Pravo(m) u glavu

OHR i ostale međunarodne institucije u BiH jer su propustile zaštititi pravne vrjednote EU koju zastupaju u BiH. Propustile su i zaboravile Bečku konvenciju o pravu međunarodnih ugovora, Bečku konvenciju o sukcesiji država, Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda sa Protokolima 1.-12., na kojoj počiva sustav UN-a i EU. Zaboravili su Ustav SFRJ i odluke Badinterove komisije. Zaboravili su na povijest pravne zaštite vlasništva u SFRJ i zaštitu prava vlasništva Ustavima nastalih država nakon sukcesije država. Zaboravili su da u SFRJ nakon ustava 1974. godine nije bilo državnog vlasništva, osim taksativno navedenih područja vlasništva koja su se mogla smatrati državnom imovinom, ostalo je bilo društveno vlasništvo u alikvotnim vlasničkim udjelima svih građana. Zaboravili su da ratom nije došlo niti može doći do nacionalizacije imovine građana. Zaboravili su da je jedino u BiH objavljeno ratno stanje i prestanak ratnog stanja. Zaboravili su da je BiH ratificirala masu konvencija i povelja koji štite njen integritet i njenih građana, kao što je i EU Povelja o lokalnoj samoupravi. Zaboravili su da postoje pisani dokumenti koji im neće dati da sve navedeno ode u zaborav. Zaboravili su da poglavlje 23 . pristupnih pregovora oko ulaska BiH u EU tretira upravo tu tematiku.

Da li su zaboravili? Ne gospodo nemojte mi samo reći da niste znali za sve navedeno, nemojte ni pokušati zanijekati primjenu svih pravnih izvora sa obrazloženjem šizofrene sintagme da je BiH posebna i da na njenom primjeru nije moguće primijeniti sav pravni arsenal normi i pravno nasljeđe BiH. Ignorantio iuris nocet , nepoznavanje zakona škodi onom tko ga ne zna. Priznajte jednom i sebi i drugima da namjerno držite u opsadnom stanju, kao u doba rata Sarajevo, sada BiH, u namjeri, da ratom, nasiljem i ratnim zločinima genocida i pljačke civilnog stanovništva dovršite zločin prema vlasništvu građana BiH i same države BiH.
Da li je neznanje u pitanju? čisto sumnjam. Namjera vam je očita i očigledna. Radi se o produženom dijelu ratnog zločina pljačke građana BiH. Vaše ponašanje je održati šizofrenu situaciju u životima građana i BiH na njenom putu u EU do završetka čina pljačke.
Ako intimno osjećate svoju nesposobnost, što mislim da ste u pravu, tražite zamjenu ili pomoć onih koji vam stoje na raspolaganju, Venecijanska komisija i ostale komisije koje se bave pojedinim granama prava u EU

Citirat ću u daljnjem tekstu pravne izvore i odredbe na kojima počiva moja:

O P T U Ž B A

Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Rim, 4. XI 1950., kaže:
Vlade potpisnice, članice Vijeća Europe, uzimajući u obzir Opću deklaraciju o pravima čovjeka koju je Opća skupština Ujedinjenih naroda proglasila 10. prosinca 1948; uzimajući u obzir da ta deklaracija nastoji osigurati opće i djelotvorno priznanje i poštovanje u njoj proglašenih prava, te u

Članak 1. kaže:
Obveza na poštovanje ljudskih prava
Visoke ugovorne stranke osigurat će svakoj osobi pod svojom
jurisdikcijom prava i slobode određene u odjeljku I. ove Konvencije

Protokol 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih
prava i temeljnih sloboda ,Pariz, 20. III 1952. kaže u svom prvom članku kaže:

Članak 1. . Zaštita vlasništva

Svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojega
vlasništva. Nitko se ne smije lišiti svoga vlasništva, osim u javnom
interesu, i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima
međunarodnoga prava.

Vlasništvo u okviru područja jedne države može da bude privatno i državno, dakle u vlasništvu građana je privatno, a ako nema titulara, privatnog, vlasništva po zakonu pripada državi. Ovo pravilo vrijedi još od Rimskog doba. Država svoje vlasništvo može predati na korištenje i raspolaganje lokalnoj samoupravi na korist građana u lokalnoj samoupravi.

Pogledajmo kako je to regulirano poveljom:

EUROPSKA POVELJA O LOKALNOJ SAMOUPRAVI

Članak 1.
države potpisnice smatrat će da ih, na način i u mjeri predviđenima člankom 12. Povelje, obavezuju slijedeći članci ove Povelje:

I. DIO

Članak 2.
Ustavni i zakonski temelj lokalne samouprave
U unutarnjem zakonodavstvu i, koliko je to moguće, u ustavu prihvatit će se načelo lokalne samouprave.

Članak 3.
Koncepcija lokalne samouprave
1. Pod lokalnom samoupravom podrazumijeva se pravo i zbiljska sposobnost lokalnih jedinica da, u okvirima određenim zakonom, ureduju i upravljaju, uz vlastitu odgovornost i u interesu lokalnog pučanstva, bitnim dijelom javnih poslova.
2. Ovo će se pravo provoditi preko vijeća ili skupština sastavljenih od članova izabranih na slobodnim i neposrednim izborima, tajnim glasovanjem na temelju općeg i jednakog biračkog prava, Ova tijela mogu imati izvršne organe koji su im odgovorni. Ova odredba se ne može ni na koji način smatrati ograničavajućom u odnosu na primjenu zborova građana, referenduma ili drugog oblika neposrednog sudjelovanja građana tamo gdje je to dopušteno zakonom.

