Pravo(m) u glavu

Poslije puno godina, ponovno na blogu!

Godinama sam pisao na blogu, ali sam zbog osobnih razloga smanjio aktivnosti na blogu i objavljivao kratke informacije na drugim mrežama, napokon sam odlučio nastaviti objavljivati svoje tekstove vezane za Hrvatsku EU i okruženje s pravnog stajališta.
Ispričavam se unaprijed na mogućim greškama jer mi je novo na blogu pisati
Pozdrav
.

Bošnjaci Albanci Crnogorci Makedonci Slovenci
20.755 15.082 4.926 4.270 13.173

Sulejman Tabaković
rođen je 20. III. 1952. u Bosanskoj Dubici, Bošnjak
Oženjen je i otac dvoje djece.
Pravni fakultet završio je u Zagrebu; položio je i pravosudni ispit 1982. godine.
Od 3. XI. 1987. radi u državnoj Upravi. Najprije kao šef Pravne službe Ureda za opće poslove Izvršnog vijeća sabora SRH; zatim je u doba osamostaljena Republike Hrvatske, od 23. X. 1990., postavljen za načelnika Odjela za investiciono i materijalno održavanje, Ureda za opće poslove i protokol RH; od 23. X. 1994. načelnik je Odjela za upravno-pravne, personalne, opće poslove. Od 2004. godine je premješten u Središnji ured za državnu upravu, danas Ministarstvo uprave Republike Hrvatske gdje radi i danas Odjel za nacionalne manjina.
ZA JEDNAKOST PRED ZAKONOM
ZAJEDNO
Kao pripadnik nacionalne manjine ne želim biti građanin drugoga reda!
Zato ću svojim radom u Saboru izmijeniti tu protuustavnu poziciju, jer sam za taj posao školovan, imam potrebno znanje i iskustvo rada u državnoj upravi (24 godnine), što mi daje pravo da mogu jamčiti da ću to i ostvariti.
IZBORNI PROGRAM
Sulejmana Tabakovića iz Zagreba,
samostalnog kandidata za zastupnika nacionalnih manjina (albanske, bošnjačke, crnogorske, makedonske i slovenske) koje biraju jednoga svoga zastupnika u Hrvatskom saboru:
ş Poštovane i poštovani, pripadnici nacionalnih manjina, dozvolite da Vam predočim svoj Izborni program i s nekoliko rečenica pokušam uvjeriti Vas, nagovoriti i objasniti zašto biste trebali glasovati za mene i moj izborni program. Dakle:
ş Ukoliko mi na predstojećim izborima ukažete povjerenje. glasujući za moj program i mene, uvjeren sam da ću se u Hrvatskom saboru izboriti za takve zakone, i njihovu primjenu, koji će nam jamčiti da se u našoj državi, Republici Hrvatskoj, ne osjećamo kao nacionalna manjina, nego kao ravnopravni građani. To nam prema prihvaćenim EU poveljama, konvencijama i direktivama i pripada, a što je RH u pregovorima i prihvaćanju mjerila poglavlja 23. i dužna provesti.
ş Naime, pravna znanost kaže da Vlast nije ništa drugo do Ugovora između birača i izabranih, a ja znam način kako će se taj Ugovor poštivati na svim razinama, u čemu će mi pomoći 16-godišnje iskustvo rada na vrlo odgovornim poslovima u državnoj upravi. Upravo zato iskoristit ću zakonsko pravo i budem Vaš uspješan zastupnik u Hrvatskom saboru.

* OBITELJ * ZNANJE * TRADICIJA * KULTURA * VLASNIŠTVO


Bošnjaci Albanci Crnogorci Makedonci Slovenci
20.755 15.082 4.926 4.270 13.173
ş Naravno da ću kao pravnik s dugogodišnjim iskustvom u državnoj upravi uporno inzistirati da se provode zakoni koje je donijelo najviše zakonodavno tijelo – Hrvatski sabor. Jer pravednost nije ništa drugo do efikasne primjene zakona, u kojemu neće biti ravnopravnijih, budući da Ustav Republike Hrvatske, Ustavni Zakon o pravima nacionalnih manjina, kao i navedeni EU standardi jamče apsolutnu ravnopravnost svim hrvatskim građanima, što mi, bez obzira što smo nacionalne manjine, zaista jesmo!
ş Ustav Republike Hrvatske je najviši pravni akt države, i mora biti svetinja s svima u Republici Hrvatskoj. Stoga ću se, kao pravnik, državni službenik, i Vaš zastupnik, znati izboriti za njegovu potpunu primjenu u našoj državi. Moje nastojanje za primjenom ustavnih prava i zakona ogledat će se posebno:
Ď u povratu nepravedno oduzetih stečenih prava koja smo imali na dan 31. XII. 1990. jer nam to omogućuju međunarodni ugovori koje je Republika preuzela kao i mjerila i obveze iz poglavlja 23. pravosuđe i temeljna ljudska prava
Ď u ostvarivanja prava na domovnicu i prava na odštetu za štetu koja vam je nanijeta, jer još uvijek niste ostvarili pravo na dionice poduzeća u kojima ste godinama radili i svojim radom pridonijeli njihovoj uspješnosti;
Ď u ostvarivanju prava na mirovinsko zdravstveno i socijalno osiguranje koje vam je bilo uskraćeno zbog nepravodobnog priznanja statusa državljanstva;
Ď u ostvarivanju jednakih prava i priznanja svim sudionicima Domovinskog rata, pa tako i pripadnicima nacionalnih manjina;
Ď u ostvarivanju prava na povrat imovine kako fizičkim tako i pravnim osobama na području RH.
Ď Zastupat ću Vas, svim svojim znanjem i iskustvom, u ostvarivanju svih vaših prava, propisanih Ustavom i zakonima, u Vašim pravima kao što su kupovine nekretnina, firmi, dionica, dobivanje dozvola, dobivanje poslovnih prostorima..., pred organima i Institucijama RH.
Ď Štitit ću Vaša Ustavna i građanska prava, koliko to Ustav i Zakoni Republike Hrvatske propisuju, u svim pitanjima u kojima su ugrožena, osporena ili sporna vaša ustavna i građanska prava.
Ď Zastupat ću prava žena, koje u našoj državi čine više od 52 % stanovništva i koje su, unatoč tome što su i obrazovanije, zapostavljene – i kao naše ljepše polovice, i kao naše majke, i kao naše sestre, i kao naše kćeri, i kao naše često podcijenjene suradnice i kolegice na radnim mjestima.
Ď Moj ured u Hrvatskom saboru bit će vam uvijek otvoren i, jamčim Vam da ćete u tom Uredu uvijek biti dočekani dobrodošlicom, jer želim biti PRIJATELJ I ZASTUPNIK, uvijek na raspolaganju svojim biračima.

* OBITELJ * ZNANJE * TRADICIJA * KULTURA * VLASNIŠTVO *
Sulejman Tabaković je sudionik Domovinskoga rata, 1990. – 1992. godine, štoviše pripada onim rijetkima koji su među prvima uvršteni u borbenu jedinu nazvanu Saborska straža, o čemu svjedoči njegov status Hrvatskoga branitelja i Spomenica Domovinskog rata 1990. – 1992.
Za izuzetne zasluge u obrani zapadne Slavonije, novogradiško Gradsko vijeće odalo mu je priznaje dodijelivši mu Plaketu Nove Gradiške.
Za zasluge u Domovinskome ratu i u obrani Bosne i Hercegovine, nekoliko brigada Hrvatske i Bosanske vojske proglasilo ga je svojim počasnim članom

KULIN BAN
UDRUGA NEZAKONITO RAZVLAŠTENIH
DIONIČARA – ZAGREB
OD KULINA BANA
I DOBRIJEH DANA 10000 ZAGREB – TUŠKANOVA 21


HTV Programsko vijeće
VD urednik informativnog prograna
Hrvatski sabor
Odbor za informiranje, informatizaciju i medije
Vlada Republike Hrvatske
n/o predsjednica Jadranka Kosor




Udruga malih dioničara Na Me i članovi udruge Kulin Ban
zajedno ulažu:

Protest

protiv samovolje i cenzure VD ravnatelja HTV-a kao i VD urednika Informativnog programa

Promjenom Ustava RH koja je prihvaćena 16. lipnja 2010. unesena je odredba kojom je onemogućena zastara kaznenog dijela profiterstva te pretvorbenog i privatizacijskog kriminala.

HTV kao Javni servisi čije je djelovanje određeno Ustavom i zakonima o javnoj televiziji u Republici Hrvatskoj, koji treba da bude jamac slobodnog formiranja javnog mišljenja u svim važnim dijelovima društva, čiji je zadatak da emitirati politički uravnotežene informativne emisije i vodi javne rasprave o ključnim pitanjima u državi, skidanjem sa programa emisije Latinica iz programske sheme 29. 11. tekuće godine zbog teme o kriminalu i pljački vlasništva dioničara Na-Me uz asistenciju banaka PBZ i Zagrebačke kao paradigma pljačke u pretvorbi i privatizaciji, prekršio je sve propisane norme svoga osnivanja, svoga djelokruga i načina rada .

Postavlja se pitanje odgovornosti svih sudionika koji su sudjelovanjem u ovakvoj nezakonitoj i ne profesionalnoj odluci grubo prekršili uvodno citirane propise kao i kodekse postojanja Javne TV.

Dioničari NaMe i udruga za zaštitu ljudskih prava i nezakonito razvlaštenih dioničara Kulin Ban ovim protestom zahtijevaju i traže od programskog vijeća ponovno preispitivanje odluke o skidanju sa programa emisije Latinica sa navedenim prilozima o kriminalu u pretvorbi NaMe , te zahtijevaju da vrate u program emisiju Latinica 29.11. 2010. godine.

Ukoliko programsko vijeće i ravnateljstvo ne shvati ozbiljno ovaj protest i ne usvoji postavljeni zahtjev dioničara NaMe i udruge Kulin Ban , isti će pozvati dioničare NaMe, njih oko 9.000 i ostale prevarene i opljačkane u pretvorbi i privatizaciji na bojkot plaćanja pretplate HTV-u , te organizirati javne proteste pred veleposlanstvom EU, Hrvatskim saborom i HTV-om.





Udruga malih dioničara Kulin Ban
Marija Radošević Sulejman Tabaković

Uskoro će tekstovi objavljeni na ovoj adresi biti objavljeni kao knjigu, koje je naslov Pravo(m) u glavu. Tako će na jednom mjestu biti objavljena povijest svojevrsne takozvane pretvorbeno-privatizacijske pljačke Lijepa nam naše. Posljednji tekst u knjizi bit će upravo ovaj adresiran Ministrici pravosuđa.
Kao Udruga Kulin ban zalažemo se za zakone Republike Hrvatske koji su obvezni za sve; kako za nas obične građane, tako i za naše zastupnike u zakonodavnoj vlasti, Hrvatskome saboru, za predstavnike izvršne i sudske vlasti. Zasad se zakona pridržavamo samo mi, obični građani, ali kako stvari stoje nije daleko dan kad će zakoni lijepe naše morati poštovati i oni za koje zakonske odredbe kao nisu važili, jer su oni izvan zakonskih odredbi.
Hoću reći, kako stvari stoje, vrlo brzo će doći dan kad ćemo svi imati jednako pravo na zakonitost, jer su zakoni i pisani za sve, a ne samo za većinu!
U ovome tekstu razvidno su poslagani zakoni koji su prekršeni u pretvorbi i privatizaciji. Ti su zakoni na snazi, tako da očekujem da će se početi i provoditi. Tim više što to civilizirana Europa vrlo ozbiljno traži od naših demokratskih vlasti.
Naime, u Europi vlada mišljenje: ako hrvatske vlasti ne poštuju zakone koje su sami donijeli, kako će poštovati zakone koji su na snazi u Europi?!
A sad, guštajte… evo teksta upućenog Ministrici pravosuđa u cijelosti.


Poštovana gospođo Lovrin, uvažena Ministrice pravosuđa,
obraćam Vam se, kao predsjednik Udruge za zaštitu ljudskih prava i zaštitu prava nezakonito razvlaštenih dioničara, Kulin ban iz Zagreba, sa Zahtjevom za poništenjem pretvorbe i privatizacije Tvornice duhana Rovinj (TDR), Tvornice duhana Zagreb (TDZ), NA-ME d.d., te, u ime nezakonito razvlaštenih dioničara, svih onih poduzeća kojima je nezakonitost utvrđena u Nalazima Ureda Državne revizije.
Zahtjev podnosim iz svih zakonskih pretpostavki za poništenje pretvorbe i privatizacije, zakonskih određenja ništavosti, kršenja međunarodnog prava, ustavnih odredbi i nacionalnog zakonodavstva kako slijedi:
I. Temeljem Zakona o potvrđivanju ugovora o pitanjima sukcesije (Međunarodni ugovori, Narodne novine, 2/04) u kojem je, u Anex-u G, određeno da će, privatnu imovinu i stečena prava građana i drugih pravnih osoba SFRJ, štititi države slijednice, i to s odredbama naznačenim u navedenom Aneksu.
A u Aneksu – G doslovno stoji:
Članak 2.
1)a)Prava na pokretnu i nepokretnu imovinu koja se nalazi u nekoj državi slijednici na koju su građani ili druge pravne osobe SFRJ imali pravo na dan 31. prosinca 1990. priznat će se, te će biti zaštićena i vraćena od te države u skladu s utvrđenim standardima i normama međunarodnog prava bez obzira na nacionalnost, državljanstvo, mjesto boravka ili prebivalište tih osoba. To uključuje osobe koje su, nakon 31. prosinca 1990. stekle državljanstvo ili mjesto boravka ili prebivalište u nekoj drugoj državi, a ne u državi slijednici. Osobe koje ne mogu ostvariti ova prava imaju pravo na naknadu u skladu s normama građanskog i međunarodnog prava.
(b)Bilo kakav navodni prijenos prava na pokretnu i nepokretnu imovinu učinjen nakon 31. prosinca 1990. i zaključen pod prisilom ili protivno pododjeljku (a) ovoga članka, bit će ništav.
Članak 3.
Provedba ovog Zakona u djelokrugu je Ministarstva financija, Hrvatske narodne banke, Ministarstva vanjskih poslova, Ministarstva obrane, Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi, Ministarstva pravosuđa, Ministarstva kulture, Državnog arhiva i drugih državnih tijela u čiji djelokrug ulaze pitanja obuhvaćena Ugovorom.
Članak 8.
Gore navedene odredbe ovoga Aneksa ne dovode u pitanje bilo koja jamstva nediskriminacije povezana s privatnom imovinom i stečenim pravima koja postoje u domaćem zakonodavstvu država slijednica.
Nadalje, poništenje djelovanja institucija i pojedinaca suprotno ratificiranoj Konvenciji:
II. Zakonom o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, sastavljene u Rimu 4. studenoga 1950. godine, s izmjenama koja u svom Članku 1. potvrđuje i usvaja protokole uz navedenu konvenciju kojima se pobliže uređuju zaštite ljudskih temeljnih prava, kao i zaštita prava na vlasništvo.
Tako Prvi protokol uz konvenciju sastavljen u Parizu 20. ožujka 1952. godine, donosi i:
Članak 1.
Svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojega vlasništva. Nitko se ne smije lišiti svoga vlasništva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava.
Članak 5.
Za izvršenje Konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama, kao i Protokola br. 1., 4., 6., 7. i 11. uz Konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama nadležna su ministarstva i druga tijela državne uprave Republike Hrvatske u čiji djelokrug ulazi ostvarivanje pojedinih prava predviđenih Konvencijom i dodatnim Protokolima.
III. Nadalje, Zahtjev za poništenje sukladan je Članku 1. Zakona o izmjeni Zakona o reviziji pretvorbe i privatizacije (Narodne novine, 115/05), a u svezi s Člankom 21. te Člancima 1., 2., 3., 5., 7. i 8. Zakona o reviziji pretvorbe i privatizacije (Narodne novine, 44/01), i sukladno Zaključcima 22. sjednice Hrvatskoga sabora, od 29. svibnja 2002. godine, kao i Zaključcima 17. sjednice Hrvatskog sabora, od 15. prosinca 2005. godine, te primjereno tome zahtijevamo korištenje blagodati odredbe Članka 18. Zakona o reviziji i pretvorbe i privatizacije koji glasi:
Članak 18.
Kada su u postupku revizije pretvorbe i privatizacije utvrđene nepravilnosti iz članaka 5., 6., 7., 8. i 14. Zakona o reviziji i pretvorbi, nadležno tijelo za reviziju će u samom tijeku postupka, pred nadležnim tijelima pokrenuti postupke za privremenu zabranu raspolaganja na tako stečene dionice i udjele.;

OBRAZLOŽENJE
Nadamo se da ste upoznati, i kao članica Vlade i kao ministrica Pravosuđa, sa Zahtjevom Udruge nezakonito razvlaštenih dioničara Kulin ban iz Zagreba, koji je Udruga, u ime svojih članova, uputila svim relevantnim institucijama u Republici Hrvatskoj, pa tako i Vašem ministarstvu.
U Zahtjevu osnovano tražimo poništenje pretvorbe i privatizacije u Republici Hrvatskoj.
Osnovanost našeg Zahtjeva temeljimo na utvrđenim nezakonitostima, ne samo u Nalazima Ureda Državne revizije, nego i u prijavama građana o evidentnim nezakonitostima koje su se zbile u doba pretvorbe TDR, TDZ, NAME i ostalih poduzeća u kojima su nezakonito razvlašteni dioničari.
Udruga je, u ime svojih članova, dioničara TDR, TDZ, NAME i ostalih nezakonito razvlaštenih dioničara podnijela elaborirane, zakonite i opravdane Zahtjeve za poništenje pretvorbe i privatizacije TDZ, TDR, NAME i drugih nezakonito pretvorenih društava kapitala.
Zahtjevi za poništenjem su potkrijepljeni dokazima koji i pravnom laiku pojašnjavaju svu nezakonitost i drskost sudionika postupka kod pretvorbe i privatizacije, kao što je i slučaj TDR, u kojoj je pretvorba i privatizacija provedena prije donošenja Zakona kojim je proces pretvorbe i privatizacije uređen.
Isto tako brojne nezakonitosti, koje su se dogodile u procesu pretvorbe i privatizacije TDZ obrazložene su i u nalazu Ureda Državne revizije. To je obrazloženje dostatno za poništenje pretvorbe i privatizacije TDZ. U elaboratu, koji je Kulin ban uputio svim nadležnim tijelima Republike Hrvatske, detaljno su sve te navedene nezakonitosti raščlanjene i podvedene pod zakonske odredbe koje, u tako opisanom novom svijetlu, proces pretvorbe i privatizacije u TDZ podvodi pod kaznenu odgovornost svih sudionika te nezakonite pretvorbe i privatizacije.
Proces pretvorbe i privatizacije NAME je ne samo nezakonit, nego je putem procesa pretvorbe NAME učinjeno toliko kaznenih djela od strane sudionika pretvorbe i privatizacije da je to blistav primjer za kaznenu odgovornost navedenih osoba. Što smo, također, uredno naznačili u svim našim dosadašnjim Zahtjevima. A u Nalazima Ureda za državnu reviziju te se, očito kriminalne nezakonitosti, nazivaju šupljom frazom „prekršaji koji nisu u skladu sa zakonom“, a kojima se, povremeno, stidljivo bavi i DORH.
Zahtjevi za poništenje svih pretvorbi i privatizacija, koje smo, kao Udruga Kulin ban, podnijeli u ime svih nezakonito razvlaštenih dioničara, određeni su Člankom 5. st.1. Zakona o pretvorbi (Narodne novine, 19/91).
Članak 5.
Pretvorbom vlasništvo nad poduzećem mogu steći: 1. zaposleni i ranije zaposleni u poduzeću i u složenom obliku udruživanja odnosno organiziranja u koji je poduzeće udruženo uz osnovni popust od 20% i dodatni od l% za svaku godinu radnog staža;
…
Poništenje svih pretvorbi i privatizacija u Republici Hrvatskoj mora se provesti, jer su prekršene sve ustavne i pravne stečevine Lijepe naše.
Zahtjevi Kulin bana za poništenje pretvorbe i privatizacije podnošeni su sukcesivno za TDZ, TDR, NAMU i na kraju za sve nezakonito razvlaštene dioničare utvrđene Revizijskim nalazima Ureda Državne revizije, a podržani su od strane nešto više od 800 udruga malih dioničara, koliko ih je danas registrirano u Republici Hrvatskoj.
Koja su osnovna polazišta Kulina bana u Zahtjevima za tražena poništenja pretvorbe i privatizacije?
Krenimo redom, jer samo ćemo redom pokazati i dokazati sve nerede učinjene u rečenim pretvorbama i privatizacija.
Najprije valja reći da se nije poštovao Ustav Republike Hrvatske, jer su se svjesno kršile brojne ustavne odredbe;
Nije se poštovala Rezolucija VS 757, štoviše nije se poštovala ni primjenjivala Naredba o primjeni rezolucije 757 (Narodne novine, 32/92), budući da se i tu Naredbu svjesno kršilo, dajući takva mišljenja i upute, kojima su određene grupe ratnih profitera, kao što je to, primjerice, današnja Adris grupa, nezakonito stekli enormna bogatstva na štetu svih građana Republike Hrvatske.
Vlada Republike Hrvatske i Ministarstvo pravosuđa nisu provodili, i još uvijek ne provode Zakon o sklapanju i izvršavanju međunarodnih ugovora (Narodne novine, 28/96), dapače i taj se Zakon svjesno nije provodio; nije se primjenjivao i još se ne primjenjuje Zakon o normalizaciji odnosa (Narodne novine, Međunarodni ugovori, 10/96), s pripadajućim Aneksima, posebno Anex-a G, dapače i njega ste svjesno kršili; nije se provodio i još se ne provodi Zakon o potvrđivanju ugovora o pitanjima sukcesije (Narodne novine, Međunarodni ugovori, 2/04), s pripadajućim Aneksima, a posebno, opet, Anex-om G.
Namjerno se nisu provodili i još se ne provode ostali zakoni i to tako što se pokrenuti procesi odugovlače, odnosno donose rješenja koja nisu u skladu sa zakonima; stranke se upućuju na postupke kojima nema kraja, e ne bi li se takvi slučajevi namjerno doveli do zastare.
I sve to na štetu većine građana, dakle i na štetu same Republike Hrvatske.
Tako se pogoduje svima onima koje, s pravom?, po raznim medijima danas nazivamo ratnim profiterima, jer im se omogućuje da sačuvaju plijen nezakonito osvojen u doba Domovinskoga rata.
Ovdje navodimo koje su sve Ustavne odredbe nisu poštovale:
Članak 5.
U Republici Hrvatskoj zakoni moraju biti u suglasnosti s Ustavom, a ostali propisi i s Ustavom i sa zakonom.
Svatko je dužan držati se Ustava i zakona i poštivati pravni poredak Republike Hrvatske.
Očito je da zakoni nisu bili u suglasnosti s ovim Člankom Ustava, jer se nije poštovao pravni poredak Republike Hrvatske.

