Nemo, mojneme
28.12.2010., utorak
Čisto da nemo ne bude uvijek u pravu.
|
Jutros sam pored kreveta našao papirić na kojem je, mogu samo pretpostaviti, pisalo nešto što sam valjda želio upamtiti, a proizvod je živopisnih snova. Poruka je kazivala:"Provjeriti da li pacemakeri rade na baterije i kako ih (baterije) mijenjaju!!?" Prvo je, ako isključimo bioenergiju, prilično očito. Odgovor na drugo pitanje je također prilično očit s tom malo cakom da ne mijenjaju baterije već cijeli uređaj. Drago mi je da sam budan pametniji od friško budnog. Treba se nekako tješiti. |
12.12.2010., nedjelja
Zoon politikon
|
Svatko tko je proveo makar i minutu na glavnom zagrebačkom trgu (uvijek se pitam što ga čini glavnim, zar on ima moć nad svim ostalim trgovima?) nije mogao ne zamijetiti samoubilački nastrojene golubove. Oni slabije samokontrole su vjerovatno i usput opsovali koticu tim okoprčnim zračnim štakorima. Hodali smo kroz jednu takvu gomilu koju je hranio nekakav starčić u izlizanoj džins jakni i nekoliko slojeva odjeće ispod nje tako da se jakna nije mogla zakopčati. Počeo nam je pričati. Zapravo je pričao jednom gospodinu iza nas koji je, izgleda, dijelio njegovu misiju očuvanja tih neugroženih i sasvim beskorisnih živina koje treba pobiti, a ne hraniti ih. - Onaj naš sused zagorac. Onaj Tuđman (bila je godišnjica smrti istoga op.a.), onaj lopov, on je htio uvesti struju da pobije sve ove golubove. Onaj gad. Kakav to može biti čovjek koji bi pobio životinje. Samo monstrum, eto kakav. Morao sam se složiti. Ubijati strujom je impersonalno i neukusno. |
