Pravo(m) u glavu

Postoje tri vrste moći: moć Boga, moć države i moć znanja.

Moć Boga i moć države su normalne i prihvatljive svima jer su tradicionalno u percepciji građana i sustavno su ugrađivane u svijesti ljudi tijekom povijesti.
Moć znanja je jedina koja je kroz povijest bila «Pepeljuga» odnosno služila je što silom što milom ove dvije moći.
Već dvije tisuće godina moć Boga i moć države smjenjujući se ili zajedno vladaju ljudima i Državama , a ponekad pozovu i moć znanja da im pomogne u vladanju ljudima, dajući joj mrvice da je zadovolje. Prava poruka koje tim svojim ponašanjem šalju moći znanja jeste pokazivanje gdje joj je mjesto, samo uz skute « prave Moći».
***********************************************************************************************
Ustav Republike Hrvatske u svojim člancima kaže:

Članak 3.
Sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekova okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački sustav najviše su vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava.

Članak 14.

Svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama.
Svi su pred zakonom jednaki.

Članak 140.

Međunarodni ugovori koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni, a koji su na snazi, čine dio unutarnjega pravnog poretka Republike Hrvatske, a po pravnoj su snazi iznad zakona. Njihove se odredbe mogu mijenjati ili ukidati samo uz uvjete i na način koji su u njima utvrđeni, ili suglasno općim pravilima međunarodnog prava.

************************************************************************************************
Citirane odredbe Ustava Republike Hrvatske sam naveo kako bih pokazao sav jad i bijedu, neznanja smiješnih likova koji su izabrani u Ustavni sud RH kako bi štitili Ustavni poredak i Ustav RH . Ti smiješni likovi donose odluke na štetu građana RH kršeći taj isti Ustav i međunarodno usvojene standarde, za to kršenje Ustava i međunarodnih standarda dobivaju plaću i uživaju sve dužnosničke privilegije.

Fokusirajmo se sada na Oduku suda zbog kojih su me naveli da napišem ovaj tekst.
Odluka glasi:
*************************************************************************************************
Ne prihvaća se prijedlog za pokretanje postupka ocjene suglasnosti s Ustavom Zakona o zabrani raspolaganja i preuzimanju sredstava određenih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 29/94. i 35/94. – ispravak). Godina je 2009. Po istom zahtjevu sud je postupio i 2002. godine
Rješenjem broj: U-I-1348/2001, U-I-2529/2001 i dr. od 4. travnja 2002. godine, objavljenim u »Narodnim novinama« broj 38/02., Ustavni sud nije prihvatio prijedloge za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom odredbi predmetnog Zakona.
*************************************************************************************************
Da li je tomu tako kako rekoše suci Ustavnog suda i ostadoše na svojim mjestima?

Koji domašaj, ima naputak DORH-a o istoj materiji, u pravnoj praksi, u Hrvata?

Pokažimo zorno na primjeru presude Županijskog suda u Puli kako gordo gospoda iz DORH-a se hvali, na svojim web stranicama, svojim neznanjem i kršenjem naprijed navedenih ustavnih odredbi.
************************************************************************************
„Županijski sud u Puli prihvatio je pravno stajalište Državnog odvjetništva Republike Hrvatske da se Aneksom G Ugovora o pitanjima sukcesije, sklopljenog u Beču 29. lipnja 2001. između država slijednica bivše SFRJ, samo načelno uređuje pitanje priznanja prava vlasništva između država slijednica, te se taj Ugovor ne može neposredno primijeniti, nego se pitanje povrata imovine mora riješiti sklapanjem bilateralnog ugovora kojim će se razriješiti sveukupna imovinskopravna pitanja između Republike Hrvatske i Republike Srbije odnosno Republike Crne Gore, uz poštivanje i uvjeta reciprociteta.“
*************************************************************************************
Te nastavlja slavodobitno davati obrazloženje kojim štiti kriminal u institucijama sustava:
*************************************************************************************
„Napominjemo kako je identično pravno stajalište već ranije zauzeo Županijski sud u Dubrovniku u svojoj presudi od 22. veljače 2007., a koja je donesena u postupku vođenom po tužbi Jugobanke d.d. Beograd protiv Republike Hrvatske.“

************************************************************************************
Ovdje ne vrijedi poznata povijesna izrečena ili ne izrečena rečenica: Oče oprosti im, ne znaju što rade. Ovdje se može izreći druga poznata uzrečica: Pa je li to moguće, dragi građani Lijepe naše? A zborno građani odgovoriše: sve je u Lijepoj našoj moguće jer smo mi to tražili, jer smo im to mi omogućili .