Članak 14.
Svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama.
Svi su pred zakonom jednaki.
I ovaj Članak Ustava prekršen je u pretvorbi i privatizaciji, jer nisu svi hrvatski građani imala prava koji im daje ovaj Članak Ustava, dakle nisu svi pred Zakonom bili jednaki.

Članak 16.
Slobode i prava mogu se ograničiti samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje.
Svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju.
Suprotno ovdje navedenim odredbama protuzakonito, dakle i protuustavno, ograničavala se sloboda i prava većine hrvatskih građana.
Dio privilegiranih zaposlenika imao je pravo na dionice Članak 5. st. 1. drugima to pravo oduzeto neposrednim djelovanjem uprave, Agencije za restrukturiranje, HFP-a, HMO-a, banaka itd.

Članak 17.
U doba ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti države, te velikih prirodnih nepogoda pojedine slobode i prava zajamčena Ustavom mogu se ograničiti. O tome odlučuje Hrvatski sabor dvotrećinskom većinom svih zastupnika, a ako se Hrvatski sabor ne može sastati, na prijedlog Vlade i uz supotpis predsjednika Vlade, Predsjednik Republike.
Opseg ograničenja mora biti primjeren naravi pogibelji, a za posljedicu ne može imati nejednakost osoba s obzirom na rasu, boju kože, spol, jezik, vjeru, nacionalno ili socijalno podrijetlo.
Niti u slučaju neposredne opasnosti za opstanak države ne može se ograničiti primjena odredbi Ustava o pravu na život, zabrani mučenja, surovog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja, o pravnoj određenosti kažnjivih djela i kazni, te o slobodi misli, savjesti i vjeroispovijedi.
Ograničena su prava zaposlenicima suprotno odredbama ovoga Članka.
Opseg ograničenja mora biti primjeren naravi pogibelji, a za posljedicu ne može imati nejednakost osoba s obzirom na rasu, boju kože, spol, jezik, vjeru, nacionalno ili socijalno podrijetlo.

Članak 19.
Pojedinačni akti Državne uprave i tijela koja imaju javne ovlasti moraju biti utemeljeni na zakonu.
Zajamčuje se sudska kontrola zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti i tijela koja imaju javne ovlasti.
Suprotno ovim odredbama, donosila su se rješenja o prihvaćanju pretvorbe od strane Agencije za restrukturiranje i HFP-a, suprotna Uputi o provođenju Članka 11. Zakona o pretvorbi.

Članak 20.
Tko se ogriješi o odredbe Ustava o ljudskim pravima i temeljnim slobodama, osobno je odgovoran i ne može se opravdati višim nalogom.Prekršene su ove 0dredbe budući da su mnogim građanima izravno povrijeđena ljudska i građanska prava, jer suprotno ovim odredbama nisu imali pravo na Domovnicu, otkup stanova, pravo na dionice i tako dalje.

Članak 26.
Svi su državljani Republike Hrvatske i stranci jednaki pred sudovima i drugim državnim i inim tijelima koja imaju javne ovlasti.

Članak 27.
Odvjetništvo kao samostalna i neovisna služba osigurava svakome pravnu pomoć, u skladu sa zakonom.

Članak 48.
Jamči se pravo vlasništva.
Vlasništvo obvezuje. Nositelji vlasničkog prava i njihovi korisnici dužni su pridonositi općem dobru.
Strana osoba može stjecati pravo vlasništva uz uvjete određene zakonom.
Jamči se pravo nasljeđivanja.
Ove su odredbe prekršene time što su oduzeta zajamčena vlasnička prava, te unatoč Revizijskim nalazima Ureda Državne revizije o neporecivim protuzakonitostima, ta prava nisu vraćana i još se ne vraćaju, čime se izravno ne poštuje ova odredba Ustava.

Članak 49.
Poduzetnička i tržišna sloboda temelj su gospodarskog ustroja Republike Hrvatske.
Država osigurava svim poduzetnicima jednak pravni položaj na tržištu. Zabranjena je zlouporaba monopolskog položaja određenog zakonom.
Država potiče gospodarski napredak i socijalno blagostanje građana i brine se za gospodarski razvitak svih svojih krajeva.
Prava stečena ulaganjem kapitala ne mogu se umanjiti zakonom niti drugim pravnim aktom.
Inozemnom ulagaču jamči se slobodno iznošenje dobiti i uloženog kapitala.
I ove su odredbe direktno prekršene, budući da je oduzeto pravo vlasnicima, koje pravo su koristili i koriste nezakoniti vlasnici za svoj probitak.

Članak 50.
Zakonom je moguće u interesu Republike Hrvatske ograničiti ili oduzeti vlasništvo, uz naknadu tržišne vrijednosti.
Poduzetnička se sloboda i vlasnička prava mogu iznimno ograničiti zakonom radi zaštite interesa i sigurnosti Republike Hrvatske, prirode, ljudskog okoliša i zdravlja ljudi.

Članak 114.
Vlada je odgovorna Hrvatskom saboru.
Predsjednik i članovi Vlade zajednički su odgovorni za odluke koje donosi Vlada, a osobno su odgovorni za svoje područje rada.
Vlada je izravno prekršila ove odredbe, jer nije poništila pretvorbu i privatizaciju unatoč, u Revizijskim nalazima Ureda Državne revizije, utvrđenim protuzakonitostima učinjenih u pretvorbi i privatizaciji i unatoč tome što je to od Vlade izravno tražio Hrvatski sabor u svojim Zaključcima, iz svibnja 2002. i prosinca 2005. godine, kojim se Zaključcima prihvaća Izvješće Ureda Državne revizije; štoviše Predsjednik Vlade i članovi Vlade promptno su zataškavali zahtjeve za poništenje protuzakonite pretvorbe i privatizacije.

Članak 139.
Hrvatski sabor potvrđuje međunarodne ugovore koji traže donošenje ili izmjenu zakona, međunarodne ugovore vojne i političke naravi i međunarodne ugovore koji financijski obvezuju Republiku Hrvatsku.
Međunarodne ugovore kojima se međunarodnoj organizaciji ili savezu daju ovlasti izvedene iz Ustava Republike Hrvatske Hrvatski sabor potvrđuje dvotrećinskom većinom glasova svih zastupnika.
Predsjednik Republike potpisuje isprave o ratifikaciji, pristupu, odobrenju ili prihvatu međunarodnih ugovora koje je Hrvatski sabor potvrdio na temelju stavka 1. i 2. ovoga članka.
Međunarodne ugovore koji ne podliježu potvrđivanju Hrvatskoga sabora sklapa Predsjednik Republike na prijedlog Vlade ili Vlada Republike Hrvatske.

Članak 140.
Međunarodni ugovori koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni, a koji su na snazi, čine dio unutarnjega pravnog poretka Republike Hrvatske, a po pravnoj su snazi iznad zakona. Njihove se odredbe mogu mijenjati ili ukidati samo uz uvjete i na način koji su u njima utvrđeni, ili suglasno općim pravilima međunarodnog prava.
Vlada i Ministarstvo pravosuđa prekršili su izravno ove odredbe time što nisu provodili i ne provode međunarodne ugovore koji su uvedeni u ustavnopravni poredak Republike Hrvatske ratifikacijskim postupkom, budući da su takvi ratificirani zakoni iznad nacionalnog zakonodavstva.

Sad kad smo utvrdili nepoštivanje Ustavnih odredbi, pozabavit ćemo se malo onim Zakonima, i zakonskim odredbama, koji su prekršeni u pretvorbi i privatizaciji.
I. Zakon o agenciji Socijalističke Republike Hrvatske za restrukturiranje i razvoj (Narodne novine, 18/90) i Članak 3.
Član 3.
Agencija organizira i pruža stručnu pomoć u izradi sanacijsko-razvojnih programa restrukturiranja poduzeća odnosno njihovih dijelova utvrđenih programom Izvršnog vijeća Sabora u cilju uspostavljanja efikasnosti i rentabilnosti poslovanja. Navedeni programi osobito sadrže:
- formiranje grupe stručnjaka za izvedbu programa,
- uvođenje financijske i računovodstvene kontrole,
- modifikaciju proizvodnje, marketinga, organizacije i tehnologije s posebnim naglaskom na štednju sirovina i energije i očuvanje čovjekove okoline,
- prilagođavanje razine zaposlenosti i uvjeta zapošljavanja i nagrađivanja, uključujući izradu programa za rješavanje tehnološkog i ekonomskog viška zaposlenih,
- utvrđivanje imovine predviđene za prodaju te izbor, kupaca,
- izradu financijskog plana, uključujući promjene u strukturi kapitala, refinanciranje i restrukturiranje duga i identificiranje izvora novog akcionarskog kapitala, i - izradu poslovnog plana.
Agencija osigurava nadzor i stručnu pomoć u izvođenju programa restrukturiranja.
Agencija osigurava procjenu vrijednosti društvenog kapitala i bonitet poduzeća od stručno osposobljenih pravnih osoba.
Agencija organizira i poduzima aktivnosti na pripremi poduzeća za prodaju, savjetuje kod pregovora u pogledu cijene i drugih uvjeta prodaje.
Agencija organizira izradu studija o restrukturiranju pojedinih privrednih grana i grupacija koje osobito definiraju ključne mehanizme strategije restrukturiranja: privatizacija, zajednička ulaganja sa stranim i domaćim partnerima, javna poduzeća, likvidaciju i dr.
Agencija za potrebe izvođenja svojih aktivnosti organizira i ostvaruje suradnju s međunarodnim stručnim organizacijama, domaćim i stranim konzultantskim organizacijama i ekspertima te specijaliziranim agencijama, te pomaže poduzećima u uspostavljanju kontakata s navedenim institucijama.
Agencija osigurava stručnu ocjenu sanacijsko-razvojnih programa poduzeća koja kandidiraju za sredstva Fonda Socijalističke Republike Hrvatske za razvoj.
Agencija organizira izradu novih investicijskih programa za privredno nedovoljno razvijene krajeve i krajeve sa specifičnim razvojnim problemima definirane Društvenim planom Republike za srednjoročno razdoblje te agroindustrijski kompleks.
Agencija i Uprave poduzeća nisu provele dinamičku sanaciju i procjenu; nisu provele ni ostale, u ovome Članku, navedene radnje potrebne za procjenu društvene imovine; nisu provele ni pripremu poduzeća za prodaju prema, u ovome Članku, navedenim odredbama.

II. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o agenciji Socijalističke Republike Hrvatske za restrukturiranje i razvoj (Narodne novine, 47/90)
Ovaj je Zakon u svojim Člancima 8a – 8h
Član 8a.
Poduzeće u društvenom vlasništvu (u daljem tekstu: poduzeće) koje namjerava pristupiti prodaji poduzeća i društvenog kapitala, u cijelosti ili djelomice, domaćoj ili stranoj, pravnoj ili fizičkoj osobi, ili izdavanju i prodaji internih dionica radi pribavljanja dodatnog kapitala ili prodaje poduzeća, dužno je pribaviti suglasnost Agencije.

Član 8b.
Organ upravljanja poduzećem, uz obavijest o namjeri iz člana 8a. ovoga zakona, dužan je Agenciji podnijeti
a) Pismo o namjeri s podacima radi identifikacije poduzeća te odgovornih osoba i članova organa upravljanja poduzećem te s temeljnim podacima o pretvorbi vlasništva;
b) Program pretvorbe vlasništva sadrži podatke o knjigovodstvenoj i procijenjenoj vrijednosti poduzeća i društvenog kapitala te podatke o uvjetima prodaje poduzeća i dionica, a naročito o načinu i rokovima uplate, ukupnoj nominalnoj vrijednosti, o cijenama i kupcima:
c) Izvadak iz sudskog registra;
d) Zaključnu bilancu poduzeća za proteklu poslovnu godinu ovjerenu od Službe društvenog knjigovodstva,
e) Podatke o nekretninama poduzeća (poslovnim stambenim i drugim objektima i drugim nekretninama):
f) Podatke o pravima poduzeća u drugim pravnim osobama, nematerijalnim pravima i drugim stečenim pravima poduzeća.


Član 8c.
Agencija ocjenjuje valjanost naznačene procjene vrijednosti poduzeća i društvenog kapitala i može odlučiti da se vrijednost poduzeća i društvenog kapitala utvrđuje procjenom jedne ili više stručno osposobljenih osoba koje ona odredi.

Član 8d.
Ako Agencija ocijeni da se pretvorba vlasništva obavlja u skladu s uvjetima i načinom propisanim zakonima i da se njome ne povređuju prava i interesi Republike Hrvatske dat će suglasnost na provođenje namjeravane pretvorbe.
Ako Agencija ocijeni da se pretvorba vlasništva obavlja protivno uvjetima i načinu propisanim zakonom i da se njome povređuju interesi Republike Hrvatske zabranit će provođenje predložene pretvorbe.
Rješenja iz stava 1. odnosno stava 2. ovoga člana Agencija je dužna donijeti u roku od 30 dana od dana prijema pisma o namjeri. Ako rješenje ne bude doneseno u tom roku smatrat će se da je dana suglasnost.
Rješenje Agencije iz stava 1. i 2. ovoga člana konačno je protiv njega poduzeće može pokrenuti upravni spor.

Član 8e.
Do donošenja rješenja iz stava 1. člana 8d. poduzeće ne može provoditi radnje i donositi akte o pretvorbi vlasništva.
Akti i radnje poduzeća obavljeni i doneseni bez suglasnosti Agencije nemaju pravnog učinka.

Član 8f.
Pretvorbu vlasništva koja se poduzima protivno odredbama ovoga zakona zabranit će ministar pravosuđa i uprave uz suglasnost nadležnih ministara.
Uz zabranu iz stava 1. ovoga člana ministar pravosuđa i uprave uz suglasnost nadležnih ministara može suspendirati od vršenja funkcije direktora i pojedine radnike s posebnim ovlaštenjima i odgovornostima i odrediti osobe koje će vršiti njihove funkcije za vrijeme koje ne može biti duže od godinu dana.

Član 8g.
Sudovi i drugi organi u Republici Hrvatskoj neće priznavati učinke onih pretvorbi koje budu poduzete ili izvedene protivno odredbama ovoga zakona i s tim u vezi poduzimat će mjere u granicama svog djelokruga.
tretirao određene radnje i postupke u pretvorbi i privatizaciji koji su izvedeni samo za potrebe određene uske grupacije koja je tako „postala“ vlasnikom TDR. Da je tomu tako, pokazuje da je isti taj Zakon promijenjen nakon tri mjeseca i navedeni članci su ukinuti čime je povrijeđen i Članak 4. novog Zakona, suprotno ovdje navedenim ustavnim odredbama o jednakosti svih pred zakonima.

III. Ovdje navodim i Članak 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o agenciji Republike Hrvatske za restrukturiranje i razvoj (Narodne novine, 19/91) jer taj Članak dokazuje da su neke zakonske odredbe donesene samo zato da bi pogodovale povlaštenim pojedincima i grupama. Nakon što su se pojedinci ili grupe okoristili tim pogodnostima, zakonske odredbe su ukinute.

Član 4.
Članovi od 8a. do 8h. brišu se.

IV. Zakon o agenciji Republike Hrvatske za restrukturiranje i razvoj (Narodne novine, 29/91)
Ovaj je Zakon u svojoj izmjeni donio još veće nezakonitosti i nejednaka postupanja prema budućim dioničarima, jer je Zakon o pretvorbi već bio donesen mjesec dana prije, pa su, prema tome, prestale važiti izmjene jednog Zakona budući da je već donesen drugi, i to prije nego što su Izmjene postale pravno relevantne.
V. Zakon o pretvorbi (Narodne novine, 19/91)
Svako kršenje odredaba ovog zakona predstavlja kažnjivo djelo prema Kaznenom Zakonu Republike Hrvatske, zato što je nezakonito oduzimanje vlasništva ili prava bilo komu učinjeno mimo zakona smatra kažnjivim dijelom:
„Tko sebi ili drugome pribavi protupravnu imovinsku korist veće vrijednosti kaznit će se“…
Zakonom o pretvorbi društvenih poduzeća određeno je :

Članak 1.
Ovim zakonom uređuje se pretvorba poduzeća s društvenim kapitalom (u daljnjem tekstu: poduzeće) u poduzeće kojemu je određen vlasnik.
Poduzeća s društvenim kapitalom su prema ovom zakonu društvena poduzeća i poduzeća u mješovitom vlasništvu, kada se na temelju društvenih sredstava koja su u njih uložena ne stječu vlasnička prava na poduzeće.
Ovaj zakon odnosi se i na druge pravne osobe koje poslujući sredstvima u društvenom vlasništvu obavljaju gospodarske i društvene djelatnosti, a pretežni dio prihoda stječu obavljanjem gospodarske djelatnosti.
Ovaj zakon ne primjenjuje se na banke i druge financijske organizacije i organizacije za osiguranje.

Članak 3.
Ovaj zakon primjenjuje se na sva poduzeća sa sjedištem u Republici Hrvatskoj.
Poduzeće s društvenim kapitalom može prenijeti sjedište izvan Republike Hrvatske odnosno provoditi statusne promjene kojima poduzeće nastalo takvom promjenom prenosi sjedište izvan Republike Hrvatske ili cijelo odnosno dio poduzeća ulazi u sastav poduzeća čije je sjedište izvan Republike Hrvatske samo uz suglasnost Agencije Republike Hrvatske za restrukturiranje i razvoj (u daljnjem tekstu: Agencija).

Članak 4.
Pretvorbom poduzeće postaje dioničko društvo ili društvo s ograničenom odgovornošću koje ima u cjelini poznatog vlasnika.

Članak 5.
Pretvorbom vlasništvo nad poduzećem mogu steći:
1. zaposleni i ranije zaposleni u poduzeću i u složenom obliku udruživanja odnosno organiziranja u koji je poduzeće udruženo uz osnovni popust od 20% i dodatni od l% za svaku godinu radnog staža;
2. zaposleni u pravnim osobama koji rade sredstvima u društvenom vlasništvu koje po ovom zakonu ne podliježu pretvorbi i u pravnim osobama u državnom vlasništvu, te zaposleni u organima Državne vlasti i u njima odgovarajućim organima pod istim uvjetima kao i zaposleni u poduzeću;
3. osobe koje bez prava na popust kupe cijelo ili idealni dio poduzeća;
4. ulagači čiji se dotadašnji ulozi pretvore u dionice ili u udio u poduzeću ili ulože kapital u poduzeće;
5. vjerovnici čija se potraživanja pretvore u dionice ili u udio u poduzeće;
6. Republički fond mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske, Republički fond mirovinskog i invalidskog osiguranja individualnih poljoprivrednika Hrvatske (u daljnjem tekstu: Fondovi);
7. Hrvatski fond za razvoj;
8. nekadašnji vlasnici kojima Hrvatski fond za razvoj prenese dionice ili udio na ime naknade za ono što im je oduzeto nakon 15. svibnja 1945. godine.
Zaposleni i ranije zaposleni iz točke 1. stavka 1. ovoga članka imaju pravo prvenstva pri kupnji dionica poduzeća koje se pretvara u dioničko društvo ili u društvo s ograničenom odgovornošću.
Za dio vrijednosti poduzeća za koji vlasništvo nisu stekle osobe iz točke 1 - 5. stavka 1. ovoga članka izdaju se dionice u dioničkom društvu odnosno priznaje udio u društvu s ograničenom odgovornošću, koja su nastala pretvorbom, te se dvije trećine tih dionica odnosno udjela prenose Hrvatskom fondu za razvoj a jedna trećina Fondovima.
Dionice u dioničkom društvu odnosno udio u društvu s ograničenom odgovornošću koji na način predviđen u stavku 3. ovoga članka treba da pripadnu Fondovima prenose se:
1. Republičkom fondu mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske u 70% dijela;
2. Republičkom fondu mirovinskog i invalidskog osiguranja individualnih poljoprivrednika Hrvatske u 30% dijela.

Članak 6.
Poduzeće se može pretvoriti u dioničko društvo ili u društvo s ograničenom odgovornošću na slijedeće načine:
1. prodajom poduzeća ili idealnog dijela poduzeća;
2. ulaganjem kapitala u poduzeće;
3. pretvaranjem ulaganja na ugovornoj osnovi u poduzeće i potraživanja prema poduzeću u ulog;
4. prijenosom svih dionica odnosno udjela Fondovima i Hrvatskom fondu za razvoj, bez naknade.

Članak 8.
Poduzeće pri pretvorbi u dioničko društvo izdaje redovne dionice. Poduzeće izdaje dionice koje glase na ime ako se one stječu uz popust ili se plaćaju u obrocima.
Poduzeće u pretvorbi ne može kreditirati kupnju dionica odnosno udjela, ni jamčiti za kredite koji se uzimaju u tu svrhu.

Članak 9.
Poduzeće je dužno obaviti pretvorbu najkasnije do 30. lipnja 1992.
Ne postupi li poduzeće u skladu sa stavkom 1. ovoga članka, odluku o pretvorbi donijet će Agencija.
Smatrat će se da je poduzeće postupilo u skladu s odredbom stavka 1. ovoga članka ako do roka iz stavka 1. ovoga članka dostavi Agenciji odluku o pretvorbi s propisanom dokumentacijom pod uvjetom da provede pretvorbu u skladu s tom odlukom.

Članak 19.
Osobama iz članka 5. stavka 1. točke 1. i 2. ovoga zakona može se uz popust prodati najviše 50% vrijednosti poduzeća, s time da svaka od njih može kupiti dionice uz popust najviše u nominalnoj vrijednosti do dinarske protuvrijednosti od 20.000 njemačkih maraka obračunate po tečaju iz članka 13. stavka 1. ovoga zakona.
Odlukom o pretvorbi osobama iz članka 5. stavka 1. točke 1. ovoga zakona osigurava se jednako pravo stjecanja dionica.

Agencija za restrukturiranje i razvoj nije poštovala zakonske odredbe te je zajedno sa upravom društva kapitala kršila odredbe svih mogućih pozitivnih propisa u Republici Hrvatskoj.
Agencija je svojim djelovanjem direktno kršila ustavno pravo jednakosti pred zakonima, nadalje odredbe samog Zakona o pretvorbi, odredbe članka 5. st. 1.

