četvrtak, 07.12.2017.

Izjava Državnom odvjetništvu

DRŽAVNO ODVJETNIŠTVO
REPUBLIKE HRVATSKE


I Z J A V A

Predmet: Kaznena prijava za prijevaru, podnesena protiv mene, od strane dvije fizičke osobe, braće SZ i JZ, pok. N iz Z.

Ja, Kamena rođ. Kamenita, pok. N i pok. V, s prebivalištem u Splitu, osobno ne poznajem podnositelje kaznene prijave protiv mene, izuzev mog saznanja, da se radi o potomcima iste loze prednika kojima i sama pripadam, loze Z, nadimka K, iz mjesta P na otoku Braču, jer gore navedena braća nisu smatrala za shodno, prije podnošenja kaznene prijave, saslušati i drugu tj. moju stranu priče, mada mislim, da su imali, ili su barem mogli imati, određena saznanja od svoje majke gđe L, koju pamtim i znam iz djetinjstva, a s kojom sam se u par navrata od lani i čula i vidjela, već su svoj sud donijeli jednostrano, zlonamjerno, a što je najvažnije, i neistinito.

Kaznena prijava za prijevaru, u svezi je diobe suvlasničke zajednice nekretnina i sređivanja stanja u zemljišnim knjigama, u kojem predmetu sam ja tek jedna od suvlasničkih strana, i ne samo što nema nikakve osnove ni uporišta u činjeničnom sudskom, ponavljam i naglašavam, sudskom slijedu događanja, već je, po mom dubokom uvjerenju, potpuno abnormalna i apsurdna, i da nije tragična bila bi komična.

Vjerujte da naš slučaj, a time i moj, poštovana gospodo, i vrišti i kriči do samog neba od nepravde sudskog (ne)postupanja, i zasigurno bi bio "svijetao" primjer rubrike "Vjerovali ili ne", jer je u nadležnosti i odgovornosti Suda još iz vremena bivše države, ili da budem potpuno precizna, iz 1989.godine.

Ako smijem biti slobodna primijetiti, po meni bi pravo pitanje za Vas bilo, zašto je do ove kaznene prijave uopće i došlo, i tko bi za to trebao snositi odgovornost, ali to nemojte pitati mene, jer ja sam tek "pijun" ove obiteljske "trakavice", ja sam tek jedan običan "Jernej", koji još uvijek uporno čeka svoju pravicu, ja sam tek jedna od mnogih poniženih i obespravljenih građanki i građana ove Lijepe Naše.
I koga li sam ja to prevarila, pokrala i oštetila, pitam ja Vas, kad sam do sada potrošila "kišu para" na sudske i odvjetničke troškove, a da još uvijek nisam uknjižena gotovo pa na ništa, ni od onoga svoga, što me naslijeđem pripada, a kamo li tuđega, što se vrlo lako da i provjeriti? Možete li Vi uopće pojmiti, poštovana gospodo, koliko je "jobovske" snage za sve ovo potrebno? I trebam li Vam ja uopće tumačiti, koliki je i kakav moj utjecaj, svih ovih godina, na sudska i odvjetnička (ne)postupanja u "čišćenju papira"?

Kratka povijest događanja:
ZMK, pok. N iz P na otoku Braču, rođen 1862.g., umro 1944.g., čije smo nekretnine dijelili, ma gdje se one nalazile, i u ma kakvom stanju danas bile, moj je pradjed. Ja sam, dakle, već treća generacija neživljenja u mjestu, i nekorištenja i neobrađivanja zemlje, a zagazila sam u sedmo desetljeće ovozemaljskog života.
Prijedlog za diobu suvlasničke zajednice pradjedovih nekretnina nosi pečat Općinskog suda u Supetru, primljeno 20.oct.1989., a predlagatelji su neki od mojih prednika po istoj lozi, dakako, iz prve generacije, i naravno, svi od reda pokojni. Nakon punih 12 godina, za koje vrijeme nemam saznanja da se s našim prijedlogom išta događalo, osim što je "ležao" i "skupljao prašinu" u sudskim ladicama, 2001.g. smo se, uz angažman odvjetnice, gđe MK, a koristeći pritom obiteljsku dokumentaciju - rješenja o nasljeđivanju, oporuke, i sl., kao i zemljišnoknjižno i katastarsko stanje, koje je u ingerenciji Suda, konačno sudski podijelili, i dobili pravomoćno rješenje o diobi.

Mislim da je tu jako važno još reći, kako ja u to vrijeme nisam niti razmišljala o familiji gore spomenute braće, s kojom nikada u životu i nisam bila u kontaktu, i ne znajući o njima ništa više od puke činjenice, da pripadamo istoj lozi prednika, a kamo li da sam mogla i slutiti, kako njihov prednik ima potpuno iste osobne podatke (ime, prezime, nadimak i ime pok. oca), kao i moj pradjed.

Uglavnom, mojoj sreći tada nije bilo kraja, jer sam naivno vjerovala, kako smo mi "svoj dio posla odradili", a sve ostalo oko uknjižbe i sređivanja stanja u zemljišniku i katastru, odradit će Sud po svojoj službenoj dužnosti, u nekom razumnom roku, kada dođemo na red, ili će me, u najgorem slučaju, barem obavijestiti, da znam šta mi je dalje činiti. Očito je to bila samo moja iluzija pravne države, jer svih ovih godina... nitko nikada ništa ne govori... a sve stoji.

Ne znam točno, kada se je dogodilo, da je više naših, između kojih i jedna moja, čestica zemalja (neke od njih su u mjestu, gotovo do samog mora, pa procijenite sami koliko mogu vrijediti) uknjiženo na NZ iz Z, pokojnog oca gore spomenute braće, ali zato jako dobro pamtim osjećaj jada, šoka i nevjerice, izazvanih u meni tim saznanjem, do kojeg sam došla sasvim slučajno, 2006.godine, zahvaljujući e-izvatku.
Ja tada, za razliku od njih danas, nisam apriori zaključila, da su oni lopovi, koji se žele okoristiti mojom, ili našom imovinom, već da je, iz ne znam kakvog razloga, i ne znam čijom krivicom, vjerojatno sudskom, došlo do pogreške. Danas pak, oni mene optužuju za prijevaru, i sumnjiče me za krađu zemlje. Pa, ako to nije apsurd, do kojeg nas je dovelo sudsko (ne)postupanje, onda Vi meni kažite, poštovana gospodo, što to jest!!!

Nakon ovog šokantnog otkrića, da je Sud nekog drugog uknjižio kao vlasnika moje, ili naše zemlje, ja baš i nisam imala nekog velikog izbora, pa sam otišla istoj odvjetnici, gore spomenutoj gđi MK, koja je već bila upoznata s našim "slučajem", i potpisala joj punomoć, kako bi mi pogrešnu uknjižbu čim prije ispravila, a ujedno, da za naš dio nasljedstva (tada je to još bila moja mama, danas pok. VŠ, od koje sam ja imala punomoć), do kraja sredi zemljišnoknjižno i katastarsko stanje.

