Nemo, mojneme

30.03.2010., utorak

Otkrio sam način na koji mogu putovati kroz vrijeme. Ako netko misli da se šalim, smrtno sam ozbiljan.
Nažalost mogu putovati samo u jednom smjeru i to u budućnost, ali to mi je i više nego dovoljno. Naravno, rado bih da vidim prošlost i možda ubijem svoga dedu, ali budućnost će sasvim lijepo dostajati. Mana ovog putovanja je što se više ne mogu vratiti nazad u prošlost jednom kad otputujem u budućnost.
Zasada moje mogućnosti putovanja su ograničene; uspijem proputovati otprilike jednu sekundu u budućnost svaku sekundu, ali veoma sam optimističan i nadam se da ću jednog dana moći raditi i veće skokove, za početak jedan sat svakih sat vremena, a poslije možda i cijelu godinu svakih godinu dana.

Gledao sam na diskoveriju neki "dokumentarac" o putovanju kroz vrijeme gdje neki "fizičari" zagovaraju mogućnost tog poduhvata. Svakakve li ljude pustaju pred kamere.
Izgleda da mi je sarkazam smrtno bolestan, gornji tekstić je sve što sam uspio izmusti iz njega. Ako umre možda si kupim manire, ili duhovitost, ili dosjetljivost. Uglavnom, nešto od čega ću imati koristi.

To na stranu, ja se veoma radujem prilici da živim u budućnosti. Leteći auti i rakete i klonirani robovi.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se