1. zaposleni i ranije zaposleni u poduzeću i u složenom obliku udruživanja odnosno organiziranja u koji je poduzeće udruženo uz osnovni popust od 20% i dodatni od l% za svaku godinu radnog staža;
Za dio vrijednosti poduzeća za koji vlasništvo nisu stekle osobe iz točke 1 - 5. stavka 1. ovoga članka izdaju se dionice u dioničkom društvu odnosno priznaje udio u društvu s ograničenom odgovornošću, koja su nastala pretvorbom, te se dvije trećine tih dionica odnosno udjela prenose Hrvatskom fondu za razvoj a jedna trećina Fondovima.

Budući da se nadležni nisu držali ovih zakonskih odredbi, direktno su oštetili, pravi izraz je pokrali (prema zakonima): umirovljenike i njihove obitelji, ranije zaposlenike i njihove obitelji, te tadašnje zaposlenike i njihove obitelji jer im nisu omogućili njihovo zakonsko pravo na stjecanje dionica (dijelova) poduzeća koja su oni stvarali svojim radom.
Nadalje Uputama za provedbu Članka 11. Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća (Narodne novine, 26/91), naloženo je Agenciji za restrukturiranje i razvoj, što su Uprave društava kapitala morale u procesu pretvorbe provesti.
Pa tako Uputa donosi:

I.
Društveno poduzeće pristupa pretvorbi donošenjem odluke o pretvorbi, kojom se pretvara u dioničko društvo ili u društvo s ograničenom odgovornošću. Zakonom o poduzećima i Zakonom o vrijednosnim papirima je propisano što mora sadržavati akt kojim se osniva dioničko društvo odnosno društvo s ograničenom odgovornošću.
Poduzeće dostavlja Agenciji uz odluku o pretvorbi poduzeća slijedeću dokumentaciju:
1) Program pretvorbe poduzeća;
2) Izvještaj Službe društvenog knjigovodstva Hrvatske da je godišnji obračun za proteklu godinu u skladu s propisima i računovodstvenim standardima;
3) Podatke o poslovanju;
4) Razvojni program poduzeća;
5) Podatke i dokaze o pravu vlasništva i korištenju nekretnina;
6) Izvadak iz sudskog registra;
7) Elaborat o procijenjenoj vrijednosti poduzeća.

II.
Ovim se Uputama daje osnovni sadržaj podataka i dokumentacije iz članka 11. stavka 1. točke 1, 2, 3, 4, 5. i 7. Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća i okvirni metodološki pristup za procjenu vrijednosti poduzeća.

Postavlja se pitanje jesu li to Uprave društva kapitala uradile i je li Agencija primila sve dokumente na osnovu kojih se moglo izdati rješenje o prihvaćanju pretvorbe, koja je bila prvi stupanj prema privatizaciji poduzeća. Prije će biti da su se Uprave poduzeća i Agencija dogovarale na koji će način biti izigrani dioničari iz Članka 5. st. 1. t. 1.
Naime, nije moguće napraviti toliko različitih propusta u primjeni jednog zakona bez očite namjere.

U Revizijskom nalazu Ureda Državne revizije, a nalazi su rađeni prema jedinstvenom modelu, javljaju se različite zakonske osnove za pretvaranje društvenog kapitala, što je zorno vidljivo iz nalaza za TDR i nalaza za TDZ.
Dakle Zakon o pretvorbi društvenih poduzeća donesen je 22. travnja 1991. godine, primjena je počela 1. siječnja. 1993. godine. Taj je datum Dan D, to jest onaj dan do kada su svi akteri pretvorbe morali provesti prilagodbe, procjene i usklađivanja sa zakonima za proces pretvaranja društvene imovine u imovinu za točno određene vlasnike kako to navodi zakon.

Proces pripreme i prilagodbe poduzeća, te dinamička procjena svakog poduzeća morao je, do 31. prosinca 1992. godine, imati rezultat izražen u ukupnoj vrijednosti izraženoj u novcu, a ukupna tako izražena vrijednost formirala se temeljem točno određenog zakonskog postupka.
Vrijednost sredstava koje je svako poduzeće angažiralo kao osnivač poslovne banke, kao i novonastala vrijednost banke, zajedno s njenim poslovanjem s kapitalom poduzeća, osnovnim sredstvima i poslovnim fondovima banke, sa svom njenom aktivom i pasivom, nisu uvršteni u vrijednost pretvaranih poduzeća ni u jednoj pretvorbi.

Takav je postupak vlasnike banaka, a to su bili poduzeća u pretvorbi, direktno isključio iz pretvorbe i privatizacije banaka.
Znači, Uprave koje su pretvarale poduzeća i Agencija za restrukturiranje svjesno su izbjegle pretvorbu uloženog i novostvorenog kapitala osnivača banaka u bankama, te nisu uvrstiti tu vrijednost u ukupnu vrijednost pretvaranog poduzeća.
Tako formirana vrijednost trebala se podijeliti sa brojem povlaštenih dioničara (Članak 5. st. 1. t. 1., koji su imali pravo na 50% vrijednosti dionica), kako bi se došlo do broja dionica i vrijednosti svake dionice.

Samim tim činom, dakle neuvrštavanjem procijenjene vrijednosti banke u vrijednost poduzeća osnivača, vrijednost dionice nije odražavala novčanu protuvrijednost pripadajućeg dijela dioničara onako kako je to zakon predviđao, nego znatno manje.
Zato se ovaj nezakonit proces, kojim su oštećeni i nezakonito razvlašteni dioničari, a koji se mjeri u milijardama EUR-a, ne može nazvati prekršajem, kao što to navodi Ured Državne revizije, nego je to kazneno djelo, nacionalnih razmjera, učinjeno za vrijeme Domovinskoga rata kao planirani čin zločinačke organizacije.
Shodno tome, svi oni koji su takvim radnjama pribavili bogatstvo mogu se proglasiti ratnim profiterima, jer su svoju nezakonito stečenu imovinu stekli u ratnim uvjetima, pa prema tome ništa drugo i ne mogu biti – do ratnih profitera.
Zbog svega navedenog Ministarstvo pravosuđa nema drugog zakonskog rješenja nego da taj postupak vodi u pravcu poduzimanja zakonskih radnji kojima se – poništava pretvorba i privatizacija!

Jednostavno, proces utvrđivanja ukupne vrijednosti banaka, te podjela izračunate vrijednosti na poduzeća osnivače, vlasnike sredstava kojim su banke osnovane, a drugi dio procijenjene vrijednosti banaka trebao je biti uvršten u pretvorbu za zaposlenike banaka. A taj se proces nije nikad dogodio.

Pojasnimo malo proces pretvorbe i zakonske podloge na osnovu kojih se moralo doći do točne vrijednosti svakoga poduzeća, odnosno ukupne vrijednosti društvene imovine koja se pretvarala prema Zakonima Republike Hrvatske.
Ovdje navodim elemente koje je Ured Državne revizije koristio u procjeni ispravnosti pretvorbe iz 1993. godine.
Ured Državne revizije je krenuo u reviziju pretvorbe i privatizacije od slijedećih dokumenata:
1. dokumentacija o pretvorbi:
- odluka organa upravljanja o pretvorbi sa svim obveznim prilozima navedenim u Članku 11. Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća,
- rješenje ili suglasnost Agencije (Fonda),
2. zapisnik s osnivačke skupštine,
3. statut (sa svim izmjenama i dopunama, s datumima primjene izmjena i dopuna),
4. rješenja Trgovačkog suda o upisu u sudski registar,
5. podaci o dionicama (broj, nominalna vrijednost, serija, vrsta, rod) ili udjelima,
6. ugovori o kupnji dionica, odnosno udjela na temelju kojih je izvršen upis u knjigu dionica ili u knjigu udjela,
7. podaci o stjecanju vlastitih dionica (odluke skupštine, ugovori ili drugi dokumenti na temelju kojih su stečene vlastite dionice),
8. ugovori o prijenosu dionica, odnosno udjela na temelju kojih su evidentirane promjene u knjizi dionica ili knjizi udjela,
9. dokumentacija o dokapitalizaciji (ugovori, odluke skupštine, virmanski nalozi o uplatama gotovine, procjena vrijednosti imovine koja se unosi),
10. dokumentacija o pretvaranju potraživanja u udjel (odluka, pravno utemeljenje potraživanja),
11. knjiga dionica ili knjiga udjela sa svim promjenama,
12. popis svih članova uprave, upravnih i nadzornih odbora, s datumima imenovanja i razrješenja,
13. ugovori o prodaji nekretnina, zajedno s odlukama nadležnih tijela,
14. podaci o zahtjevima ranijih vlasnika za povrat imovine koja se nalazi u imovini društva,
15. izvješća revizorske tvrtke i interne revizije,
16. temeljni financijski izvještaji za razdoblje od pretvorbe do obavljanja revizije,
17. analitička evidencija dugotrajne imovine za sve godine od pretvorbe, uključujući podatke o smanjenju vrijednosti i amortizaciji,
18. analitička evidencija kupaca i dobavljača za sve godine od pretvorbe,
19. popis trgovačkih društava u kojima društvo nastalo pretvorbom ili većinski vlasnik koji ima vlasnički ili suvlasnički udjel, te dokumenti, evidencije i financijski izvještaji potrebni za provedbu revizije osnivanja i revizije poslovanja za sva navedena trgovačka društva.

Na temelju prikupljenih podataka utvrđivale su se sve relevantne činjenice vezane uz pretvorbu društvenog poduzeća.
Iz nalaza Ureda Državne revizije proizlazi da se nisu poštovali principi iz Uputa o provođenju Članka 11. Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća i da nisu poštovani jedinstveni kriteriji za provođenje pretvorbe za sva poduzeća, a to su:
- odluka o pretvorbi društvenog poduzeća,
- elaborat o procjeni vrijednosti društvenog poduzeća,
- program pretvorbe,
- razvojni program,
- osnovni podaci o društvenom poduzeću,
- dokazi o pravu vlasništva ili pravu korištenja nekretnina,
- izvještaj Službe društvenog knjigovodstva o realnosti podataka iskazanih u financijskim izvještajima za godinu koja prethodi godini u kojoj se obavlja procjena vrijednosti poduzeća, te
- druga dokumentacija koja se odnosi na pretvorbu i privatizaciju pojedinog društvenog poduzeća.

Dakle, da li je prema zakonima bila utvrđena vrijednost društvenih poduzeća?
Nije, jer su poduzeća procjenjivana statički; računovodstvena vrijednost s amortizacijom; nekretnine procjenjivane u doba rata; nikad nije izvršena revalorizacija nekretnina i kapitala, to jest prava procjena potraživanja s poslovnih računa u inozemstvu nisu bila uvrštena u procjene; procjena banaka nikad nije izvršena i uvrštena u ukupnu vrijednost pretvaranih poduzeća.
Revizija pretvorbe, tamo gdje je provedena, nigdje nije zabilježila uvećanje temeljnog kapitala za pripadajuću vrijednost procjene poslovne banke.
Ured Državne revizije pokušao je dati prividan zakonit okvir pretvorbe i privatizacije korištenjem matematičkih, analitičko-statističkih i drugih metoda, na temelju podataka koji se odnose na sve razmatrane elemente:
- vrijednost temeljnog kapitala nakon pretvorbe poduzeća odnosno procijenjenu vrijednost poduzeća u vrijeme pretvorbe,
- vrijednost kapitala društva u vrijeme revizije,
- strukturu vlasništva dionica ili udjela u trgovačkim društvima nakon pretvorbe,
- strukturu vlasništva dionica ili udjela u trgovačkim društvima u vrijeme revizije,
- odnos upravljanja i vlasništva,
- statusne promjene u trgovačkom društvu,
- stečaj,
- razvojni program,
- broj izdanih dionica,
- broj i razloge stjecanja vlastitih dionica,
- broj novoosnovanih društava,
- broj zaposlenika u revidiranim i novoosnovanim društvima,
- vrijednost imovine koja nije uključena u procjenu vrijednosti poduzeća, te
- nepravilnosti nastale u procesu pretvorbe i privatizacije i nepravilnosti koje su nastale u procesu prodaje dionica ili udjela iz portfelja fondova mirovinskog i invalidskog osiguranja.

Ured Državne revizije utvrdio je u svojim nalazima da se proces nije odvijao u okviru zakona i uputa i, što je nevjerojatno, proglasio razliku u procjeni društava kapitala i njihove stvarne vrijednosti koja se mjeri u milijardama kuna samo prekršajima!
???!
Ured Državne revizije utvrdio je nepobitno da pravo na dionice nisu ostvarili povlašteni dioničari, a da su te iste dionice TDR, TDZ, NAMA i tako dalje, dodijeljene, zamijenjene ili „prodane“ pod vrlo sumnjivim okolnostima nekim novim stjecateljima i to od strane Državnih institucija, Uprava društava kapitala, a sve im je to amenovao Nadzorni odbor kojega predsjednik – Zakona mi! – i drugi članovi odgovaraju svojom imovinom za te nezakonitosti, kako određuje Zakon o trgovačkim društvima, Članak 272.
Članak 272.
Na dužnost postupanja članova nadzornog odbora u obavljanju poslova odbora s dužnom pozornošću i na njihovu odgovornost na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 252. ovoga Zakona.

Ured Državne revizije te milijunske štete nastale u pretvorbi i privatizaciji, koju je sama proglasila nezakonitom, smatra prekršajem i predlaže ukidanje Članka 18. Zakona o reviziji pretvorbe, jer drži da nema osnove za blokadu računa i imovine revizijom obuhvaćenih poduzeća!
Nevjerojatno!

Ovakav stav Ureda Državne revizije najvjerojatnije je nastao saznanjem da nisu postupali onako kako zakon propisuje, te da to nepoštivanje zakona može biti osnova za podizanje kaznene prijave protiv svih zaposlenih, a osnova za to leži u člancima KZ-a:

Neprijavljivanje počinjenog kaznenog djela
Članak 300.
(1) Tko zna da je počinjeno teško kazneno djelo pa to ne prijavi iako zna da bi takvom prijavom bilo omogućeno ili znatno olakšano otkrivanje djela ili počinitelja, a za to djelo je zakonom propisana kazna dugotrajnog zatvora,
kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine.
(2) Kaznom iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se službena ili odgovorna osoba koja ne prijavi počinjenje težeg kaznenog djela za koje je saznala obavljajući svoju dužnost a radi se o kaznenom djelu za koje pokretanje kaznenog postupka nije prepušteno privatnoj tužbi ili povodom prijedloga.
(3) Nema kaznenog djela iz stavka 1. i 2. ovoga članka kad njegova zakonska obilježja ostvari osoba koja je u braku ili živi u izvanbračnoj zajednici s osobom koja je počinila neprijavljeno kazneno djelo ili je toj osobi rođak po krvi u ravnoj lozi, brat ili sestra, posvojitelj ili posvojenik, odvjetnik, branitelj, javni bilježnik, doktor medicine, doktor stomatologije, primalja ili drugi zdravstveni djelatnik, psiholog, djelatnik skrbništva, vjerski ispovjednik ili druge osobe u obavljanju svoga zvanja.

Zlouporaba ovlasti u gospodarskom poslovanju
Članak 292.
(1) Odgovorna osoba u pravnoj osobi koja s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi za svoju ili drugu pravnu osobu:
- stvara ili drži nedozvoljene fondove u zemlji ili stranoj državi,
- sastavljanjem isprava neistinitog sadržaja, lažnim bilancama, procjenama ili inventurom ili drugim lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica, neistinito prikazuje stanje i kretanje sredstava i uspjeha poslovanja,
- pravnu osobu stavi u povoljniji položaj prigodom dobivanja sredstava ili drugih pogodnosti koje se pravnoj osobi ne bi priznale prema postojećim propisima,
- pri izvršavanju obveza prema proračunima i fondovima uskrati sredstva koja im pripadaju,
- namjenska sredstva kojima raspolaže koristi protivno njihovoj namjeni,
- na drugi način grubo prekrši zakon ili pravila poslovanja glede uporabe i upravljanja imovinom,
kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.
(2) Ako je kaznenim djelom iz stavka 1. ovoga članka pribavljena znatna imovinska korist, a počinitelj je postupao s ciljem pribavljanja takve koristi,
kaznit će se kaznom zatvora od jedne do osam godina.

Sklapanje štetnog ugovora
Članak 294.
(1) Tko kao predstavnik ili zastupnik pravne osobe u kojoj nema većinski udio u njezinoj gospodarskoj djelatnosti sklopi ugovor za koji zna da je štetan za pravnu osobu, ili sklopi ugovor protivno ovlasti i time prouzroči štetu pravnoj osobi,
kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.
(2) Ako je počinitelj kaznenog djela iz stavka 1. ovoga članka za takvo postupanje primio mito,
kaznit će se kaznom zatvora od jedne do deset godina.

Zlouporaba položaja i ovlasti
Članak 337.
(1) Službena ili odgovorna osoba koja s ciljem da sebi ili drugome pribavi kakvu neimovinsku korist ili da drugome prouzroči kakvu štetu iskoristi svoj položaj ili ovlast, prekorači granice svoje ovlasti ili ne obavi dužnost,
kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine.
(2) Ako je kaznenim djelom iz stavka 1. ovoga članka prouzročena znatna šteta ili je došlo do teže povrede prava drugoga,
počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od tri mjeseca do pet godina.
(3) Ako je kaznenim djelom iz stavka 1. ovoga članka pribavljena imovinska korist,
počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.
(4) Ako je kaznenim djelom iz stavka 1. ovoga članka pribavljena znatna imovinska korist, a počinitelj je postupao s ciljem pribavljanja takve koristi,
počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od jedne do deset godina.

Zlouporaba obavljanja dužnosti državne vlasti
Članak 338.
Službena ili odgovorna osoba u tijelima državne vlasti i jedinicama lokalne samouprave i uprave, jedinicama lokalne samouprave i tijelima koja obavljaju javne ovlasti te službena ili odgovorna osoba u pravnim osobama koje su u vlasništvu ili pretežitom vlasništvu Republike Hrvatske ili jedinica lokalne samouprave i uprave, koja radi pribavljanja imovinske koristi u svojoj privatnoj djelatnosti ili privatnoj djelatnosti članova svoje obitelji iskoristi položaj ili ovlast pogodovanjem u natječaju, davanju, preuzimanju ili ugovaranju poslova,
kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

Prijevara u službi
Članak 344.
(1) Službena ili odgovorna osoba koja u obavljanju službe s ciljem da sebi ili drugome pribavi protupravnu imovinsku korist podnošenjem lažnih obračuna ili na drugi način lažnim prikazivanjem činjenica dovede u zabludu ovlaštenu osobu da izvrši protuzakonitu isplatu,
kaznit će se kaznom zatvora od tri mjeseca do tri godine.
(2) Ako je kaznenim djelom iz stavka 1. ovoga članka pribavljena znatna imovinska korist, a počinitelj je postupao s ciljem ostvarenja takve koristi,
počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

Kazneni zakon o tome, kao što je očito, ima svoje decidirane stavove. Riječ je o pljački nacionalnih razmjera kako sam ovdje naveo.
Kapital i imovina stečeni na ovaj način, u doba rata i ratnih djelovanja, kao i razdoblja uspostavljanja jedinstvenog ustavnopravnog poretka na cijelom teritoriju, jedna trećina Republike Hrvatske bila okupirana, nakon mirne reintegracije 1998. godine, pravni akti su obvezno morali biti konvalidirani.

Što je s pretvorbom i privatizacijom društava kapitala s tog područja?
Zato se s pravom pitam, jeste li Vi, poštovana ministrice, i ljudi u Ministarstvu pravosuđa, kao i dužnosnici i zaposlenici u ostalim državnim institucijama, dovoljno educirani da provodite zakone Republike Hrvatske?

Ako jeste, u što ne bismo trebali sumnjati s obzirom na Vaše respektabilne kvalifikacije, onda je to otežavajuća okolnost za Vašu kaznenu odgovornost i odgovornost pravnih osoba prema Zakonu o kaznenoj odgovornosti (Narodne novine, 151/03 ), jer je otimanje tuđeg vlasništva nesumnjivo utvrđeno i potvrđeno u Revizijskim nalazima Ureda Državne revizije, koje je Nalaze prihvatio i Hrvatski sabor. A s tim ste Nalazima bili upoznati i dosadašnjim Zahtjevima za poništenja pretvorbi naše Udruge Kulin ban.
Kako smo naprijed naveli Uprave i Agencija nisu vodili računa o procjeni društava kapitala i svim njenim pripadajućim vrijednostima koje su dovele do smanjenja vrijednosti pretvaranog društva kapitala. Dakle, vrijednost društava kapitala nije točna, podcijenjena je višestruko što je osnova za poništenje.

Da vidimo sada drugi segment pretvorbe i privatizacije.

Pretvorba svakog društva kapitala provodi se za točno određene vlasnike, kako kaže Zakon o pretvorbi.
Jesu li obaviješteni svi, prema zakonima, potencijalni dioničari?
Nisu, jer u Revizijskim nalazima Ureda Državne revizije izričito nema o tome podataka, dapače Uprava koja se očitovala na Nalaze, kaže da o anketama i broju zahtjeva nema podataka, dok HFP za to nema suvislo obrazloženje kojim bi opravdao zašto je prihvatio takve pretvorbene elaborate i na osnovu kojih je kriterija izdavao rješenja kojima je pokušao ozakoniti navedene nezakonite pljačke.

U Revizijskom nalazu Ureda Državne revizije na primjer kod Konstruktora d.d. iz Splita kaže se da je na traženo očitovanje na nalaz Revizije Uprava odgovorila: „nismo mogli ponuditi otkup dionica zaposlenicima jer su jedni bili u HV, drugi u HVO, a treći su tražili domovnice u postupku pred institucijama države…“

Vlasništvo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske, zaštićeno Međunarodnim konvencijama (Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj 1., 4., 6., 7. i 11) i ovdje navedenim Zakonima, ipak je, kao i pravo vlasništva na dionicama, opljačkano od strane sudionika pretvorbenih igara. U pljački su sudjelovali Institucije sustava, Uprave poduzeća i pojedinci koji su stekli tako opljačkanu imovinu u doba Domovinskoga rata, dakle – ratni profiteri!

