Nemo, mojneme

12.12.2010., nedjelja

Zoon politikon

Svatko tko je proveo makar i minutu na glavnom zagrebačkom trgu (uvijek se pitam što ga čini glavnim, zar on ima moć nad svim ostalim trgovima?) nije mogao ne zamijetiti samoubilački nastrojene golubove. Oni slabije samokontrole su vjerovatno i usput opsovali koticu tim okoprčnim zračnim štakorima. Hodali smo kroz jednu takvu gomilu koju je hranio nekakav starčić u izlizanoj džins jakni i nekoliko slojeva odjeće ispod nje tako da se jakna nije mogla zakopčati.
Počeo nam je pričati. Zapravo je pričao jednom gospodinu iza nas koji je, izgleda, dijelio njegovu misiju očuvanja tih neugroženih i sasvim beskorisnih živina koje treba pobiti, a ne hraniti ih.
- Onaj naš sused zagorac. Onaj Tuđman (bila je godišnjica smrti istoga op.a.), onaj lopov, on je htio uvesti struju da pobije sve ove golubove. Onaj gad. Kakav to može biti čovjek koji bi pobio životinje. Samo monstrum, eto kakav.

Morao sam se složiti. Ubijati strujom je impersonalno i neukusno.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se