Dakle u konkretnom slučaju se radi o vlasništvu fizičkih i pravnih osoba iz bivših Republika , a sada Država koje su pojedinci uz asistenciju inkriminiranog zakona, suprotnog naprijed navedenim odredbama Ustava RH, opljačkali ili ti prisvojili. Tako prisvojena vlasništva nad hotelima, odmaralištima, poslovnim prostorima, zemljištima, kućama, poslovnicama itd su tih ratnih godina korišteni za podizanje hipotekarnih kredita u poslovnim bankama, sjetimo se famoznih menađerskih kredita. Dok su u doba rata pojedinci ili ti ratni profiteri podizali kredite na tuđu imovinu, ostalim građanima Republike Hrvatske su u tim ratnim vremenima političke strukture nametnule razne namete, smanjili plače, mirovine, povećali poreze sve uz obrazloženje, rat je.
Oni prvi, podignutim novcima su kupovali poduzeća, dionice, brodove, vile po drugim morima i gradovima svijeta, ovi drugi su sanirali poslovne banke, koje su kao kasice prasice služile onim prvim , ratnim profiterima, od političkih struktura od milja nazvani Tajkuni. Sanacije banaka na teret ovih drugih građana su provođene do dva, do tri puta kao u narodnim pjesmama.
Tim inkriminiranim zakonom uz još neke koje ću navesti, stvarana je ratno profiterska elita tajkuna. Jedan od zakona je i Zakon o načinu i uvjetima podmirivanja obveza po kreditima međunarodnih financijskih organizacija odobrenim korisnicima iz Republike Hrvatske ( nn. 106/93) kojim su pokradena poduzeća i njihovi vlasnici putem banaka koje su bile u vlasništvu tih istih poduzeća i građana. To sam objasnio u prošlim postovima.
Pogledajmo sada popis zakona i pod zakonskih akata koji su doneseni u Hrvatskom saboru i Vladi Republike Hrvatske, a koji su u skladu sa Ustavom, što se za inkriminirani zakon ne može tvrditi nikako, osim ne argumentiranom, ovakvom Odlukom Ustavnog suda. Pardon, samo likovi iz Ustavnog suda mogu pronaći sklad tog zakona sa Ustavom. Ma nije to njima prvi puta. Svojedobno je predsjednik tih likova u žaru „znanja“ izrekao , sada već povijesnu mudrost kako: „ novac nije imovina“.

Osamostaljivanjem Republika Hrvatska je preuzela pravnu legislativu bivše države , pa je tako preuzela slijedećom odlukom 65 ratificiranih međunarodnih akata.

***************************************************************************

ODLUKU ( MU nn 12/93 )
o objavljivanju mnogostranih međunarodnih ugovora kojih je Republika Hrvatska stranka na temelju notifikacija o sukcesiji.

*************************************************************************************************
Među tim notificiranim konvencijama nalaze se i Konvencije o pravu međunarodnih ugovora iz 1969 godine. kao i Bečka konvencija o sukcesiji Država glede međunarodnih ugovora (Beč, 23. kolovoza 1978.)
Isto tako Hrvatska je ratificirale te 1993. godine Bečku konvenciju o sukcesiji država glede državne imovine, arhiva i dugova.
Hrvatski sabor donosi Zakon o sklapanju i izvršavanju međunarodnih ugovora, na sjednici 29. ožujka 1996.
Nadalje Hrvatski sabor je ratificirao i ozakonio , Zakon o potvrđivanju Sporazuma o normalizaciji odnosa između Republike Hrvatske i Savezne Republike Jugoslavije, na sjednici 20. rujna 1996. koji u svom:

