačajnih, susreta između dvoje ljudi stavlja nas pred izbor:
Prenijeti malu iskru ljubavi i humanosti na drugog ili izbjeći priliku, ostavivši tako svijet još malo hladnijim?

Stari mudrac je rekao da se svako društvo prosuđuje i cijeni po tome kako tretira svoje najnesretnije pojedince.


Pročitavši sve ovo, Vi sada imate mogućnost izabrati jednu od tri ponuđene mogućnosti:

1.Izbrisati
2.Zadržati
3.Proslijediti

Neka i u Vaš dan bude utkan Sinišin duh !!!

- 14:06 - Komentari (39) - Isprintaj - #

08.10.2008., srijeda

Je li Isus Bog?

Što je smisao našeg života? Kakva nam je sudbina? Jesu li Isusove tvrdnje istinite? Je li On doista ono što je za sebe tvrdio?

Ovaj je clanak namijenjen iskljucivo onima koji dvoje oko tih pitanja, kojima je Isus samo pitanje tradicije, ali ne i smisao života. Namijenjen je svima koji ne posjeduju nikakvo, ili vrlo malo, znanje o kršcanstvu. Svakako, na tako malom broju stranica nije moguce objasniti misterij Isusova božanstva, pa zato upucujem citatelje da ovdje opisano prihvate s povjerenjem, a uz to zrelo razmisle o Isusu Kristu kao osobnom spasitelju.

Možete li odgovoriti na pitanje je li Isus Bog? Ako ne možete, onda je ovaj clanak i za vas.

Kad bismo okupili religijske strucnjake iz cijelog svijeta, razlicitih vjera i iz razlicitih zemalja i upitali ih tko je Bog, dobili bismo mnoštvo razlicitih odgovora. Neki bi rekli da je Bog osoban, a drugi bi ustvrdili da nije osoban. No, vjerujemo li da istina nije relativna, zakljucili bismo da Bog ne može istodobno biti i osoban i neosoban. Postavljajuci pitanja o tome tko je Bog i kako Ga možemo upoznati, susrecemo se s ogranicenim dosezima razuma dok pokušavamo shvatiti beskrajno bice, osobu ili Boga. Zbog ogranicenosti našeg uma, covjecanstvo je razvilo brojna razlicita mišljenja.
I onaj tko ustvrdi da Bog ne postoji krši filozofska nacela, pri cemu se predstavlja kao osoba ogranicena razumijevanja koja daje apsolutnu izjavu o prirodi beskrajnosti. To bi bilo jednako pitanju koliko cjelokupnog znanja posjeduje covjecanstvo. Albert Einstein, dobitnik Nobelove nagrade za fiziku, rekao je da covjecanstvo raspolaže s manje od 1% cjelokupnog znanja. Ne bi li onda bilo moguce da Bog postoji u 99% preostalog znanja? Da bi netko sa sigurnošcu mogao ustvrditi kako Bog ne postoji, mora posjedovati cjelokupno znanje; zato je ljudima teško zamisliti kakav je Bog, a da pritom budu sigurni u ispravnost svojih mišljenja.
Upravo odavde moramo zapoceti i to s pitanjem: Imamo li dovoljno dokaza da bismo mogli zakljuciti kako Bog postoji i kako je moguce ostvariti zajedništvo s Njim?
Vratimo se skupu religijskih strucnjaka. Pretpostavimo da netko od tih strucnjaka ustane i kaže: "Ja sam Svemoguci Bog - ja sam Stvoritelj neba i zemlje. Stvorio sam vas i ako ikada poželite iskusiti stvarni smisao života, morate me osobno upoznati i ostvariti zajedništvo sa mnom." Kad bi se to dogodilo, barem bismo imali odakle poceti. Mogli bismo promatrati dokaze o životu tog strucnjaka da bismo odredili istinitost ili neistinitost te izjave. A to je upravo ono što imamo u osobi Isusa Krista.
Za vrijeme svoje zemaljske službe prije dvije tisuce godina Isus je rekao: "Ja sam Bog." Rekao je takoder da je Stvoritelj neba i zemlje i da jedino kroz Njega covjecanstvo može iskusiti istinski mir i ostvariti vjecni život. Time nije izrekao samo dramaticnu objavu, vec je imao i dokaze za potkrepu te tvrdnje. Upravo je Isusova jedinstvenost dokaz Njegova božanstva.
Zaustavit cemo se ovdje da bih naglasio kako je Isus jedinstven medu svjetskim religijskim vodama upravo po svojoj tvrdnji da je Bog.
Buda nikad nije tvrdio da je Bog.
Mojsije nikad nije tvrdio da je Jahve.
Muhamed nikad nije tvrdio da je Alah.
A Isus Krist je tvrdio da je istiniti i živuci Bog.
Zapisi pokazuju (usp. Lk 22, 67-71) kako Isus nije bio raspet zato što je oživljavao mrtve ili ucinio da slijepi progledaju odnosno hromi prohodaju. Bio je raspet zato što je tvrdio da je Bog. Stoga pitanje Njegova božanstva postaje iznimno važno.

Buda je jednostavno rekao: "Ja sam ucitelj u potrazi za istinom." Isus je ustvrdio: "Ja sam Istina." Konfucije je izjavio: "Ja nikad nisam tvrdio da sam svetac." Isus je upitao: "Tko me može optužiti za grijehe?" Muhamed je rekao: "Ako Bog ne prebaci svoj ogrtac milosti preko mene, ja nemam nade." Isus je rekao: "Ako ne vjerujete u mene, umrijet cete u svojim grijesima".

Isusove rijeci tjeraju citatelje na odluku. Ono što odlucite u vezi s Isusom dok ovo citate, to je najvažnija odluka koju cete ikada donijeti.

Vaša odluka o Isusu Kristu važnija je od vaše ideologije i od vaše karijere. Važnija je i od izbora bracnog druga. Ako je Isus Bog, morate odluciti kako cete se postaviti prema toj tvrdnji. Ako pak smatrate da nije Bog, ne biste trebali imati ništa s njim.