Članak 4.
Djelokrug lokalne samouprave
1. Temeljne ovlasti i dužnosti lokalnih jedinica bit će određene ustavom ili zakonom. Ova odredba ne sprečava da, u skladu sa zakonom, lokalnim jedinicama budu dodijeljene ovlasti i dužnosti u specifične svrhe.
2. Jedinice lokalne samouprave imaju, u zakonskim okvirima, slobodu pokretati inicijativu o svakom pitanju ako nije isključeno iz njihove nadležnosti ili dodijeljeno nekoj drugoj vlasti.
3. Javne će se ovlasti, obavljati tako da se preferira da pripadaju vlastima koje su najbliže građanima. Prilikom dodjele ovlasti nekoj drugoj vlasti mora se voditi računa o širini i prirodi zadaće i o zahtjevima učinkovitosti i ekonomičnosti.
4. Nadležnosti koje su povjerene lokalnim jedinica,ma moraju biti, u pravilu, potpune i cjelovite. Njihovo obavljanje ne smije biti onemogućeno ili ograničeno od neke druge središnje ili regionalne vlasti, osim kada to dopušta zakon.
5. U slučaju kada središnja ili regionalna vlast prenese ovlasti na lokalne jedinice, one će, koliko je to moguće, slobodno prilagoditi njihovu primjenu lokalnim uvjetima.
6. Lokalne jedinice će se, koliko je to moguće, pravovremeno, na odgovarajući na,čin, pitati za mišljenje u postupku pripremanja i donošenja odluka koje ih se neposredno tiču.

Članak 5.
Zaštita područnih granica lokalnih jedinica
Pri svakoj promjeni lokalnog područja prethodno će se tražiti mišljenje dotične lokalne jedinice, ukoliko je moguće referendumom tamo gdje to zakon dozvoljava.

Članak 6.
Prilagođavanje upravnog ustroja i sredstava zadaćama lokalnih jedinica
1. Ukoliko to nije u suprotnosti s općim odredbama utvrđenim zakonom, lokalne će jedinice same moći određivati svoj unutarnji upravni ustroj, kako bi ga prilagodile svojim osebujnim potrebama i učinile upravljanje što učinkovitijim.
2. Položaj zaposlenih u tijelima lokalnih jedinica treba omogućiti zapošljavanje osoblja polazeći od načela kakvoće, sposobnosti i stručnosti. U tom cilju osigurat će se odgovarajući uvjeti za njihovo obrazovanje, nagrađivanje i napredovanje.

Članak 7.
Uvjeti obnašanja dužnosti na lokalnoj razini
1. Status izabranih lokalnih predstavnika mora osigurati slobodno obavljanje njihove funkcije.
2. Omogućit će se odgovarajuća financijska naknada troškova nastalih u obavljanju njihove funkcije kao i, kada je to potrebno, naknada za izgubljenu zaradu ili naknada za obavljen posao, uz odgovarajuće socijalno osiguranje.
3. Funkcije i aktivnosti koje su nepodudarne s mandatom izabranog lokalnog predstavnika mogu se utvrditi samo zakonom ili temeljnim pravnim načelima.

Članak 8.
Upravni nadzor akata lokalnih jedinica
1. Upravni nadzor nad lokalnim jedinicama može se obavljati samo u slučajevima i u oblicima predviđenim ustavom ili zakonom.
2. Upravni nadzor akata lokalnih jedinica u pravilu će imati svrhu samo osigurati poštivanje na,čela zakonitosti i ustavnosti. Upravni nadzor koji obavljaju vlasti višeg stupnja može, ipak, kad se radi o obavljanju ovlasti koje su prenesene na lokalne jedinice, obuhvatiti i nadzor nad svrsishodnošću.
3. Upravni nadzor nad lokalnim jedinicama mora se obavljati tako da se poštuje razmjernost između širine intervencije nadzorne vlasti i važnosti interesa koje se smjera štititi.

Članak 9.
Financijski izvori lokalnih jedinica
1. Lokalne će jedinice imati, u okviru državne gospodarske politike, pravo na odgovarajuće svoje prihode kojima će slobodno raspolagati u objavljenju svojih ovlasti.
2. Prihodi lokalnih jedinica, moraju biti razmjerni njihovim ovlastima predviđenim ustavom i zakonom.