I kako bi tada, poštovana gospodo, tako je i sada... gotovo pa se, svih ovih pustih godina, i nismo makli dalje od samog početka, upravo k'o oni pačići mali iz dobro poznate dječje pjesmice... učio ih učio, od srijede do petka, al' se nisu makli dalje od početka... izuzev ove kaznene prijave, koja mi je baš došla k'o šlag na tortu, ili još bolje rečeno, k'o kruna mog ogromnog truda, bezgranične ljubavi i bolesne upornosti, da otrgnem zaboravu barem jedan komadić zapuštene djedovine. Kakve li farse!!! Kakvog li apsurda!!!

Nemojte mi zamjeriti, i nemojte se iščuđavati, a znam da mi najvjerojatnije nije niti pametno, niti svrsishodno, Vas pitati za odgovor na jedno vrlo jednostavno pitanje, koje ja još ne uspijevam dokučiti... Čemu mi je, ili nam je, svih ovih godina služio Sud, kada niti u jednom segmentu ove dugogodišnje obiteljske "trakavice", nije bio od pomoći? Pa, zar i ova kaznena prijava to ne dokazuje?
Činjenica je da sam ja danas, ni kriva ni dužna, osumnjičena za prijevaru u predmetu koji je od 1989.g. pod ingerencijom Suda. Činjenica je da sam se našla u ovoj "pat-poziciji", da se, figurativno rečeno, "krvim sa svojom krvlju", jer ipak smo mi, i ja i braća koja me prijavljuju, iste loze list. Samim tim, ogromna je šteta već učinjena, mimo moje volje i krivice, i neovisno o samom ishodu ove kaznene prijave. A to je, po meni, poštovana gospodo, tragično i žalosno do bola.
Možda mi Vi, poštovana gospodo, znate reći, tko nas je, sve skupa, do ovdje doveo? Pa, nije valjda moja uloga da određujem pravo vlasništva, a nisam valjda niti na pazaru, da se cjenkam oko istoga, a još ponajmanje trebam ikome vjerovati na riječ, ako mi kaže da je nešto njegovo, a mene odvjetnica uvjerava da je moje. I gdje je u svemu tome uloga i odgovornost Suda, koji je već odavno trebao presuditi po pravu i pravici, pa do ove apsurdne situacije sa kaznenom prijavom danas ne bi niti došlo?

Možete li Vi vjerovati, poštovana gospodo, da bi itko normalan, ako takvih još uopće i ima u Lijepoj Našoj, gotovo punih 30, ili u blažoj varijanti, 12 godina, rasipao nemale novce (a zanemarimo sad živce i frustraciju, koja na dane graniči i sa samim ludilom, i koje mi nikakvi novci ne mogu niti vratiti, niti platiti), u nekakvoj suludoj i potpuno neizvjesnoj namjeri prijevare bilo koga?

Možete li Vi vjerovati, poštovana gospodo, da bi jedna umirovljenica, koja živi od svoje mirovine, i gazi, kako već rekoh, sedmo desetljeće života, "bacila u vjetar" gotovo 3.000,00 kn za sudski očevid na licu mjesta, za česticu zemlje za koju ne vjeruje, na temelju odvjetničkog i sudskog postupanja, da joj naslijeđem i pripada?
Ili ipak možete vjerovati, kako ja iz sebe crpim i zadnje atome snage, na dane ni sama ne znajući gdje ih više nalazim, u jednostavnoj želji da konačno dođem u posjed svoje, ponavljam i naglašavam, samo svoje a nikako ne i tuđe, djedovine.

Znači li Vam nešto, poštovana gospodo, ako Vam kažem, kako sanjam kamenu "kućicu u cvijeću", kakvu pamtim iz djetinjstva, i kako taj moj san traje ni manje ni više, od 1984.g., kada je otišla moja draga teta (sestra moje none), FZ, uz koju me vežu samo lijepe uspomene? A sanjam je legalno, a još uvijek nemam vlasnički list, shvaćate li Vi to? I treba li se onda još itko čuditi, što nam je gotovo cijela Lijepa Naša ilegalna?

I da rezimiram... nesporna je činjenica, da je naš predmet Sud rješavao od samog početka, i riješio ga u nekom razumnom i ljudskom vijeku prihvatljivom roku, dok je još bila živa prva generacija mojih prednika, koja je u svakom slučaju, znala puno više o zemljama svojih otaca, do ove apsurdne kaznene prijave za prijevaru protiv mene, danas ne bi ni došlo. A ja se ipak radujem ovoj kaznenoj prijavi, i pozdravljam je, koliko god da je uperena protiv mene, i koliko god to Vama, možda, bilo teško pojmiti.
Naime, kako god ja, svih ovih godina, molim Boga da doživim svoju "kućicu u cvijeću", makar Vam je i to možda teško pojmiti, tako sada molim Boga, da ova kaznena prijava poluči barem jedno dobro... da konačno i Sud ozbiljno odradi svoj dio posla, u korist svih potomaka poštene loze ZK, i da ova 30-godišnja farsa, u koju je "slučaj" naše obitelji pretvoren, već jednom dođe svom poštenom i sretnom kraju... pa da, ako ništa drugo, barem mogu mirne duše otići na onaj svijet, ne ostavljajući "repove" i četvrtoj generaciji... makar i svoj san odnijela sa sobom na drugi svijet...
Naši stari su još govorili... svako zlo za neko dobro... a ja se mogu samo ufati, da će se ova moja velika želja i obistiniti. Tražim li previše, poštovana gospodo?

Sretno Vam bilo u donošenju odluke!

S poštovanjem!

Kamena Kamenita
21000 Split

PRILOZI:
1.Općinski Sud Supetar - Prijedlog radi diobe suvlasničke zajednice nekretnina od 20.oct.1989.
2.E-izvadak, z.k.uložak od 05.06.2006. (pogrešna uknjižba)

U Splitu, 11.07.2013.


Oznake: izjava, državno odvjetništvo, kaznena prijava, sud, zemljišnik, katastar, uknjižba

- 19:20 - Komentari (4) - Isprintaj - #

utorak, 29.08.2017.

Aktualnosti - novinske

Zaključimo seriju sa dvije novinske aktualnosti, stare ni manje ni više...15 godina...



Koliko se, u proteklih 15 godina, promijenilo na bolje ili gore, prosuđujte sami, ali... da smo "lakši" za, 'ko će znati, koliko milijuna, to je, valjda, neupitno.

U nastavku slijedi... poanta... pa jedna davna prijava... pa zaključak uknjižbe... i tu se nekako gubi svaki trag daljnjih događanja... kiss...mah...


P.S. A kako sam, do daljnjega, "osakaćena" za mnoge programe, tako su i slike takve kakve jesu, možda malo prevelike, mada sam smanjila rezoluciju u fotoaparatu, kad već nemam gdje u kompjuteru... eek...

Oznake: zemljišnik, sud, politika, prijenos vlasništva

- 18:40 - Komentari (13) - Isprintaj - #

subota, 26.08.2017.