C.S. Lewis, nekadašnji profesor na Oksfordu i Cambridgeu, bio je ateist koji je kasnije postao kršcanin. U svojim djelima Lewis istice kako nitko ne može biti neutralan kad je rijec o Isusu Kristu. Lewis je napisao:

"Ja pokušavam sprijeciti ljude da kažu glupost koju cesto znaju izreci o Njemu: Spreman sam prihvatiti Isusa kao velikog moralnog ucitelja, ali ne prihvacam Njegovu tvrdnju da je Bog. To je nešto što ne smijemo reci. Covjek koji je ipak samo covjek, a izgovori ono što je rekao Isus, nece postati veliki moralni voda, vec ludak, kao i onaj koji izjavi da je kuhano jaje, ili ce biti demon iz samog pakla. Vi se morate odluciti: ili je taj covjek bio Božji Sin, ili ludak, ili nešto još gore. Možete Ga zatvoriti kao ludu, možete pljuvati po Njemu i ubiti Ga kao demona, a možete i pasti pred Njegove noge i zvati Ga Gospodinom i Bogom. Ali ne smijemo sebi dopustiti glupost govoreci kako je On bio veliki ljudski ucitelj. On nam nije ostavio tu mogucnost. On to nije želio biti."

Kad procitate ovo do kraja, nadam se da više necete govoriti kako je Isus bio samo dobar covjek. Želite li biti pošteni glede intelektualnog integriteta, ne možete ostati nepristranima. Isus je ili Bog ili lažac. Možete zakljuciti da Isus nije Bog i odgurnuti Ga od sebe, ali, kao što je profesor Lewis rekao, molim vas, nemojte reci da je bio samo dobar moralni voda.

Biblija kao pouzdan izvor

U Bibliji nalazimo cetiri detaljna prikaza Kristova života. Mnogi ljudi ispituju povijesnu autenticnost Biblije, ali naglašavam, moramo biti oprezni s tvrdnjama koje nisu temeljene na pouzdanim istraživanjima. Zapravo, postoji više stoljetnih dokaza povijesne pouzdanosti Evandelja negoli za bilo koje drugo djelo klasicne literature. U Dokazima za klasicnu književnost profesor Barnes navodi tri standardna testa koji se primjenjuju radi odredivanja pouzdanosti povijesnih dokumenata. To su: bibliografski test, unutrašnji test i vanjski test.

Bibliografski test uzima u obzir broj kopija izvornog rukopisa i vrijeme koje je proteklo od pisanja originala i postojecih kopija u kojemu više ne postoji ni jedan original.

Unutrašnji test proucava dosljednosti i nedosljednosti unutar rukopisa. Vanjski test obraduje drugu povijesnu gradu da bi se ustanovilo potvrduje li ona izjave unutar rukopisa ili ih negira. Zapravo je rijec o arheološkim dokazima.

Iznijet cemo primjer bibliografskog testa:
Cezar je napisao svoju povijest Galskih ratova izmedu 100. i 44. godine prije Krista. Najranija kopija koju posjedujemo napravljena je 1000 (tisucu) godina poslije njegove smrti i postoji samo deset kopija tog dokumenta.
Platon je pisao otprilike 427. do 347. godine prije Krista. Najranije kopije njegovih djela kojima raspolažemo napravljene su oko 900. godine, gotovo 1200 godina nakon izvornika. Postoji samo sedam kopija.
Aristotel je živio i pisao izmedu 384. i 322. godine prije Krista. Danas imamo samo pet kopija njegovih rukopisa, a najranija kopija napravljena je oko 1100. godine, dakle više od 1400 godina nakon izvornika.
Rimski povjesnicar Tacit pisao je u I. stoljecu. Jedina kopija njegovih dijela koju imamo jest ona iz 1100. godine, napravljena, dakle, više od 1000 godina nakon izvornog rukopisa.

AUTOR


NAPISANO


NAJSTARIJA KOPIJA IZ


VREMENSK ODMAK


BROJ KOPIJA

Cezar


100. - 44. god. pr. Kr.


900. godine


1000. godina


10

Platon


427. - 347. god. pr. Kr.


900. godine


1200. godina


7

Aristotel


384. - 322. god. pr. Kr


1100. godine


1400. godina


5

Tacit


100. god.


1100. godine


1000. godina


1


Bibliografskim ispitivanjima strucnjaci su potvrdili autenticnost Cezarovih, Platonovih, Aristotelovih i Tacitovih dokumenata te pouzdanost njihova autorstva. Zato takav test primjenjujemo za biblijska djela, za Novi Zavjet. Knjige Novog Zavjeta napisane su približno od 40. do 90. godine. Najranija kopija rukopisa datira iz oko 130. godine, samo 40 - 50 godina nakon originala, a napravljeno je više od 13000 kopija.

AUTOR
(Novi Zavjet)


NAPISANO


NAJSTARIJA KOPIJA IZ


VREMENSK ODMAK


BROJ KOPIJA

više autora


40. - 90. god.


130. godine


50. godina


13 000



Primijenimo li bibliografsko ispitivanje istinitosti na Novi Zavjet moramo, dakle, temeljito razmisliti prije nego kažemo kako se biblijskoj literaturi ne može vjerovati. Primijenimo li pak unutrašnje i vanjske testove, odmah cemo uociti zašto je Biblija pouzdan dokument u potpunosti nadahnut Bogom.

Primijetio sam da neki cesto vole reci kako duhovni i religijski interesi postoje da pomognu manje školovanim ljudima, da je Biblija izmišljena baš za njih, da su samo neznalice i neškolovani ljudi zainteresirani za to kako upoznati Boga te da su oni jedini kojima Boga treba.

Dopustite mi da podijelim s vama nešto od onoga što su priznati intelektualci iz naše prošlosti i sadašnjosti rekli o svojim traženjima Boga kroz osobu Isusa Krista.

Dobitnik Nobelove nagrade Aleksandar Solženjicin otvoreno govori o svojoj vjeri u Isusa Krista i o tome kako ga je za boravka u Gulagu lijecnik Židov pridobio za Kristovu vjeru.

