KANIDJA
03.02.2006., petak
Smiraj
|
Setim se, kako su, u ljubavi, dragi, prvi dani. Kad su ruke tople, kad se oci slede, preletajuci one kutove blede, oko usana... Sto drhte, protkani, mutnom tisinom, u kojoj su osmeh i tuga pomesani nesigurno i tamno. Klatno zvona tesko i tmurno u grudi udari me. Tad se dizem, i, u mutna okna prozora, puna sitnih glasova veceri, sapucem, nesigurno, i moje ime. Crnjanski |