Nemo, mojneme
31.03.2010., srijeda
Mizantrop? Jok.
|
Postoji jedan izum koji još nisam patentirao, ali ufam se da je originalan i da će mi jednog dana donijeti grdnu lovu. Riječ je o kožnom pojasu za koji je privezana gumena ruka koja je posebnim mehanizmom vezana za petu ili nožne prste te se malim pomakom istih pomakne u položaj da se otvoreni gumeni dlan gumene ruke nalazi točno na vašem čelu (svaka je ruka "custom made"). Za sve one trenutke kada su vam ruke zauzete, ali se jarko želite lupiti po čelu iz bilokojeg razloga! Nakon što shvatite što ste kupili poželite ju odmah upotrijebiti! Imam jednu fix ideju da čuvam sve plastične i staklene boce kroz period vremena i ostavljam ih u plastičnoj vrećici pored kontejnera. Na taj način ubijam dvije muhe jednim udarcem; smanjivam siromaštvo tako što dajem te boce ljudima koji ih skupljaju (tako da oni de facto rade nešto) i recikliram plastiku i staklo. Double combo karma points! Mislim, mogao bih ja i sam nositi te boce, ali nisam toliko zaguljen ni što se tiče okoliša niti novaca. Neko blesavo sunce je jutros izvirilo iza brda i osušilo parkiralište iza moje zgrade. Naslonio sam se na prozor s laktovima okrenutim od tijela kako je to običavala raditi naša debela egzibicionistička susjeda. Gledao sam kako neka žena s metalnim kolicima dolazi do kontejnera, nalazi našu vrećicu sa bocama, kako joj se osmijeh razvlači od uha do uha, kako vadi boce iz vrećice i kako na kraju baca vrećicu na cestu pored kontejnera. Poželio sam u tom trenutku da sam konstruirao svoju napravu. |
30.03.2010., utorak
|
Otkrio sam način na koji mogu putovati kroz vrijeme. Ako netko misli da se šalim, smrtno sam ozbiljan. Nažalost mogu putovati samo u jednom smjeru i to u budućnost, ali to mi je i više nego dovoljno. Naravno, rado bih da vidim prošlost i možda ubijem svoga dedu, ali budućnost će sasvim lijepo dostajati. Mana ovog putovanja je što se više ne mogu vratiti nazad u prošlost jednom kad otputujem u budućnost. Zasada moje mogućnosti putovanja su ograničene; uspijem proputovati otprilike jednu sekundu u budućnost svaku sekundu, ali veoma sam optimističan i nadam se da ću jednog dana moći raditi i veće skokove, za početak jedan sat svakih sat vremena, a poslije možda i cijelu godinu svakih godinu dana. Gledao sam na diskoveriju neki "dokumentarac" o putovanju kroz vrijeme gdje neki "fizičari" zagovaraju mogućnost tog poduhvata. Svakakve li ljude pustaju pred kamere. Izgleda da mi je sarkazam smrtno bolestan, gornji tekstić je sve što sam uspio izmusti iz njega. Ako umre možda si kupim manire, ili duhovitost, ili dosjetljivost. Uglavnom, nešto od čega ću imati koristi. To na stranu, ja se veoma radujem prilici da živim u budućnosti. Leteći auti i rakete i klonirani robovi. |
27.03.2010., subota
...
|
Vrijeme je da se počne ispočetka. |