Lav Tolstoj, slavni ruski pisac, veci je dio svog života proživio kao ateist, ali je pred kraj izjavio: "Trideset i pet godina svog života prihvacao sam svijet kao nihilist - ne kao revolucionarni socijalit, nego kao covjek koji ni u što ne vjeruje. Prije pet godina do mene je doprla vjera. Povjerovao sam u doktrinu o Isusu i cijeli je moj život doživio iznenadnu promjenu - život i smrt prestali su biti zli. Umjesto ocaja okusio sam zadovoljstvo i srecu koju smrt ne može oduzeti."

Vjerojatno najveci književni genij svih vremena, William Shakespeare, rekao je prije smrti: "Predajem svoju dušu u ruke Boga, moga Stvoritelja, potpuno vjerujuci u Isusa Krista, svog Spasitelja." Zajedno s njim, usudio bih se reci i svi hrvatski književnici u povijesti, ili bar gotovo svi, bili su vjernici.

Profesor Ambrose Fleming, vodeci engleski znanstvenik i umirovljeni profesor elektrotehnike na Londonskom sveucilištu, rekao je o svojoj vjeri u Krista: "U Bibliji nema nicega što bi znanstveniku prouzrokovalo probleme s Isusom Kristom." Tome u prilog idu cinjenice da su najveci znanstvenici svih vremena bili prakticni vjernici kao što su Isaac Newton ili Gallileo Gallilei, zatim Kepler, Cauchy, Pascal i mnogi drugi, kod nas znanstvenik i svecenik, isusovac Ruder Boškovic, a suprotno ocekivanjima svih koji ne vjeruju u Boga Stvoritelja, vec se pozivaju na teoriju Velikog Praska, naglašavam da je zacetnik teorije Velikog Praska belgijski znanstvenik i svecenik, ponovno isusovac George Lemaítre, a da je Katolicka Crkva službeno prihvatila teoriju Velikog Praska jer se ne kosi sa stvaranjem koje je prikazano u Bibliji. Dr. Dimitrij A. Kuznjecov, biokemicar s tri doktorata koji je dobio Lenjinovu Komsomolsku nagradu za znanost, govorio je za svog boravka u SAD 1989. o svojoj vjeri u Krista. U Sovjetskom Savezu objavio je clanak o znanosti bez ateizma.

Karl Bath, jedan od vodecih intelektualaca prošlog stoljeca, poznat kao "veliki švicarski mislilac", na pitanje koja mu je najdublja misao koju je ikad izrekao, odgovorio je: "Isus me voli. To znam."

Profesor Charles Malek, bivši tajnik UN-a, govoreci o svojoj vjeri u Krista izjavio je: "Mi moramo odbaciti podjelu izmedu Krista i svemira, izmedu razuma i vjere."

Zato vas molim, nemojte reci kako je Isus bio samo dobar i moralan covjek, i nemojte prihvatiti zakljucak kako On nikad nije postojao i kako je bio samo mit. I molim vas, nemojte misliti da je samo neznalicama i neškolovanim ljudima potreban Krist. Mislim da zbog ljubavi prema istini to ne bi bilo pošteno.

Tko je za vas Isus Krist?

Prije nego odgovorite na to pitanje ponudit cu vam neke dokaze i cinjenice koje ce vam pomoci da donesete razumnu odluku.
Moramo se upitati postoji li dovoljno dokaza koji ce potvrditi vjeru u Isusa Krista kao Spasitelja svijeta. Moje srce ne može prihvatiti nešto što moj razum odbacuje. Dakle, prje nego završimo, morat cete odgovoriti na pitanje tko je Isus Krist. Ako Bog postoji i ne šuti - Bog želi da ja razumom shvatim Njegov plan, da privuce covjeka u zajedništvo s Njim samim. Kršcanstvo je izgradeno na pouzdanim temeljima znanja i sposobno je potvrditi izjave Isusa Krista.
Usredotocimo se na jednu od najdubljih izjava koju je Isus ikada rekao. Ako je tocna, doista je zapanjujuca. Njezina vas moguca istinitost ujedno stavlja pred dvojbu kako izabrati nacin življenja svog života: s Njim ili odvojeno od Njega.
Isus je, naime, rekao: "Ja sam Put i Istina i Život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni." (usp. Iv 14,6)

Put

Isus nije rekao: "Ja sam jedan od putova". Rekao je: "Ja sam Put." Mnogi ljudi zamišljaju kako Bog sjedi na vrhu planine, a ljudi se razlicitim putovima mogu popeti po planini i doci do Boga na vrhu. Pritom misle kako zapravo nije važno na koji ce se nacin popeti do vrha, do Boga, zato što se svi penju prema istom cilju - prema mjestu gdje ce upoznati Boga. I tako zakljucuju kako je svaki put kojim idu dobar i kako ce bilo koja vjera koju su odabrali dovesti do Boga. Cak ne ni svaka vjera, nego i život bez Boga ali, kako kažu, oni su dobri i pošteni i ako Bog postoji, to ce uzeti u obzir. Svaki je put dopušten jer se svi penjemo uz istu planinu. A je li tako? Ne, nije! Prema nacelu logike nazvanom zakonom proturjecja, vrijede ove postavke: ako A negira B, ili B negira A, onda je jedan u pravu, a drugi nije, ili nijedan nije u pravu. Na primjer, ako ja kažem da sve olovke pišu crno, a vi kažete da sve pišu plavo, onda jedna izjava ne može biti tocna. Ili sam ja u pravu, a vi niste, ili ste vi u pravu, a ja nisam, ili pak nitko od nas nije u pravu.

Evo sljedeceg primjera: Musliman kaže: "Isus je bio samo prorok, bio je dobar, moralan covjek. Ali On nije umro na križu i nije ponovno ustao od mrtvih treceg dana." Kršcani se pak slažu s Isusom koji je rekao da je spasitelj svijeta. Kršcani vjeruju da je Isus umro na križu i da je nakon tri dana ustao od mrtvih. Oba stajališta ne mogu biti istinita: ili je jedno tocno, a drugo netocno, ili su oba netocna.