Dakle, jasno da jasnije ne može biti, samo vama i predstavnicima građana BiH u institucijama države BiH nije ovo jasno. Oni su nezainteresirani za pravno uređenje BiH i sređivanje države kao zaloga budućnosti njih i njihove djece, njih trenutni interesi vode po principu IMT (imal' mene tu) , odnosno kako se dočepati ratnog plijena¸. Nije im za zamjeriti, vi ste ih gospodo naučili tom načinu ponašanja. Da gospodo vi, dakle EU i njene institucije, čime? Pa vi od kako ste došli ovdje u BiH ne štitite pravne tekovine te iste EU vi pomažete u nastavku ovog košmara izazvanog ratom i njegovim nastavkom nakon rata.
BiH ima i to povijesno iskustvo. Nakon aneksije i Berlinskog kongresa 1878. BiH nije ušla u sastav Austro-Ugarske monarhije, što je prema tom ugovoru trebala, nego je postala posjed Austrijske dinastije. BiH je kroz svoju povijesti stalno imala problema sa slovo „B“ koje joj je krojilo sudbinu: Bečki kongres 1815. i ugovor tada svjetskih sila i Turske o granicama BiH , Berlinski kongres 1878. godine i revidirane , današnje granice BiH. Beograd Ustav 1922. godine pragraf 135. ( turski ) kojim se BiH priznaju današnje granice iz Berlinskog ugovora . Beograd Ustavi 1946. i 1974., u današnje vrijeme Brisel. To je povijest, a danas? Danas glavnu riječ opet vode Beč Inzko, Berlin Merkel, Beograd Tadić te Brisel Oli Ren, dokle pitam vas? Dotle dok god građani BiH ne uzmu svoje vlasništvo u svoje ruke a time i sudbinu BiH u svoje ruke. Vidite gospodo, vi ih spriječite u tome zajedno sa tzv. predstavnicima građana BiH u nakaradnim multipliciranim institucijama BiH . Opstruirate, svjesno, državu BiH jer za vaš nerad se može jedino upotrijebiti ovaj izraz , kako BiH kao država ne bi ostvarila svoja zagarantirana prava države u zajednici država EU, a njeni građani ravnopravan status sa građanima EU. Gospodo moja, htjeli vi to ili ne, vaše vrijeme odlazi u nepovrat kao što su otišle i neke druge tvorevine koje su BiH htjele i tretirale kao protektorat. Vas je toga strah da će BiH biti centar Balkana, biti svoja i da se neće više moći s njom upravljati preko protektora ili domaćih nametnutih upravitelja. Vaše iznenađenje je time veće kada ste svjesni koliko ste vremena i sredstava utrošili da spriječite nešto što se spriječiti ne može. Iznenađeni ste kako to da sa svom silom vojske i kapitala niste uspjeli BiH uništiti ili bar podijeliti. Karizma i duh BiH je neuništiva i to je jedina istina.
Pogledajmo što će te na ovo sve odgovoriti? Znam, iz rukava izvlačite Dejtonski sporazum. Dejtonski sporazum kažete:? Da se odmah razumijemo Dejtonski sporazum nije Ustav BiH niti može biti, to je vama EU mudracima potpuno jasno kao i Miloradu Dodiku. Znate vi dobro da je to sporazum o prekidu rata u BiH i poslovnik ponašanja nakon rata u prelaznom periodu. Da ste pitali Venecijansku komisiju, rekla bi vam da je na snazi još uvijek ustavnopravno doneseni Ustav iz 1992. godine i točka.
Sada da vidimo što o tome kaže Beč:

BEČKA KONVENCIJA O PRAVU MEĐUNARODNIH UGOVORA

Države stranke ove Konvencije,
uzimajući u obzir temeljnu ulogu ugovora u povijesti međunarodnih odnosa,
uviđajući sve veću važnost ugovora kao izvora međunarodnog prava i kao sredstva za razvijanje miroljubive suradnje između nacija, bez obzira na njihov ustavni i društveni poredak,
konstatirajući da su načela slobodnog pristanka i dobre vjere te pravilo pacta sunt servanda opće priznati, potvrđujući da sporove koji se tiču ugovora, kao i ostale međunarodne sporove, treba rješavati mirnim putem i u skladu s načelima pravde i međunarodnog prava, podsjećajući na odlučnost Ujedinjenih naroda da stvore potrebne uvjete za očuvanje pravde i poštovanje obveza koje proizlaze iz ugovora, svjesne načela međunarodnog prava utjelovljenih u Povelji Ujedinjenih naroda, kao što su načela ravnopravnosti i samoodređenja naroda, suverene jednakosti i nezavisnosti svih država, nemiješanja u unutrašnje poslove država, zabrane prijetnje silom ili upotrebe sile te općeg i stvarnog poštovanja prava čovjeka i temeljnih sloboda za sve,
uvjerene da će kodifikacija i progresivni razvoj prava ugovora ostvareni u ovoj Konvenciji služiti ciljevima Ujedinjenih naroda izloženima u Povelji, kao što su očuvanje međunarodnog mira i sigurnosti, razvijanje prijateljskih odnosa i ostvarivanje međunarodne suradnje između nacija,
potvrđujući da će pravila međunarodnog običajnog prava i nadalje uređivati pitanja koja nisu riješena odredbama ove Konvencije, sporazumjele su se kako slijedi,

Citirani članci o tome kažu:

Članak 52.
Prisila na državu izvršena prijetnjom ili upotrebom sile Ništav je svaki ugovor koji je sklopljen kao posljedica prijetnje silom ili upotrebe sile protivno načelima međunarodnog prava utjelovljenima u Povelji Ujedinjenih naroda.

Članak 53.
Ugovori koji su suprotni imperativnoj normi općega međunarodnog prava (“ius cogens”)
Ništav je svaki ugovor koji je u trenutku sklapanja suprotan imperativnoj normi općega međunarodnog prava. U svrhe ove Konvencije, imperativna norma općega međunarodnog prava je norma što ju je prihvatila i priznala čitava međunarodna zajednica država kao normu od koje nije dopušteno nikakvo odstupanje i koja se može izmijeniti samo novom normom općega međunarodnog prava.

Podsjećam, na pravno relevantne fakte koje u međunarodnom pravu ima proglašenje ratnog stanja, koje je jedino BiH na prostorima SFRJ proglasila. Zaboravili ste da je ratno stanje proglašeno 22.juna 1992. godine, a prestanak tog ratnog stanja proglašeno je 08. 01 1996. godine.
Međunarodna pravila nalažu da nakon završetka rata svi se ugovori, zakoni i donesene mjere moraju poništiti ili konvalidirati. Na to su zaboravili svi sudionici u BiH pa i međunarodna zajednica?
Konvalidirati se mora i Dejtonski sporazum po prestanku rata jer je sklopljen prije proglašenja završetka ratnog stanja, tako kažu međunarodni uzusi, jer u njemu nisu prejudicirani modaliteti proglašenja završetka ratnog stanja po formalnoj objavi prestanka rata, od organa koji je proglasio ratno stanje, Predsjedništva BiH.