Državna revizija kaže o tome da postupci pretvorbe, kao kod Konstruktora d.d., nisu u skladu sa zakonima i da su to samo prekršaji.
Sve navedene činjenice ukazuju na pljačku nacionalnih razmjera, izvedenu smisleno i sustavno od sudionika procesa. Ured Državne revizije kaže da se radi o prekršajima, jer neki postupci nisu bili u skladu sa zakonima.
Opet: ???!
A za ove slučajeve, kao što smo naveli, Anex G o tome daje svoj sud:
postupak pretvorbe i privatizacije, odluke i rješenja ništave su ex tunc; datum 31. prosinca 1990. godine.

Valja malo pojasniti pljačku Društava kapitala i građana Republike Hrvatske kroz bankarski sustav.
Koji je, nota bene, odigrao ključnu ulogu u oduzimanju društvene imovine i ukidanje radnih mjesta, te stvorio od zaposlenika banke vlasnike poduzeća čijim su kapitalom poslovali.
Sabor Republike Hrvatske donio je Zakon o načinu i uvjetima podmirivanja obveza po kreditima međunarodnih financijskih organizacija odobrenim korisnicima iz Republike Hrvatske (Narodne novine,106/93), a u Zakonu i ove odredbe:

Članak 1.
Ovim Zakonom ureduju se način i uvjeti podmirivanja obveza koje proističu iz kredita međunarodnih financijskih organizacija odobrenih korisnicima - poduzećima i drugim pravnim osobama sa sjedištem u Republici Hrvatskoj za čije je otplate Republika Hrvatska preuzela obveze na temelju ranije danih garancija i super garancija bivše SFRJ.

Članak 3.
Ako korisnik kredita ne uplati ovlaštenoj banci protuvrijednost dospjele obveze u domaćoj valuti u roku dospijeća, banka je obvezna podmiriti tu obvezu iz deviznih sredstava kojima raspolaže ako je jamac ili dužnik prema inozemstvu po osnovi kredita iz članka 1. ovoga Zakona. Ovlaštena banka koja podmiri obvezu u smislu stavka 1. ovoga članka naplatit će od korisnika kredita svoje potraživanje na temelju ugovora zaključenog s tim korisnikom.

I tako dalje…
Ovim su Zakonom banke, koje su de facto i de iure u vlasništvu osnivača poduzeća u društvenom vlasništvu, u doba pretvorbe 1993. godine, ničim izazvane, postale vlasnici poduzeća svojih osnivača i njihovih depozita.
Dakle, vlasnici svojih vlasnika.
A evo i kako.

Razdružena od SFRJ, tada, 1993. godine, neovisna, samostalna, i međunarodno priznata Republika Hrvatska naplaćuje poduzećima i drugim pravnim osobama retroaktivno kredite koje su poduzeća za svoje poslovanje podigla i stavili na račune u te iste banke preko kojih su poslovali. Krediti su iz 1988., 1989., 1990. i 1991. godine, (sad revalorizirani, uvećane vrijednosti glavnice i nove kamatne vrijednosti) za čije je otplate Republika Hrvatska preuzela obveze na temelju ranije danih garancija i super garancija bivše SFRJ, kako kaže taj Zakon
A rat sa SRJ traje.

Banke naplaćuju od svojih vlasnika društava kapitala koja su pretvorena, ali bez unesenog kapitala banaka, koji pripadaju vlasnicima društava (vrijednosti banaka, kao što sam već nekoliko puta naveo, nisu ušle u ukupnu pretvorbenu sumu pretvaranih poduzeća), i to na način da vlasnicima društva kapitala oduzimaju dionice, koje su poduzećima dale banke na račun deponiranih sredstava kojim su te iste banke poslovale u ime svojih vlasnika poduzeća.

Banke traže i otplaćene kredite turističkim poduzećima, koje su kredite već otplatili 1989. i 1990. godine.

Banke, koje nisu do sada ni pretvorene niti privatizirane, postaju tako putem ovoga Zakona vlasnici imovine i deponiranih sredstava svojih osnivača i vlasnika pretvorenih poduzeća.
A Anex G o tome kaže:
Bilo kakav navodni prijenos prava na pokretnu i nepokretnu imovinu učinjen nakon 31. prosinca 1990. i zaključen pod prisilom ili protivno pododjeljku (a) ovoga članka, bit će ništav.

Zakon o potvrđivanju ugovora o pitanjima sukcesije, kao što je u uvodnom dijelu navedeno, kaže:

Članak 3.
Provedba ovog Zakona u djelokrugu je Ministarstva financija, Hrvatske narodne banke, Ministarstva vanjskih poslova, Ministarstva obrane, Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi, Ministarstva pravosuđa, Ministarstva kulture, Državnog arhiva i drugih državnih tijela u čiji djelokrug ulaze pitanja obuhvaćena Ugovorom.

Od Vas se, poštovana gospođo Ministrice, očekuje da pokrenete i poništite pretvorbu i privatizaciju, jer vam je to naloženo Ustavom, Zakonima, a i, kasnije ćemo pokazati, Zaključcima Hrvatskoga sabora koje ste, prema Ustavu Republike Hrvatske dužni provesti.

Za kršenje Ustava, Zakona, Međunarodnih ugovora i neprovođenje Zaključaka Hrvatskoga sabora predviđena je Kaznena odgovornost za institucije, kao i za odgovorne u njima. O tome sve lijepo piše u Zakonu o kaznenoj odgovornosti pravnih osoba (Narodne novine, 151/03) koji je stupio na snagu u ožujku 2004. godine. I evo što određuju odredbe toga Zakona:

Članak 1.
(1) Ovim se Zakonom određuju pretpostavke kažnjivosti, kaznenopravne sankcije i kazneni postupak za kaznena djela pravnih osoba.
(2) Pravne osobe u smislu ovoga Zakona su i strane osobe koje se po hrvatskom pravu smatraju pravnim osobama.

Primjena kaznenog zakonodavstva
Članak 2.
Ako ovim Zakonom nije drukčije propisano, na pravne se osobe primjenjuju odredbe Kaznenog zakonika, Zakona o kaznenom postupku i Zakona o Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta

Temelj odgovornosti pravnih osoba
Članak 3.
(1) Pravna osoba kaznit će se za kazneno djelo odgovorne osobe ako se njime povređuje neka dužnost pravne osobe ili je njime pravna osoba ostvarila ili trebala ostvariti protupravnu imovinsku korist za sebe ili drugoga.
(2) Pod uvjetima iz stavka 1. ovoga članka pravna osoba kaznit će se za kaznena djela propisana Kaznenim zakonikom i drugim zakonima u kojima su propisana kaznena djela.

Odgovorna osoba
Članak 4.
Odgovorna osoba u smislu ovoga Zakona je fizička osoba koja vodi poslove pravne osobe ili joj je povjereno obavljanje poslova iz područja djelovanja pravne osobe.

Uračunavanje krivnje odgovorne osobe pravnoj osobi
Članak 5.
(1) Odgovornost pravne osobe temelji se na krivnji odgovorne osobe.
(2) Pravna osoba kaznit će se za kazneno djelo odgovorne osobe i u slučaju kad se utvrdi postojanje pravnih ili stvarnih zapreka za utvrđivanje odgovornosti odgovorne osobe.

Isključenje i ograničenje odgovornosti pravnih osoba
Članak 6.
(1) Republika Hrvatska kao pravna osoba ne može se kazniti za kazneno djelo.
(2) Jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave mogu se kazniti samo za kaznena djela koja nisu počinjena u izvršavanju javnih ovlasti.

Vrste sigurnosnih mjera
Članak 15.
Uz kaznu sud može izreći pravnoj osobi jednu ili više sljedećih sigurnosnih mjera: zabranu obavljanja određenih djelatnosti ili poslova, zabranu stjecanja dozvola, ovlasti, koncesija ili subvencija, zabranu poslovanja s korisnicima državnog i lokalnih proračuna i oduzimanje predmeta.

Oduzimanje imovinske koristi
Članak 20.
(1) Sud će pravnoj osobi oduzeti imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom.
(2) Imovinska korist iz stavka 1. ovoga članka je svako povećanje ili sprječavanje smanjenja imovine pravne osobe do kojeg je došlo počinjenjem kaznenog djela.
(3) Imovinska korist ostvarena kaznenim djelom oduzet će se presudom kojom je utvrđeno počinjenje kaznenog djela. Visinu imovinske koristi sud će procijeniti uvidom u cjelokupnu imovinu pravne osobe i dovođenjem u svezu s počinjenim djelom.
(4) Ako se utvrdi nemogućnost oduzimanja imovinske koristi koja se sastoji od novca, prava ili stvari, sud će obvezati pravnu osobu na isplatu protuvrijednosti u novčanom iznosu. Sud će pri određivanju novčanog iznosa uzeti u obzir tržišnu vrijednost stvari ili prava u vrijeme donošenja odluke.
(5) Imovinska korist oduzet će se i kad se po bilo kojem pravnom temelju nalazi kod drugoga, ako je prema okolnostima pod kojima je ostvario određene vrijednosti znao ili mogao i bio dužan znati da su vrijednosti ostvarene kaznenim djelom.

Pokretanje kaznenog postupka po prijedlogu
Članak 26.
Ako je podnesen prijedlog za progon samo protiv odgovorne osobe, državni odvjetnik može po službenoj dužnosti pokrenuti kazneni postupak za isto kazneno djelo i protiv pravne osobe.

A da bih Vam osobno pomogao, pokazat ću da Zakoni u Republici Hrvatskoj poznaju ništavost, odnosno ništetnost pravnog posla, a i njegovo poništenje ex tunc.
Ovaj pravni izraz znači da takve pravne radnje koje su nastale, a proglašene ništetne, ne proizvode pravne posljedice, dakle poslovi koji su zaključeni i čijim je zaključenjima nastalo stjecanje imovine, novca i tako dalje, kao da ne postoje i svi korisnici i okorišteni moraju sve vratiti u stanje, odnosno u vrijeme zaključenja posla, što Zakon određuje ovako:

I. NIŠTETNI UGOVORI
Ništetnost
Članak 322.
(1) Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.
(2) Ako je sklapanje određenog ugovora zabranjeno samo jednoj strani, ugovor je valjan ako u zakonu nije što drugo predviđeno za određeni slučaj, a strana koja je povrijedila zakonsku zabranu snosit će odgovarajuće posljedice.

Posljedice ništetnosti
Članak 323.
(1) U slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.
(2) Ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti.

Isticanje ništetnosti
Članak 327.
(1) Na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba.
(2) Pravo zahtijevati utvrđenje ništetnosti ima i državni odvjetnik.

Neograničeno isticanje ništetnosti
Članak 328.
Pravo na isticanje ništetnosti ne gasi se.
Naravno, Zakoni imaju svoje odredbe i o onima koji su nezakonito raspolagali tuđom imovinom pa određuju:

OPĆE PRAVILO
Članak 1111.
(1) Kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.
(2) Pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom.
(3) Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

OPĆE PRAVILO
Članak 1121.
Obavljanju tuđeg posla bez naloga ili ovlaštenja može se pristupiti samo ako posao ne trpi odgađanje te predstoji šteta ili propuštanje očite koristi.

Obveze poslovođe bez naloga
Članak 1122.
(1) Poslovođa je dužan što je moguće prije obavijestiti gospodara posla i nastaviti započeti posao, ako mu je to razumno moguće, dok ovaj ne bude mogao preuzeti brigu o njemu.
(2) Nakon završenog posla on je dužan položiti račun i ustupiti gospodaru posla sve što je pribavio obavljajući njegov posao.
(3) Ako zakonom nije što drugo propisano, poslovođa ima obveze nalogoprimca.

Članak 1123.
(1) Pri obavljanju tuđeg posla poslovođa je dužan rukovoditi sa stvarnim ili predmnijevanim namjerama i potrebama gospodara posla.
(2) On je dužan postupiti s pažnjom dobrog gospodarstvenika, odnosno dobrog domaćina.
(3) Sud može, s obzirom na okolnosti u kojima se netko bez naloga ili ovlaštenja prihvatio tuđeg posla, smanjiti njegovu odgovornost ili ga sasvim osloboditi odgovornosti za nepažnju.
(4) Za odgovornost poslovno nesposobnog poslovođe vrijede pravila o njegovoj ugovornoj i izvanugovornoj odgovornosti.

Članak 1127.
(1) Tko se prihvati tuđeg posla usprkos zabrani gospodara posla, a za zabranu je znao ili je morao znati, nema prava koja pripadaju poslovođi bez naloga.
(2) On odgovara za štetu koju je prouzročio miješanjem u tuđe poslove, čak i ako je do nje došlo bez njegove krivnje.
(3) Ali kad je zabrana obavljanja posla protivna zakonu ili moralu, a osobito ako je netko zabranio da drugi ispuni neku njegovu zakonsku obvezu koja ne trpi odgađanje, vrijede opća pravila o poslovodstvu bez naloga.

Na osnovu svega navedenoga, predlažem da u provođenju Ustavnih odredbi, Odredbi međunarodnih propisa, Ratificiranih međunarodnih ugovora, Zakona i Zaključaka Hrvatskoga sabora zahtijevate od Ureda Državne revizije, HFP-a, HMO, i ostalih relevantnih institucija da hitno primijene odredbe Članka 1. Zakona o izmjeni Zakona o reviziji pretvorbe i privatizacije (Narodne novine, 115/05), a u svezi sa Člankom 21. i Člancima 1., 2., 3., 5., 7. i 8. Zakona o reviziji pretvorbe i privatizacije (Narodne novine, 44/01), i sukladno Zaključcima 22. sjednice Hrvatskoga sabora, donesenih 29. svibnja 2002. godine, kao i Zaključcima 17. sjednice Hrvatskog sabora, donesenih 15. prosinca 2005. godine, te tražite od njih da se koriste blagodatima odredbe Članka 18. Zakona o reviziji i pretvorbe i privatizacije.

Članak 18.
Kada su u postupku revizije pretvorbe i privatizacije utvrđene nepravilnosti iz članaka 5., 6., 7., 8. i 14. Zakona o reviziji i pretvorbi, nadležno tijelo za reviziju će u samom tijeku postupka, pred nadležnim tijelima pokrenuti postupke za privremenu zabranu raspolaganja na tako stečene dionice i udjele.

Samo zakonskim blokiranjem imovine i zakonskim blokiranjem računa poduzeća u kojima su nedvojbeno počinjena kaznena djela prevare, pljačke zlouporabe ovlasti, zlouporaba raznih vrsta… mogu se zaustaviti sve nezakonite pretvorbe i privatizacije. Polaznu zakonsku osnovu imate Revizijskim nalazima Ureda Državne revizije. To je svrha i smisao ovdje navedenog Članka 18.

U suprotnom snosit ćete posljedice koje propisuju ovdje navedene odredbe Zakonu o kaznenoj odgovornosti pravnih osoba.
I to kao odgovorna osoba u obnašanju državne vlasti koja je, sukladno svim ovdje navedenim propisima i ovom Zahtjevu, pozvana da pokrene navedene postupke.

U Zagrebu, 8. studenoga 2006. godine.

Na znanje:
Predsjedniku RH Stipe Mesić
Predsjedniku Vlade RH dr. Ivo Sanader
Predsjedniku Hrvatskog sabora Vladimiru Šeksu
Mladenu Bajiću, DORH
USKOK-u
Potpredsjedniku Vlade RH Damiru Polančecu
Klubu zastupnika Hrvatske narodne stranke-Liberarni demokrati
Klubu zastupnika Hrvatske seljačke stranke
Klubu zastupnika Hrvatske socijalno-liberalne stranke
Klubu zastupnika Hrvatske stranke prava
Klubu zastupnika Hrvatske stranke umirovljenika
Klubu zastupnika Istarskog demokratskog sabora
Klubu zastupnika nacionalnih manjina
Klubu zastupnika Samostalne demokratske srpske stranke
Klubu zastupnika Socijaldemokratske partije Hrvatske
Odboru za zaštitu ljudskih prava Hrvatskoga sabora
Veleposlanstvu Europske unije
OESS-u
HTV
TV Nova
TV RTL
Z 1
OTV
Jutarnji list
Večernji list
Vjesnik
24 sata
Slobodna Dalmacija
Novi list
Glas Slavonije
Glas Istre
Globus
Nacional, Ivo Pukanić
Feral
Business
Liderpress
Radio Zagreb
Iskon
Monitor

Rješavanje vlasničkih pitanja izbjeglica i prognanih osoba

1
Rezolucija 1708 (2010)



1. Raseljavanje milijuna ljudi diljem svijeta jedno je od ključnih pitanja uz ljudska prava i humanitarni izazov našeg vremena. Za izbjeglice i prognane osobe, gubitak stanovanja, zemlje i imovine je prvi izazov u odnosu na dosizanje trajnih rješenje za pitanje raseljenosti.


2. Čak 2,5 milijuna izbjeglica i prognanika suočeni su sa ovakvom situacijom u državama članicama Vijeća Europe, posebno u sjevernom i južnom Kavkazu, na Balkanu i istočnom Sredozemlju. Raseljenost je u Europi često prolongirana, tako da se njome pogođene osobe ne mogu vratiti svojim domovima i zemlji od 1990-tih i ranije.


3. Razaranje, zauzimanje i konfiskacija napuštenog vlasništva kršenje je prava tih osoba, te je nastavljanje raseljavanja i komplicira pomirbu i izgrađivanje mira. Prema tome, povrat imovine, što znači povrat prava i fizičke imovine, na dobrobit raseljenih, bivših stanovnika ili kompenzacija, oblici su nadoknade potrebni kako bi se ponovo vratila prava jedinke i vladavina zakona.


4. Parlamentarne skupština smatra kako je restitucija/povrat optimalni odgovor na gubitak pristupa i prava na stanovanje, zemlju i imovinu, zbog toga što, jedina od oblika nadoknade, olakšava izbor između tri “trajna rješenja” raseljavanja: povratak osobe izvornom domu u sigurnosti i dostojanstvu; lokalnu integraciju na mjestu raseljavanja,ponovno naseljavanje na drugom mjestu u domovini ili van granica domovine.


5. Skupština se poziva na instrumente Vijeća Europe koji uključuju više garancija, posebno članke 6. 8. i 13. te 14. Europske konvencije o ljudskim pravima, članak 1. Dodatnog Protokola i članak 2. protokola br.4, te članak 31. revidirane Europske socijalne povelje i članak 16. Okvirne konvencije za zaštitu nacionalnih manjina.


6. Skupština također upozorava na principe stanovanja i povrata imovine za izbjeglice i prognanike, “Pinheiro principe”, elaborirane od UN-a i osmišljene kako bi pokazali smjer kojim treba razmatrati predmete nadoknade za gubitak imovine.


7. Skupština se poziva na Preporuku Rec (2006)6 Odbora ministara o osobama raseljenim unutar zemlje, koja potvrđuje prava raseljenih u odnosu na uživanje njihova vlasništva i stvari te povrata ostavljene imovine, ukazujući na manjkavosti u adekvatnom obeštećenju.


8. Skupština naglašava da sve države članice moraju suzdržati od arbitrarnog raseljavanja i spriječiti ga , kao i oduzimanje imovine, te trebaju osigurati učinkovite domaće ispravke i nadoknade ukoliko ne uspiju ovo prvo.


9. U svjetlu gore navedenoga, Skupština poziva države članice na razrješavanje post-konfliktnih problema stanovanja, zemlje i pitanja vlasničkih prava izbjeglih i prognanih, uzimajući u obzir Pinheiro principe, relevantne instrumente Vijeća Europe i Preporuku (2006)6 Odbora ministara.


10. Imajući na umu ove relevantne međunarodne standarde , iskustvo povrata imovine i kompenzacijske programe koji su u Europi napravljeni dosada, pozivaju se države članice da:

10.1. garantiraju pravovremenu i učinkovitu nadoknadu za gubitak pristupa pravima na stanovanje, zemlju i imovinu koju su napustili izbjegli i prognani, bez obzira na moguće pregovore vezane uz rješavanje oružanih sukoba ili statusa određenog područja;

10.2. osiguraju da takva naknada bude u obliku povrata koji je potvrda zakonskih prava izbjeglih i prognanih osoba na njihovu imovinu i omogućavanje njihova sigurna fizičkoga pristupa i posjedovanja te imovine.

10.3. osiguraju da izbjeglim i prognanim osobama koje nisu imale formalno priznata prava prije raseljavanja, ali čije uživanje njihove imovine je tretirano kao de facto važeće od strane vlasti, budu dodjeljen jednak i učinkovit pristup pravnom lijeku i nadoknadi za oduzeto. Ovo je posebno važno kada su pogođene osobe iz društveno osjetljive kategorije ili kada pripadaju manjinskim skupinama;

10.4. osiguraju da prethodna sustanarska ili stanarska prava u odnosu na društvene prostore ili druge analogne oblike vlasništva doma koji su postojali u bivšim komunističkim sustavima, budu priznata i zaštićena kao domovi u smislu članka 8. Europske konvencije o ljudskim pravima i kao imovina u smislu članka 1. prvog Protokola ove konvencije;

10.5. osiguraju da odsustvo iz njihovih boravišta za nositelje sustanarskih i stanarskih prava, koji su bili prisiljeni napustiti svoje domove, bude smatrano opravdanim sve dok se ne postignu uvjeti za dragovoljni povratak u sigurnosti i dostojanstvu;

10.6 osiguraju brze, dostupne i efikasne procedure za traženje naknada/povrata. Ondje gdje se dogodilo iseljavanje i oduzimanje imovine na sustavan način, posebna uz sud vezana tijela trebaju se utemeljiti kako bi ocijenila zahtjeve. Takva tijela moraju primjenjivati ubrzane postupke koji uključuju rastezljivije standarde evidentiranja i olakšavanja postupka. Sve vrste imovine vezane uz stanovanje i prihode prognanih osoba moraju biti unutar njihove nadležnosti, uključujući domove, poljodjelstvo i imovinu vezanu uz biznis;

10.7. osiguraju nezavisne, nepristrana i stručna uz sud vezana tijela, uključujući odgovarajuća pravila o njihovom sastavu koja mogu osigurati i uključivanje međunarodnih članova. Dostatna sredstva moraju biti osigurana za takva tijela i odgovarajuća tijela za provođenje zakona moraju biti pravno obvezna da provode njihove odluke;

10.8. osiguraju efikasnost naknade kroz povrat, ili gdje je potrebno, kompenzaciju vrijednosti napuštene imovine usvajajući sljedeće mjere:

10.8.1. kompenzaciju za ne-novčanu štetu vezanu uz okolnosti pod kojima se raseljavanje i razvlaštenje dogodilo i odvijalo;

10.8.2. kompenzaciju za štetu počinjenu kao rezultat raseljavanja i nedostatka pristupa napuštenoj imovini, poput gubitka prihoda i troškova kojih nebi bilo da se raseljavanje nije dogodilo;

10.8.3. kompenzaciju za uništenje ili naneseno oštećenje nepokretne imovine ili gubitak značajne pokretne imovine, vezano uz djela propusta vlasti u čijoj nadležnosti se nalazi imovina;

10.8.4. potpore i mjere reintegracije koje olakšavaju trajna rješenja, poput osiguravanja uvjeta sigurnosti, rekonstrukcije domova i infrastrukture na područjima povratka te društvenu i gospodarsku potporu raseljenim osobama, bez obzira da li ili ne one odluče vratiti se u svoje prvotne domove;

10.8.5. javno obznanjivanje svake odgovornosti za kršenje ljudskih prava vezanih uz raseljavanje od strane odgovarajućih vlasti, punu istragu i otkrivanje takvih kršenja i individualna odgovornost za sve počinitelje;


10.9 osiguravanja, ondje gdje je to relevantno, efektivnih lijekova i naknade za gubitak pristupa i prava na imovinu, kako bi oni bili integrirani u šire programe reparacije za sustavna kršenja ljudskih prava.