članku 7. između ostalog kaže:
Svaka Ugovorna stranka jamči jednaku pravnu zaštitu imovine fizičkih i pravnih osoba koje imaju državljanstvo druge Ugovorne stranke, odnosno sjedište na području druge Ugovorne stranke, kao onu koju imaju njeni državljani, odnosno njezine pravne osobe.
U roku od šest mjeseci od stupanja na snagu ovog Sporazuma, Ugovorne stranke sklopit će Sporazum o naknadi za svu uništenu, oštećenu ili nestalu imovinu. Tim Sporazumom utvrdit će se postupci ostvarivanja prava na pravičnu naknadu koji neće uključivati sudske postupke.
U cilju provedbe obveza iz ovog članka osnovat će se. u roku od 30 dana od dana potpisivanja ovog Sporazuma, zajednička komisija sastavljena od po tri predstavnika svake Ugovorne stranke.
*************************************************************************************************
Provjereno, sve u skladu s Ustavom, nam Lijepe naše.
*************************************************************************************************
Tih godina Vlada Republike Hrvatske usvaja temeljem članka 110. Ustava Republike Hrvatske, na sjednici održanoj 2. lipnja 1992. godine

Uredbu

o provođenju Rezolucije broj 757 (1992) Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda,
a Ministarstvo pravosuđa donosi

Naredbu (nn 32/02 )

za provođenje rezolucije broj 757 (1992) vijeća sigurnosti ujedinjenih naroda na području prometa nekretninama .
I.
Zabranjuje se raspolaganje i opterećenje (prodaja, zamjena, darovanje. prijenos prava korištenja. davanje u zakup i privremenu uporabu, osnivanje hipoteke i sl.) nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske koje su u vlasništvu odnosno na kojima imaju pravo korištenja državljani tzv. Savezne Republike Jugoslavije (Srbija i Crna Gora).
III.
Pravni posao sklopljen ili pravni akt donijet protivno ovoj Naredbi ništav je.
IV.
Sudovi i drugi državni organi u Republici Hrvatskoj neće priznavati pravne učinke sklopljenih pravnih poslova odnosno donesenih pravnih akata protivno odredbama ove Naredbe niti će izvršiti ovjeru potpisa, razrez poreza na promet nekretnina, kao i druge radnje koje se odnose na pravni promet nekretninama čije je raspolaganje zabranjeno ovom Naredbom.
*************************************************************************************************
Provjereno, sve u skladu s Ustavom, nam Lijepe naše.

*************************************************************************************************
Dakle Hrvatski sabor je usvojio Rezoluciju 757 VS. Koja je postala sastavni dio pravnog sustava RH. RH je temeljem te Rezolucije imala obvezu donijeti gore navedenu naredbu kojom uređuje područje nekretnina na koju se primjenjuje citirana rezolucija 757.

Što je nakon donošenja ovih akta radila Vlada Republike Hrvatske i ostala izvršna tijela ? Prema iskazanoj praksi, nemilice su kršili ratificirane konvencije, rezolucije , pa tako i Rezoluciju 757 , te svoju citiranu Naredbu?
Kako su to radili? Prodajom nekretnina putem HFP-a , upisujući nekretnine u temeljni kapital novih poduzeća u Trgovačkim sudovima , mijenjajući vlasnika u gruntovnicama i katastru, banke su raspolagale sa založenim nekretninama .
Država je dakle direktno, putem svojih institucija prodavala, poklanjala, stavljala u pravni promet dozvoljavala knjiženje u gruntovnicama upis u temeljni kapital novoosnovanih poduzeća na i u tim nekretninama. Sve te radnje su u suprotnosti sa citiranim zakonima, konvencijama, rezolucijama, naredbama koji su u skladu sa Ustavom RH.
Protuustavnim i nezakonitim mogu se proglasiti naprijed navedene radnje institucija RH koje su na štetu drugih država, njenih građana kao i štetu koju građanima RH su počinile temeljem zakona koji je bio na ocijeni ustavnosti .
Dakle, Zakon o zabrani raspolaganja i preuzimanju sredstava određenih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 29/94. i 35/94. – ispravak) je u suprotnosti sa svim usvojenim i unesenim međunarodnim aktima u pravni sustav RH. Podneseni zahtjev za ocjenu njegove ustavnosti, je gle čuda, po ocijeni ovih komedijanata proglašen sukladan Ustavu RH i da je usprkos svemu na snazi?
Kako novac nije imovina za ove likove, tako i ocjenjivani zakon koji je u suprotnosti sa svim navedenim: Konvencijama, međunarodnim Ugovorima , Rezolucijama, Zakonima i Naredbama za ove likove u skladu je sa Ustavom i ostaje na snazi?????