Bečka konvencija iz 1969. O pravu međunarodnih ugovora, pridružena Povelji UN, smatra ništavnim ugovore suprotne međunarodnom pravu, dakle suprotne Povelji UN i konvencijama..
Dejtonski sporazum je eklatantan primjer koji potvrđuje ovo pravilo, jer je suprotan citiranoj konvenciji.
Kreatori i sudionici ratnih zbivanja u BiH odgovorni, su za svoja nedjela i zlodjela prema međunarodno utvrđenim pravilima ratovanja , Ženevskim konvencijama, sa svim posljedicama. Postavljam pitanje odgovornosti međunarodne zajednice čije institucije nisu i ne štite međunarodne uzuse koje je sama donijela, ali koji u BiH po njima ne vrijede jer tamo ne žive građani vlasnici imovine , nego tri konstitutivna naroda, pa onda RS, Federacija , kantoni i na kraju lokalna samouprava???? Zar vam nije neugodno???

Nastavimo sa citiranjem daljnjih pravnih izvora koji teško optužuju međunarodnu zajednicu:.

PROTOKOL BR. 12 UZ KONVENCIJU
ZA ZAŠTITU LJUDSKIH PRAVA I TEMELJNIH SLOBODA

Države članice Vijeća Europe potpisnice ove Konvencije,
Uzimajući u obzir temeljna načela prema kojima su sve osobe jednake pred zakonom i imaju pravo na jednaku pravnu zaštitu;
Odlučne poduzeti daljnje korake za promicanje jednakosti svih osoba kroz kolektivno jačanje opće zabrane diskriminacije putem Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda potpisane u Rimu 4. studenog 1950. (u daljnjem tekstu »Konvencija«);
Ponovno potvrđujući da načelo nediskriminacije ne sprječava države stranke da poduzmu mjere za promicanje potpune i učinkovite jednakosti, pod uvjetom da postoji objektivno i razumno opravdanje za te mjere, sporazumjele su se kako slijedi:

Članak 1.
OPĆA ZABRANA DISKRIMINACIJE
1. Uživanje svih prava određenih zakonom osigurat će se bez diskriminacije na bilo kojoj osnovi kao što je spol, rasa, boja kože, jezik, vjera, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno podrijetlo, pripadnost nacionalnoj manjini, imovina, rođenje ili drugi status.
2. Nitko ne smije biti diskriminiran od strane javnih tijela na bilo kojoj osnovi kako je navedeno u stavku 1.

Članak 2.
TERITORIJALNA PRIMJENA
1. Svaka država može, u trenutku potpisivanja ili polaganja svoje isprave o ratifikaciji, prihvatu ili odobrenju, odrediti teritorij ili teritorije na koje će se ovaj Protokol primjenjivati.
2. Svaka država može naknadno, izjavom upućenom glavnom tajniku Vijeća Europe, proširiti primjenu ovoga Protokola na bilo koji drugi teritorij naveden u izjavi. U odnosu na takav teritorij, Protokol stupa na snagu prvoga dana mjeseca koji slijedi nakon isteka razdoblja od tri mjeseca nakon dana kada glavni tajnik primi takvu izjavu.
3. Svaka izjava dana temeljem prethodna dva stavka može se, u odnosu na svaki teritorij utvrđen u takvoj izjavi, povući ili izmijeniti obaviješću upućenom glavnom tajniku. Povlačenje ili izmjena stupaju na snagu prvoga dana mjeseca koji slijedi nakon isteka razdoblja od tri mjeseca nakon dana kada glavni tajnik primi takvu obavijest.
4. Izjava dana u skladu s ovim člankom smatrat će se da je dana u skladu sa stavkom 1. članka 56. Konvencije.
5. Svaka država koja je dala izjavu u skladu sa stavcima 1. i 2. ovoga članka može u bilo kojem trenutku nakon toga izjaviti, u ime jednog ili više teritorija na koje se izjava odnosi, da prihvaća nadležnost suda za zaprimanje pojedinačnih molbi, nevladinih organizacija ili skupina pojedinaca kako je predviđeno člankom 34. Konvencije u odnosu na članak 1. ovoga Protokola.

BiH je ratificirala konvencije, protokole, međunarodne ugovore. Akcesijom je postala članica svih relevantnih međunarodnih ugovora, konvencija i ostalih akata koji reguliraju prava država, prava građana, pravo vlasništva, pravno uređenje komunikacija među državama. BiH se poziva da gradi na tim međunarodnim uzusima svoje propise kako bi uskladila svoj pravni sustav sa pravnim stanjem u EU, a u isto vrijeme ništa od toga se ne primjenjuje u BiH, zahvaljujući, izgleda upravo vama, predstavnicima EU administracije i zastupnicima građana BiH u institucijama države BiH.