11. Države članice na koje se izravno odnose zahtjevi za imovinom vezanom uz raseljavanje se:

11.1. pozivaju tražiti tehničku potporu i suradnju od drugih država članica kao i međunarodnih organizacija koje posjeduju odgovarajuću pravnu i tehničku ekspertizu;

11.2. ohrabruju u nakani rada sa akademskim i civilnim protagonistima, kao i nacionalnim institucijama za ljudska prava, kako bi se stvorilo pouzdano informiranje o broju i prirodi traženja nadoknade imovine, formulirali prijedlozi za postupke kako obraditi takve zahtjeve, pratilo ispunjavanje dogovorenog, identificirale prepreke i mjere za njihovo otklanjanje te proširile informacije i pravna pomoć osobama koje su pogođene;

11.3. ohrabruju da se direktno savjetuju s raseljenim osobama i uključe ih u osmišljavanje i provođenja postupaka i naknada za izgubljenu imovinu. Informacija o takvim procedurama, uključujuči rokove i druge uvjete za zahtjeve za stanovanjem, treba biti dostupna svim pogođenim osobama na jeziku koji ove razumiju. Vrlo je važno da takav proces sudjelovanja zahtijeva i uzima u obzir stavove ranjivih skupina, poput žena- glava domaćinstva i manjinskih grupa, ujedno poštujući pravo na privatnost svih osoba u pitanju.


12. Povjerenik UN-a za izbjeglice (UNHCR) i OESS se pozivaju predočiti pitanja vezana uz imovinu raseljenih osoba u Europi, respektivno unutar njihovih pojedinačnih ovlasti te se ohrabruju u nastavljanju i širenju svojih napora u osiguravanju razrješenja takvih imovinskih problema na nacionalnoj razini.



1. Skupština je raspravila 28. siječnja 2010 (8 zasjedanje) (vidi Doc 12016, izvješće Odbora za migracije, izbjeglice i stanovništvo, izvjestitelj:g. Poulsen) tekst je usvojen od Skupštine 28. siječnja 2010).

OHR i ostale međunarodne institucije u BiH jer su propustile zaštititi pravne vrjednote EU koju zastupaju u BiH. Propustile su i zaboravile Bečku konvenciju o pravu međunarodnih ugovora, Bečku konvenciju o sukcesiji država, Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda sa Protokolima 1.-12., na kojoj počiva sustav UN-a i EU. Zaboravili su Ustav SFRJ i odluke Badinterove komisije. Zaboravili su na povijest pravne zaštite vlasništva u SFRJ i zaštitu prava vlasništva Ustavima nastalih država nakon sukcesije država. Zaboravili su da u SFRJ nakon ustava 1974. godine nije bilo državnog vlasništva, osim taksativno navedenih područja vlasništva koja su se mogla smatrati državnom imovinom, ostalo je bilo društveno vlasništvo u alikvotnim vlasničkim udjelima svih građana. Zaboravili su da ratom nije došlo niti može doći do nacionalizacije imovine građana. Zaboravili su da je jedino u BiH objavljeno ratno stanje i prestanak ratnog stanja. Zaboravili su da je BiH ratificirala masu konvencija i povelja koji štite njen integritet i njenih građana, kao što je i EU Povelja o lokalnoj samoupravi. Zaboravili su da postoje pisani dokumenti koji im neće dati da sve navedeno ode u zaborav. Zaboravili su da poglavlje 23 . pristupnih pregovora oko ulaska BiH u EU tretira upravo tu tematiku.

Da li su zaboravili? Ne gospodo nemojte mi samo reći da niste znali za sve navedeno, nemojte ni pokušati zanijekati primjenu svih pravnih izvora sa obrazloženjem šizofrene sintagme da je BiH posebna i da na njenom primjeru nije moguće primijeniti sav pravni arsenal normi i pravno nasljeđe BiH. Ignorantio iuris nocet , nepoznavanje zakona škodi onom tko ga ne zna. Priznajte jednom i sebi i drugima da namjerno držite u opsadnom stanju, kao u doba rata Sarajevo, sada BiH, u namjeri, da ratom, nasiljem i ratnim zločinima genocida i pljačke civilnog stanovništva dovršite zločin prema vlasništvu građana BiH i same države BiH.
Da li je neznanje u pitanju? čisto sumnjam. Namjera vam je očita i očigledna. Radi se o produženom dijelu ratnog zločina pljačke građana BiH. Vaše ponašanje je održati šizofrenu situaciju u životima građana i BiH na njenom putu u EU do završetka čina pljačke.
Ako intimno osjećate svoju nesposobnost, što mislim da ste u pravu, tražite zamjenu ili pomoć onih koji vam stoje na raspolaganju, Venecijanska komisija i ostale komisije koje se bave pojedinim granama prava u EU

Citirat ću u daljnjem tekstu pravne izvore i odredbe na kojima počiva moja:

O P T U Ž B A

Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Rim, 4. XI 1950., kaže:
Vlade potpisnice, članice Vijeća Europe, uzimajući u obzir Opću deklaraciju o pravima čovjeka koju je Opća skupština Ujedinjenih naroda proglasila 10. prosinca 1948; uzimajući u obzir da ta deklaracija nastoji osigurati opće i djelotvorno priznanje i poštovanje u njoj proglašenih prava, te u

Članak 1. kaže:
Obveza na poštovanje ljudskih prava
Visoke ugovorne stranke osigurat će svakoj osobi pod svojom
jurisdikcijom prava i slobode određene u odjeljku I. ove Konvencije

Protokol 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih
prava i temeljnih sloboda ,Pariz, 20. III 1952. kaže u svom prvom članku kaže:

Članak 1. . Zaštita vlasništva

Svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojega
vlasništva. Nitko se ne smije lišiti svoga vlasništva, osim u javnom
interesu, i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima
međunarodnoga prava.

Vlasništvo u okviru područja jedne države može da bude privatno i državno, dakle u vlasništvu građana je privatno, a ako nema titulara, privatnog, vlasništva po zakonu pripada državi. Ovo pravilo vrijedi još od Rimskog doba. Država svoje vlasništvo može predati na korištenje i raspolaganje lokalnoj samoupravi na korist građana u lokalnoj samoupravi.

Pogledajmo kako je to regulirano poveljom:

EUROPSKA POVELJA O LOKALNOJ SAMOUPRAVI

Članak 1.
države potpisnice smatrat će da ih, na način i u mjeri predviđenima člankom 12. Povelje, obavezuju slijedeći članci ove Povelje:

I. DIO

Članak 2.
Ustavni i zakonski temelj lokalne samouprave
U unutarnjem zakonodavstvu i, koliko je to moguće, u ustavu prihvatit će se načelo lokalne samouprave.

Članak 3.
Koncepcija lokalne samouprave
1. Pod lokalnom samoupravom podrazumijeva se pravo i zbiljska sposobnost lokalnih jedinica da, u okvirima određenim zakonom, ureduju i upravljaju, uz vlastitu odgovornost i u interesu lokalnog pučanstva, bitnim dijelom javnih poslova.
2. Ovo će se pravo provoditi preko vijeća ili skupština sastavljenih od članova izabranih na slobodnim i neposrednim izborima, tajnim glasovanjem na temelju općeg i jednakog biračkog prava, Ova tijela mogu imati izvršne organe koji su im odgovorni. Ova odredba se ne može ni na koji način smatrati ograničavajućom u odnosu na primjenu zborova građana, referenduma ili drugog oblika neposrednog sudjelovanja građana tamo gdje je to dopušteno zakonom.

Članak 4.
Djelokrug lokalne samouprave
1. Temeljne ovlasti i dužnosti lokalnih jedinica bit će određene ustavom ili zakonom. Ova odredba ne sprečava da, u skladu sa zakonom, lokalnim jedinicama budu dodijeljene ovlasti i dužnosti u specifične svrhe.
2. Jedinice lokalne samouprave imaju, u zakonskim okvirima, slobodu pokretati inicijativu o svakom pitanju ako nije isključeno iz njihove nadležnosti ili dodijeljeno nekoj drugoj vlasti.
3. Javne će se ovlasti, obavljati tako da se preferira da pripadaju vlastima koje su najbliže građanima. Prilikom dodjele ovlasti nekoj drugoj vlasti mora se voditi računa o širini i prirodi zadaće i o zahtjevima učinkovitosti i ekonomičnosti.
4. Nadležnosti koje su povjerene lokalnim jedinica,ma moraju biti, u pravilu, potpune i cjelovite. Njihovo obavljanje ne smije biti onemogućeno ili ograničeno od neke druge središnje ili regionalne vlasti, osim kada to dopušta zakon.
5. U slučaju kada središnja ili regionalna vlast prenese ovlasti na lokalne jedinice, one će, koliko je to moguće, slobodno prilagoditi njihovu primjenu lokalnim uvjetima.
6. Lokalne jedinice će se, koliko je to moguće, pravovremeno, na odgovarajući na,čin, pitati za mišljenje u postupku pripremanja i donošenja odluka koje ih se neposredno tiču.

Članak 5.
Zaštita područnih granica lokalnih jedinica
Pri svakoj promjeni lokalnog područja prethodno će se tražiti mišljenje dotične lokalne jedinice, ukoliko je moguće referendumom tamo gdje to zakon dozvoljava.

Članak 6.
Prilagođavanje upravnog ustroja i sredstava zadaćama lokalnih jedinica
1. Ukoliko to nije u suprotnosti s općim odredbama utvrđenim zakonom, lokalne će jedinice same moći određivati svoj unutarnji upravni ustroj, kako bi ga prilagodile svojim osebujnim potrebama i učinile upravljanje što učinkovitijim.
2. Položaj zaposlenih u tijelima lokalnih jedinica treba omogućiti zapošljavanje osoblja polazeći od načela kakvoće, sposobnosti i stručnosti. U tom cilju osigurat će se odgovarajući uvjeti za njihovo obrazovanje, nagrađivanje i napredovanje.

Članak 7.
Uvjeti obnašanja dužnosti na lokalnoj razini
1. Status izabranih lokalnih predstavnika mora osigurati slobodno obavljanje njihove funkcije.
2. Omogućit će se odgovarajuća financijska naknada troškova nastalih u obavljanju njihove funkcije kao i, kada je to potrebno, naknada za izgubljenu zaradu ili naknada za obavljen posao, uz odgovarajuće socijalno osiguranje.
3. Funkcije i aktivnosti koje su nepodudarne s mandatom izabranog lokalnog predstavnika mogu se utvrditi samo zakonom ili temeljnim pravnim načelima.

Članak 8.
Upravni nadzor akata lokalnih jedinica
1. Upravni nadzor nad lokalnim jedinicama može se obavljati samo u slučajevima i u oblicima predviđenim ustavom ili zakonom.
2. Upravni nadzor akata lokalnih jedinica u pravilu će imati svrhu samo osigurati poštivanje na,čela zakonitosti i ustavnosti. Upravni nadzor koji obavljaju vlasti višeg stupnja može, ipak, kad se radi o obavljanju ovlasti koje su prenesene na lokalne jedinice, obuhvatiti i nadzor nad svrsishodnošću.
3. Upravni nadzor nad lokalnim jedinicama mora se obavljati tako da se poštuje razmjernost između širine intervencije nadzorne vlasti i važnosti interesa koje se smjera štititi.

Članak 9.
Financijski izvori lokalnih jedinica
1. Lokalne će jedinice imati, u okviru državne gospodarske politike, pravo na odgovarajuće svoje prihode kojima će slobodno raspolagati u objavljenju svojih ovlasti.
2. Prihodi lokalnih jedinica, moraju biti razmjerni njihovim ovlastima predviđenim ustavom i zakonom.

Dakle, jasno da jasnije ne može biti, samo vama i predstavnicima građana BiH u institucijama države BiH nije ovo jasno. Oni su nezainteresirani za pravno uređenje BiH i sređivanje države kao zaloga budućnosti njih i njihove djece, njih trenutni interesi vode po principu IMT (imal' mene tu) , odnosno kako se dočepati ratnog plijena¸. Nije im za zamjeriti, vi ste ih gospodo naučili tom načinu ponašanja. Da gospodo vi, dakle EU i njene institucije, čime? Pa vi od kako ste došli ovdje u BiH ne štitite pravne tekovine te iste EU vi pomažete u nastavku ovog košmara izazvanog ratom i njegovim nastavkom nakon rata.
BiH ima i to povijesno iskustvo. Nakon aneksije i Berlinskog kongresa 1878. BiH nije ušla u sastav Austro-Ugarske monarhije, što je prema tom ugovoru trebala, nego je postala posjed Austrijske dinastije. BiH je kroz svoju povijesti stalno imala problema sa slovo „B“ koje joj je krojilo sudbinu: Bečki kongres 1815. i ugovor tada svjetskih sila i Turske o granicama BiH , Berlinski kongres 1878. godine i revidirane , današnje granice BiH. Beograd Ustav 1922. godine pragraf 135. ( turski ) kojim se BiH priznaju današnje granice iz Berlinskog ugovora . Beograd Ustavi 1946. i 1974., u današnje vrijeme Brisel. To je povijest, a danas? Danas glavnu riječ opet vode Beč Inzko, Berlin Merkel, Beograd Tadić te Brisel Oli Ren, dokle pitam vas? Dotle dok god građani BiH ne uzmu svoje vlasništvo u svoje ruke a time i sudbinu BiH u svoje ruke. Vidite gospodo, vi ih spriječite u tome zajedno sa tzv. predstavnicima građana BiH u nakaradnim multipliciranim institucijama BiH . Opstruirate, svjesno, državu BiH jer za vaš nerad se može jedino upotrijebiti ovaj izraz , kako BiH kao država ne bi ostvarila svoja zagarantirana prava države u zajednici država EU, a njeni građani ravnopravan status sa građanima EU. Gospodo moja, htjeli vi to ili ne, vaše vrijeme odlazi u nepovrat kao što su otišle i neke druge tvorevine koje su BiH htjele i tretirale kao protektorat. Vas je toga strah da će BiH biti centar Balkana, biti svoja i da se neće više moći s njom upravljati preko protektora ili domaćih nametnutih upravitelja. Vaše iznenađenje je time veće kada ste svjesni koliko ste vremena i sredstava utrošili da spriječite nešto što se spriječiti ne može. Iznenađeni ste kako to da sa svom silom vojske i kapitala niste uspjeli BiH uništiti ili bar podijeliti. Karizma i duh BiH je neuništiva i to je jedina istina.
Pogledajmo što će te na ovo sve odgovoriti? Znam, iz rukava izvlačite Dejtonski sporazum. Dejtonski sporazum kažete:? Da se odmah razumijemo Dejtonski sporazum nije Ustav BiH niti može biti, to je vama EU mudracima potpuno jasno kao i Miloradu Dodiku. Znate vi dobro da je to sporazum o prekidu rata u BiH i poslovnik ponašanja nakon rata u prelaznom periodu. Da ste pitali Venecijansku komisiju, rekla bi vam da je na snazi još uvijek ustavnopravno doneseni Ustav iz 1992. godine i točka.
Sada da vidimo što o tome kaže Beč:

BEČKA KONVENCIJA O PRAVU MEĐUNARODNIH UGOVORA

Države stranke ove Konvencije,
uzimajući u obzir temeljnu ulogu ugovora u povijesti međunarodnih odnosa,
uviđajući sve veću važnost ugovora kao izvora međunarodnog prava i kao sredstva za razvijanje miroljubive suradnje između nacija, bez obzira na njihov ustavni i društveni poredak,
konstatirajući da su načela slobodnog pristanka i dobre vjere te pravilo pacta sunt servanda opće priznati, potvrđujući da sporove koji se tiču ugovora, kao i ostale međunarodne sporove, treba rješavati mirnim putem i u skladu s načelima pravde i međunarodnog prava, podsjećajući na odlučnost Ujedinjenih naroda da stvore potrebne uvjete za očuvanje pravde i poštovanje obveza koje proizlaze iz ugovora, svjesne načela međunarodnog prava utjelovljenih u Povelji Ujedinjenih naroda, kao što su načela ravnopravnosti i samoodređenja naroda, suverene jednakosti i nezavisnosti svih država, nemiješanja u unutrašnje poslove država, zabrane prijetnje silom ili upotrebe sile te općeg i stvarnog poštovanja prava čovjeka i temeljnih sloboda za sve,
uvjerene da će kodifikacija i progresivni razvoj prava ugovora ostvareni u ovoj Konvenciji služiti ciljevima Ujedinjenih naroda izloženima u Povelji, kao što su očuvanje međunarodnog mira i sigurnosti, razvijanje prijateljskih odnosa i ostvarivanje međunarodne suradnje između nacija,
potvrđujući da će pravila međunarodnog običajnog prava i nadalje uređivati pitanja koja nisu riješena odredbama ove Konvencije, sporazumjele su se kako slijedi,

Citirani članci o tome kažu:

Članak 52.
Prisila na državu izvršena prijetnjom ili upotrebom sile Ništav je svaki ugovor koji je sklopljen kao posljedica prijetnje silom ili upotrebe sile protivno načelima međunarodnog prava utjelovljenima u Povelji Ujedinjenih naroda.

Članak 53.
Ugovori koji su suprotni imperativnoj normi općega međunarodnog prava (“ius cogens”)
Ništav je svaki ugovor koji je u trenutku sklapanja suprotan imperativnoj normi općega međunarodnog prava. U svrhe ove Konvencije, imperativna norma općega međunarodnog prava je norma što ju je prihvatila i priznala čitava međunarodna zajednica država kao normu od koje nije dopušteno nikakvo odstupanje i koja se može izmijeniti samo novom normom općega međunarodnog prava.

Podsjećam, na pravno relevantne fakte koje u međunarodnom pravu ima proglašenje ratnog stanja, koje je jedino BiH na prostorima SFRJ proglasila. Zaboravili ste da je ratno stanje proglašeno 22.juna 1992. godine, a prestanak tog ratnog stanja proglašeno je 08. 01 1996. godine.
Međunarodna pravila nalažu da nakon završetka rata svi se ugovori, zakoni i donesene mjere moraju poništiti ili konvalidirati. Na to su zaboravili svi sudionici u BiH pa i međunarodna zajednica?
Konvalidirati se mora i Dejtonski sporazum po prestanku rata jer je sklopljen prije proglašenja završetka ratnog stanja, tako kažu međunarodni uzusi, jer u njemu nisu prejudicirani modaliteti proglašenja završetka ratnog stanja po formalnoj objavi prestanka rata, od organa koji je proglasio ratno stanje, Predsjedništva BiH.

Bečka konvencija iz 1969. O pravu međunarodnih ugovora, pridružena Povelji UN, smatra ništavnim ugovore suprotne međunarodnom pravu, dakle suprotne Povelji UN i konvencijama..
Dejtonski sporazum je eklatantan primjer koji potvrđuje ovo pravilo, jer je suprotan citiranoj konvenciji.
Kreatori i sudionici ratnih zbivanja u BiH odgovorni, su za svoja nedjela i zlodjela prema međunarodno utvrđenim pravilima ratovanja , Ženevskim konvencijama, sa svim posljedicama. Postavljam pitanje odgovornosti međunarodne zajednice čije institucije nisu i ne štite međunarodne uzuse koje je sama donijela, ali koji u BiH po njima ne vrijede jer tamo ne žive građani vlasnici imovine , nego tri konstitutivna naroda, pa onda RS, Federacija , kantoni i na kraju lokalna samouprava???? Zar vam nije neugodno???

Nastavimo sa citiranjem daljnjih pravnih izvora koji teško optužuju međunarodnu zajednicu:.

PROTOKOL BR. 12 UZ KONVENCIJU
ZA ZAŠTITU LJUDSKIH PRAVA I TEMELJNIH SLOBODA

Države članice Vijeća Europe potpisnice ove Konvencije,
Uzimajući u obzir temeljna načela prema kojima su sve osobe jednake pred zakonom i imaju pravo na jednaku pravnu zaštitu;
Odlučne poduzeti daljnje korake za promicanje jednakosti svih osoba kroz kolektivno jačanje opće zabrane diskriminacije putem Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda potpisane u Rimu 4. studenog 1950. (u daljnjem tekstu »Konvencija«);
Ponovno potvrđujući da načelo nediskriminacije ne sprječava države stranke da poduzmu mjere za promicanje potpune i učinkovite jednakosti, pod uvjetom da postoji objektivno i razumno opravdanje za te mjere, sporazumjele su se kako slijedi:

Članak 1.
OPĆA ZABRANA DISKRIMINACIJE
1. Uživanje svih prava određenih zakonom osigurat će se bez diskriminacije na bilo kojoj osnovi kao što je spol, rasa, boja kože, jezik, vjera, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno podrijetlo, pripadnost nacionalnoj manjini, imovina, rođenje ili drugi status.
2. Nitko ne smije biti diskriminiran od strane javnih tijela na bilo kojoj osnovi kako je navedeno u stavku 1.