Komedija čista, kad vam kažem i to crna komedija.

Ponovit ću onako za sebe : Rezolucija 757 te Naredba striktno su zabranjivale i proglasile ništavim pravne poslove vezane za navedene nekretnine. Zabranjuju učinke pravnih poslova i donesenih pravnih akata suprotne Naredbi. Izgleda mi jasno i razborito.

Gospodo komičari jel' vama išta jasno ? Koliko vidim nije. Ili jeste, samo ste morti u dilu, pitam se pitam? O moji tužni i pretužni likovi komedije noir , nisam s vama još završio.
Čitajući uvodno citiranu Odluku, smiješnih likova , vidim da su napravili zločestu, zamjenu teza , molim vas lijepo po skrivečki su „odgovornost“ prebacili na Hrvatski sabor onako između redaka kao je isti donio zakon koji je u suprotnosti sa citiranim konvencijama, Rezolucijom 757 , Naredbom ??? Ali iako je to tako, oni znaju kako je taj zakon ipak u skladu , po samo njima znanoj osnovi, sa Ustavom RH.
Glavna značajka Odluke Ustavnog suda i naputka DORH-a je „Zakon ne smije pasti“ mora se primjenjivati bez obzira na utvrđenu suprotnost sa konvencijama, rezolucijama, ugovorima, naredbama, zakonima.
Pa kako pobogu gospodo? Jedno isključuje drugo?

Iznenađenjima nikad kraja kad su u pitanju ovi likovi i njihovi stavovi o primjenama međunarodnih ugovora, Konvencija, rezolucija, Naredbi, Zakona itd.

Zborno tumačenje Ustavnog suda i DORH-a ratificiranog Ugovora o sukcesiji sa Anexima, je tek prava pravna bravura i umijeće?
Likovi komedije noir ovim tumačenjem, Republiku Hrvatsku smještaju u područje zemalja nedođija na ovom našem globusu. Pokušavaju ozakoniti nezakonita postupanja institucija i pojedinaca i prikazati ih zakonitim i u interesu RH te u skladu s Ustavom RH .
Pitam od kada se izvršitelji kriminalnih radnji, pljačkaše tuđe imovine proglašava interesom RH ? Od kada se nezakonite radnje institucija i pojedinaca koji su nekretnine, navedenog statusa prodavale, unosile u temeljni kapital novo osnovanih poduzeća , mijenjali upise vlasništva u gruntovnicama, izdavali dokumente o vlasništvu novo upisanim vlasnicima, davali kredite bez provjere da li su zakonito nekretnine stjecane, proglašava državnim interesom? Od kada se radnje suprotne međunarodnim propisima i domicilnim zakonima proglašava interesom RH. Što je sa poglavljem 23. gospodo iz Ustavnog suda i DORH-a ???? Pravosuđe i temeljna ljudska prava u Hrvatskoj.

Pa zašto gospodo takvo ponašanje ? Koga vi štitite, Ustavni poredak i Ustav RH ili kriminalce u sustavu i ratne profitere ?
Podsjećam vas na osnovnu definiciju protu pravnog djelovanja za ostvarivanje kaznenog dijela,: tko sebi ili drugom pribavi protupravnu imovinsku korist kaznit će se.
Podsjećam vas na članak 300. KZ o obvezi prijavljivanja kaznenog dijela, a ne štićenja.
Da li je ova vaša Odluka alibi nezakonitom ponašanju i sprječavanje procesuiranja učesnika nezakonitih radnji ili se možda varam?
Da li je na dijelu široki pojam kaznenog dijela korištenje javnih ovlasti kojim se omogućavaju pojedincu ili grupi prava koja im ne pripadaju radi nezakonitog stjecanja bogatstva , dok se u isto vrijeme uskraćuju prava drugima koja ta prava imaju? Da li se ovdje radi o zločinačkoj organizaciji udruženoj radi ostvarenja zločina pljačke fizičkih i pravnih osoba velikih razmjera suprotno usvojenim međunarodnim propisima ? Da li se ovdje radi o međunarodno štićenim institutima na štetu drugih država i njihovih građana? Da li je na dijelu zločinačka organizacija udružena radi počinjenja kaznenog dijela protiv pravnog poretka Republike Hrvatske? Ma svašta čovjeku pada na pamet. Da li su tu ostvaruju bića kaznenih dijela: zlouporabe ovlasti ili zlouporabe položaja ili odgovornosti pravnih osoba ??????