Nadalje, Isus je rekao "Ja sam Put", a ne "Ja sam jedan od putova." I to je iskljuciva izjava. Ako su Isusove rijeci istinite, On iskljucuje sve ostale staze do Boga koje ljudi zamišljaju. Ako je Isus Put, jedini put kojim mogu doci do Boga, tada nitko drugi - ni Muhamed, ni Konfucije, ni Buda, ni sekte, ni yoga, ni bilo što - nije put do Boga. Ta izjava nije moja, Isus ju je izrekao. Ako postoji bilo kakav drugi put do Boga osim onoga kroz Isusa Krista, onda Kristova smrt na križu gubi svoj smisao Postoji li više od jednog puta do Boga, onda On nije trebao poslati svog jedinog Sina Isusa Krista da umre na križu umjesto nas.

. Cini li se to ogranicujucim? Iskljucivim ? Strogim? Možda, ali Bog je to jasno i nedvosmisleno rekao. Zato dosezanje Boga zahtijeva više od nasumicnog pentranja po planini. Mi nikad necemo moci ponuditi Bogu savršenstvo - planinom se ne možemo uspeti. Bog je rekao da samo On može odrediti kako ce ljudi doci u Njegovu kucu. Isus je rekao: "Ja sam Put, ja sam Vrata." I upravo prolaskom kroz ta Vrata ulazimo u Božju kucu.
Istina

Sljedece što je Isus rekao bilo je: "Ja sam Istina." Smisao te izreke prilicno je ogranicen, zar ne? Ali definicija istine i jest vrlo ogranicena. Na sve to mogli biste reci: "Nešto je istina, za tebe, ali to ne mora biti istina i za mene." Ali to nije nacin na koji istina postoji. Ako je George Washington bio prvi predsjednik SAD-a, to nije istina samo za Amerikance nego i za sve ostale ljude, i sve dok vi vjerujete da je nešto istina, to ce zaista biti istina za vas. Ali ni to nije racionalno. Samo vjerovanje u nešto ne cini to istinom, kao što ni samo nevjerovanje u nešto ne cini to nešto lažnim. Moja vjera ne ustanovljuje istinu, niti je uništava. Problem je: što je zaista istina?

Vec sam spomenuo kako je C.S. Lewis mnoge godine proživio kao ateist, ali je u dodir s kršcanstvom došao proucavanjem pojave o istinitosti Isusovih izreka. Bio je dugogodišnji profesor srednjovjekovne i renesansne književnosti na Oksfordskom sucilištu i kasnije na Cambridgeu. Komentirajuci Isusovu tvrdnju da je Bog rekao je da je ta izjava ili tocna ili netocna. Ako je Isus Bog i ako je to istina, moramo odluciti kako se postaviti prema Njegovim izjavama. Profesor Lewis je krenuo od pretpostavke da je Isus tvrdio kako je Bog i da je ta tvrdnja bila neispravna. Pritom bi postojale dvije mogucnosti: Isus je znao da je to laž, ili nije znao da je to laž. Nadalje, Lewis je postavio ovakav problem: ako je Isus tvrdio da je Bog i ako je ta izjava lažna, a to je Isus znao, onda bi i On bio lažac. I ne samo lažac vec i budala, jer je dopustio da Ga zbog toga ubiju. I ne samo da bi bio budala vec bi bio i zlocinac jer je poticao ljude da vjeruju u Njega kako bi zaslužili život vjecni i sami budu ubijeni. Lewis je zakljucio kako nipošto ne bi bilo racionalno da najveci poticaj za cinjenje dobra koji je svijet ikad upoznao bude - golema laž.

Ali sjetimo se da postoji još jedna mogucnost: ako je Isusova tvrdnja da je Bog bila netocna, a On je zaista mislio da je Bog, to bi Ga ucinilo umno neuravnoteženim, gotovo shizofrenicnim. Ipak, ni jedna Isusova osobina ne upucuje na tu bolest.

Vecina psihijatara tvrdi da u svijetu ne bi bilo rata, ni ubojstava, ni mržnje kad bismo živjeli prema Isusovu ucenju. Ni to ne zvuci shizofrenicno, vec razumno. Psihijatar J.T. Fisher ukratko je ovako prikazao problem: "Promotrite li sve autoritativne clanke što su ih napisali najuceniji psiholozi i psihijatri na temu mentalne higijene, ogranicite li ih i procistite, izbacite li sve suvišno obilje rijeci te dobijete sve neiskrivljene dijelove cistog znanstvenog znanja, jezgrovito izraženog od najsposobnijih živucih pjesnika, imali biste nezgrapnu i nepotpunu zbirku Propovijedi na Gori. I to bi neizmjerno trpjelo kroz usporedivanje: tijekom gotovo 2000 godina kršcanski je svijet držao u ruci potpun odgovor na svoje neumorne i neostvarene težnje. To je vodic za uspješan ljudski život s optimumom mentalnog zdravlja i zadovoljstava."
Da je Isus bio ludak zar bi okupljao mnoštvo (usp. Iv 6,2)? Zar ne bi apostoli primijetili? Isus je, osim rijecju, mnoštvo okupljao i djelom, a to nije odlika ludaka.

Lewis je zakljucio da Isus nije bio ni ludak, ni lažac, vec Gospodin.

Život

Vjerujem da je sljedeca tocka Njegove izjave kljuc ostale dvije tvrdnje.
Isus je rekao: "Ja sam Put i Istina." I tad je dodao: "Ja sam i Život." To je najvažniji aspekt Isusovih tvrdnji. Njegova tvrdnja da je život naglašava cinjenicu da On mora vjecno živjeti ako nam želi dati vjecni život. Ta tvrdnja mora biti povezana s Njegovim uskrsnucem, najvecim aspektom vjerodostojnosti kršcanstva.

Ako Isus Krist nije ustao od mrtvih i pobijedio smrt, kršcani su najvece budale na svijetu. Ako Isus nije ustao od mrtvih, ja vam ne prenosim ništa drugo nego laži. Ako Krist nije ustao od mrtvih, vaša i moja vjera, kao i vjera svega svijeta, beskorisna je i uzaludna.

Sama bit Kristova života, povezana s dokazivanjem Njegovih tvrdnji, bila je Njegova izjava kako mora biti odbacen, "mora biti ubijen i tri dana poslije uskrsnuti" (usp. Mk 8,31). Povjesnicar Philip Schaff, koji je napisao Povijest kršcanske crkve, rekao je: "Vjecno pitanje kršcanstva jest uskrsnuce. To je ili najvece cudo ili najveca obmana koju je povijest zabilježila."