Članak 2.
TERITORIJALNA PRIMJENA
1. Svaka država može, u trenutku potpisivanja ili polaganja svoje isprave o ratifikaciji, prihvatu ili odobrenju, odrediti teritorij ili teritorije na koje će se ovaj Protokol primjenjivati.
2. Svaka država može naknadno, izjavom upućenom glavnom tajniku Vijeća Europe, proširiti primjenu ovoga Protokola na bilo koji drugi teritorij naveden u izjavi. U odnosu na takav teritorij, Protokol stupa na snagu prvoga dana mjeseca koji slijedi nakon isteka razdoblja od tri mjeseca nakon dana kada glavni tajnik primi takvu izjavu.
3. Svaka izjava dana temeljem prethodna dva stavka može se, u odnosu na svaki teritorij utvrđen u takvoj izjavi, povući ili izmijeniti obaviješću upućenom glavnom tajniku. Povlačenje ili izmjena stupaju na snagu prvoga dana mjeseca koji slijedi nakon isteka razdoblja od tri mjeseca nakon dana kada glavni tajnik primi takvu obavijest.
4. Izjava dana u skladu s ovim člankom smatrat će se da je dana u skladu sa stavkom 1. članka 56. Konvencije.
5. Svaka država koja je dala izjavu u skladu sa stavcima 1. i 2. ovoga članka može u bilo kojem trenutku nakon toga izjaviti, u ime jednog ili više teritorija na koje se izjava odnosi, da prihvaća nadležnost suda za zaprimanje pojedinačnih molbi, nevladinih organizacija ili skupina pojedinaca kako je predviđeno člankom 34. Konvencije u odnosu na članak 1. ovoga Protokola.

BiH je ratificirala konvencije, protokole, međunarodne ugovore. Akcesijom je postala članica svih relevantnih međunarodnih ugovora, konvencija i ostalih akata koji reguliraju prava država, prava građana, pravo vlasništva, pravno uređenje komunikacija među državama. BiH se poziva da gradi na tim međunarodnim uzusima svoje propise kako bi uskladila svoj pravni sustav sa pravnim stanjem u EU, a u isto vrijeme ništa od toga se ne primjenjuje u BiH, zahvaljujući, izgleda upravo vama, predstavnicima EU administracije i zastupnicima građana BiH u institucijama države BiH.

Pogledajmo što kaže konvencija o sukcesiji država:

BEČKA KONVENCIJA O SUKCESIJI DRŽAVA GLEDE DRŽAVNE IMOVINE, ARHIVA I DUGOVA
Države stranke ove Konvencije,
uzimajući u obzir da je proces dekolonizacije izazvao duboke promjene u međunarodnoj zajednici,
uzimajući također u obzir da bi i drugi čimbenici mogli ubuduće dovesti do sukcesije država,
uvjerene, u tim okolnostima, u potrebu kodif'ikacije i progresivnog razvoja pravila o sukcesiji država glede državne imovine, arhiva i dugova radi jamčenja veće pravne sigurnosti u međunarodnim odnosima, konstatirajući da su načela slobodnog pristanka, dobre vjere i pacta sund servanda opće priznata, ističući važnost kodifikacije i progresivnog razvoja međunarodnog prava, za što je zainteresirana cjelokupna međunarodna zajednica i što je osobito važno za jačanje mira i međunarodne suradnje, uvjerene da su pitanja koja se odnose na sukcesiju država glede državne imovine, arhiva i dugova osobito važna za sve države, svjesne načela međunarodnog prava utjelovljenih u Povelji Ujedinjenih naroda, kao što su načela ravnopravnosti i samoodređenja naroda, suverene jednakosti i nezavisnosti svih država, nemiješanja u unutrašnje poslove država, zabrane prijetnje silom ili upotrebe sile te općeg i stvarnog poštovanja prava čovjeka i temeljnih sloboda za sve, podsjećajući da Povelja Ujedinjenih naroda zahtijeva poštovanje teritorijalne cjelovitosti i političke nezavisnosti svake države, imajući na umu odredbe Bečkih konvencija o pravu međunarodnih ugovora iz 1969. i o sukcesiji država glede međunarodnih ugovora iz 1978, potvrđujući da će pravila i načela općega međunarodnog prava i nadalje uređivati pitanja koja nisu riješena ovom Konvencijom,
sporazumjele su se kako slijedi:

Članak 4.
Vremenska primjena ove Konvencije
1. Ne dirajući u primjenu pravila izloženih u ovoj Konvenciji kojima bi učinci sukcesije država bili podvrgnuti prema međunarodnom pravu neovisno o Konvenciji, ona se primjenjuje jedino na sukcesiju država koja se zbila nakon stupanja Konvencije na snagu, osim ako je drukčije ugovoreno.
2. Prilikom izražavanja pristanka da bude vezana ovom Konvencijom ili u bilo koje doba kasnije, država slijednica može dati izjavu da će, u odnosu na svaku drugu državu ugovornicu ili državu stranku Konvencije koja bude dala izjavu o prihvatu izjave države sljednice, primijeniti odredbe Konvencije na vlastitu sukcesiju država koja se zbila prije stupanja Konvencije na snagu. Čim Konvencija stupi na snagu između država koje su dale takvu izjavu ili čim bude dana izjava o prihvatu, ako je dana kasnije, odredbe Konvencije primjenjivat će se na učinke sukcesije država od dana te sukcesije.
3. Prilikom potpisivanja ove Konvencije ili izražavanja pristanka da njome bude vezana, država slijednica može dati izjavu da će, u odnosu na svaku državu potpisnicu ili ugovornicu koja bude dala izjavu o prihvatu izjave države slijednice, privremeno primjenjivati odredbe Konvencije na vlastitu sukcesiju država koja se zbila prije stupanja Konvencije na snagu čim izjava o prihvatu bude dana, te će se odredbe između tih dviju država privremeno primjenjivati na učinke sukcesije država od dana te sukcesije.
4. Svaka izjava dana u skladu sa stavkom 2. ili 3. mora biti sadržana u pismenoj notifikaciji priopćenoj depozitaru, koji će obavijestiti stranke i države koje imaju pravo postati stranke ove Konvencije o primitku priopćenja te notifikacije o njezinu sadržaju.

Članak 6.
Prava i obveze fizičkih ili pravnih osoba
Smatra se da ništa u ovoj Konvenciji ni u čemu ne dira u bilo koje pitanje koje se odnosi na prava i obveze fizičkih ili pravnih osoba.

Članak 8.
Državna imovina
U svrhe Članaka ovoga dijela, “državna imovina države prednice” znači imovinu, prava i interese koji su na dan sukcesije država, prema unutrašnjem pravu države prednice, pripadali toj državi.

Članak 9.
Učinci prelaska državne imovine
Prelazak državne imovine države prednice povlači za sobom gašenje prava te države i nastanak prava države slijednice na državnu imovinu koja prelazi na državu slijednicu, uz rezervu odredaba Članaka ovoga dijela.

Članak 13.
Očuvanje i sigurnost državne imovine
Radi provedbe odredaba Članaka ovoga dijela, država prednica poduzima sve mjere za sprečavanje oštećenja ili uništenja državne imovine koja prelazi na državu slijednicu u skladu s tim odredbama.

Citirana konvencija je bila jedna od osnova za sklapanje Ugovora o sukcesiji i podjeli kako državne imovine tako i zaštite prava vlasništva fizičkih i pravnih osoba nakon raspada SFRJ. Ugovorom o sukcesiji s njenim Anexima od A-G je točno definiran status pojedine imovine.
Sada pažljivo proučimo međunarodni multilateralni ugovor kojim je podijeljeno vlasništvo novonastalih država na prostoru bivše SFRJ, u skladu sa svim međunarodnim poznatim pravnim izvorima. Kako Ugovor definirana državno vlasništvo, privatno vlasništvo fizičkih i pravnih osoba te stečena prava.

ZAKON O POTVRĐIVANJU UGOVORA O PITANJIMA SUKCESIJE

Članak 1.
Potvrđuje se Ugovor o pitanjima sukcesije, potpisan u Beču 29. lipnja 2001., u izvorniku na engleskom jeziku.
Tekst Ugovora o pitanjima sukcesije u izvorniku na engleskom jeziku i u prijevodu na hrvatski jezik glasi:

Članak 2.
Svaka država slijednica priznaje načelo po kojemu u svako doba mora poduzimati neophodne mjere za sprječavanje gubitka, oštećenja ili uništenja državnih arhiva, državnoga vlasništva i imovine SFRJ glede kojih u skladu s ovim odredbama ima interes jedna ili više država slijednica.

Članak 3.
Niže navedeni aneksi utvrđuju uvjete po kojima se rješava materija svakoga od tih aneksa:
Aneks A: Pokretna i nepokretna imovina,
Aneks B: Diplomatska i konzularna imovina,
Aneks C: Financijska aktiva i pasiva (osim onih o kojima je riječ u Dodatku ovome Ugovoru),
Aneks D: Arhivi,
Aneks E: Mirovine,
Aneks F: Ostala prava, interesi i obveze,
Aneks G: Privatna imovina i stečena prava.

Članak 5.
(1) Razlike koje mogu proizići iz tumačenja i primjene ovoga Ugovora rješavat će se u prvome redu raspravom među zainteresiranim državama.
(2) Ako se razlike u tim raspravama ne mogu razriješiti u roku od mjesec dana od prvoga priopćenja u raspravi, zainteresirane države će
(a) iznijeti stvar pred neovisnu osobu po njihovu izboru, u cilju brzoga i autoritativnoga utvrđivanja materije, koja će biti poštovana te koja, prema potrebi, može naznačiti konkretne rokove za djelovanje, ili
(b) uputiti stvar na rješavanje Stalnom zajedničkom odboru ustanovljenome člankom 4. ovoga Ugovora.
(3) Razlike koje u praksi mogu proizići iz tumačenja izraza korištenih u ovome Ugovoru ili u bilo kojemu kasnijemu ugovoru potrebnome radi provedbe aneksa ovoga Ugovora mogu se dodatno, na inicijativu bilo koje zainteresirane države uputiti na obve¬zu¬juće rješavanje stručnjaku pojedincu (koji ne smije biti dr¬žav¬lja¬nin nijedne od stranaka ovoga Ugovora) kojega dogovorno ime¬nuju stranke u sporu ili, ako se one ne mogu suglasiti, kojega imenuje predsjednik Suda za mirenje i arbitražu OESS-a. Taj stručnjak utvrđuje sva pitanja postupka, nakon konzultacija sa strankama koje su zatražile takvo rješavanje, ako to stručnjak smatra prikladnim, s čvrstom nakanom da osigura brzo i učinkovito razrješenje nesuglasja.
(4) Postupak iz stavka (3) ovoga članka strogo se ograničava na tumačenje izraza korištenih u ugovorima o kojima je riječ, te ni u kom slučaju ne dopušta ekspertu da utvrđuje praktičnu primjenu bilo kojega od tih ugovora. Konkretno, navedeni postupak ne odnosi se na

(a) Dodatak ovom Ugovoru,
(b) Članke 1., 3. i 4. Aneksa B,
(c) Članke 4. i 5. (1) Aneksa C,
(d) Članak 6. Aneksa D.
(5) Ništa u prethodnim stavcima ovoga članka neće utjecati na prava ili obveze stranaka ovoga Ugovora iz bilo koje važeće odredbe koja ih obvezuje glede rješavanja sporova.

Članak 6.
Aneksi ovome Ugovoru i Dodaci Ugovoru i Aneksima sastavni su dio Ugovora.

Članak 10.
Na ovaj Ugovor ne mogu se stavljati rezerve.

Članak 11.
(1) Ovaj Ugovor podliježe ratifikaciji.
(2) Ratifikacijske isprave moraju se čim prije položiti kod de¬pozitara određenog u članku 13. ovoga Ugovora. Depozitar će obavijestiti države slijednice i Ured Visokoga predstavnika o datumu polaganja svake ratifikacijske isprave.

Aneks G

Privatna imovina i stečena prava

Članak 1.
Privatna imovina i stečena prava građana i drugih pravnih osoba SFRJ države slijednice štitit će se u skladu s odredbama ovog Aneksa.
Članak 2.
(1) (a) Prava na pokretnu i nepokretnu imovinu koja se nalazi u nekoj državi slijednici na koju su građani ili druge pravne osobe SFRJ imali pravo na dan 31. prosinca 1990. priznat će se, te će biti zaštićena i vraćena od te države u skladu s utvrđenim standardima i normama međunarodnog prava bez obzira na nacionalnost, državljanstvo, mjesto boravka ili prebivalište tih osoba. To uključuje osobe koje su, nakon 31. prosinca 1990. stekle državljanstvo ili mjesto boravka ili prebivalište u nekoj drugoj državi, a ne u državi slijednici. Osobe koje ne mogu ostvariti ova prava imaju pravo na naknadu u skladu s normama građanskog i međunarodnog prava.
(b) Bilo kakav navodni prijenos prava na pokretnu i nepokretnu imovinu učinjen nakon 31. prosinca 1990. i zaključen pod prisilom ili protivno pododjeljku (a) ovoga članka, bit će ništav.
(2) Svi ugovori sklopljeni od strane građana ili drugih pravnih osoba SFRJ do 31. prosinca 1990, uključujući one sklopljene s javnim poduzećima, poštovat će se bez diskriminacije. Države slijednice omogućit će izvršavanje obveza na temelju takvih ugovora tamo gdje je izvršenje takvih ugovora bilo spriječeno raspadom SFRJ.

Gospodo ovaj vas Ugovor o sukcesiji i Anexima strašno optužuje jer ste svi vi zajedno sa potpisanim sudionicima radili na njemu i svjedočili kod njegovog potpisivanja. Čime možete opravdati svoje okretanje glave od svih do sada navedenih činjenica i citiranih međunarodnih pravnih izvora i BiH zakona???

Nema opravdanja!

Za ovaj zločin koji činite građanima BIH, da se izrazim rječnikom sudskih postupaka, treba donijeti osuđujuću presudu za vas po ovoj OPTUŽNICI . Presuda bi trebala , ako imate i malo ljudskosti i morala, biti prema vašem priznanju uz otežavajuće okolnosti da ste znali za ratni zločin genocida sa ratnim zločinom pljačke civilnog stanovništva i da i dalje inzistirate na nastavku tog ratnog zločina pljačke građana koju podržavate popisivanjem i podjelom tzv državne imovine.
Čiju, vi i vaši pomagači, imovinu nazivate „Državnom imovinom“ da li je to sinonim za opljačkanu imovinu građana u tijeku rata, ratnim zločinom pljačke civilnog stanovništva?

Podsjećam vas da je zastupnički dom u BiH donio zakone od tzv „Markovićevog“ do Zakona o pretvorbi i privatizaciji koji nikada nisu provedeni, osim što su pojedinci pljačkajući svoja poduzeća sa pojedincima iz drugih republika i agencijom za privatizaciju nezakonito prodali pojedine objekte u drugim novo nastalim državama što je isto tako zločin bez presedana. Sve je to bilo pod vašom paskom kao i ovo popisivanje imovine koju želite bez ikakvog zakonskog osnova nacionalizirati i oteti vlasnicima građanima BiH i dodijeliti je fantomskim oblicima teritorijalnog ustroja koje ne poznaje niti jedan citirani pravni izvor.
Podsjećam ponovno: Ustavom iz 1974. godine i Zakonom o udruženom radu ukinuta je državna imovina nad sredstvima rada i prenijeta je u društveno vlasništvo svih radnih ljudi. Svi građani SFRJ su postali vlasnici idealnih dijelova vlasništva nad svom imovinom osim onom koja je predmet sukcesije i navedena u tom Ugovoru s Anexima.

Pogledajmo što se pretvaralo zakonom o pretvorbi:

ZAKON o pretvorbi društvenih poduzeća prepisan iz Hrvatske prakse koji kaže u svojim odredbama:

Članak 1.
Ovim zakonom uređuje se pretvorba poduzeća s društvenim kapitalom (u daljnjem tekstu: poduzeće) u poduzeće kojemu je određen vlasnik.
Poduzeća s društvenim kapitalom su prema ovom zakonu društvena poduzeća i poduzeća u mješovitom vlasništvu, kada se na temelju društvenih sredstava koja su u njih uložena ne stječu vlasnička prava na poduzeće.
Ovaj zakon odnosi se i na druge pravne osobe koje poslujući sredstvima u društvenom vlasništvu obavljaju gospodarske i društvene djelatnosti, a pretežni dio prihoda stječu obavljanjem gospodarske djelatnosti.
Ovaj zakon ne primjenjuje se na banke i druge financijske organizacije i organizacije za osiguranje.

Članak 2.
Društveni kapital je prema ovom zakonu razlika između vrijednosti sredstava (ukupne aktive) poduzeća i vrijednosti obveza poduzeća, uključujući obveze prema pravnim i fizičkim osobama na temelju njihovih trajnih uloga u poduzeću.
U društveni kapital ne ulazi poljoprivredno zemljište koje je vlasnicima oduzeto nakon 15. svibnja 1945.
Organ upravljanja u poduzeću može odlučiti da vrijednost stanova ne ulazi u društveni kapital poduzeća.

Članak 3.
Ovaj zakon primjenjuje se na sva poduzeća sa sjedištem u Republici BiH.
Poduzeće s društvenim kapitalom može prenijeti sjedište izvan Republike BiH odnosno provoditi statusne promjene kojima poduzeće nastalo takvom promjenom prenosi sjedište izvan Republike BiH ili cijelo odnosno dio poduzeća ulazi u sastav poduzeća čije je sjedište izvan Republike BiH samo uz suglasnost Agencije Republike BiH za restrukturiranje i razvoj (u daljnjem tekstu: Agencija).

II. PRETVORBA PODUZEĆA

Članak 4.
Pretvorbom poduzeće postaje dioničko društvo ili društvo s ograničenom odgovornošću koje ima u cjelini poznatog vlasnika.

Članak 5.
Pretvorbom vlasništvo nad poduzećem mogu steći: 1. zaposleni i ranije zaposleni u poduzeću i u složenom obliku udruživanja odnosno organiziranja u koji je poduzeće udruženo uz osnovni popust od 20% i dodatni od l% za svaku godinu radnog staža;
2. zaposleni u pravnim osobama koji rade sredstvima u društvenom vlasništvu koje po ovom zakonu ne podliježu pretvorbi i u pravnim osobama u državnom vlasništvu, te zaposleni u organima državne vlasti i u njima odgovarajućim organima pod istim uvjetima kao i zaposleni u poduzeću;
3. osobe koje bez prava na popust kupe cijelo ili idealni dio poduzeća;
4. ulagači čiji se dotadašnji ulozi pretvore u dionice ili u udio u poduzeću ili ulože kapital u poduzeće;
5. vjerovnici čija se potraživanja pretvore u dionice ili u udio u poduzeće;
6. Republički fond mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika BiH, Republički fond mirovinskog i invalidskog osiguranja individualnih poljoprivrednika BiH (u daljnjem tekstu: Fondovi);
7. fond za razvoj;
8. nekadašnji vlasnici kojima BiH fond za razvoj prenese dionice ili udio na ime naknade za ono što im je oduzeto nakon 15. svibnja 1945. godine.
Zaposleni i ranije zaposleni iz točke 1. stavka 1. ovoga članka imaju pravo prvenstva pri kupnji dionica poduzeća koje se pretvara u dioničko društvo ili u društvo s ograničenom odgovornošću.
Za dio vrijednosti poduzeća za koji vlasništvo nisu stekle osobe iz točke 1 - 5. stavka 1. ovoga članka izdaju se dionice u dioničkom društvu odnosno priznaje udio u društvu s ograničenom odgovornošću, koja su nastala pretvorbom, te se dvije trećine tih dionica odnosno udjela prenose fondu za razvoj a jedna trećina Fondovima.
Dionice u dioničkom društvu odnosno udio u društvu s ograničenom odgovornošću koji na način predviđen u stavku 3. ovoga članka treba da pripadnu Fondovima prenose se:
1. Republičkom fondu mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika BiH u 70% dijela
2. Republičkom fondu mirovinskog i invalidskog osiguranja individualnih poljoprivrednika BiH u 30% dijela

Ovaj zakon nije proveden niti je mogao jer je rat trajao, a nije izvršena procjena imovine niti jednog poduzeća prema međunarodnim standardima INTOSAI. Nije izvršeno niti objedinjavanje vrijednosti poduzeća iz drugih republika. Nije izvršena revizija pretvorbe. Nije regularno provedena privatizacija, jer su stvaraoci tih kapitala protjerani, ubijeni, raseljeni u namjeri ostvarivanja ratnog zločina pljačke. Nisu pretvorene banke niti su sudjelovale u pretvorbi poduzeća kao dio njihovog kapitala, nisu pretvoreni niti mogli biti privatizirani fondovi: PIO, MO, niti su mogli biti pretvorena i privatizirana osiguravajuća društva.
Imovina koju vi popisujete je vlasništvo građana koji su je kroz dugi niz godinama stvarali kao višak vrijednosti iz njihovog rada i ne može se dijeliti između Dodika, Tihića i Čovića jer im to roditelji nisu ostavili u nasljeđe niti imaju mandat vlasnika, građana BiH.

Konzultirajte ostale važeće zakone u BiH . Provjerite što na to kažu važeće odredbe Zakona o obveznim odnosima, Zakona o vlasničkopravnim odnosima , Zakon o zemljišnim knjigama, Zakon o trgovačkim društvima i mnogim drugim zakonima koji štite pravo vlasništva i njegovo nasljeđivanja kao i Zakon o povratu vlasništva koje je nacionalizirano koji su na snazi u BiH ili će biti doneseni, a koji štite vlasništvo

Ponovit ću Ugovor o sukcesiji sa Anex -ima, a posebno onaj koji govori o vlasništvu fizičkih i pravnih osoba i stečenim pravima koji kaže:

Aneks G
Privatna imovina i stečena prava
Članak 1.
Privatna imovina i stečena prava građana i drugih pravnih osoba SFRJ države sljednice štitit će se u skladu s odredbama ovog Aneksa.

Članak 2.
(1) (a) Prava na pokretnu i nepokretnu imovinu koja se nalazi u nekoj državi sljednici na koju su građani ili druge pravne osobe SFRJ imali pravo na dan 31. prosinca 1990. priznat će se, te će biti zaštićena i vraćena od te države u skladu s utvrđenim standardima i normama međunarodnog prava bez obzira na nacionalnost, državljanstvo, mjesto boravka ili prebivalište tih osoba. To uključuje osobe koje su, nakon 31. prosinca 1990. stekle državljanstvo ili mjesto boravka ili prebivalište u nekoj drugoj državi, a ne u državi sljednici. Osobe koje ne mogu ostvariti ova prava imaju pravo na naknadu u skladu s normama građanskog i međunarodnog prava.
(b) Bilo kakav navodni prijenos prava na pokretnu i nepokretnu imovinu učinjen nakon 31. prosinca 1990. i zaključen pod prisilom ili protivno pododjeljku (a) ovoga članka, bit će ništav.
(2) Svi ugovori sklopljeni od strane građana ili drugih pravnih osoba SFRJ do 31. prosinca 1990, uključujući one sklopljene s javnim poduzećima, poštovat će se bez diskriminacije. Države sljednice omogućit će izvršavanje obveza na temelju takvih ugovora tamo gdje je izvršenje takvih ugovora bilo spriječeno raspadom SFRJ.