Smiješni likovi u obrazloženju Odluke međunarodni bilateralni ugovor o normalizaciji odnosa Republike Hrvatske i SRJ ne smatraju važećim ugovorom koji uređuje pravni status navedenih nekretnina, koje su van prometa po citiranom ugovoru , Konvencijama , Rezolucijama i Naredbama???

Smiješni likovi u svojoj zaigranosti vlašću zaboravljaju da postoji i Zakon o potvrđivanju ugovora između Republike Hrvatske i Savezne Republike Jugoslavije o pravnoj pomoći u građanskim i kaznenim stvarima potpisan u Beogradu 15. rujna 1997., na snazi od 1. travnja, 1998. godine koji kaže :

Članak 1.

(1) Države stranke se obvezuju da će jedna drugoj, na zahtjev, a pod uvjetima i na način predviđen ovim ugovorom, pružati pravnu pomoć u građanskim i kaznenim stvarima.
(2) Pojam »građanske stvari« u ovom ugovoru obuhvaća i gospodarske i obite¬ljske stvari.
(3) Pojam »kaznene stvari« obuhvaća kaznena djela.
(4) Pravosudna tijela država stranaka sukladno odredbama ovog Ugovora pružaju pravnu pomoć i drugim tijelima koja su po zakonodavstvu države stranke nadležna za stvari iz prethodnih stavaka ovog članka.
(5) Pravna pomoć obuhvaća dostavu sudskih i izvan sudskih akata i izvrše¬nje pojedinih procesnih rad¬nji, kao što su sasluša¬nje svjedoka i stranaka, vještače¬nje, uviđaj i dr.

Smiješni likovi Zakon o potvrđivanju ugovora o pitanjima sukcesije (MU nn 2/04) sa svim aneksima ne smatraju relevantnim pravom koji u svojim člancima i Anexima kažu:
Članak 8.
Na temelju reciprociteta svaka država slijednica mora poduzeti potrebne mjere u skladu s njezinim unutarnjim pravom da osigura priznavanje i pravne učinke odredaba ovoga Ugovora pred svojim sudovima, upravnim sudištima i tijelima, te da druge države slijednice i njihovi državljani imaju pristup tim sudovima, upravnim sudištima i tijelima radi osiguranja provedbe ovoga Ugovora.

Anex-G

Članak 1.
Privatna imovina i stečena prava građana i drugih pravnih osoba SFRJ države slijednice štitit će se u skladu s odredbama ovog Aneksa.

Članak 2.

(1) (a) Prava na pokretnu i nepokretnu imovinu koja se nalazi u nekoj državi slijednici na koju su građani ili druge pravne osobe SFRJ imali pravo na dan 31. prosinca 1990. priznat će se, te će biti zaštićena i vraćena od te države u skladu s utvrđenim standardima i normama međunarodnog prava bez obzira na nacionalnost, državljanstvo, mjesto boravka ili prebivalište tih osoba. To uključuje osobe koje su, nakon 31. prosinca 1990. stekle državljanstvo ili mjesto boravka ili prebivalište u nekoj drugoj državi, a ne u državi slijednici. Osobe koje ne mogu ostvariti ova prava imaju pravo na naknadu u skladu s normama građanskog i međunarodnog prava.
(b) Bilo kakav navodni prijenos prava na pokretnu i nepokretnu imovinu učinjen nakon 31. prosinca 1990. i zaključen pod prisilom ili protivno pododjeljku (a) ovoga članka, bit će ništav.
(2) Svi ugovori sklopljeni od strane građana ili drugih pravnih osoba SFRJ do 31. prosinca 1990, uključujući one sklopljene s javnim poduzećima, poštovat će se bez diskriminacije. Države slijednice omogućit će izvršavanje obveza na temelju takvih ugovora tamo gdje je izvršenje takvih ugovora bilo spriječeno raspadom SFRJ.