Aktualnosti - osmi dio

nedjelja, 07.03.2010.

Sve po zakonu, a nemoralno


Ne, ne, neću o pretvorbi i privatizaciji... ako ste promislili, krivo ste mislili... samo bi mi još i to falilo, malo mi je muke sa nepremostivim zidovima državnih institucija... uostalom, šta bi se tu i moglo više reći kad je sve rečeno, sve se zna, dijagnoza postavljena "ko je jamio, jamio", operacija uspjela, pacijent na umoru, bolest se svakodnevno širi novim i sve težim žarištima, a lijeka niotkud...

A koliko god se taj zakon najbolje preslikava u mom naslovu, i koliko god postao njegovim sinonimom, sigurno je da nije jedini. Namjera mi je približiti, meni blisku, problematiku vlasništva, ili preciznije, problematiku ispravki pogrešnih upisa u vlasničkim listovima. Činjenica je da mi danas u Hrvatskoj imamo tri kategorije vlasnika:

1. zemljišno-knjižni vlasnici (vlasnički listovi)

2. katastarski vlasnici-posjednici (posjedovni listovi)

3. izvanknjižni vlasnici

Osim što su sve tri kategorije u potpunom neskladu, 20-godišnje nerješavanje ovog problema, svakodnevno povećava broj treće, najspornije kategorije - izvanknjižnih vlasnika. I dok moderne europske države uopće ne poznaju pojam izvanknjižnog vlasništva, kod nas je to realnost, koja se ne smanjuje.

A da problem bude veći, kod sređivanja vlasništva u zemljišnim knjigama, zakonska rješenja su takva, da je u sudskoj praksi moguće da sve bude po zakonu, a ujedno i nemoralno, i nepošteno, i nepravedno. Sve učestalije afere oko sumnjivih uknjižbi prava vlasništva dokazuju, barem meni, da nešto debelo ne štima ni sa zakonima, ni sa sudskom praksom. O tome svjedoče:
- "rogoznički slučaj" ili "slučaj Svaguša", kojeg sam nedavno spominjala...
- "drniški slučaj" iz 1997.g., gdje je stotinu nasljednika zaseoka Dučići u Siveriću proglašeno mrtvima...
- "brački slučaj" ili "slučaj Domić", jedan od najinteresantnijih i medijski najviše (po)praćenih, koji je nedavno dobio i svoj sudski epilog...

Ukratko, brački je slučaj postao aktualan 2004.g. za vrijeme ministrice Vesne Škare-Ožbolt, koja je sutkinju Domić tada razriješila dužnosti predsjednice suda u Supetru, a ujedno je podignuta optužnica protiv nje i još 12-orice suoptuženika za malverzacije prilikom utvrđivanja i knjiženja brojnih zemljišnih parcela na otoku Braču, čime je mnogima omogućeno nelegalno stjecanje vlasništva nad nekretninama.

Sudski spor je, dakle, trajao 6 godina, a završio je oslobađajućim presudama za sve optužene.


- Mislim da je donesena jedina moguća presuda u postupku koji je započeo bez materijalnih dokaza koji bi upućivali na osnovanost optužnice. Kao čovjek, pravnik i prijatelj mnogih optuženih sretan sam da su oni i njihove obitelji dočekali kraj ove farse. Činjenica od koje su svi pobjegli jest da je ‘96. stupio na snagu novi Zakon o vlasništvu koji je težište vlasništva pomaknuo sa katastra na upis u zemljišnik. Do tada je u Dalmaciji bio običaj da ljudi vjeruju u katastar, a tek nakon rata došlo je do potrebe raspolaganja nad zemljištima i radi toga su ljudi počeli rješavati svoja zemljišno-knjižna stanja - kazao je Nediljko Ivančević dodajući - kako u postupku niti jedan optuženik nije imao razlog vjerovati da njemu sporna nekretnina ne pripada te da su svi rješavali nekakvo svoje vlasničko stanje.

- Oni koji govore njoj u prilog kažu kako razrješenje nije u vezi s počinjenjem kaznenog djela, nego je vezano uz nepoštovanje sudskog poslovnika.
- Osobe iz struke sklone Ivani Domić kažu kako je njezin najveći grijeh želja da što prije ispuni normu i poboljša statistiku riješenih predmeta.
- Tko je u pravu, u konačnici će odlučiti Vrhovni sud.


Oslobađajuće presude mene, nažalost, nisu iznenadile, jer sam u takav ishod bila gotovo sigurna od samog početka. Nažalost je tako, ali ne iz razloga što stvarni vlasnici nisu prevareni i razvlašćeni, već stoga, što su sve te radnje obavljene i napravljene po zakonu, a vlasnike od "vlasnika" dijeli tanka nit (ne)dobre vjere, koja je upitna i teško dokaziva. Stvarni će vlasnici, što je u svemu najtragičnije, sada morati privatnim tužbama dokazivati vlasništvo, kako bi vratili svoju imovinu, djedovinu, što li već, jednako kao i u svim gore spomenutim slučajevima.

A GLAVNI PROBLEM JE U LOŠEM ZAKONSKOM RJEŠENJU.

Jer, ista takva "rastezljiva" sudska praksa, koristila se je, i koristi se još uvijek, na svim sudovima, desetljećima jednako, i sve je po zakonu, jer da nije tako, ne bi smo odnedavno imali "slučaj Svaguša", i ne bi se slični slučajevi opetovano ponavljali.

- Riješila sam na stotine, čak i tisuće istovrsnih predmeta u kojima je zbog izostanka stranke presuđeno u korist tužitelja. Na isti način radili su i sudovi i suci u Makarskoj, Solinu, Trogiru, Hvaru, Korčuli, Šibeniku, Zadru... – tvrdi I. Domić, i navodi - kako su predmeti optužnice parnični spisi koji se odnose na sređivanje zemljišno-knjižnog stanja na otoku Braču, te da je opće poznato da je zemljišno-knjižno stanje na tom otoku, ali i na ostalim otocima nesređeno, a da Općinski sud u Supetru inače ima oko 80 do 90 posto predmeta ovakve naravi.

- Za osuđujuću presudu za ta djela - dodala je Biga Milutin - bilo je potrebno ostvariti dva bitna elementa koja optužnica nije imala, odnosno dokazala: svijest i namjeru prvooptužene da pribavi protupravnu imovinsku korist jednima, odnosno da nanese štetu drugim osobama.

Ova izjava najviše revoltira, što je i razumljivo, ali baš ona i dokazuje da je problem u zakonu i sudskoj praksi, jer ako se to isto radi u dobroj vjeri, ne krši se zakon lud.