Gospodo moja, međunarodni stalni sud pravde bi vas na osnovu ovako nabacanih činjenica trebao osuditi bez milosti i imalo razmišljanja. Zbog toga pamet u glavu i nalijevo krug . Proučite propise, ako se osjećate nesposobnim, tražite smjenu ili dajte otkaz na te dužnosti. Prijedlog drugi pokušajte svoj mandat privesti kraju radeći u interesu građana BiH i pravne zaštite EU standarda koje treba da provedite u interesu građana BiH i države BiH kako bi postala dio EU-a. Time će te izbjeći odgovornost za štetu koja se vašim ponašanjem čini državi BiH i njenim građanima.

Nagradano pitanje za predsjedničke kandidate glasi: Što mislite tko je naplatio dugove Hrvatskih poduzeća Lavčević, Gortan, Industrogradnja, Viadukt, Konstruktor Split, Rade Končar, Jugoturbina, Astra, Jedinstvo, koji su radili do pretvorbe u SSSR-u, Libiji , Maroku, Alžiru , Tunisu, Sudanu i ostalim gradilištima po svijetu i na čije su račune sjeli ti novci??? Zna se koja je točna procedura naplate preko UN-a, a koja preko ministarstva vanjskih poslova i poslovnih banaka. Tko je mogao naplatiti ta potraživanja za navedena poduzeća? Na čijim se računima nalaze ti novci ?
Odgovor im može pripremiti ministra Šimonovića, može Rohatinski a bogme i Bajić.
Tko da točan odgovor birajte ga za Predsjednika, jer će vam on vratiti novce

U svim pravnim aspektima od kaznenog , građanskog do međunarodnog prava napuštanje pozicije čelnog čovjeka bilo koje formacije u odsutnim trenutcima se smatra izdajom koja se drastično kažnjava u nekim vremenima streljanjem. Napustio je čelno mjesto Države koja je njegovim potezima, čelnog čovjeka državotvorne stranke HDZ-a i koalicijskih partnera nakon dovođenja u bankrot i totalno rasulo , radi osobnih interesa. Čovjek koji se zaklinjao da mu je interes države Hrvatske i HDZ ispred svega, sloganom Sve za Hrvatsku, Hrvatsku ni za što, prevari svoje koalicijske partnere unatoč potpisanom ugovoru o obnašanju vlasti četiri godine, iz osobnih interesa. Napušta državu u vrijeme kad su sve nade polažu u turizam i turističku sezonu kojom Hrvatska trebala da dođe do daha, radi osobnih interesa Napušta državu Hrvatsku koja mu je tako draga da bi i život dao za nju, kako se zaklinjao, u prolomnim trenutcima, u najosjetljivijoj fazi pregovora za ulazak EU radi osobnih interesa. Napušta svoju stranku, ostavljajući svoje dojučerašnje kolege da se bore sa njegovim promašajima radi osobnih interesa. Napušta koalicijske partnere koje je prevario kao i svoje kolege iz stranke radi osobnih interesa. Prevario je umirovljenike , poljoprivrednike, brodograditelje i sve slojeve društva skrivajući situaciju i obećavajući brda i doline bauljajući sa svojom Vladom i koalicijskim partnerima godinu i nešto. Napušta izvarane sa osmjehom odlazeći u nove početke radi osobnih interesa .
Postavio je nasljednike bahato i naredbodavno, naravno radi osobnih interesa.

Postoje tri vrste moći: moć Boga, moć države i moć znanja.

Moć Boga i moć države su normalne i prihvatljive svima jer su tradicionalno u percepciji građana i sustavno su ugrađivane u svijesti ljudi tijekom povijesti.
Moć znanja je jedina koja je kroz povijest bila «Pepeljuga» odnosno služila je što silom što milom ove dvije moći.
Već dvije tisuće godina moć Boga i moć države smjenjujući se ili zajedno vladaju ljudima i Državama , a ponekad pozovu i moć znanja da im pomogne u vladanju ljudima, dajući joj mrvice da je zadovolje. Prava poruka koje tim svojim ponašanjem šalju moći znanja jeste pokazivanje gdje joj je mjesto, samo uz skute « prave Moći».
***********************************************************************************************
Ustav Republike Hrvatske u svojim člancima kaže:

Članak 3.
Sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekova okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački sustav najviše su vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava.

Članak 14.

Svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama.
Svi su pred zakonom jednaki.

Članak 140.

Međunarodni ugovori koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni, a koji su na snazi, čine dio unutarnjega pravnog poretka Republike Hrvatske, a po pravnoj su snazi iznad zakona. Njihove se odredbe mogu mijenjati ili ukidati samo uz uvjete i na način koji su u njima utvrđeni, ili suglasno općim pravilima međunarodnog prava.

************************************************************************************************
Citirane odredbe Ustava Republike Hrvatske sam naveo kako bih pokazao sav jad i bijedu, neznanja smiješnih likova koji su izabrani u Ustavni sud RH kako bi štitili Ustavni poredak i Ustav RH . Ti smiješni likovi donose odluke na štetu građana RH kršeći taj isti Ustav i međunarodno usvojene standarde, za to kršenje Ustava i međunarodnih standarda dobivaju plaću i uživaju sve dužnosničke privilegije.

Fokusirajmo se sada na Oduku suda zbog kojih su me naveli da napišem ovaj tekst.
Odluka glasi:
*************************************************************************************************
Ne prihvaća se prijedlog za pokretanje postupka ocjene suglasnosti s Ustavom Zakona o zabrani raspolaganja i preuzimanju sredstava određenih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 29/94. i 35/94. – ispravak). Godina je 2009. Po istom zahtjevu sud je postupio i 2002. godine
Rješenjem broj: U-I-1348/2001, U-I-2529/2001 i dr. od 4. travnja 2002. godine, objavljenim u »Narodnim novinama« broj 38/02., Ustavni sud nije prihvatio prijedloge za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom odredbi predmetnog Zakona.
*************************************************************************************************
Da li je tomu tako kako rekoše suci Ustavnog suda i ostadoše na svojim mjestima?

Koji domašaj, ima naputak DORH-a o istoj materiji, u pravnoj praksi, u Hrvata?

Pokažimo zorno na primjeru presude Županijskog suda u Puli kako gordo gospoda iz DORH-a se hvali, na svojim web stranicama, svojim neznanjem i kršenjem naprijed navedenih ustavnih odredbi.
************************************************************************************
„Županijski sud u Puli prihvatio je pravno stajalište Državnog odvjetništva Republike Hrvatske da se Aneksom G Ugovora o pitanjima sukcesije, sklopljenog u Beču 29. lipnja 2001. između država slijednica bivše SFRJ, samo načelno uređuje pitanje priznanja prava vlasništva između država slijednica, te se taj Ugovor ne može neposredno primijeniti, nego se pitanje povrata imovine mora riješiti sklapanjem bilateralnog ugovora kojim će se razriješiti sveukupna imovinskopravna pitanja između Republike Hrvatske i Republike Srbije odnosno Republike Crne Gore, uz poštivanje i uvjeta reciprociteta.“
*************************************************************************************
Te nastavlja slavodobitno davati obrazloženje kojim štiti kriminal u institucijama sustava:
*************************************************************************************
„Napominjemo kako je identično pravno stajalište već ranije zauzeo Županijski sud u Dubrovniku u svojoj presudi od 22. veljače 2007., a koja je donesena u postupku vođenom po tužbi Jugobanke d.d. Beograd protiv Republike Hrvatske.“

************************************************************************************
Ovdje ne vrijedi poznata povijesna izrečena ili ne izrečena rečenica: Oče oprosti im, ne znaju što rade. Ovdje se može izreći druga poznata uzrečica: Pa je li to moguće, dragi građani Lijepe naše? A zborno građani odgovoriše: sve je u Lijepoj našoj moguće jer smo mi to tražili, jer smo im to mi omogućili .

Dakle u konkretnom slučaju se radi o vlasništvu fizičkih i pravnih osoba iz bivših Republika , a sada Država koje su pojedinci uz asistenciju inkriminiranog zakona, suprotnog naprijed navedenim odredbama Ustava RH, opljačkali ili ti prisvojili. Tako prisvojena vlasništva nad hotelima, odmaralištima, poslovnim prostorima, zemljištima, kućama, poslovnicama itd su tih ratnih godina korišteni za podizanje hipotekarnih kredita u poslovnim bankama, sjetimo se famoznih menađerskih kredita. Dok su u doba rata pojedinci ili ti ratni profiteri podizali kredite na tuđu imovinu, ostalim građanima Republike Hrvatske su u tim ratnim vremenima političke strukture nametnule razne namete, smanjili plače, mirovine, povećali poreze sve uz obrazloženje, rat je.
Oni prvi, podignutim novcima su kupovali poduzeća, dionice, brodove, vile po drugim morima i gradovima svijeta, ovi drugi su sanirali poslovne banke, koje su kao kasice prasice služile onim prvim , ratnim profiterima, od političkih struktura od milja nazvani Tajkuni. Sanacije banaka na teret ovih drugih građana su provođene do dva, do tri puta kao u narodnim pjesmama.
Tim inkriminiranim zakonom uz još neke koje ću navesti, stvarana je ratno profiterska elita tajkuna. Jedan od zakona je i Zakon o načinu i uvjetima podmirivanja obveza po kreditima međunarodnih financijskih organizacija odobrenim korisnicima iz Republike Hrvatske ( nn. 106/93) kojim su pokradena poduzeća i njihovi vlasnici putem banaka koje su bile u vlasništvu tih istih poduzeća i građana. To sam objasnio u prošlim postovima.
Pogledajmo sada popis zakona i pod zakonskih akata koji su doneseni u Hrvatskom saboru i Vladi Republike Hrvatske, a koji su u skladu sa Ustavom, što se za inkriminirani zakon ne može tvrditi nikako, osim ne argumentiranom, ovakvom Odlukom Ustavnog suda. Pardon, samo likovi iz Ustavnog suda mogu pronaći sklad tog zakona sa Ustavom. Ma nije to njima prvi puta. Svojedobno je predsjednik tih likova u žaru „znanja“ izrekao , sada već povijesnu mudrost kako: „ novac nije imovina“.

Osamostaljivanjem Republika Hrvatska je preuzela pravnu legislativu bivše države , pa je tako preuzela slijedećom odlukom 65 ratificiranih međunarodnih akata.

***************************************************************************

ODLUKU ( MU nn 12/93 )
o objavljivanju mnogostranih međunarodnih ugovora kojih je Republika Hrvatska stranka na temelju notifikacija o sukcesiji.

*************************************************************************************************
Među tim notificiranim konvencijama nalaze se i Konvencije o pravu međunarodnih ugovora iz 1969 godine. kao i Bečka konvencija o sukcesiji Država glede međunarodnih ugovora (Beč, 23. kolovoza 1978.)
Isto tako Hrvatska je ratificirale te 1993. godine Bečku konvenciju o sukcesiji država glede državne imovine, arhiva i dugova.
Hrvatski sabor donosi Zakon o sklapanju i izvršavanju međunarodnih ugovora, na sjednici 29. ožujka 1996.
Nadalje Hrvatski sabor je ratificirao i ozakonio , Zakon o potvrđivanju Sporazuma o normalizaciji odnosa između Republike Hrvatske i Savezne Republike Jugoslavije, na sjednici 20. rujna 1996. koji u svom:

članku 7. između ostalog kaže:
Svaka Ugovorna stranka jamči jednaku pravnu zaštitu imovine fizičkih i pravnih osoba koje imaju državljanstvo druge Ugovorne stranke, odnosno sjedište na području druge Ugovorne stranke, kao onu koju imaju njeni državljani, odnosno njezine pravne osobe.
U roku od šest mjeseci od stupanja na snagu ovog Sporazuma, Ugovorne stranke sklopit će Sporazum o naknadi za svu uništenu, oštećenu ili nestalu imovinu. Tim Sporazumom utvrdit će se postupci ostvarivanja prava na pravičnu naknadu koji neće uključivati sudske postupke.
U cilju provedbe obveza iz ovog članka osnovat će se. u roku od 30 dana od dana potpisivanja ovog Sporazuma, zajednička komisija sastavljena od po tri predstavnika svake Ugovorne stranke.
*************************************************************************************************
Provjereno, sve u skladu s Ustavom, nam Lijepe naše.
*************************************************************************************************
Tih godina Vlada Republike Hrvatske usvaja temeljem članka 110. Ustava Republike Hrvatske, na sjednici održanoj 2. lipnja 1992. godine

Uredbu

o provođenju Rezolucije broj 757 (1992) Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda,
a Ministarstvo pravosuđa donosi

Naredbu (nn 32/02 )

za provođenje rezolucije broj 757 (1992) vijeća sigurnosti ujedinjenih naroda na području prometa nekretninama .
I.
Zabranjuje se raspolaganje i opterećenje (prodaja, zamjena, darovanje. prijenos prava korištenja. davanje u zakup i privremenu uporabu, osnivanje hipoteke i sl.) nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske koje su u vlasništvu odnosno na kojima imaju pravo korištenja državljani tzv. Savezne Republike Jugoslavije (Srbija i Crna Gora).
III.
Pravni posao sklopljen ili pravni akt donijet protivno ovoj Naredbi ništav je.
IV.
Sudovi i drugi državni organi u Republici Hrvatskoj neće priznavati pravne učinke sklopljenih pravnih poslova odnosno donesenih pravnih akata protivno odredbama ove Naredbe niti će izvršiti ovjeru potpisa, razrez poreza na promet nekretnina, kao i druge radnje koje se odnose na pravni promet nekretninama čije je raspolaganje zabranjeno ovom Naredbom.
*************************************************************************************************
Provjereno, sve u skladu s Ustavom, nam Lijepe naše.

*************************************************************************************************
Dakle Hrvatski sabor je usvojio Rezoluciju 757 VS. Koja je postala sastavni dio pravnog sustava RH. RH je temeljem te Rezolucije imala obvezu donijeti gore navedenu naredbu kojom uređuje područje nekretnina na koju se primjenjuje citirana rezolucija 757.

Što je nakon donošenja ovih akta radila Vlada Republike Hrvatske i ostala izvršna tijela ? Prema iskazanoj praksi, nemilice su kršili ratificirane konvencije, rezolucije , pa tako i Rezoluciju 757 , te svoju citiranu Naredbu?
Kako su to radili? Prodajom nekretnina putem HFP-a , upisujući nekretnine u temeljni kapital novih poduzeća u Trgovačkim sudovima , mijenjajući vlasnika u gruntovnicama i katastru, banke su raspolagale sa založenim nekretninama .
Država je dakle direktno, putem svojih institucija prodavala, poklanjala, stavljala u pravni promet dozvoljavala knjiženje u gruntovnicama upis u temeljni kapital novoosnovanih poduzeća na i u tim nekretninama. Sve te radnje su u suprotnosti sa citiranim zakonima, konvencijama, rezolucijama, naredbama koji su u skladu sa Ustavom RH.
Protuustavnim i nezakonitim mogu se proglasiti naprijed navedene radnje institucija RH koje su na štetu drugih država, njenih građana kao i štetu koju građanima RH su počinile temeljem zakona koji je bio na ocijeni ustavnosti .
Dakle, Zakon o zabrani raspolaganja i preuzimanju sredstava određenih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 29/94. i 35/94. – ispravak) je u suprotnosti sa svim usvojenim i unesenim međunarodnim aktima u pravni sustav RH. Podneseni zahtjev za ocjenu njegove ustavnosti, je gle čuda, po ocijeni ovih komedijanata proglašen sukladan Ustavu RH i da je usprkos svemu na snazi?
Kako novac nije imovina za ove likove, tako i ocjenjivani zakon koji je u suprotnosti sa svim navedenim: Konvencijama, međunarodnim Ugovorima , Rezolucijama, Zakonima i Naredbama za ove likove u skladu je sa Ustavom i ostaje na snazi?????

Komedija čista, kad vam kažem i to crna komedija.

Ponovit ću onako za sebe : Rezolucija 757 te Naredba striktno su zabranjivale i proglasile ništavim pravne poslove vezane za navedene nekretnine. Zabranjuju učinke pravnih poslova i donesenih pravnih akata suprotne Naredbi. Izgleda mi jasno i razborito.

Gospodo komičari jel' vama išta jasno ? Koliko vidim nije. Ili jeste, samo ste morti u dilu, pitam se pitam? O moji tužni i pretužni likovi komedije noir , nisam s vama još završio.
Čitajući uvodno citiranu Odluku, smiješnih likova , vidim da su napravili zločestu, zamjenu teza , molim vas lijepo po skrivečki su „odgovornost“ prebacili na Hrvatski sabor onako između redaka kao je isti donio zakon koji je u suprotnosti sa citiranim konvencijama, Rezolucijom 757 , Naredbom ??? Ali iako je to tako, oni znaju kako je taj zakon ipak u skladu , po samo njima znanoj osnovi, sa Ustavom RH.
Glavna značajka Odluke Ustavnog suda i naputka DORH-a je „Zakon ne smije pasti“ mora se primjenjivati bez obzira na utvrđenu suprotnost sa konvencijama, rezolucijama, ugovorima, naredbama, zakonima.
Pa kako pobogu gospodo? Jedno isključuje drugo?

Iznenađenjima nikad kraja kad su u pitanju ovi likovi i njihovi stavovi o primjenama međunarodnih ugovora, Konvencija, rezolucija, Naredbi, Zakona itd.

Zborno tumačenje Ustavnog suda i DORH-a ratificiranog Ugovora o sukcesiji sa Anexima, je tek prava pravna bravura i umijeće?
Likovi komedije noir ovim tumačenjem, Republiku Hrvatsku smještaju u područje zemalja nedođija na ovom našem globusu. Pokušavaju ozakoniti nezakonita postupanja institucija i pojedinaca i prikazati ih zakonitim i u interesu RH te u skladu s Ustavom RH .
Pitam od kada se izvršitelji kriminalnih radnji, pljačkaše tuđe imovine proglašava interesom RH ? Od kada se nezakonite radnje institucija i pojedinaca koji su nekretnine, navedenog statusa prodavale, unosile u temeljni kapital novo osnovanih poduzeća , mijenjali upise vlasništva u gruntovnicama, izdavali dokumente o vlasništvu novo upisanim vlasnicima, davali kredite bez provjere da li su zakonito nekretnine stjecane, proglašava državnim interesom? Od kada se radnje suprotne međunarodnim propisima i domicilnim zakonima proglašava interesom RH. Što je sa poglavljem 23. gospodo iz Ustavnog suda i DORH-a ???? Pravosuđe i temeljna ljudska prava u Hrvatskoj.

Pa zašto gospodo takvo ponašanje ? Koga vi štitite, Ustavni poredak i Ustav RH ili kriminalce u sustavu i ratne profitere ?
Podsjećam vas na osnovnu definiciju protu pravnog djelovanja za ostvarivanje kaznenog dijela,: tko sebi ili drugom pribavi protupravnu imovinsku korist kaznit će se.
Podsjećam vas na članak 300. KZ o obvezi prijavljivanja kaznenog dijela, a ne štićenja.
Da li je ova vaša Odluka alibi nezakonitom ponašanju i sprječavanje procesuiranja učesnika nezakonitih radnji ili se možda varam?
Da li je na dijelu široki pojam kaznenog dijela korištenje javnih ovlasti kojim se omogućavaju pojedincu ili grupi prava koja im ne pripadaju radi nezakonitog stjecanja bogatstva , dok se u isto vrijeme uskraćuju prava drugima koja ta prava imaju? Da li se ovdje radi o zločinačkoj organizaciji udruženoj radi ostvarenja zločina pljačke fizičkih i pravnih osoba velikih razmjera suprotno usvojenim međunarodnim propisima ? Da li se ovdje radi o međunarodno štićenim institutima na štetu drugih država i njihovih građana? Da li je na dijelu zločinačka organizacija udružena radi počinjenja kaznenog dijela protiv pravnog poretka Republike Hrvatske? Ma svašta čovjeku pada na pamet. Da li su tu ostvaruju bića kaznenih dijela: zlouporabe ovlasti ili zlouporabe položaja ili odgovornosti pravnih osoba ??????

Smiješni likovi u obrazloženju Odluke međunarodni bilateralni ugovor o normalizaciji odnosa Republike Hrvatske i SRJ ne smatraju važećim ugovorom koji uređuje pravni status navedenih nekretnina, koje su van prometa po citiranom ugovoru , Konvencijama , Rezolucijama i Naredbama???

Smiješni likovi u svojoj zaigranosti vlašću zaboravljaju da postoji i Zakon o potvrđivanju ugovora između Republike Hrvatske i Savezne Republike Jugoslavije o pravnoj pomoći u građanskim i kaznenim stvarima potpisan u Beogradu 15. rujna 1997., na snazi od 1. travnja, 1998. godine koji kaže :

Članak 1.

(1) Države stranke se obvezuju da će jedna drugoj, na zahtjev, a pod uvjetima i na način predviđen ovim ugovorom, pružati pravnu pomoć u građanskim i kaznenim stvarima.
(2) Pojam »građanske stvari« u ovom ugovoru obuhvaća i gospodarske i obite¬ljske stvari.
(3) Pojam »kaznene stvari« obuhvaća kaznena djela.
(4) Pravosudna tijela država stranaka sukladno odredbama ovog Ugovora pružaju pravnu pomoć i drugim tijelima koja su po zakonodavstvu države stranke nadležna za stvari iz prethodnih stavaka ovog članka.
(5) Pravna pomoć obuhvaća dostavu sudskih i izvan sudskih akata i izvrše¬nje pojedinih procesnih rad¬nji, kao što su sasluša¬nje svjedoka i stranaka, vještače¬nje, uviđaj i dr.

Smiješni likovi Zakon o potvrđivanju ugovora o pitanjima sukcesije (MU nn 2/04) sa svim aneksima ne smatraju relevantnim pravom koji u svojim člancima i Anexima kažu:
Članak 8.
Na temelju reciprociteta svaka država slijednica mora poduzeti potrebne mjere u skladu s njezinim unutarnjim pravom da osigura priznavanje i pravne učinke odredaba ovoga Ugovora pred svojim sudovima, upravnim sudištima i tijelima, te da druge države slijednice i njihovi državljani imaju pristup tim sudovima, upravnim sudištima i tijelima radi osiguranja provedbe ovoga Ugovora.

Anex-G

Članak 1.
Privatna imovina i stečena prava građana i drugih pravnih osoba SFRJ države slijednice štitit će se u skladu s odredbama ovog Aneksa.