Pogledajmo što kaže konvencija o sukcesiji država:

BEČKA KONVENCIJA O SUKCESIJI DRŽAVA GLEDE DRŽAVNE IMOVINE, ARHIVA I DUGOVA
Države stranke ove Konvencije,
uzimajući u obzir da je proces dekolonizacije izazvao duboke promjene u međunarodnoj zajednici,
uzimajući također u obzir da bi i drugi čimbenici mogli ubuduće dovesti do sukcesije država,
uvjerene, u tim okolnostima, u potrebu kodif'ikacije i progresivnog razvoja pravila o sukcesiji država glede državne imovine, arhiva i dugova radi jamčenja veće pravne sigurnosti u međunarodnim odnosima, konstatirajući da su načela slobodnog pristanka, dobre vjere i pacta sund servanda opće priznata, ističući važnost kodifikacije i progresivnog razvoja međunarodnog prava, za što je zainteresirana cjelokupna međunarodna zajednica i što je osobito važno za jačanje mira i međunarodne suradnje, uvjerene da su pitanja koja se odnose na sukcesiju država glede državne imovine, arhiva i dugova osobito važna za sve države, svjesne načela međunarodnog prava utjelovljenih u Povelji Ujedinjenih naroda, kao što su načela ravnopravnosti i samoodređenja naroda, suverene jednakosti i nezavisnosti svih država, nemiješanja u unutrašnje poslove država, zabrane prijetnje silom ili upotrebe sile te općeg i stvarnog poštovanja prava čovjeka i temeljnih sloboda za sve, podsjećajući da Povelja Ujedinjenih naroda zahtijeva poštovanje teritorijalne cjelovitosti i političke nezavisnosti svake države, imajući na umu odredbe Bečkih konvencija o pravu međunarodnih ugovora iz 1969. i o sukcesiji država glede međunarodnih ugovora iz 1978, potvrđujući da će pravila i načela općega međunarodnog prava i nadalje uređivati pitanja koja nisu riješena ovom Konvencijom,
sporazumjele su se kako slijedi:

Članak 4.
Vremenska primjena ove Konvencije
1. Ne dirajući u primjenu pravila izloženih u ovoj Konvenciji kojima bi učinci sukcesije država bili podvrgnuti prema međunarodnom pravu neovisno o Konvenciji, ona se primjenjuje jedino na sukcesiju država koja se zbila nakon stupanja Konvencije na snagu, osim ako je drukčije ugovoreno.
2. Prilikom izražavanja pristanka da bude vezana ovom Konvencijom ili u bilo koje doba kasnije, država slijednica može dati izjavu da će, u odnosu na svaku drugu državu ugovornicu ili državu stranku Konvencije koja bude dala izjavu o prihvatu izjave države sljednice, primijeniti odredbe Konvencije na vlastitu sukcesiju država koja se zbila prije stupanja Konvencije na snagu. Čim Konvencija stupi na snagu između država koje su dale takvu izjavu ili čim bude dana izjava o prihvatu, ako je dana kasnije, odredbe Konvencije primjenjivat će se na učinke sukcesije država od dana te sukcesije.
3. Prilikom potpisivanja ove Konvencije ili izražavanja pristanka da njome bude vezana, država slijednica može dati izjavu da će, u odnosu na svaku državu potpisnicu ili ugovornicu koja bude dala izjavu o prihvatu izjave države slijednice, privremeno primjenjivati odredbe Konvencije na vlastitu sukcesiju država koja se zbila prije stupanja Konvencije na snagu čim izjava o prihvatu bude dana, te će se odredbe između tih dviju država privremeno primjenjivati na učinke sukcesije država od dana te sukcesije.
4. Svaka izjava dana u skladu sa stavkom 2. ili 3. mora biti sadržana u pismenoj notifikaciji priopćenoj depozitaru, koji će obavijestiti stranke i države koje imaju pravo postati stranke ove Konvencije o primitku priopćenja te notifikacije o njezinu sadržaju.

Članak 6.
Prava i obveze fizičkih ili pravnih osoba
Smatra se da ništa u ovoj Konvenciji ni u čemu ne dira u bilo koje pitanje koje se odnosi na prava i obveze fizičkih ili pravnih osoba.

Članak 8.
Državna imovina
U svrhe Članaka ovoga dijela, “državna imovina države prednice” znači imovinu, prava i interese koji su na dan sukcesije država, prema unutrašnjem pravu države prednice, pripadali toj državi.

Članak 9.
Učinci prelaska državne imovine
Prelazak državne imovine države prednice povlači za sobom gašenje prava te države i nastanak prava države slijednice na državnu imovinu koja prelazi na državu slijednicu, uz rezervu odredaba Članaka ovoga dijela.

Članak 13.
Očuvanje i sigurnost državne imovine
Radi provedbe odredaba Članaka ovoga dijela, država prednica poduzima sve mjere za sprečavanje oštećenja ili uništenja državne imovine koja prelazi na državu slijednicu u skladu s tim odredbama.

Citirana konvencija je bila jedna od osnova za sklapanje Ugovora o sukcesiji i podjeli kako državne imovine tako i zaštite prava vlasništva fizičkih i pravnih osoba nakon raspada SFRJ. Ugovorom o sukcesiji s njenim Anexima od A-G je točno definiran status pojedine imovine.
Sada pažljivo proučimo međunarodni multilateralni ugovor kojim je podijeljeno vlasništvo novonastalih država na prostoru bivše SFRJ, u skladu sa svim međunarodnim poznatim pravnim izvorima. Kako Ugovor definirana državno vlasništvo, privatno vlasništvo fizičkih i pravnih osoba te stečena prava.