Naime, onaj koji misli i tvrdi da je stvarni vlasnik, da bi se uknjižio, mora tužiti sve ostale, žive i mrtve, znane i neznane, koji su se u zadnjih 100-injak godina, iz raznoraznih razloga, našli na "njegovom" vlasničkom listu. I svi naši sudovi su pretrpani takvim "formalnim" tužbama, kojima se izvanknjižni vlasnici pokušavaju uknjižiti, a problemi su posebno izraženi na našim otocima i u Dalmaciji općenito. Najveći broj ovih "parnica", koje to ustvari i nisu, završava se, ili na temelju priznanja, ili na temelju izostanka tuženika, ili na temelju ogluhe, odnosno, nereagiranja tuženoga.

Zakonske mogućnosti... "izostanka tuženika"... ili... "postavljanja privremenog zastupnika", jer su tuženici nepoznatog boravišta i prebivališta... to su "rješenja", koja su i dovela do svih ovih afera, jer se na taj način tužbe za uknjižbu rješavaju mimo znanja i sudskih pozivanja stvarnih vlasnika, ili stvarnih nasljednika. Ove "parnice", u stvarnosti, omogućavaju zaobilaženje postupka nasljeđivanja, jer tužitelj, koji može biti stvarni vlasnik, ali isto tako i prevarant, sam označava nasljednike, što onda sudovi nekritički (bez provjere) prihvaćaju.

Najbolje ću objasniti apsurdnost ove sudske prakse na vlastitom primjeru - svi mi u familiji, koji smo diobom dobili svoje nekretnine (jednako nekritički od strane suda), da bi se uknjižili, moramo se međusobno tužiti... i sad tu svak svakoga od rodbine tuži, svi znamo da je to u svrhu sređivanja stanja vlasništva, i svi se oglušujemo na međusobne tužbe i dobivamo "sporove" na temelju ogluhe... i to traje već 9 godina, i ne vidi se kraja.
I sad recite da to nije, najblaže rečeno, suludo lud, a za državu i samoubilačko bang. Apsurd je tim veći, da to nikome od nadležnih institucija ne smeta (barem ih se ne čuje, da se itko na ikoga žali), ako ni zbog čega drugog, onda stoga što blokira njih same. Ako ih već nije briga što time ogromnoj masi ljudi totalno koče i blokiraju svaki daljnji korak i postupanje, ukoliko su lojalni građani koji se drže zakona.

Zato sam ja uvjerena, da je "slučaj Domić" imao posve drugu, političku, pozadinu. Lako je moguće "iskočila" iz direktive sporosti i netalasanja, troškove šestogodišnjeg sudovanja će ionako, kao i uvijek, platiti porezni obveznici, a još lakše je moguće, da sad sutkinja Domić tuži državu zbog izgubljene časti i dobiti, i zbog pretrpljenih duševnih boli, pa budemo platili i daleko više.

Građani za ovakve presude uglavnom bacaju "drvlje i kamenje" na pravosuđe, što je i razumljivo, jer ono, kao neovisno, mo'š mislit', presuđuje, dok se politika, koja donošenjem zakona, pravosuđu utire put, skriva iza te "neovisnosti". Pa se, neizbježno, nameće pitanje, kako to, da se ni jedna strana ne buni, i kako to, da se nikoga glasno ne čuje, ni suce ni političare? Izgleda da to, iz nekih razloga, paše i jednima i drugima... kao da imaju neki "big deal"... suci ne napadaju političare, a političari ne napadaju suce... kako to reče odvjetnik Ivić ... "fikcija da je struka odgovorna dobro je došla struci da bi dobila na važnosti, a politici da bi se oslobodila odgovornosti"... Ne znam je li to sva istina, kao što ne znam ni čija je slika u očima građana lošija, slika sudaca ili slika političara.

Nije mi jasno ni zašto je problematika stanja vlasništva od svih toliko marginalizirana, čak i od medija površno praćena, samo u slučaju ovakvih i sličnih afera, čiji broj bi, bojim se, mogao samo rasti. Čista situacija s vlasništvom, u svakoj normalnoj državi zaslužuje prioriret nad prioritetima, jer nesređeno i kaotično stanje vlasništva lančano uzrokuje probleme u svim ostalim segmentima društva, da i ne govorimo o mogućnostima zloupotreba. Uostalom, da se ovaj problem barem počeo rješavati odmah iza 90-ih, kao što je trebalo, vjerojatno ne bi bilo ni ovako sramotne pretvorbe i privatizacije, a ni ovoliko zapuštene domovine.


Komentari iz Slobodne Dalmacije
Komentar od: micosplit @ 26. svibanj 2008 16:47
Pa šta je to čudno, naše pravosuđe je takvo da postoji samo radi
sebe samog i da bi hranilo fiškale.
Ja već 20 godina vodim RADNI SPOR i još nije gotov i pitaj Boga kad će, drugi spor , opet u splitskom sudu, također radni sud nije u 2 godine niti zakazao raspravu. Odvjetnička komora kojoj sam prijavio odvjetnika koji mi je napravio medvjeđu uslugu također ne reagira.
Naši sudovi su efikasni samo za ovrhe sirotinji koja nije platila struju i sl.
Pozdrav ministrici Lovrin i njenim vrijednim, nekorumpiranim djelatnicima.

Komentar od: nradmil2 @ 26. veljača 2010 17:33
Presuda kao i za pretvornu i privatizaciju.Sve po zakonu!!!!

Komentar od: lile555 @ 26. veljača 2010 17:25
I za ovo je trebalo 6 godina ?

Komentar od: lanterna 13 @ 26. veljača 2010 17:19
Tako je to kod nas.SVE JE LEGALNO ali NEMORALNO,....ali ....to su naši suci i pravosuđe.......

Komentar od: kornjača @ 26. veljača 2010 16:24
Što ste očekivali ??? Sve je radila po - ZAKONU !!!

Komentar od: piket @ 26. veljača 2010 19:06
činjenice:
novinari su domićku osudili prije nego je počela parnica i svi naslovi u novinama pa i današnji na takav način djeluju, SRAMOTA, našeg neobjektivnog novinarstva
ali kakvi su novinari tako su i provjerili dokaze protiv Domićke koji su u najmanju ruku smješni za bilo koga ko se razumije u pravosuđe
da nije bilo medijske hajke sve bi odavno bilo gotovo.
i još nešto... nije problem u ivani domić nego u neažurnom stanju zemljišnih knjiga i JAKO lošem zakonu.. svi suci u hrvatskoj rade po istom, zašto se samo protiv nje vodi postupak????
nekome zasmetala...........

Komentar od: clint eastwood @ 26. veljača 2010 19:57
P.S. Ako ćemo govoriti o našem sudstvu općenito ono je uz časne iznimke najkancerogeniji dio hrvatske svakodnevnice

Komentar od: sumartin @ 27. veljača 2010 10:55
Pišite dostojanstveno, ne spuštaj te se na nivo Domičke i njoj slični. Doživio sam je na jednom suđenju, nije bila ni malo fina,
već neogranićeno drska i bezobrazna.

