Nemo, mojneme

16.02.2011., srijeda

Teško je biti car iliti neke priče svrše prije nego kasnije

Francek kajzer se probudio uz lagani osjećaj peckanja u grlu. Otvorio je krmeljave oči i pogledao prema prozoru. Veličanstven novi dan je svitao nad Bečom. "Verdammt!" rekao je u jastuk, prevrnuo na drugu stranu i prekrio poplunom preko glave. Trebalo mu je još samo pet minuta.
Probudio se opet kada je sunce već dobrano zagrijalo carski grad.

Ah Fak!

09.02.2011., srijeda

...

Iz knjige plitkih mudrosti i jednokratnih istina:

Život se uglavnom svodi na čekanje da vrijeme prođe.

(Jednokratne istine su poznate i kao instant-istine ili idiot-istine. Prvo jer se rade od koncentrata laži i vruće vode, a drugo jer samo idioti vjeruju u iste. op.a. (op.a. znači opaska alkemičara (alkemičar=autor članka (pretvarajmo se da je riječ o članku))))

17.01.2011., ponedjeljak

...

E, šako jada ime ti je čovjek.

28.12.2010., utorak

Čisto da nemo ne bude uvijek u pravu.

Jutros sam pored kreveta našao papirić na kojem je, mogu samo pretpostaviti, pisalo nešto što sam valjda želio upamtiti, a proizvod je živopisnih snova. Poruka je kazivala:"Provjeriti da li pacemakeri rade na baterije i kako ih (baterije) mijenjaju!!?"

Prvo je, ako isključimo bioenergiju, prilično očito. Odgovor na drugo pitanje je također prilično očit s tom malo cakom da ne mijenjaju baterije već cijeli uređaj. Drago mi je da sam budan pametniji od friško budnog. Treba se nekako tješiti.

12.12.2010., nedjelja

Zoon politikon

Svatko tko je proveo makar i minutu na glavnom zagrebačkom trgu (uvijek se pitam što ga čini glavnim, zar on ima moć nad svim ostalim trgovima?) nije mogao ne zamijetiti samoubilački nastrojene golubove. Oni slabije samokontrole su vjerovatno i usput opsovali koticu tim okoprčnim zračnim štakorima. Hodali smo kroz jednu takvu gomilu koju je hranio nekakav starčić u izlizanoj džins jakni i nekoliko slojeva odjeće ispod nje tako da se jakna nije mogla zakopčati.
Počeo nam je pričati. Zapravo je pričao jednom gospodinu iza nas koji je, izgleda, dijelio njegovu misiju očuvanja tih neugroženih i sasvim beskorisnih živina koje treba pobiti, a ne hraniti ih.
- Onaj naš sused zagorac. Onaj Tuđman (bila je godišnjica smrti istoga op.a.), onaj lopov, on je htio uvesti struju da pobije sve ove golubove. Onaj gad. Kakav to može biti čovjek koji bi pobio životinje. Samo monstrum, eto kakav.

Morao sam se složiti. Ubijati strujom je impersonalno i neukusno.

28.04.2010., srijeda

...

Alkemicar, u suradnji sa vlastitim difuznim umom, Vam donosi rijec tjedna.

Rijec tjedna jest Tabernakl.

Ad absurdum.

31.03.2010., srijeda

Mizantrop? Jok.

Postoji jedan izum koji još nisam patentirao, ali ufam se da je originalan i da će mi jednog dana donijeti grdnu lovu. Riječ je o kožnom pojasu za koji je privezana gumena ruka koja je posebnim mehanizmom vezana za petu ili nožne prste te se malim pomakom istih pomakne u položaj da se otvoreni gumeni dlan gumene ruke nalazi točno na vašem čelu (svaka je ruka "custom made"). Za sve one trenutke kada su vam ruke zauzete, ali se jarko želite lupiti po čelu iz bilokojeg razloga! Nakon što shvatite što ste kupili poželite ju odmah upotrijebiti!

Imam jednu fix ideju da čuvam sve plastične i staklene boce kroz period vremena i ostavljam ih u plastičnoj vrećici pored kontejnera. Na taj način ubijam dvije muhe jednim udarcem; smanjivam siromaštvo tako što dajem te boce ljudima koji ih skupljaju (tako da oni de facto rade nešto) i recikliram plastiku i staklo. Double combo karma points! Mislim, mogao bih ja i sam nositi te boce, ali nisam toliko zaguljen ni što se tiče okoliša niti novaca.
Neko blesavo sunce je jutros izvirilo iza brda i osušilo parkiralište iza moje zgrade. Naslonio sam se na prozor s laktovima okrenutim od tijela kako je to običavala raditi naša debela egzibicionistička susjeda. Gledao sam kako neka žena s metalnim kolicima dolazi do kontejnera, nalazi našu vrećicu sa bocama, kako joj se osmijeh razvlači od uha do uha, kako vadi boce iz vrećice i kako na kraju baca vrećicu na cestu pored kontejnera. Poželio sam u tom trenutku da sam konstruirao svoju napravu.

30.03.2010., utorak

Otkrio sam način na koji mogu putovati kroz vrijeme. Ako netko misli da se šalim, smrtno sam ozbiljan.
Nažalost mogu putovati samo u jednom smjeru i to u budućnost, ali to mi je i više nego dovoljno. Naravno, rado bih da vidim prošlost i možda ubijem svoga dedu, ali budućnost će sasvim lijepo dostajati. Mana ovog putovanja je što se više ne mogu vratiti nazad u prošlost jednom kad otputujem u budućnost.
Zasada moje mogućnosti putovanja su ograničene; uspijem proputovati otprilike jednu sekundu u budućnost svaku sekundu, ali veoma sam optimističan i nadam se da ću jednog dana moći raditi i veće skokove, za početak jedan sat svakih sat vremena, a poslije možda i cijelu godinu svakih godinu dana.

Gledao sam na diskoveriju neki "dokumentarac" o putovanju kroz vrijeme gdje neki "fizičari" zagovaraju mogućnost tog poduhvata. Svakakve li ljude pustaju pred kamere.
Izgleda da mi je sarkazam smrtno bolestan, gornji tekstić je sve što sam uspio izmusti iz njega. Ako umre možda si kupim manire, ili duhovitost, ili dosjetljivost. Uglavnom, nešto od čega ću imati koristi.

To na stranu, ja se veoma radujem prilici da živim u budućnosti. Leteći auti i rakete i klonirani robovi.

27.03.2010., subota

...

Vrijeme je da se počne ispočetka.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se