ZAKON O POTVRĐIVANJU UGOVORA O PITANJIMA SUKCESIJE

Članak 1.
Potvrđuje se Ugovor o pitanjima sukcesije, potpisan u Beču 29. lipnja 2001., u izvorniku na engleskom jeziku.
Tekst Ugovora o pitanjima sukcesije u izvorniku na engleskom jeziku i u prijevodu na hrvatski jezik glasi:

Članak 2.
Svaka država slijednica priznaje načelo po kojemu u svako doba mora poduzimati neophodne mjere za sprječavanje gubitka, oštećenja ili uništenja državnih arhiva, državnoga vlasništva i imovine SFRJ glede kojih u skladu s ovim odredbama ima interes jedna ili više država slijednica.

Članak 3.
Niže navedeni aneksi utvrđuju uvjete po kojima se rješava materija svakoga od tih aneksa:
Aneks A: Pokretna i nepokretna imovina,
Aneks B: Diplomatska i konzularna imovina,
Aneks C: Financijska aktiva i pasiva (osim onih o kojima je riječ u Dodatku ovome Ugovoru),
Aneks D: Arhivi,
Aneks E: Mirovine,
Aneks F: Ostala prava, interesi i obveze,
Aneks G: Privatna imovina i stečena prava.

Članak 5.
(1) Razlike koje mogu proizići iz tumačenja i primjene ovoga Ugovora rješavat će se u prvome redu raspravom među zainteresiranim državama.
(2) Ako se razlike u tim raspravama ne mogu razriješiti u roku od mjesec dana od prvoga priopćenja u raspravi, zainteresirane države će
(a) iznijeti stvar pred neovisnu osobu po njihovu izboru, u cilju brzoga i autoritativnoga utvrđivanja materije, koja će biti poštovana te koja, prema potrebi, može naznačiti konkretne rokove za djelovanje, ili
(b) uputiti stvar na rješavanje Stalnom zajedničkom odboru ustanovljenome člankom 4. ovoga Ugovora.
(3) Razlike koje u praksi mogu proizići iz tumačenja izraza korištenih u ovome Ugovoru ili u bilo kojemu kasnijemu ugovoru potrebnome radi provedbe aneksa ovoga Ugovora mogu se dodatno, na inicijativu bilo koje zainteresirane države uputiti na obve¬zu¬juće rješavanje stručnjaku pojedincu (koji ne smije biti dr¬žav¬lja¬nin nijedne od stranaka ovoga Ugovora) kojega dogovorno ime¬nuju stranke u sporu ili, ako se one ne mogu suglasiti, kojega imenuje predsjednik Suda za mirenje i arbitražu OESS-a. Taj stručnjak utvrđuje sva pitanja postupka, nakon konzultacija sa strankama koje su zatražile takvo rješavanje, ako to stručnjak smatra prikladnim, s čvrstom nakanom da osigura brzo i učinkovito razrješenje nesuglasja.
(4) Postupak iz stavka (3) ovoga članka strogo se ograničava na tumačenje izraza korištenih u ugovorima o kojima je riječ, te ni u kom slučaju ne dopušta ekspertu da utvrđuje praktičnu primjenu bilo kojega od tih ugovora. Konkretno, navedeni postupak ne odnosi se na

(a) Dodatak ovom Ugovoru,
(b) Članke 1., 3. i 4. Aneksa B,
(c) Članke 4. i 5. (1) Aneksa C,
(d) Članak 6. Aneksa D.
(5) Ništa u prethodnim stavcima ovoga članka neće utjecati na prava ili obveze stranaka ovoga Ugovora iz bilo koje važeće odredbe koja ih obvezuje glede rješavanja sporova.

Članak 6.
Aneksi ovome Ugovoru i Dodaci Ugovoru i Aneksima sastavni su dio Ugovora.

Članak 10.
Na ovaj Ugovor ne mogu se stavljati rezerve.

Članak 11.
(1) Ovaj Ugovor podliježe ratifikaciji.
(2) Ratifikacijske isprave moraju se čim prije položiti kod de¬pozitara određenog u članku 13. ovoga Ugovora. Depozitar će obavijestiti države slijednice i Ured Visokoga predstavnika o datumu polaganja svake ratifikacijske isprave.

Aneks G

Privatna imovina i stečena prava

Članak 1.
Privatna imovina i stečena prava građana i drugih pravnih osoba SFRJ države slijednice štitit će se u skladu s odredbama ovog Aneksa.
Članak 2.
(1) (a) Prava na pokretnu i nepokretnu imovinu koja se nalazi u nekoj državi slijednici na koju su građani ili druge pravne osobe SFRJ imali pravo na dan 31. prosinca 1990. priznat će se, te će biti zaštićena i vraćena od te države u skladu s utvrđenim standardima i normama međunarodnog prava bez obzira na nacionalnost, državljanstvo, mjesto boravka ili prebivalište tih osoba. To uključuje osobe koje su, nakon 31. prosinca 1990. stekle državljanstvo ili mjesto boravka ili prebivalište u nekoj drugoj državi, a ne u državi slijednici. Osobe koje ne mogu ostvariti ova prava imaju pravo na naknadu u skladu s normama građanskog i međunarodnog prava.
(b) Bilo kakav navodni prijenos prava na pokretnu i nepokretnu imovinu učinjen nakon 31. prosinca 1990. i zaključen pod prisilom ili protivno pododjeljku (a) ovoga članka, bit će ništav.
(2) Svi ugovori sklopljeni od strane građana ili drugih pravnih osoba SFRJ do 31. prosinca 1990, uključujući one sklopljene s javnim poduzećima, poštovat će se bez diskriminacije. Države slijednice omogućit će izvršavanje obveza na temelju takvih ugovora tamo gdje je izvršenje takvih ugovora bilo spriječeno raspadom SFRJ.

