Pravo(m) u glavu

Rješavanje vlasničkih pitanja izbjeglica i prognanih osoba

1
Rezolucija 1708 (2010)



1. Raseljavanje milijuna ljudi diljem svijeta jedno je od ključnih pitanja uz ljudska prava i humanitarni izazov našeg vremena. Za izbjeglice i prognane osobe, gubitak stanovanja, zemlje i imovine je prvi izazov u odnosu na dosizanje trajnih rješenje za pitanje raseljenosti.


2. Čak 2,5 milijuna izbjeglica i prognanika suočeni su sa ovakvom situacijom u državama članicama Vijeća Europe, posebno u sjevernom i južnom Kavkazu, na Balkanu i istočnom Sredozemlju. Raseljenost je u Europi često prolongirana, tako da se njome pogođene osobe ne mogu vratiti svojim domovima i zemlji od 1990-tih i ranije.


3. Razaranje, zauzimanje i konfiskacija napuštenog vlasništva kršenje je prava tih osoba, te je nastavljanje raseljavanja i komplicira pomirbu i izgrađivanje mira. Prema tome, povrat imovine, što znači povrat prava i fizičke imovine, na dobrobit raseljenih, bivših stanovnika ili kompenzacija, oblici su nadoknade potrebni kako bi se ponovo vratila prava jedinke i vladavina zakona.


4. Parlamentarne skupština smatra kako je restitucija/povrat optimalni odgovor na gubitak pristupa i prava na stanovanje, zemlju i imovinu, zbog toga što, jedina od oblika nadoknade, olakšava izbor između tri “trajna rješenja” raseljavanja: povratak osobe izvornom domu u sigurnosti i dostojanstvu; lokalnu integraciju na mjestu raseljavanja,ponovno naseljavanje na drugom mjestu u domovini ili van granica domovine.


5. Skupština se poziva na instrumente Vijeća Europe koji uključuju više garancija, posebno članke 6. 8. i 13. te 14. Europske konvencije o ljudskim pravima, članak 1. Dodatnog Protokola i članak 2. protokola br.4, te članak 31. revidirane Europske socijalne povelje i članak 16. Okvirne konvencije za zaštitu nacionalnih manjina.


6. Skupština također upozorava na principe stanovanja i povrata imovine za izbjeglice i prognanike, “Pinheiro principe”, elaborirane od UN-a i osmišljene kako bi pokazali smjer kojim treba razmatrati predmete nadoknade za gubitak imovine.


7. Skupština se poziva na Preporuku Rec (2006)6 Odbora ministara o osobama raseljenim unutar zemlje, koja potvrđuje prava raseljenih u odnosu na uživanje njihova vlasništva i stvari te povrata ostavljene imovine, ukazujući na manjkavosti u adekvatnom obeštećenju.


8. Skupština naglašava da sve države članice moraju suzdržati od arbitrarnog raseljavanja i spriječiti ga , kao i oduzimanje imovine, te trebaju osigurati učinkovite domaće ispravke i nadoknade ukoliko ne uspiju ovo prvo.


9. U svjetlu gore navedenoga, Skupština poziva države članice na razrješavanje post-konfliktnih problema stanovanja, zemlje i pitanja vlasničkih prava izbjeglih i prognanih, uzimajući u obzir Pinheiro principe, relevantne instrumente Vijeća Europe i Preporuku (2006)6 Odbora ministara.


10. Imajući na umu ove relevantne međunarodne standarde , iskustvo povrata imovine i kompenzacijske programe koji su u Europi napravljeni dosada, pozivaju se države članice da:

10.1. garantiraju pravovremenu i učinkovitu nadoknadu za gubitak pristupa pravima na stanovanje, zemlju i imovinu koju su napustili izbjegli i prognani, bez obzira na moguće pregovore vezane uz rješavanje oružanih sukoba ili statusa određenog područja;

10.2. osiguraju da takva naknada bude u obliku povrata koji je potvrda zakonskih prava izbjeglih i prognanih osoba na njihovu imovinu i omogućavanje njihova sigurna fizičkoga pristupa i posjedovanja te imovine.

10.3. osiguraju da izbjeglim i prognanim osobama koje nisu imale formalno priznata prava prije raseljavanja, ali čije uživanje njihove imovine je tretirano kao de facto važeće od strane vlasti, budu dodjeljen jednak i učinkovit pristup pravnom lijeku i nadoknadi za oduzeto. Ovo je posebno važno kada su pogođene osobe iz društveno osjetljive kategorije ili kada pripadaju manjinskim skupinama;

10.4. osiguraju da prethodna sustanarska ili stanarska prava u odnosu na društvene prostore ili druge analogne oblike vlasništva doma koji su postojali u bivšim komunističkim sustavima, budu priznata i zaštićena kao domovi u smislu članka 8. Europske konvencije o ljudskim pravima i kao imovina u smislu članka 1. prvog Protokola ove konvencije;