Komentar od: pf @ 2. ožujak 2010 10:29
Ajmo sad, predsjedniće JOSIPOVIĆ
Ovo je sada test za Vas.
Gdje je ovdje PRAVEDNOST & PRAVDA:

Komentar od: biston @ 2. ožujak 2010 9:55
Treba se zapitat kakva je optužnica kad je utvrđeno da Domićka nije kriva i tko ju je sastavljao, te po čijem nalogu.
Ovaj je slučaj sramota hrvatskoga pravosuđa koje nikada nije bilo na nižim granama. Potpuna netransparentnost rada sudaca, uz tobožnju zabranu komentiranja presuda, doveli su nas gdje jesmo. Jedan od primjera je i zemljišnik suda u Makarskoj, gdje muljaže traju već skoro dvadeset godina i nitko im nije u stanju stati na kraj. Sramotno.

Komentar od: spirou @ 2. ožujak 2010 9:53
Piket, ne pizdi...
kad se moja zemlja uknjižilia..smatra sam da je to - to
pa ne mogu jednom godišnje ići na zemljišnik cijeli dan i provjeravat sve svoje parcele???
a,oni upravo to i govore...treba ić jednom godisnje provjerit sve, jer nije vlansik onaj ko je vlasnik,vec ko se uknjizi???
ma molim te?
jeli ovo država ili banana??
uostalom,pola dalmacije je još na preminulim vlasnicima...nasljednici se još nisu uknjižili

Komentari iz Večernjeg lista
26.02.2010. u 20:13h Trajkovski je napisao/la:
Moglo bi se malo počet mijenjat to naše pravosuđe. Možda da uzmemo ono od inoxa 18/10...

26.02.2010. u 20:24h Savjest je napisao/la:
Zadivljuje kako su se suci solidarizirali sa svojom optuženom kolegicom, a nisu ukazali na otvoreni krupan problem u pravosuđu, a to su formalne tužbe –«formalke» - koje se provode s jedne strane zbog neurednih zemljišnih knjiga, a s druge strane, jer je u jednom predmetu Vrhovni sud zauzeo stajalište da su takvi postupci zakoniti.
No, koliko su oni zakoniti, može zaključiti svaki laik, ako mu se objasni postupak: kad treba u zemljišnu knjigu upisati novog vlasnika ili vlasnike, protiv upisanih vlasnika podnese se formalna tužba, iako se ne zna čak ni jesu li oni svi na životu. Na ročištu sud svim nenazočnim a pozvanim vlasnicima jednostavno odredi zastupnika i s njim obavi posao prijenosa vlasništva.
O tome su pisali sudac Božo Vilušić (www.pravnadatoteka.hr/pdf/gruntovnica.pdf) koji je kasnije i sam bio optužen za sličnu radnju kao i sutkinja Domić (www.index.hr/vijesti/clanak/crikvenicki-sudac-umijesan-u-bespravnu-gradnju--turistickih-apartmana/251991.aspx) te sudac Zrinko Zrilić (www.pravnadatoteka.hr/pdf/Zrilic_Zrinko_TABULARNE_TUBE.pdf).
Uz takav Vrhovni sud Republike Hrvatske te uz takvu sudsku praksu, u Hrvatskoj još dugo neće biti stranih ulaganja u nekretnine osim na mafijaški način.

Komentari iz Jutarnjeg lista
Hrvatsko pravosuđe jedina je brana razvoju normalne države... Em je sporo, korumpirano, zakoni su loši i često u koliziji, sudi se po 'babu i po stričevima', politika je još uvijek umješana. Pravosuđe je svojim sporim i nesavjesnim radom uništilo i one gospodarske subjekte koje su radnici na vrijeme pokušali spasiti, ali ništa..... Primjerice, u Njemačkoj radni spor traje od 7 do 21 dan! To je samo kod nas moguće da ljudi vode radne sporove 15 godina....
zanusi13
27.02.2010

Bivša sutkinja? To će jako dobro završiti po nas, porezne obveznike. Prvo će nas tužiti jer smo joj, nevinoj, uvaljali otkaz, a onda će još tražiti da joj se isplate sve plaće dok nije radila. Sa kamatama i sudskim troškovima naravno.....
chemica
26.02.2010

'U borbi za pravdu se neću umoriti!'
'Bit ću zapreka svakoj diskriminaciji!'
'Imovina stečena na kriminalan način neće biti dugog vijeka!'.
cock
26.02.2010

vrana vrani oci ne kopa...
servantes_iz_malog_mista
26.02.2010

Vrana vrani ociju ne vadi zato ce se morati umijesati orao ili jastreb
JankoPrekobrda
26.02.2010

Josipović: "U borbi za pravdu nikada se neću umoriti." Pa predsjedniče pokloni se i počni.
cock
26.02.2010

prestrašno. primit će nas u EU nikad.
ela1
26.02.2010

Pa zar treba baš preko pet godina da sudsko vijeće odluči kako baš nitko baš za ništa nije kriv i to po svih 18 točaka optužnice. Samo se potrošilo vrijeme - sad kreću žalbe pa vjerojatno ponavljanje postupka pa opet žalbe i tako se refren ponavlja sve do zastare (navodno stiže već 2018.).... Ovako ćemo prije na bliski istok nego u EU...
Trajkovski
26.02.2010

dobro je sve po starom, ja se zabrino da stvarno idemo u rat protiv korupcije... uhapse i onda oslobode....
El-Bojko
26.02.2010

E da, još, ako je način na koji je radila Domić, kako negdje piše "uobičajena praksa" onda jadna im majka svim vlasnicima atraktivnih zemljišta....
Skipp
26.02.2010

Ovo je ne sumrak nego nacrniji mrak hrvatskog pravosuđa.
Skipp
26.02.2010

Neki stvarno imaju Hrvatsku ili barem 10 miliona eura...e moj ministre Šimonoviću,mora da se ovi u EU ubiše od smijeha kad im pominjete pravnu državu u nas,ne možete počistiti smeće u vlastitoj kući,a držite predavanja drugima o korupciji.
ROLLING
26.02.2010

Ovo nema nigdje na svijetu ................ima ima ..... u rvackoj he he
black_bloc
26.02.2010

Ma B R A V O za hrvatsko sudstvo !!!
salomon
26.02.2010

Ali je kriva bakica čiji pas je istrčao na cestu i podletio pod automobil te mora platiti kaznu, sudske troškove i štetu na automobilu.
laik
26.02.2010

Dobrodošli u hrvatsku....zemlju pravde i lopova
misonx
26.02.2010

Komentari iz 24 sata
koji pametnjakovići...pitanje svih pitanja (ako presuda postane pravomoćna)-oće li bajić dgovarat za ovaj fijasko( svi troškovi idu na račun poreznih obveznika)? ako mene pitate-to vam se desi kad optužnicu piše politika (v.š.ožbolt-koja nema dana rada u praksi). nažalost, i danas je na čelu ministarstva osoba koja nije ništa radila/sudila. predlažem da troškove postupka (ako ih bude) plati v.š.ožbolt.
26.02.2010. 17:36:42 | dra

svi se žale na sporost suda a vidite kako ova ekspeditivna rješavala je slučajeve kao na traci
26.02.2010. 20:19:18 | sprinterica

Sve je trulo u državi Hrvatskoj !!!
26.02.2010. 19:32:02 | ri051rijeka

P.S. Članak je baziran na vlastitom iskustvu i pročitanom iz dnevne štampe, ali i sudske prakse svog slučaja, te praćenja zakona i stručnih članaka, duži niz godina. Podaci i komentari o "slučaju Domić", kojim je post inspiriran, uzeti su iz dnevne štampe, prepisani pasusi su prenijeti nakošenim tekstom, a preko ubačenih linkova se može, još i dublje, ući u problematiku.