Gospodo ovaj vas Ugovor o sukcesiji i Anexima strašno optužuje jer ste svi vi zajedno sa potpisanim sudionicima radili na njemu i svjedočili kod njegovog potpisivanja. Čime možete opravdati svoje okretanje glave od svih do sada navedenih činjenica i citiranih međunarodnih pravnih izvora i BiH zakona???

Nema opravdanja!

Za ovaj zločin koji činite građanima BIH, da se izrazim rječnikom sudskih postupaka, treba donijeti osuđujuću presudu za vas po ovoj OPTUŽNICI . Presuda bi trebala , ako imate i malo ljudskosti i morala, biti prema vašem priznanju uz otežavajuće okolnosti da ste znali za ratni zločin genocida sa ratnim zločinom pljačke civilnog stanovništva i da i dalje inzistirate na nastavku tog ratnog zločina pljačke građana koju podržavate popisivanjem i podjelom tzv državne imovine.
Čiju, vi i vaši pomagači, imovinu nazivate „Državnom imovinom“ da li je to sinonim za opljačkanu imovinu građana u tijeku rata, ratnim zločinom pljačke civilnog stanovništva?

Podsjećam vas da je zastupnički dom u BiH donio zakone od tzv „Markovićevog“ do Zakona o pretvorbi i privatizaciji koji nikada nisu provedeni, osim što su pojedinci pljačkajući svoja poduzeća sa pojedincima iz drugih republika i agencijom za privatizaciju nezakonito prodali pojedine objekte u drugim novo nastalim državama što je isto tako zločin bez presedana. Sve je to bilo pod vašom paskom kao i ovo popisivanje imovine koju želite bez ikakvog zakonskog osnova nacionalizirati i oteti vlasnicima građanima BiH i dodijeliti je fantomskim oblicima teritorijalnog ustroja koje ne poznaje niti jedan citirani pravni izvor.
Podsjećam ponovno: Ustavom iz 1974. godine i Zakonom o udruženom radu ukinuta je državna imovina nad sredstvima rada i prenijeta je u društveno vlasništvo svih radnih ljudi. Svi građani SFRJ su postali vlasnici idealnih dijelova vlasništva nad svom imovinom osim onom koja je predmet sukcesije i navedena u tom Ugovoru s Anexima.

Pogledajmo što se pretvaralo zakonom o pretvorbi:

ZAKON o pretvorbi društvenih poduzeća prepisan iz Hrvatske prakse koji kaže u svojim odredbama:

Članak 1.
Ovim zakonom uređuje se pretvorba poduzeća s društvenim kapitalom (u daljnjem tekstu: poduzeće) u poduzeće kojemu je određen vlasnik.
Poduzeća s društvenim kapitalom su prema ovom zakonu društvena poduzeća i poduzeća u mješovitom vlasništvu, kada se na temelju društvenih sredstava koja su u njih uložena ne stječu vlasnička prava na poduzeće.
Ovaj zakon odnosi se i na druge pravne osobe koje poslujući sredstvima u društvenom vlasništvu obavljaju gospodarske i društvene djelatnosti, a pretežni dio prihoda stječu obavljanjem gospodarske djelatnosti.
Ovaj zakon ne primjenjuje se na banke i druge financijske organizacije i organizacije za osiguranje.

Članak 2.
Društveni kapital je prema ovom zakonu razlika između vrijednosti sredstava (ukupne aktive) poduzeća i vrijednosti obveza poduzeća, uključujući obveze prema pravnim i fizičkim osobama na temelju njihovih trajnih uloga u poduzeću.
U društveni kapital ne ulazi poljoprivredno zemljište koje je vlasnicima oduzeto nakon 15. svibnja 1945.
Organ upravljanja u poduzeću može odlučiti da vrijednost stanova ne ulazi u društveni kapital poduzeća.

Članak 3.
Ovaj zakon primjenjuje se na sva poduzeća sa sjedištem u Republici BiH.
Poduzeće s društvenim kapitalom može prenijeti sjedište izvan Republike BiH odnosno provoditi statusne promjene kojima poduzeće nastalo takvom promjenom prenosi sjedište izvan Republike BiH ili cijelo odnosno dio poduzeća ulazi u sastav poduzeća čije je sjedište izvan Republike BiH samo uz suglasnost Agencije Republike BiH za restrukturiranje i razvoj (u daljnjem tekstu: Agencija).

II. PRETVORBA PODUZEĆA

Članak 4.
Pretvorbom poduzeće postaje dioničko društvo ili društvo s ograničenom odgovornošću koje ima u cjelini poznatog vlasnika.