Ostavljeni smo s pitanjem: "Je li Krist ustao od mrtvih?" Ako jest, koji dokaz, koje svjedocanstvo jamci razumski prihvatljiv i utemeljen zakljucak?. Profesor Wolfhart Pannenberg s Münchenskog sveucilišta rekao je: "Bez obzira je li se Isusovo uskrsnuce dogodilo ili ne, to je povijesno pitanje, i ono je na toj tocki neizbježno. A to pitanje treba biti pouzdano na razini povijesnog dokaza."

Ali povijesni se dogadaji ne mogu ponoviti. Stoga moramo koristiti povijesne metode kao da npr. proucavamo Napoleona. Povijesna se metoda koristi na sudu za dokazivanje krivnje ili nevinosti, ali i za provjeru pouzdanosti zabilježenih povijesnih dogadaja. Radi zaštite svog intelektualnog integriteta ne bismo se trebali bojati primjene te metode pri proucavanju Isusa Krista. Naposljetku, Njegov život, smrt i uksrsnuce zabilježeni su i u drugim povijesnim dokumentima, a ne samo u knjigama Novog Zavjeta.

Ako se naše znanje o prošlosti uvijek zasniva na dokazima i svjedocanstvima iz prošlosti, tako je sljedece logicno pitanje povezano sa sumnjom - je li svjedocanstvo pouzdano? Tu dakako spada i svjedocanstvo koje se odnosi na uskrsnuce.

Svjedocanstvo mora biti otvoreno i za procjenu istinitosti i za dokazivanje lažnosti. Ako ja kažem da vani pada kiša, ta izjava mora biti podložna i procjeni njezine istinitosti i dokazivanju lažnosti. Dakle, kad pocnem procjenjivati svjedocanstvo koje se odnosi na uskrsnuce, moram primjeniti ta ista nacela kao na sudu, odnosno kao u postupku provjere pouzdanosti bilo kojega povijesnog dokaza. Navodim rijeci nekih strucnjaka cije je mišljenje vodeno upravo tim nacelom, a odnosi se na dokaze o Isusovu uskrsnucu.

Profesor Thomas Arnold, upravitelj sveucilišta Rugby, autor Povijesti Rima i voditelj katedre za modernu povijest na Oksfordskom sveucilištu, bio je dobro upoznat s postupkom procjenjivanja dokaza za odredivanje povijesnih cinjenica. Nakon pažljive provjere dokaza o Kristovu uskrsnucu, taj je veliki znanstvenik izjavio: "Mnogo sam godina proucavao povijest svih vremena i istraživao mjerodavnost dokaza o onima koji su pisali o njima i ne znam nijednu cinjenicu u povijesti covjecanstva koja je, prema mišljenju objektivnog istraživaca, potkrijepljena boljim i potpunijim dokazima nego što je to veliki znak koji nam je Bog dao - da je Krist umro i ponovno ustao od mrtvih."

Lord Darlinh, jedan od vrhovnih sudaca Engleske rekao je: "Ni jedna porota na svijetu ne bi mogla donijeti odluku da je prica o uskrsnucu neistinita."

Želio bih da svatko pokuša opovrgnuti Kristovo uskrsnuce, jer bi to znacilo da bi svatko proveo svoju istragu. Pritom mislim i na povijesne skeptike koji su pokušali negirati uskrsnuce, ali su, suoceni s nepobitnim dokazima, prihvatili vjeru u Krista. Jedan od njih bio je profesor Simon Greenleaf, profesor prava i voditelj katedre za pravo na Harvardu, jednom od najboljih sveucilišta u SAD-u. Kao autora knjige Nacela zakonskih dokaza, njegova su ga tri studenta izazvala da svoju knjigu pokuša primijeniti na Kristovo uskrsnuce i istraži valjanost dokaza o uskrsnucu. Profesor Greenleaf je prihvatio izazov. Nakon temeljitog proucavanja rekao je: "Ne postoje bolje potvrde povijesnih dokaza od onih o Kristovu uskrsnucu." i dodao: "Uvjeren sam da svaku porotu u Engleskoj i Americi možete uvjeriti da je Krist ustao od mrtvih."

Razmišljam o drugoj dvojici znanstvenika, o dva profesora. Jedan je bio Lord Lyttleton, a drugi dr. Gilbert West. Želeci uništiti "mit" kršcanstva, znali su da najprije moraju opovrgnuti Kristovo uskrsnuce, a zatim promijeniti živote ucenika. Dr. West je namjeravao srušiti "zabludu" o uskrsnucu, a Lord Lyttleton je trebao objasniti potpuno obracenje Savla Taržanina (sv. Pavla) koji je u prvom stoljecu pokušavao uništiti kršcanstvo. Godinu dana kasnije obojica su profesora postali kršcani. U knjizi što su je napisali o svojim istraživanjima dokaza o uskrsnucu izjavili su: "Ne odbacuj prije nego istražiš."

Lew Wallace takoder je namjeravao objaviti knjigu kojom bi pobio Kristovo božanstvo i Njegovo uskrsnuce, ali je završio kao vatreni branitelj kršcanstva u svom poznatom romanu Ben Hur.

Moram reci da bi neki od vas, bez obzira na to što bi dokazi pokazali, odbili povjerovati u to. Mnogi ljudi odbacuju Božje izreke i Krista kao osobu ne na osnovi znanstvenih istraživanja, nego na temelju odredenih filozofskih pretpostavki. Cesto se medu ljudima mogu pronaci osobe koje ne vjeruju u uskrsnuce zato što ne vjeruju u Boga, u natprirodno, u cudo. Umjesto toga, oni ostaju cvrsto zatvoreni u svoj sustav razmišljanja. Filozofi Spinoza i Hume izjavili su kako nipošto ne bi povjerovali u uskrsnuce, cak i kad bi im bili predoceni dokazi o tome. Mislim da ne moram naglasiti kako takvo razmišljanje ne znaci intelektualni integritet, vec filozofsku kratkovidnost. Cak i ako svi dokazi potvrduju da je 2+2=4, ograniceni um zakljucuje: "Izabrao sam vjerojatnost da zbroj tih brojeva može biti samo 3."