Oznake: krive uknjižbe, afere, zemljišnik, pravosuđe

- 19:31 - Komentari (3) - Isprintaj - #

petak, 11.08.2017.

Aktualnosti - treći dio

subota, 08.08.2009.

"Sveto pismo"


Danas ću, neplanirano, u cijelosti prepisati članak iz današnjeg Spektra SD jer ga, nažalost, nema u internetskom izdanju. Članak je "sveto pismo" svega što naša familija proživljava više od 20 godina, članak ima dodirnih točaka i sa mojim postovima od 05. i 07. kolovoza ove godine, pa, bez obzira što se više odnosi na uknjižbu, nego na samu diobu, mislim da je više nego značajan za moj blog općenito.

Otvoreno: šibenski odvjetnik Zdravko Ivić o neredu u prostoru
Piše Marijan Džambo/Epeha
Snima Nikša Stipaničev/Cropix

"U ZEMLJIŠNICIMA JE SMEĆE"


Dosta nam je neodgovorne države, neodgovornih političkih vlasti koje nasumice proizvode zakone i stvaraju razne poslove i obveze od kojih je i do 70 posto, ne samo iracionalnih i nekorisnih, već za građane i gospodarstvo štetnih. Dosta nam je sveopćeg nereda u državi kojeg smo svjedoci na svakom koraku, od pravosuđa, uprave, stanja u prostoru, katastru, zemljišnim knjigama. Želimo odgovornu državu koja će svima zbog loših zakona, propisa i neodgovornih službenika nadoknađivati prouzročenu štetu. To je tek dio temelljnih polazišta Pokreta za odgovornu državu (www.pokret.com.hr), a čiji je inicijator šibenski odvjetnik Zdravko Ivić.

**Otkud ideja i hrabrost za tako ozbiljne zadatke?

Svakodnevno se suočavamo s problemima koji jasno pokazuju da je posrijedi sveopći nered.
Takvo se stanje najčešće promatra samo u sadašnjem vremenu, a odgovornost se smješta na sam kraj lanca, na neposredne izvršitelje ili na sama stručna tijela. Međutim, taj nered nije od jučer, pa su mu i uzroci mnogo širi i dublji.

**Tko je odgovoran za taj nered?
Odgovorne su sve vlasti, bez obzira na svjetonazorske, ideologijske ili stranačke razlike, bez obzira radi li se o središnjoj ili lokalnoj vlasti, zakonodavnoj, sudskoj ili izvršnoj vlasti. Zajednički nazivnik za sve te vlasti je država. Dakle, odgovorna je neodgovorna država, jer pravi uzrok tome je sama bit načina njezina funkcioniranja, a to je da su politika i državni aparat svrha sami sebi.

**Nekome odgovara takvo stanje?
Da moćnima takvo stanje smeta, ono bi bilo sređeno.
Sveopći nered na mnogim područjima života, te nekonzistentni i nestabilni pravni sustav poluge su moći vladajućih društvenih skupina. Ako bi stanje bilo takvo da građani svoja prava mogu ostvarivati redovitim pravnim putem, veze s političkim i državnim dužnosnicima ne bi imale značenje koje imaju. Stoga je kod nas koruptivni način života postao vladajući.

**Tvrdite da su dvije trećine poslova koje obavlja državni aparat i koji se nameću građanima i gospodarstvu suvišni i iracionalni?
Ne samo što su nekorisni nego su u praksi posve iracionalni, a građane i gospodarstvo opterećuju više nego svi fiskalni i parafiskalni nameti. Šteta je veća od cijelog godišnjeg proračuna.

**Zamjerit će vam da su to presmjele i teško dokazive tvrdnje
Bojim se da bi rezultati istraživanja bili porazniji od mojih opreznih procjena. Na primjer, od svih poslova koji se obavljaju u zemljišnim knjigama posljednjih desetljeća do dana današnjih većina je suvišna i iracionalna.
U zemljišnim knjigama dominira smeće. Nažalost, nitko se ne pita kako je i zašto to smeće nastalo. Štoviše, ono se i nadalje proizvodi. Ne postoji zakonit i ekonomičan način kako to smeće izbrisati. Evo konkretan primjer. Postoji poljoprivredna parcela od 1200 m2 na kojoj je upisana 71 osoba. Da bi se ona po zakonu "očistila", moraju se tužiti sve te osobe ili njihovi nasljednici, nasljednici nasljednika. Uglavnom svi su ti upisani odavno umrli. Jedan od njih je uknjižen za 21/76800, što bi odgovaralo površini od 0,27 m2, a njegova tri sina žive u tri različite države. Da bi se to postiglo, treba pronaći imena, prezimena i adrese na kojima prebivaju nasljednici svih tih upisanih da bi im sud dostavio pozive i to za one koji žive u inozemstvu diplomatskim putem. Sve te podatke ne bi KGB, Mosad i CIA uspjeli pronaći.
A i kad bi došli do tih adresa svih tih osoba, zamislimo na stotine i tisuće poštara koji su se razmiljeli diljem Hrvatske i svijeta da im uruče pozive. To nije ozbiljno, već komično, zamislimo crne mercedese koji pod osiguranjem razvoze takvu diplomatsku poštu. A sve to radi djelića koji vrijedi manje od jedne kune, djelića koji i ne pripada tim osobama, jer su posve iracionalno i upisani. To je praktično nemoguće riješiti kroz nekoliko godina, a stvarni trošak tog posla može se računati u desecima tisuća eura.
Trebalo bi takvu ili sličnu parcelu darovati ministru pravosuđa i predsjedniku Vrhovnog suda uz obvezu da javnost redovito izvještavaju o tijeku postupka uknjižbe te nekretnine na svoje ime.
**Otkud takav nered u zemljišnim knjigama?
Zbog nereda u zemljišnim knjigama uglavnom se prozivaju zemljišnoknjižni odjeli. Međutim, njihova je odgovornost minorna. Za nered u zemljišnim knjigama, kao i na ostalim područjima, odgovorne su uglavnom političke vlasti. Uzmimo za primjer stanje u prostoru. Može se već iz aviona vidjeti, a i svatko oko sebe, da ni u jednom novosagrađenom mjestu ili novosagrađenom dijelu mjesta u kojem se posljednjh desetljeća odvijala individualna stambena izgradnja nema trgova, parkova, nema javnih legalnih ulica, nema nikakvih javnih površina. Sva ta mjesta izgledaju kao primitivna stvorenja što je vjeran odraz primitivne politike koje na tom području nije ni bilo

**Zalažete se za istraživanje o posljedicama djelovanja zakona?
Da, kao i za istraživanja o posljedicama djelovanja državnih tijela, od upravnih, sudskih do Vlade i Sabora. Kada se u praksu želi uvesti kakav medicinski preparat, godinama se ispituje kakvo će biti njegovo djelovanje uz navođenje njegovih indikacija i kontraindikacija. Nema razloga da se takvo što ne radi i kod donošenja zakona.