Članak 5.
Pretvorbom vlasništvo nad poduzećem mogu steći: 1. zaposleni i ranije zaposleni u poduzeću i u složenom obliku udruživanja odnosno organiziranja u koji je poduzeće udruženo uz osnovni popust od 20% i dodatni od l% za svaku godinu radnog staža;
2. zaposleni u pravnim osobama koji rade sredstvima u društvenom vlasništvu koje po ovom zakonu ne podliježu pretvorbi i u pravnim osobama u državnom vlasništvu, te zaposleni u organima državne vlasti i u njima odgovarajućim organima pod istim uvjetima kao i zaposleni u poduzeću;
3. osobe koje bez prava na popust kupe cijelo ili idealni dio poduzeća;
4. ulagači čiji se dotadašnji ulozi pretvore u dionice ili u udio u poduzeću ili ulože kapital u poduzeće;
5. vjerovnici čija se potraživanja pretvore u dionice ili u udio u poduzeće;
6. Republički fond mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika BiH, Republički fond mirovinskog i invalidskog osiguranja individualnih poljoprivrednika BiH (u daljnjem tekstu: Fondovi);
7. fond za razvoj;
8. nekadašnji vlasnici kojima BiH fond za razvoj prenese dionice ili udio na ime naknade za ono što im je oduzeto nakon 15. svibnja 1945. godine.
Zaposleni i ranije zaposleni iz točke 1. stavka 1. ovoga članka imaju pravo prvenstva pri kupnji dionica poduzeća koje se pretvara u dioničko društvo ili u društvo s ograničenom odgovornošću.
Za dio vrijednosti poduzeća za koji vlasništvo nisu stekle osobe iz točke 1 - 5. stavka 1. ovoga članka izdaju se dionice u dioničkom društvu odnosno priznaje udio u društvu s ograničenom odgovornošću, koja su nastala pretvorbom, te se dvije trećine tih dionica odnosno udjela prenose fondu za razvoj a jedna trećina Fondovima.
Dionice u dioničkom društvu odnosno udio u društvu s ograničenom odgovornošću koji na način predviđen u stavku 3. ovoga članka treba da pripadnu Fondovima prenose se:
1. Republičkom fondu mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika BiH u 70% dijela
2. Republičkom fondu mirovinskog i invalidskog osiguranja individualnih poljoprivrednika BiH u 30% dijela

Ovaj zakon nije proveden niti je mogao jer je rat trajao, a nije izvršena procjena imovine niti jednog poduzeća prema međunarodnim standardima INTOSAI. Nije izvršeno niti objedinjavanje vrijednosti poduzeća iz drugih republika. Nije izvršena revizija pretvorbe. Nije regularno provedena privatizacija, jer su stvaraoci tih kapitala protjerani, ubijeni, raseljeni u namjeri ostvarivanja ratnog zločina pljačke. Nisu pretvorene banke niti su sudjelovale u pretvorbi poduzeća kao dio njihovog kapitala, nisu pretvoreni niti mogli biti privatizirani fondovi: PIO, MO, niti su mogli biti pretvorena i privatizirana osiguravajuća društva.
Imovina koju vi popisujete je vlasništvo građana koji su je kroz dugi niz godinama stvarali kao višak vrijednosti iz njihovog rada i ne može se dijeliti između Dodika, Tihića i Čovića jer im to roditelji nisu ostavili u nasljeđe niti imaju mandat vlasnika, građana BiH.

Konzultirajte ostale važeće zakone u BiH . Provjerite što na to kažu važeće odredbe Zakona o obveznim odnosima, Zakona o vlasničkopravnim odnosima , Zakon o zemljišnim knjigama, Zakon o trgovačkim društvima i mnogim drugim zakonima koji štite pravo vlasništva i njegovo nasljeđivanja kao i Zakon o povratu vlasništva koje je nacionalizirano koji su na snazi u BiH ili će biti doneseni, a koji štite vlasništvo

Ponovit ću Ugovor o sukcesiji sa Anex -ima, a posebno onaj koji govori o vlasništvu fizičkih i pravnih osoba i stečenim pravima koji kaže:

Aneks G
Privatna imovina i stečena prava
Članak 1.
Privatna imovina i stečena prava građana i drugih pravnih osoba SFRJ države sljednice štitit će se u skladu s odredbama ovog Aneksa.

Članak 2.
(1) (a) Prava na pokretnu i nepokretnu imovinu koja se nalazi u nekoj državi sljednici na koju su građani ili druge pravne osobe SFRJ imali pravo na dan 31. prosinca 1990. priznat će se, te će biti zaštićena i vraćena od te države u skladu s utvrđenim standardima i normama međunarodnog prava bez obzira na nacionalnost, državljanstvo, mjesto boravka ili prebivalište tih osoba. To uključuje osobe koje su, nakon 31. prosinca 1990. stekle državljanstvo ili mjesto boravka ili prebivalište u nekoj drugoj državi, a ne u državi sljednici. Osobe koje ne mogu ostvariti ova prava imaju pravo na naknadu u skladu s normama građanskog i međunarodnog prava.
(b) Bilo kakav navodni prijenos prava na pokretnu i nepokretnu imovinu učinjen nakon 31. prosinca 1990. i zaključen pod prisilom ili protivno pododjeljku (a) ovoga članka, bit će ništav.
(2) Svi ugovori sklopljeni od strane građana ili drugih pravnih osoba SFRJ do 31. prosinca 1990, uključujući one sklopljene s javnim poduzećima, poštovat će se bez diskriminacije. Države sljednice omogućit će izvršavanje obveza na temelju takvih ugovora tamo gdje je izvršenje takvih ugovora bilo spriječeno raspadom SFRJ.

Gospodo moja, međunarodni stalni sud pravde bi vas na osnovu ovako nabacanih činjenica trebao osuditi bez milosti i imalo razmišljanja. Zbog toga pamet u glavu i nalijevo krug . Proučite propise, ako se osjećate nesposobnim, tražite smjenu ili dajte otkaz na te dužnosti. Prijedlog drugi pokušajte svoj mandat privesti kraju radeći u interesu građana BiH i pravne zaštite EU standarda koje treba da provedite u interesu građana BiH i države BiH kako bi postala dio EU-a. Time će te izbjeći odgovornost za štetu koja se vašim ponašanjem čini državi BiH i njenim građanima.