Stoga je moja rasprava upucena ozbiljnim istraživacima, onima koji istinski žele upoznati Boga. Obracam se njihovoj intelektualnoj osobnosti kakvu su imali svi oni davni skeptici koji su pokušali objektivno negirati Boga.

Tri zakljucka

Navodimo tri specificna dokaza s kojima se i kršcani i nekršcani slažu:
PRVO: Isus Krist je raspet
DRUGO: Postojala je prazna grobnica
TRECE: Postojala je uskrsna objava, tj. kasnije se govorilo da je Isus uskrsnuo.

Isus je raspet na križu oko 29. godine naše ere. Skinut je s križa i položen u grobnicu Josipa iz Arimateje. Prema povijesnim dokazima, veliki kamen na grobnici bio je težak jednu do dvije tone, a položen je na njezin ulaz. Pred grobnicu je postavljena rimska straža kao osiguranje koje ce cuvati tijelo. Straža se sastojala od 4 do 16 dobro uvježbanih vojnika. Ipak je tri dana kasnije grobnica bila prazna. Ucenici su stali navješcivati: "On je ustao! Isus Krist je živ! On oprašta grijehe i daje vjecni život onima koji vjeruju." Ako je to bila laž, židovski su službenici trebali samo otici do Isusove grobnice, izvaditi Njegovo tijelo, pokazati to tijelo usred Jeruzalema i reci: "Evo vašeg uskrslog Spasitelja." Time bi kršcanski pokret i objava uskrsnuca bili srušeni. Ali oni nisu mogli pokazati tijelo - grobnica je doista bila prazna.
Paul Althaus s Erlangenskog sveucilišta dodao je: "Uskrsnuce se ne bi moglo održati u Jeruzalemu ni samo jedan dan, ni jedan sat, da prazna grobnica nije bila utvrdena kao cinjenica."

Objašnjenje prazne grobnice može biti utemeljeno na tvrdnji da se to dogodilo prirodnim ili natprirodnim putem. Ako je Bog doista natprirodno uskrisio Krista, s pravom i iskreno ja vas mogu pozvati da se pokajete za svoje grijehe i da vjerujete u Krista kao svog osobnog Spasitelja i Gospodina, jer je to logican odgovor. Ali ako je objašnjenje prirodno, netko je morao ukloniti tijelo. Ali tko? Rimski vojnici? Ne, oni su postavljeni da cuvaju tijelo u grobnici i kao disciplinirana vojska ne bi sebi stvarali probleme zbog stvari koja ih se ne tice. Židovski glavari? Nikako! Oni bi to tijelo sigurno donijeli i objavili: "Evo vašeg Spasitelja!" da bi opovrgnuli izjave ucenika.

Možda su ucenici uklonili tijelo i proširili laž da je Isus bio Bog i ustao od mrtvih. Ali dokazi što su ih pronašli istraživaci govore suprotno. Prvo, ucenici nisu ocekivali da Isus ustane od mrtvih. Isus im je nekoliko puta rekao da ce umrijeti i da ce tri dana nakon toga ustati iz groba, ali Ga nisu razumjeli. Kad je Isus umro ucenici su bili samo jedanaestorica uplašenih ljudi koji su se skrivali bojeci se za svoje živote. Njihov je voda bio mrtav, a njihovi snovi ugašeni. Suprotno tome, nekoliko dana nakon uskrsnuca ista je skupina ljudi postala hrabra, neustrašiva i vizionarska. Što je uzrokovalo tako veliku promjenu? To se nije zbilo zato što su vidjeli praznu grobnicu (pa postaje nebitno pitanje tko je uzeo tijelo) vec zato što su vidjeli živog Krista i nakon Njegove smrti.

Što su ucenici mogli postici izmišljajuci pricu o Kristovu uskrsnucu? Ugled? Položaj? Bogatstvo? Moc? Dopustite mi da vam kažem što su postigli: svi, osim jednog, umrli su mucenickom smrcu. Nekima su odrubili glave, drugi su bili raspeti, treci kamenovani ili nasmrt pretuceni, i to samo zato što su tvrdili da je Isus živ i da nudi ljudima oprost grijeha i vjecni život. Evo popisa onoga cime su jedanestorica apostola i prvi ucenici "nagradeni" za objavu Kristova uskrsnuca:

Andrija - raspet na križu


Filip - mucen i zatim raspet

Barnaba - židovi ga nasmrt kamenovali


Matija - kamenovan, odrubljena mu glava

Bartolomej - nasmrt pretucen


Pavao - odrubljena mu glava

Jakov - kamenovan


Petar - raspet na križu s glavom nadolje

Jakov mladi - bacen s vrha hrama i pretucen


Marko - vucen za noge kroz ulice i potom spaljen

Ivan - jedini umro prirodnom smrcu


Toma - izboden kopljem

Juda - raspet


Šimun - raspet

Luka - obješen o maslinu


Jakov Zebedejev - ubijen macem

Matej - ubijen macem


Tadej - ubijen strijelama



Andrija - raspet na križu Filip - mucen i zatim raspet Barnaba - židovi ga nasmrt kamenovali Matija - kamenovan, odrubljena mu glava Bartolomej - nasmrt pretucen Pavao - odrubljena mu glava Jakov - kamenovan Petar - raspet na križu s glavom nadolje Jakov mladi - bacen s vrha hrama i pretucen Marko - vucen za noge kroz ulice i potom spaljen Ivan - jedini umro prirodnom smrcu Toma - izboden kopljem Juda - raspet Šimun - raspet Luka - obješen o maslinu Jakov Zebedejev - ubijen macem Matej - ubijen macem Tadej - ubijen strijelama

Da je prica o uskrsnucu bila laž, Isusovi bi ucenici to znali. Za njih bi život u laži sigurno bio nedostojan njihova moralnog života, i u suprotnosti s njihovim moralnim nacelima. Apostoli su svoja svjedocanstva zapecatili krvlju. Ni jedan covjek ne bi bio voljan umrijeti osim ako zna da umire za istinu. Doduše, mnogi su umrli za laž, ali su pritom vjerovali da je to istina. Ljudi ne umiru za laž ako znaju da je to laž. Ako su Isusovi ucenici lagali, oni su namjerno obmanjivali cijeli svijet, ali takva pretpostavka nije u skladu s njihovim ucenjem i zapisima iz Biblije, a ponajmanje je u skladu s moralnim zasadama kojima su ucili ljude živjeti. Oni su poducavali poštenju, moralu, cestitosti i istinoljubivosti.