**U čemu bi se u najkraćem sastojala odgovornost države?
Odgovornost države treba staviti u središte izgradnje pravnog sustava i ostvarenja načela vladavine prava. Svačija odgovornost treba biti razmjerna njegovoj ulozi, a uloga države je nemjerljiva, pa ne može biti ni govora o uređenosti države i vladavini prava uz neodgovornu državu.

**Nije li sve to što govorite utopija?
Naprotiv, kao utopija su se pokazale sve dosadašnje razne reforme koje nisu postigle nikakve rezultate, a to zbog toga što nisu bile osmišljene na temelju stvarnih uzroka koji su, u pravilu, izvan okvira struke, u političkoj sferi.
Fikcija da je struka odgovorna dobro je došla struci da bi dobila na važnosti, a politici da bi se oslobodila odgovornosti.

**Radite na utemeljenju pokreta, ali i budućoj knjizi.
Postoji krug osoba različitih profila koji su prepoznali ideju i spremni su se angažirati u pokretu. Na jesen bi se trebala održati osnivačka skupština. Knjiga je pri kraju, mogla bi izići već početkom jeseni. U njoj su opisana stanja na nekoliko područja sa specifičnim uzrocima za svako od tih područja sa zaključcima iz kojih proizlazi da su svemu tome uzroci u samom karakteru funkcioniranja države, odnosno politike i državnog aparata.



petak, 11.08.2017

P.S. Od pokreta, izgleda, više nema ni p, kao ni od njegovog pokretača, gore spomenutog odvjetnika, nažalost... ma držim da je koncepcija na mjestu, a to šta smo, još uvijek, na mjestu na kojem smo bili i tada... dvijetisućeidevete... prije punih osam godina... a šta je tu je, moj Sveti Duje...


Oznake: zemljišnik, odgovornost države, nered

- 20:40 - Komentari (8) - Isprintaj - #

nedjelja, 07.03.2010.

Sve po zakonu, a nemoralno

/Flash vijesti/

Ne, ne, neću o pretvorbi i privatizaciji... ako ste promislili, krivo ste mislili... samo bi mi još i to falilo, malo mi je muke sa nepremostivim zidovima državnih institucija... uostalom, šta bi se tu i moglo više reći kad je sve rečeno, sve se zna, dijagnoza postavljena "ko je jamio, jamio", operacija uspjela, pacijent na umoru, bolest se svakodnevno širi novim i sve težim žarištima, a lijeka niotkud...

A koliko god se taj zakon najbolje preslikava u mom naslovu, i koliko god postao njegovim sinonimom, sigurno je da nije jedini. Namjera mi je približiti, meni blisku, problematiku vlasništva, ili preciznije, problematiku ispravki pogrešnih upisa u vlasničkim listovima. Činjenica je da mi danas u Hrvatskoj imamo tri kategorije vlasnika:

1. zemljišno-knjižni vlasnici (vlasnički listovi)

2. katastarski vlasnici-posjednici (posjedovni listovi)

3. izvanknjižni vlasnici

Osim što su sve tri kategorije u potpunom neskladu, 20-godišnje nerješavanje ovog problema, svakodnevno povećava broj treće, najspornije kategorije - izvanknjižnih vlasnika. I dok moderne europske države uopće ne poznaju pojam izvanknjižnog vlasništva, kod nas je to realnost, koja se ne smanjuje.

A da problem bude veći, kod sređivanja vlasništva u zemljišnim knjigama, zakonska rješenja su takva, da je u sudskoj praksi moguće da sve bude po zakonu, a ujedno i nemoralno, i nepošteno, i nepravedno. Sve učestalije afere oko sumnjivih uknjižbi prava vlasništva dokazuju, barem meni, da nešto debelo ne štima ni sa zakonima, ni sa sudskom praksom. O tome svjedoče:
- "rogoznički slučaj" ili "slučaj Svaguša", kojeg sam nedavno spominjala...
- "drniški slučaj" iz 1997.g., gdje je stotinu nasljednika zaseoka Dučići u Siveriću proglašeno mrtvima...
- "brački slučaj" ili "slučaj Domić", jedan od najinteresantnijih i medijski najviše (po)praćenih, koji je nedavno dobio i svoj sudski epilog...

Ukratko, brački je slučaj postao aktualan 2004.g. za vrijeme ministrice Vesne Škare-Ožbolt, koja je sutkinju Domić tada razriješila dužnosti predsjednice suda u Supetru, a ujedno je podignuta optužnica protiv nje i još 12-orice suoptuženika za malverzacije prilikom utvrđivanja i knjiženja brojnih zemljišnih parcela na otoku Braču, čime je mnogima omogućeno nelegalno stjecanje vlasništva nad nekretninama.

Sudski spor je, dakle, trajao 6 godina, a završio je oslobađajućim presudama za sve optužene.


- Mislim da je donesena jedina moguća presuda u postupku koji je započeo bez materijalnih dokaza koji bi upućivali na osnovanost optužnice. Kao čovjek, pravnik i prijatelj mnogih optuženih sretan sam da su oni i njihove obitelji dočekali kraj ove farse. Činjenica od koje su svi pobjegli jest da je ‘96. stupio na snagu novi Zakon o vlasništvu koji je težište vlasništva pomaknuo sa katastra na upis u zemljišnik. Do tada je u Dalmaciji bio običaj da ljudi vjeruju u katastar, a tek nakon rata došlo je do potrebe raspolaganja nad zemljištima i radi toga su ljudi počeli rješavati svoja zemljišno-knjižna stanja - kazao je Nediljko Ivančević dodajući - kako u postupku niti jedan optuženik nije imao razlog vjerovati da njemu sporna nekretnina ne pripada te da su svi rješavali nekakvo svoje vlasničko stanje.

- Oni koji govore njoj u prilog kažu kako razrješenje nije u vezi s počinjenjem kaznenog djela, nego je vezano uz nepoštovanje sudskog poslovnika.
- Osobe iz struke sklone Ivani Domić kažu kako je njezin najveći grijeh želja da što prije ispuni normu i poboljša statistiku riješenih predmeta.
- Tko je u pravu, u konačnici će odlučiti Vrhovni sud.


Oslobađajuće presude mene, nažalost, nisu iznenadile, jer sam u takav ishod bila gotovo sigurna od samog početka. Nažalost je tako, ali ne iz razloga što stvarni vlasnici nisu prevareni i razvlašćeni, već stoga, što su sve te radnje obavljene i napravljene po zakonu, a vlasnike od "vlasnika" dijeli tanka nit (ne)dobre vjere, koja je upitna i teško dokaziva. Stvarni će vlasnici, što je u svemu najtragičnije, sada morati privatnim tužbama dokazivati vlasništvo, kako bi vratili svoju imovinu, djedovinu, što li već, jednako kao i u svim gore spomenutim slučajevima.