10.5. osiguraju da odsustvo iz njihovih boravišta za nositelje sustanarskih i stanarskih prava, koji su bili prisiljeni napustiti svoje domove, bude smatrano opravdanim sve dok se ne postignu uvjeti za dragovoljni povratak u sigurnosti i dostojanstvu;

10.6 osiguraju brze, dostupne i efikasne procedure za traženje naknada/povrata. Ondje gdje se dogodilo iseljavanje i oduzimanje imovine na sustavan način, posebna uz sud vezana tijela trebaju se utemeljiti kako bi ocijenila zahtjeve. Takva tijela moraju primjenjivati ubrzane postupke koji uključuju rastezljivije standarde evidentiranja i olakšavanja postupka. Sve vrste imovine vezane uz stanovanje i prihode prognanih osoba moraju biti unutar njihove nadležnosti, uključujući domove, poljodjelstvo i imovinu vezanu uz biznis;

10.7. osiguraju nezavisne, nepristrana i stručna uz sud vezana tijela, uključujući odgovarajuća pravila o njihovom sastavu koja mogu osigurati i uključivanje međunarodnih članova. Dostatna sredstva moraju biti osigurana za takva tijela i odgovarajuća tijela za provođenje zakona moraju biti pravno obvezna da provode njihove odluke;

10.8. osiguraju efikasnost naknade kroz povrat, ili gdje je potrebno, kompenzaciju vrijednosti napuštene imovine usvajajući sljedeće mjere:

10.8.1. kompenzaciju za ne-novčanu štetu vezanu uz okolnosti pod kojima se raseljavanje i razvlaštenje dogodilo i odvijalo;

10.8.2. kompenzaciju za štetu počinjenu kao rezultat raseljavanja i nedostatka pristupa napuštenoj imovini, poput gubitka prihoda i troškova kojih nebi bilo da se raseljavanje nije dogodilo;

10.8.3. kompenzaciju za uništenje ili naneseno oštećenje nepokretne imovine ili gubitak značajne pokretne imovine, vezano uz djela propusta vlasti u čijoj nadležnosti se nalazi imovina;

10.8.4. potpore i mjere reintegracije koje olakšavaju trajna rješenja, poput osiguravanja uvjeta sigurnosti, rekonstrukcije domova i infrastrukture na područjima povratka te društvenu i gospodarsku potporu raseljenim osobama, bez obzira da li ili ne one odluče vratiti se u svoje prvotne domove;

10.8.5. javno obznanjivanje svake odgovornosti za kršenje ljudskih prava vezanih uz raseljavanje od strane odgovarajućih vlasti, punu istragu i otkrivanje takvih kršenja i individualna odgovornost za sve počinitelje;


10.9 osiguravanja, ondje gdje je to relevantno, efektivnih lijekova i naknade za gubitak pristupa i prava na imovinu, kako bi oni bili integrirani u šire programe reparacije za sustavna kršenja ljudskih prava.


11. Države članice na koje se izravno odnose zahtjevi za imovinom vezanom uz raseljavanje se:

11.1. pozivaju tražiti tehničku potporu i suradnju od drugih država članica kao i međunarodnih organizacija koje posjeduju odgovarajuću pravnu i tehničku ekspertizu;

11.2. ohrabruju u nakani rada sa akademskim i civilnim protagonistima, kao i nacionalnim institucijama za ljudska prava, kako bi se stvorilo pouzdano informiranje o broju i prirodi traženja nadoknade imovine, formulirali prijedlozi za postupke kako obraditi takve zahtjeve, pratilo ispunjavanje dogovorenog, identificirale prepreke i mjere za njihovo otklanjanje te proširile informacije i pravna pomoć osobama koje su pogođene;

11.3. ohrabruju da se direktno savjetuju s raseljenim osobama i uključe ih u osmišljavanje i provođenja postupaka i naknada za izgubljenu imovinu. Informacija o takvim procedurama, uključujuči rokove i druge uvjete za zahtjeve za stanovanjem, treba biti dostupna svim pogođenim osobama na jeziku koji ove razumiju. Vrlo je važno da takav proces sudjelovanja zahtijeva i uzima u obzir stavove ranjivih skupina, poput žena- glava domaćinstva i manjinskih grupa, ujedno poštujući pravo na privatnost svih osoba u pitanju.


12. Povjerenik UN-a za izbjeglice (UNHCR) i OESS se pozivaju predočiti pitanja vezana uz imovinu raseljenih osoba u Europi, respektivno unutar njihovih pojedinačnih ovlasti te se ohrabruju u nastavljanju i širenju svojih napora u osiguravanju razrješenja takvih imovinskih problema na nacionalnoj razini.



1. Skupština je raspravila 28. siječnja 2010 (8 zasjedanje) (vidi Doc 12016, izvješće Odbora za migracije, izbjeglice i stanovništvo, izvjestitelj:g. Poulsen) tekst je usvojen od Skupštine 28. siječnja 2010).