Edward Gibbon u svojoj knjizi Uspon i pad Rimskog Carstva nabraja pet razloga za širenje kršcanstva u prvom stoljecu od kojih je jedan cisto, pošteno i iskreno ponašanje ucenika. Bît Kristove poruke jest da volimo jedni druge, da budemo dobri i govorimo istinu. Jesu li onda oni mogli živjeti u tako velikoj laži? Ne, ja vjerujem da su oni doista vidjeli uskrslog Krista, njihovi su se životi iz temelja promijenili i oni su krenuli priopciti svijetu radosnu vijest o Kristovoj ljubavi prema svima, o Njegovoj smrti kao zamjeni za smrt ljudi, o Njegovom uskrsnucu i pobjedi nad smrcu, o tome da je On bio i još je uvijek živ, spreman dati život - jer On je Put i Istina za sve koji u Njega vjeruju. Jesu li ti ljudi koji su pomogli promijeniti moralnu strukturu društva savršeni lašci i zaludeni ludaci? U te je mogucnosti teže povjerovati nego u cinjenicu uskrsnuca, i ne postoji ni najmanji dokaz koji bi to podržao.

Vec sam rekao da je druga mogucnost objašnjenja Kristova uskrsnuca natprirodna. Ustao je iz groba i On i danas živi. Zato vjerujem da je On ne samo istina, vec i razumska istina.

Isus je rekao da je On jedini Put u zajedništvu s Bogom i jedina Istina koja može osloboditi ljude. On je jedina staza prema vrhu planine. Samo kroz Njega covjek može postati potpunim i upoznati istinitoga i živoga Boga. Samo kroz Isusa covjek može dobiti život. Jer, Isus je rekao da je On Život koji pobjeduje smrt, na Njegovu i našu korist.

Prijatelji, Bog je i vas i mene stvorio na takav nacin da nikad necemo imati osjecaj potpunosti i smisla sve dok ne upoznamo Njega. Bog nas je stvorio kao tjelesna bica, davši nam umne i duhovne sposobnosti. Ipak, vecina nas prolazi kroz život samo kao dvije trecine osobe. Razvili smo se tjelesno i umno, ali ne i duhovno. Necemo biti potpuni sve dok ne upoznamo Boga, i to kroz osobu Isusa Krista. To je jedini nacin da duhovna praznina u nama bude ispunjena.

Bog nas toliko voli da nam je dao Isusa Krista (usp. Iv 3,16, ali da bismo došli do njega, mi moramo priznati da Ga trebamo. Moramo to priznati jer zbog naše pobune postoji ponor izmedu nas i Njega. Time dolazimo do sljedece važne tocke. Isus je rekao: "Nego, ako se ne obratite, svi cete slicno propasti." (usp. Lk 13,3). Obracenje jednostavno znaci promjenu misli. Cijeli život krecemo se u smjeru suprotnom od Boga. Bog teži ostvariti zajedništvo s vama. On želi da se okrenemo i krenemo prema Njemu. Mi moramo priznati pred Bogom da smo grešnici i da želimo promijeniti svoja razmišljanja o Njemu. Stoga moramo prihvatiti cinjenicu da je Isus umro na križu radi nas. Postao je covjekom i živio savršenim životom. On nije imao grijeha. Tako je naše grijehe preuzeo na sebe (usp. 2Kor 5,21). No, samo prihvacanje naše grešnosti i Kristove smrti te razumijevanje tog stanja ne dovode nas u zajedništvo s Bogom. Vi morate odluciti. Biblija kaže: A onima koji Ga primiše podade moc da postanu djeca Božja (usp. Iv 1,12). Dakle, svaka pojedina osoba mora primiti Krista da bi mogla postati clanom Božje obitelji. Dakako, vi možete ostati odvojeni od Boga. Prihvacajuci tu odluku On kaže da je placa za grijeh smrt. Pritom dodaje: "Ali dar Božji je vjecni život." Poklon koji nam Bog daje je besplatan, ali ga morate primiti da bi postao vaš. Kako primiti dar? Morate samo odluciti hocete li pružiti ruke i primiti dar, hocete li otvoriti vrata i pustiti Ga unutra. Upravo je to slika Isusa Krista kojom On opisuje svoje zajedništvo s vama. On kaže: "Evo, na vratima stojim i kucam; posluša li tko glas moj i otvori mi vrata, unici cu k njemu i vecerati s njim i on sa mnom." Ta se odluka stvara vjerom. To je vjerovanje u Božju istinu. Biste li željeli upoznati Isusa Krista danas? Pokazao sam vam da je kršcanstvo inteligentna vjera i da ima racionalnu osnovu. To nije skok u mrak, to je korak prema svjetlosti. I rekao sam vam da je Isus Krist živ. Potrebno je samo malo vjere da se vi i Božja ljubav prema vama stope u zajedništvo. Kad jednom kažete: "Isuse, hvala Ti što si umro za mene; pozivam Te da udeš u moj život!", Isus ce rado uci u nj. Tada cete doživjeti ono o cemu sam vam govorio.