Ovaj zakon je stupio, na snagu 04.06.2004 godine i on sa prema članku 140. Ustava primjenjuje ipso facto.

Koji bi još argument trebao tim smiješnim likovima da uvide da zakon kojim se krala tuđa imovina nije u skladu sa Ustavom i preuzetim međunarodnim pravom? Možda njihova praksa gdje su se u svojim odlukama pozvali na sukcesiju . Pa navedimo i tu njihovu praksu:

Ustavni sud je u svojoj dosadašnjoj praksi izrazio stajalište u korist postojanja sukcesije u predmetima izvlaštenja, u odluci broj: U-III-630/1996, U-III-669/1996, U-III-731/1996, U-III-732/1996 od 19. studenoga 1997. (“Narodne novine”, broj 134/97).

Ma nije ni to sve, a da citirani zakon predmet ocijene ustavnosti je u suprotnosti i sa drugim zakonima koji su u skladu sa Ustavom RH kao što su Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, Zakon o zemljišnim knjigama.
Citirani zakon krši odredbe Protokolom I, člank 1. na Konvenciju za zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda iz 1950. godine koji opet kaže:

Članku 1.

Svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojega vlasništva. Nitko se ne smije lišiti svoga vlasništva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava.
Ovi su propisi dokazano svi u skladu sa Ustavom RH.
*************************************************************************************************
Gluhom je uzalud govoriti , a slijepom je uzalud objašnjavati toplinu žute boje. Isto tako što vrijedi nabrajati sve greške tih smiješnih likova? Postoji jednostavan lijek
vezano za predstojeće otvaranje poglavlja 23. pravosuđe i temeljna ljudska prava.

Pozivam Hrvatski sabor da temeljem Ustavnih odredbi koje mu stoje na raspolaganju pozove instituciju , Ustavni sud, da temeljem svojih ovlasti iz Ustava RH iskoristi mogućnost i da svoje suce koji su sudjelovali 2002. godine i 2009. godine u donošenju citiranih Odluka razriješi dužnosti. Za to imaju na raspolaganja članak Ustava koji kaže:

Sudac Ustavnog suda Republike Hrvatske može biti raz¬riješen dužnosti prije isteka vremena na koje je izabran ako zatraži da bude razriješen, ako bude osuđen na zatvorsku kaznu, ili ako trajno, što utvrđuje sam Sud, izgubi sposobnost da obav¬lja svoju dužnost.

Ovo bi trebao biti cinditio sine qua non , ako želimo ostvariti uvjete iz poglavlja 23. pravosuđe i temeljna ljudska prava. Moramo očistiti najviše institucije od štetočina koje nam svojim neznanjem i odlukama nanose štetu i priječe ulazak u EU.

Ti smiješni likovi se ne mogu braniti kako nisu znali za navedene propise , ne mogu se braniti svojim neznanjem da nisu znali da postoje svi ovi propisi. Stari Rimljani su još u ono doba svoje štetočine isključili sentencijom: ignorantio iuri nocet , nepoznavanje zakona škodi, onom tko ga ne zna, jer svi su ovi zakoni objavljeni u Narodnim novinama.


Sve što je potrebno da zlo prevlada je, da normalna ljudska bića ne učine ništa.

Zato iako znam da istina donosi nevolje, ja je se ne mogu odreći.

Osluškivao sam učenje Konfucija.
i ispitivah brahmansku mudrost
sjedio sam pored Bude ispod drveta spoznaje.
No pogledaj me.
Sapleten sam u nevjeri i neznanju
Zatekoh se na Sinaju
kada se Bog ukaza Mojsiju.
Na Jordanu doživjeh čuda Nazarećanina
i u Medini slušah učenje arapskog proroka.
No pogledaj me.
Ja sam žrtva sumnje.




za Kulin bana
Predsjednik
Sulejman Tabaković