Članak 2.

(1) (a) Prava na pokretnu i nepokretnu imovinu koja se nalazi u nekoj državi slijednici na koju su građani ili druge pravne osobe SFRJ imali pravo na dan 31. prosinca 1990. priznat će se, te će biti zaštićena i vraćena od te države u skladu s utvrđenim standardima i normama međunarodnog prava bez obzira na nacionalnost, državljanstvo, mjesto boravka ili prebivalište tih osoba. To uključuje osobe koje su, nakon 31. prosinca 1990. stekle državljanstvo ili mjesto boravka ili prebivalište u nekoj drugoj državi, a ne u državi slijednici. Osobe koje ne mogu ostvariti ova prava imaju pravo na naknadu u skladu s normama građanskog i međunarodnog prava.
(b) Bilo kakav navodni prijenos prava na pokretnu i nepokretnu imovinu učinjen nakon 31. prosinca 1990. i zaključen pod prisilom ili protivno pododjeljku (a) ovoga članka, bit će ništav.
(2) Svi ugovori sklopljeni od strane građana ili drugih pravnih osoba SFRJ do 31. prosinca 1990, uključujući one sklopljene s javnim poduzećima, poštovat će se bez diskriminacije. Države slijednice omogućit će izvršavanje obveza na temelju takvih ugovora tamo gdje je izvršenje takvih ugovora bilo spriječeno raspadom SFRJ.

Ovaj zakon je stupio, na snagu 04.06.2004 godine i on sa prema članku 140. Ustava primjenjuje ipso facto.

Koji bi još argument trebao tim smiješnim likovima da uvide da zakon kojim se krala tuđa imovina nije u skladu sa Ustavom i preuzetim međunarodnim pravom? Možda njihova praksa gdje su se u svojim odlukama pozvali na sukcesiju . Pa navedimo i tu njihovu praksu:

Ustavni sud je u svojoj dosadašnjoj praksi izrazio stajalište u korist postojanja sukcesije u predmetima izvlaštenja, u odluci broj: U-III-630/1996, U-III-669/1996, U-III-731/1996, U-III-732/1996 od 19. studenoga 1997. (“Narodne novine”, broj 134/97).

Ma nije ni to sve, a da citirani zakon predmet ocijene ustavnosti je u suprotnosti i sa drugim zakonima koji su u skladu sa Ustavom RH kao što su Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, Zakon o zemljišnim knjigama.
Citirani zakon krši odredbe Protokolom I, člank 1. na Konvenciju za zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda iz 1950. godine koji opet kaže:

Članku 1.

Svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojega vlasništva. Nitko se ne smije lišiti svoga vlasništva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava.
Ovi su propisi dokazano svi u skladu sa Ustavom RH.
*************************************************************************************************
Gluhom je uzalud govoriti , a slijepom je uzalud objašnjavati toplinu žute boje. Isto tako što vrijedi nabrajati sve greške tih smiješnih likova? Postoji jednostavan lijek
vezano za predstojeće otvaranje poglavlja 23. pravosuđe i temeljna ljudska prava.

Pozivam Hrvatski sabor da temeljem Ustavnih odredbi koje mu stoje na raspolaganju pozove instituciju , Ustavni sud, da temeljem svojih ovlasti iz Ustava RH iskoristi mogućnost i da svoje suce koji su sudjelovali 2002. godine i 2009. godine u donošenju citiranih Odluka razriješi dužnosti. Za to imaju na raspolaganja članak Ustava koji kaže:

Sudac Ustavnog suda Republike Hrvatske može biti raz¬riješen dužnosti prije isteka vremena na koje je izabran ako zatraži da bude razriješen, ako bude osuđen na zatvorsku kaznu, ili ako trajno, što utvrđuje sam Sud, izgubi sposobnost da obav¬lja svoju dužnost.

Ovo bi trebao biti cinditio sine qua non , ako želimo ostvariti uvjete iz poglavlja 23. pravosuđe i temeljna ljudska prava. Moramo očistiti najviše institucije od štetočina koje nam svojim neznanjem i odlukama nanose štetu i priječe ulazak u EU.

Ti smiješni likovi se ne mogu braniti kako nisu znali za navedene propise , ne mogu se braniti svojim neznanjem da nisu znali da postoje svi ovi propisi. Stari Rimljani su još u ono doba svoje štetočine isključili sentencijom: ignorantio iuri nocet , nepoznavanje zakona škodi, onom tko ga ne zna, jer svi su ovi zakoni objavljeni u Narodnim novinama.


Sve što je potrebno da zlo prevlada je, da normalna ljudska bića ne učine ništa.

Zato iako znam da istina donosi nevolje, ja je se ne mogu odreći.

Osluškivao sam učenje Konfucija.
i ispitivah brahmansku mudrost
sjedio sam pored Bude ispod drveta spoznaje.
No pogledaj me.
Sapleten sam u nevjeri i neznanju
Zatekoh se na Sinaju
kada se Bog ukaza Mojsiju.
Na Jordanu doživjeh čuda Nazarećanina
i u Medini slušah učenje arapskog proroka.
No pogledaj me.
Ja sam žrtva sumnje.




za Kulin bana
Predsjednik
Sulejman Tabaković

Tvrdim da na ovo postavljeno pitanje zakoni RH daju pozitivan odgovor. Odgovornost i sankcioniranje nezakonitog ponašanja tijela vlasti i odgovornih osoba u tim tijelima te utvrđivanje njihove kaznene odgovornosti utvrđeni su zakonima RH i ratificiranim konvencijama. Osim političke odgovornosti koja se testira svake četiri godine ( izbori ), njihova se ponašanja i odgovornosti kroz radnje kojima čine štetu građanima mogu podvesti i pod kaznenu odgovornost. Kaznena odgovornost za tijela vlasti kao i dužnosnike u tim tijelima navedena su u

***********************************************************************************************************************

Zakonu o odgovornosti pravnih osoba za kaznena dijela ( NN 151/03 ), kao i pripadajućim kaznenim odredbama u drugim zakonima:

Članak 1.

(1) Ovim se Zakonom određuju pretpostavke kažnjivosti, kaznenopravne sankcije i kazneni postupak za kaznena djela prav¬nih osoba.
(2) Pravne osobe u smislu ovoga Zakona su i strane osobe koje se po hrvatskom pravu smatraju pravnim osobama.

Primjena kaznenog zakonodavstva

Članak 2.

Ako ovim Zakonom nije drukčije propisano, na pravne se osobe primjenjuju odredbe Kaznenog zakonika, Zakona o kaznenom postupku i Zakona o Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta. Temelj
odgovornosti pravnih osoba

Članak 3.

(1) Pravna osoba kaznit će se za kazneno djelo odgovorne osobe ako se njime povređuje neka dužnost pravne osobe ili je njime pravna osoba ostvarila ili trebala ostvariti protupravnu imovinsku korist za sebe ili drugoga.
(2) Pod uvjetima iz stavka 1. ovoga članka pravna osoba kaznit će se za kaznena djela propisana Kaznenim zakonikom i drugim zakonima u kojima su propisana kaznena djela.

Odgovorna osoba

Članak 4.

Odgovorna osoba u smislu ovoga Zakona je fizička osoba koja vodi poslove pravne osobe ili joj je povjereno obavljanje poslova iz područja djelovanja pravne osobe.
Isključenje i ograničenje odgovornosti pravnih osoba

Članak 6.

(1) Republika Hrvatska kao pravna osoba ne može se kazniti za kazneno djelo.
(2) Jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave mogu se kazniti samo za kaznena djela koja nisu počinjena u izvršavanju javnih ovlasti.

*******************************************************************************************************************

Dakle odgovaraju svi osim Republike Hrvatske, Županija, gradova općina koja nisu počinjena, kao što reče zakon, u izvršavanju javnih ovlasti. Radnje kojima se povređuju osobna prava građana će se sankcionirati prema navedenim zakonima.
Neznanje nije opravdanje za urušavanje i bankrot države.
Kako građani na takvo postupanje i ponašanje nemaju pravo, onda nemaju ni osobe građani koje smo izabrali da nas zastupaju u vlasti na takvo postupanje i ponašanje..
Dapače oni, dakle zastupnici u tijelima vlasti, državni službenici i službenici u tijelima sa javnim ovlastima, imaju otežavajuću okolnost svoje krivnje jer su oni sami predlagatelji, donositelji i provoditelji zakona za sve građane.
Podsjećam da se i tim tijelima predviđa oduzimanje imovinske koristi:
Vidljiva ozbiljnost ovog zakona usklađenog sa EU zakonodavstvom ogleda se u slijedećem članku u kojem je navedeno kao i kod Kaznenog zakona da se tijelima može oduzeti imovinska korist :

**********************************************************************************************************************
Oduzimanje imovinske koristi

Članak 20.

(1) Sud će pravnoj osobi oduzeti imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom.
(2) Imovinska korist iz stavka 1. ovoga članka je svako povećanje ili sprječavanje smanjenja imovine pravne osobe do kojeg je došlo počinjenjem kaznenog djela.
(3) Imovinska korist ostvarena kaznenim djelom oduzet će se presudom kojom je utvrđeno počinjenje kaznenog djela. Visinu imovinske koristi sud će procijeniti uvidom u cjelokupnu imovinu pravne osobe i dovođenjem u svezu s počinjenim djelom.
(4) Ako se utvrdi nemogućnost oduzimanja imovinske koristi koja se sastoji od novca, prava ili stvari, sud će obvezati prav¬nu osobu na isplatu protuvrijednosti u novčanom iznosu. Sud će pri određivanju novčanog iznosa uzeti u obzir tržišnu vrijednost stvari ili prava u vrijeme donošenja odluke.
(5) Imovinska korist oduzet će se i kad se po bilo kojem pravnom temelju nalazi kod drugoga, ako je prema okolnostima pod kojima je ostvario određene vrijednosti znao ili mogao i bio dužan znati da su vrijednosti ostvarene kaznenim djelom.
**********************************************************************************************************************

Osim navedenog zakona usvojen je novi zakon koji je stupio na snagu 01.01.2009. godine koji je uveo nove inkriminacije u naše zakonodavstvo. Počinitelji tih kaznenih dijela mogu biti, tijela vlasti i odgovorne osobe u njima.

************************************************************************************************************************

Novi Zakon o kaznenim djelima protiv tržišta kapitala (NN 152/08)

Članak 2.

Na kaznena djela propisana ovim Zakonom primjenjuju se odredbe Kaznenog zakona (»Narodne novine«, br. 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 71/06. i 110/07.).

Članak 3.

(1) Tko s ciljem da sebi ili drugoj fizičkoj ili pravnoj osobi pribavi protupravnu imovinsku korist ili da drugoj fizičkoj ili pravnoj osobi prouzroči štetu, raspolažući povlaštenom informacijom:
1. stekne ili otpusti financijski instrument na koji se ta informacija odnosi, za vlastiti račun ili za račun treće osobe, neposredno ili posredno,
2. neovlašteno otkrije, priopći, preda ili na drugi način učini dostupnom povlaštenu informaciju drugoj fizičkoj ili pravnoj osobi,
3. preporuči drugoj osobi ili je navede da na temelju povlaštene informacije stekne ili otpusti financijski instrument na koji se ta informacija odnosi,
kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine.
(2) Ako je kaznenim djelom iz stavka 1. ovoga članka pribavljena znatna imovinska korist ili je drugome prouzročena znatna imovinska šteta, počinitelj će se kazniti novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine.
(3) Ako je kazneno djelo iz stavka 1. ovoga članka počinila osoba koja je raspolagala povlaštenom informacijom na temelju:
1. svojeg članstva u upravnim, upravljačkim ili nadzornim tijelima izdavatelja,
2. svojeg udjela u kapitalu izdavatelja,
3. svojeg pristupa informaciji kroz obavljanje svojeg posla, profesije ili dužnosti,
4. na temelju počinjenog kaznenog djela,
kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine.
(4) Ako je kaznenim djelom iz stavka 3. ovoga članka pribavljena znatna protupravna imovinska korist ili je drugome prouzročena znatna imovinska šteta, počinitelj će se kazniti
kaznom zatvora od jedne do pet godina.
(5) Za kazneno djelo iz stavka 1. točke 1. ovoga članka, te stavka 2., 3., i 4. ovoga članka, kad se oni odnose na kazneno djelo iz stavka 1. točke 1. ovoga članka, pokušaj je kažnjiv.

***********************************************************************************************************************
Vrlo precizno određena kaznena dijela i po ovom zakonu kao stvorena za maestralne postupke ili su na njih zaboravili ???
Da li se po ovom navedenim kaznenom zakonima radi ? Vrlo malo podignutih prijava, po prvom zašto? Neznanje ili prikrivanje vrag bi ga znao. Po drugom ? Tek je stupio na snagu, da li će biti provediv?
Pogledajmo sada svrsishodnost odredbi Kaznenog zakona sa svim novelama ( NN 110/97) Bez obzira na odredbe članaka koje obvezuju građane, ali i tijela progona DORH , Uskok i ostala tijela prema rezultatima njihovog djelovanja kao da se ništa ne događa sa evidentnim kaznenim djelima tijela vlast i odgovornih osoba u tijelima spram građana u kršenju Ustavnih i zakonskih prava građana. Notorna je činjenica da se pojedina kaznena dijela kao što su korupcija , zlouporaba položaja, itd mogu počiniti jedino u tijelima vlasti. Počinjenja tih kaznenih dijela mogu se staviti jedino odgovornim u tim tijelima na teret, da li se to dešava? Sve dosadašnje afere su dokazale da sami provoditelji postupaka u tijelima progona čine kažnjiva dijela zlouporabe položaja i ovlasti, kao i zlouporabu obavljanja dužnosti državne vlasti. Čime se to dokazuje? Prvi primjer bi bio, da tijela progona provode postupke protiv počinitelja kaznenih dijela tako da većina tih postupaka završe u zastari ili s nedostatkom dokaza. Što se dešava sa počiniteljima? Počinitelji bivaju završetkom postupka ekskulpirani i tim postupcima počiniteljima su legalizirani njihova nezakonita bogaćenja. Drugi način sudjelovanja tijela u kaznenim djelima je vođenje postupka radi reklame, pod parolom imamo pravnu državu koja obavlja svoju funkciju. Stvaraju se afere, novine su pune izjava svih relevantnih političkih čelnika i čelnika tijela vlasti. Otvaraju se istrage, pokreću se sudski procesi na kraju se ustanovi da nema argumenata za presudu i osudu. Posljedice ne dokazanih kaznenih dijela, su nemjerljiva bogatstva počinitelja kaznenih dijela i nikom ništa, idemo u novo ozakonjenje nezakonitih radnji.
Činjenične posljedice korupcije, mita, zlouporaba položaja su nemjerljiva bogaćenja sudionika tih kaznenih radnji koja djelovanjem tijela progona ostaju bez sankcija i oduzimanja imovinske koristi. Tko je odgovoran za takvo stanje? Zakon kaže oni koji zloporabljuju ovlasti i dužnost državne vlasti. Ima li osuđenih? Nema ! Ima li oduzete imovinske koristi takvih počinitelja? Nema!

***********************************************************************************************************************
Pogledajmo sada svrsishodnost odredbi Kaznenog zakona sa svim novelama ( NN 110/97)

Neprijavljivanje pripremanja kaznenog djela

Članak 299.

(1) Tko zna da se priprema počinjenje težeg kaznenog djela i to ne prijavi u vrijeme kad je još bilo moguće spriječiti njegovo počinjenje, a to djelo za koje je zakonom propisana kazna zatvora pet godina ili teža kazna, bude pokušano ili počinjeno,
kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine.
(2) Tko počini kazneno djelo iz stavka 1. ovoga članka glede kaznenog djela za koje je zakonom propisana kazna dugotrajnog zatvora,
kaznit će se kaznom zatvora od tri mjeseca do tri godine.
(3) Nema kaznenog djela iz stavka 1. ovoga članka kad njegova zakonska obilježja ostvari osoba koja je u braku ili živi u izvanbračnoj zajednici s osobom koja priprema počinjenje kaznenog djela, ili joj je ta osoba rođak po krvi u ravnoj lozi, brat ili sestra, posvojitelj ili posvojenik.
(4) Za kazneno djelo iz stavka 2. ovoga članka može se blaže kazniti počinitelj koji je s osobom koja priprema počinjenje kaznenog djela u nekom od odnosa iz stavka 3. ovoga članka.

Neprijavljivanje počinjenog kaznenog djela

Članak 300.

(1) Tko zna da je počinjeno teško kazneno djelo pa to ne prijavi iako zna da bi takvom prijavom bilo omogućeno ili znatno olakšano otkrivanje djela ili počinitelja, a za to djelo je zakonom propisana kazna dugotrajnog zatvora,
kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine.
(2) Kaznom iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se službena ili odgovorna osoba koja ne prijavi počinjenje težeg kaznenog djela za koje je saznala obavljajući svoju dužnost a radi se o kaznenom djelu za koje pokretanje kaznenog postupka nije prepušteno privatnoj tužbi ili povodom prijedloga.
(3) Nema kaznenog djela iz stavka 1. i 2. ovoga članka kad njegova zakonska obilježja ostvari osoba koja je u braku ili živi u izvanbračnoj zajednici s osobom koja je počinila neprijavljeno kazneno djelo ili je toj osobi rođak po krvi u ravnoj lozi, brat ili sestra, posvojitelj ili posvojenik, odvjetnik, branitelj, javni bilježnik, doktor medicine, doktor stomatologije, primalja ili drugi zdravstveni djelatnik, psiholog, djelatnik skrbništva, vjerski ispovjednik ili druge osobe u obavljanju svoga zvanja.

Sklapanje štetnog ugovora

Članak 294.

(1) Tko kao predstavnik ili zastupnik pravne osobe u kojoj nema većinski udio u njezinoj gospodarskoj djelatnosti sklopi ugovor za koji zna da je štetan za pravnu osobu, ili sklopi ugovor protivno ovlasti i time prouzroči štetu pravnoj osobi,
kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.
(2) Ako je počinitelj kaznenog djela iz stavka 1. ovoga članka za takvo postupanje primio mito,
kaznit će se kaznom zatvora od jedne d Izdavanje i neovlašteno pribavljanje poslovne tajne

Članak 295.

(1) Tko neovlašteno drugome priopći, preda ili na drugi način učini pristupačnim podatke koji su poslovna tajna, kao i tko pribavlja takve podatke s ciljem da ih preda nepozvanoj osobi,
kaznit će se kaznom zatvora od jedne do pet godina.
(2) Ako je odavanje, odnosno pribavljanje podataka koji su poslovna tajna počinjeno radi njihova odnošenja u stranu državu ili ako je počinitelj za takvo postupanje primio mito,
počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od jedne do deset godina.
(3) Tko kazneno djelo iz stavka 1. i 2. ovoga članka počini iz nehaja,
kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do dvije godine.
o deset godina.

Zlouporaba položaja i ovlasti

Članak 337.

(1) Službena ili odgovorna osoba koja s ciljem da sebi ili drugome pribavi kakvu neimovinsku korist ili da drugome prouzroči kakvu štetu iskoristi svoj položaj ili ovlast, prekorači granice svoje ovlasti ili ne obavi dužnost,
kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine.
(2) Ako je kaznenim djelom iz stavka 1. ovoga članka prouzročena znatna šteta ili je došlo do teže povrede prava drugoga,
počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od tri mjeseca do pet godina.
(3) Ako je kaznenim djelom iz stavka 1. ovoga članka pribavljena imovinska korist,
počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.
(4) Ako je kaznenim djelom iz stavka 1. ovoga članka pribavljena znatna imovinska korist, a počinitelj je postupao s ciljem pribavljanja takve koristi,
počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od jedne do deset godina.

Zlouporaba obavljanja dužnosti državne vlasti

Članak 338.

Službena ili odgovorna osoba u tijelima državne vlasti i jedinicama lokalne samouprave i uprave, jedinicama lokalne samouprave i tijelima koja obavljaju javne ovlasti te službena ili odgovorna osoba u pravnim osobama koje su u vlasništvu ili pretežitom vlasništvu Republike Hrvatske ili jedinica lokalne samouprave i uprave, koja radi pribavljanja imovinske koristi u svojoj privatnoj djelatnosti ili privatnoj djelatnosti članova svoje obitelji iskoristi položaj ili ovlast pogodovanjem u natječaju, davanju, preuzimanju ili ugovaranju poslova,
kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

*********************************************************************************************************************

Da rezimiramo: građanin počinjenjem kaznenog dijela biva procesuiran, ako mu se izrekne kazna za kazneno djelo gubi posao, oduzimaju mu se sredstva stečena kaznenim dijelom itd , dakle posljedice su predviđene i izrečene temeljem zakona.
Tijela vlasti i odgovorne osobe u njima imaju istu sudbinu kao i građani. Dakle tijela progona, iste ove naše države, u skladu sa zakonima morali su procesuirati tijela vlasti i odgovorne osobe u njima.. Tko procesuira tijela koja neće da rade svoj posao, nemoj te mi samo reći nitko? Tijela procesuiramo mi građani. Kako podnesimo kaznene prijave protiv svih tijela koja krše naša prava i protiv ministara koji su odgovorni za rušenje svojih proklamiranih politika koje kasnije proglašavaju pogreškom na štetu građana, zoran primjer II mirovinski stup. Sudjelovanje u dodjeljivanju poticajima stranim firmama, prodaji državnih udjela u poduzećima, Pliva, ne naplaćivanje poreza za prodana poduzeća Lura, ne naplaćivanje rudarske rente za eksploataciju kamena i šljunka. Zatrpajmo Sabor predstavkama i tražimo od naših zastupnika susjeda da obavljaju svoju dužnost, zastupanje interesa građana, a ne svojih pajdaških interesa na štetu svih pa i njih samih. Zaštitimo takvim akcijama i te nesvjesne građane zastupnike. Prijavimo DORH-u , USKOK-u i ostalim tijelima progona kazneno odgovorna tijela i pojedince u njima. Podnesimo prijave protiv odgovornih u tijelima progona za neizvršavanje njihovih obveza radnog mjesta. Podnesimo prijave protiv tijela progona tijelima progona za kršenje zakonskih prava građana.

Mislite da je to utopija?

U postu Kraj diskriminacijama? napisao sam put za ovaj postupak kroz međunarodne institute i sudove.
Zakoni koji se ne provode su mrtvo slovo na papiru .

Pozivam sve, provedimo zakone Lijepe naše to nam je i ljudska i građanska i moralna dužnost.

Da vas čujem, čekam prijedloge