Ako ste primili Sina, tada je cinjenica da imate život vjecni. Isus je rekao: "Zaista, kažem vam: tko sluša moju rijec i vjeruje onomu koji me posla, ima život vjecni i ne dolazi na sud nego je prešao iz smrti u život." Drugim rijecima, ako ste zakljucili da Isus nije ni ludak ni lažac, onda prema istinitosti Isusova obecanja vi odsad imate život vjecni. Dakle: kad pocinje vaš vjecni život? Za sve nas vjecni život pocinje od trenutka kad pocnemo vjerovati. I molim vas, zapamtite: te se tvrdnje zasnivaju na cinjenicama Božje rijeci, a ne na onome što osjecate. Ako ste primili Krista, On je došao u vaš život, osjecali vi to ili ne. Vaša vjera mora se temeljiti na sigurnosti Božje rijeci, bez obzira na to što vaši osjecaji govore. Trenutak primanja Krista po vjeri cin je vaše volje, i onog trenutka kad to ucinite dogode se mnoge promjene: zapoceli ste veliku avanturu koju je Bog namijenio vama. Nedjeljne mise, ispovijed, pricest, Biblija, sada dobivaju novu dimenziju i ovo uskrsno vrijeme pravi je trenutak da preispitate vlastite misli i da radosni proslavite najvažniji dogadaj u ljudskoj povijest: USKRS!
www.molitve.info

- 13:32 - Komentari (3) - Isprintaj - #

06.10.2008., ponedjeljak

vel SUDAC APOSTOL MIRA

velečasni zlatko sudac


Image and video hosting by TinyPic

Duh_Isus_i_Dijete


Image and video hosting by TinyPic

Danas je glavosijek Ivana Krstitelja


Image and video hosting by TinyPic


- 19:43 - Komentari (21) - Isprintaj - #

05.10.2008., nedjelja

Sv. Terezija od djeteta Isusa




Ljudi koji žive iz nade vide dalje.
Ljudi koji žive iz ljubavi vide dublje.
Ljudi koji žive iz vjere vide jasnije.
________________________________________

Biti jednostavan, to je dar i dar je biti slobodan.
Dar je spustiti se tamo gdje bih trebao biti.
A kad se na mjestu pravom nađem tu je dolina ljubavi i radosti.
________________________________________

Sreća nije nešto što mi stvaramo,
nego što se dogada u nama;
struja unutarnjeg mira.
________________________________________

Kad se slomi oko tebe sve,
kad te ljudi razočaraju - postoji NETKO tko te neće razočarati,
nego će te ljubiti do kraja: ISUS
________________________________________

Bogu, tvome Ocu malo znači,
da li ti manjka puno ili malo!
Zapravo što ti više nedostaje,
On će se više očitovati kao Bog čudesa!
________________________________________

Ne osvrći se na osvajalačku moć tmine oko tebe i po čitavoj zemlji.
Gledaj na ISUSA, Kralja koji dolazi,
promatraj njegovu pobjedu i tvoje će se žalost okrenuti u radost.
________________________________________

Više vrijedi upoznati sebe kakav uistinu jesi nego sve znanosti svijeta.
Pred Bogom si bolji ako upoznaš sebe, nego ako ne poznajući sebe
shvaćaš sva kretanja nebesa, sve planete i sve zvijezde, snagu svih biljki,
narav ljudi i životinja, čak i vještine svih stanovnika neba i zemlje.
Nema tako dobra puta u svijet da ne bi od njega bio bolji put do samog sebe.
________________________________________

Gdje god se nalazi kršćanin, tu je i Duh Sveti.
On ne radi ništa drugo nego neprestano moli.
Makar čovjek uvijek ne otvarao usta i ne izgovarao riječi,
srce bije bez prestanka - kao što bije u našem tijelu u žilama - trajno uzdišući:
Oče dragi! Sveti se ime tvoje, dođi kraljevstvo tvoje, budi volja tvoja,
i kod mene i kod svakog živa. A kad dođu udarci, slabost i nevolja,
tada uzdisanje i molitva provale jače, i na usta.
Nema kršćanina bez molitve kao što nema čovjeka bez bila.
Bilo se nikad ne zaustavlja, ono neprestano udara i miče se,
spavao čovjek ili bilo što radio, a da on toga nije ni svjestan.
________________________________________

Da li je nečija duša prošla
Kroz vatru božanske ljubavi, to
Prepoznajem, ne po načinu
Kako on govori o Bogu,
Nego kako govori o zemljskim stvarima.

- 13:29 - Komentari (15) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< listopad, 2008 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Listopad 2014 (1)
Lipanj 2014 (3)
Prosinac 2013 (1)
Studeni 2013 (1)
Travanj 2013 (3)
Ožujak 2013 (1)
Listopad 2012 (1)
Svibanj 2012 (1)
Ožujak 2012 (1)
Studeni 2011 (6)
Listopad 2011 (4)
Rujan 2011 (7)
Kolovoz 2011 (3)
Srpanj 2011 (2)
Lipanj 2011 (1)
Svibanj 2011 (3)
Travanj 2011 (2)
Ožujak 2011 (3)
Veljača 2011 (4)
Siječanj 2011 (9)
Prosinac 2010 (12)
Studeni 2010 (13)
Listopad 2010 (10)
Rujan 2010 (9)
Kolovoz 2010 (4)
Srpanj 2010 (17)
Lipanj 2010 (12)
Svibanj 2010 (16)
Travanj 2010 (5)
Ožujak 2010 (1)
Veljača 2010 (2)
Siječanj 2010 (9)
Prosinac 2009 (6)
Studeni 2009 (8)
Listopad 2009 (6)
Rujan 2009 (3)
Kolovoz 2009 (6)
Srpanj 2009 (8)
Lipanj 2009 (4)
Svibanj 2009 (4)
Travanj 2009 (7)
Ožujak 2009 (8)
Veljača 2009 (2)
Siječanj 2009 (6)
Prosinac 2008 (5)
Studeni 2008 (8)
Listopad 2008 (6)
Rujan 2008 (4)
Opis bloga

Zemlje širom svijeta koje će virnuti tu
koliko vas gleda blog
upravo sad:













MOLITVE
Naš put
Pater Luka Rađa
ŽUSK-Sisak
Barbarella
zarsipozvaomene
FORUM ALFA I OMEGA
agape ofcica
spasi nas
betanija
zrno gorusice
more nade
mladen
ani
don Branko
sve-mirac
Vicko
Evanđelje u molitvama
prodotes
Sveci
mp3 NE BOJ SE
HRVATSKA, LJUBAVI MOJA
HRVATSKA REPUBLIKA
SAVEZNA BiH
Povijest Hrvata
Ante Gotovina
Biskupija Banjaluka

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se