A GLAVNI PROBLEM JE U LOŠEM ZAKONSKOM RJEŠENJU.

Jer, ista takva "rastezljiva" sudska praksa, koristila se je, i koristi se još uvijek, na svim sudovima, desetljećima jednako, i sve je po zakonu, jer da nije tako, ne bi smo odnedavno imali "slučaj Svaguša", i ne bi se slični slučajevi opetovano ponavljali.

- Riješila sam na stotine, čak i tisuće istovrsnih predmeta u kojima je zbog izostanka stranke presuđeno u korist tužitelja. Na isti način radili su i sudovi i suci u Makarskoj, Solinu, Trogiru, Hvaru, Korčuli, Šibeniku, Zadru... – tvrdi I. Domić, i navodi - kako su predmeti optužnice parnični spisi koji se odnose na sređivanje zemljišno-knjižnog stanja na otoku Braču, te da je opće poznato da je zemljišno-knjižno stanje na tom otoku, ali i na ostalim otocima nesređeno, a da Općinski sud u Supetru inače ima oko 80 do 90 posto predmeta ovakve naravi.

- Za osuđujuću presudu za ta djela - dodala je Biga Milutin - bilo je potrebno ostvariti dva bitna elementa koja optužnica nije imala, odnosno dokazala: svijest i namjeru prvooptužene da pribavi protupravnu imovinsku korist jednima, odnosno da nanese štetu drugim osobama.

Ova izjava najviše revoltira, što je i razumljivo, ali baš ona i dokazuje da je problem u zakonu i sudskoj praksi, jer ako se to isto radi u dobroj vjeri, ne krši se zakon lud.

Naime, onaj koji misli i tvrdi da je stvarni vlasnik, da bi se uknjižio, mora tužiti sve ostale, žive i mrtve, znane i neznane, koji su se u zadnjih 100-injak godina, iz raznoraznih razloga, našli na "njegovom" vlasničkom listu. I svi naši sudovi su pretrpani takvim "formalnim" tužbama, kojima se izvanknjižni vlasnici pokušavaju uknjižiti, a problemi su posebno izraženi na našim otocima i u Dalmaciji općenito. Najveći broj ovih "parnica", koje to ustvari i nisu, završava se, ili na temelju priznanja, ili na temelju izostanka tuženika, ili na temelju ogluhe, odnosno, nereagiranja tuženoga.

Zakonske mogućnosti... "izostanka tuženika"... ili... "postavljanja privremenog zastupnika", jer su tuženici nepoznatog boravišta i prebivališta... to su "rješenja", koja su i dovela do svih ovih afera, jer se na taj način tužbe za uknjižbu rješavaju mimo znanja i sudskih pozivanja stvarnih vlasnika, ili stvarnih nasljednika. Ove "parnice", u stvarnosti, omogućavaju zaobilaženje postupka nasljeđivanja, jer tužitelj, koji može biti stvarni vlasnik, ali isto tako i prevarant, sam označava nasljednike, što onda sudovi nekritički (bez provjere) prihvaćaju.

Najbolje ću objasniti apsurdnost ove sudske prakse na vlastitom primjeru - svi mi u familiji, koji smo diobom dobili svoje nekretnine (jednako nekritički od strane suda), da bi se uknjižili, moramo se međusobno tužiti... i sad tu svak svakoga od rodbine tuži, svi znamo da je to u svrhu sređivanja stanja vlasništva, i svi se oglušujemo na međusobne tužbe i dobivamo "sporove" na temelju ogluhe... i to traje već 9 godina, i ne vidi se kraja.
I sad recite da to nije, najblaže rečeno, suludo lud, a za državu i samoubilačko bang. Apsurd je tim veći, da to nikome od nadležnih institucija ne smeta (barem ih se ne čuje, da se itko na ikoga žali), ako ni zbog čega drugog, onda stoga što blokira njih same. Ako ih već nije briga što time ogromnoj masi ljudi totalno koče i blokiraju svaki daljnji korak i postupanje, ukoliko su lojalni građani koji se drže zakona.

Zato sam ja uvjerena, da je "slučaj Domić" imao posve drugu, političku, pozadinu. Lako je moguće "iskočila" iz direktive sporosti i netalasanja, troškove šestogodišnjeg sudovanja će ionako, kao i uvijek, platiti porezni obveznici, a još lakše je moguće, da sad sutkinja Domić tuži državu zbog izgubljene časti i dobiti, i zbog pretrpljenih duševnih boli, pa budemo platili i daleko više.

Građani za ovakve presude uglavnom bacaju "drvlje i kamenje" na pravosuđe, što je i razumljivo, jer ono, kao neovisno, mo'š mislit', presuđuje, dok se politika, koja donošenjem zakona, pravosuđu utire put, skriva iza te "neovisnosti". Pa se, neizbježno, nameće pitanje, kako to, da se ni jedna strana ne buni, i kako to, da se nikoga glasno ne čuje, ni suce ni političare? Izgleda da to, iz nekih razloga, paše i jednima i drugima... kao da imaju neki "big deal"... suci ne napadaju političare, a političari ne napadaju suce... kako to reče odvjetnik Ivić ... "fikcija da je struka odgovorna dobro je došla struci da bi dobila na važnosti, a politici da bi se oslobodila odgovornosti"... Ne znam je li to sva istina, kao što ne znam ni čija je slika u očima građana lošija, slika sudaca ili slika političara.

Nije mi jasno ni zašto je problematika stanja vlasništva od svih toliko marginalizirana, čak i od medija površno praćena, samo u slučaju ovakvih i sličnih afera, čiji broj bi, bojim se, mogao samo rasti. Čista situacija s vlasništvom, u svakoj normalnoj državi zaslužuje prioriret nad prioritetima, jer nesređeno i kaotično stanje vlasništva lančano uzrokuje probleme u svim ostalim segmentima društva, da i ne govorimo o mogućnostima zloupotreba. Uostalom, da se ovaj problem barem počeo rješavati odmah iza 90-ih, kao što je trebalo, vjerojatno ne bi bilo ni ovako sramotne pretvorbe i privatizacije, a ni ovoliko zapuštene domovine.


Komentari iz Slobodne Dalmacije
Komentar od: micosplit @ 26. svibanj 2008 16:47
Pa šta je to čudno, naše pravosuđe je takvo da postoji samo radi
sebe samog i da bi hranilo fiškale.
Ja već 20 godina vodim RADNI SPOR i još nije gotov i pitaj Boga kad će, drugi spor , opet u splitskom sudu, također radni sud nije u 2 godine niti zakazao raspravu. Odvjetnička komora kojoj sam prijavio odvjetnika koji mi je napravio medvjeđu uslugu također ne reagira.
Naši sudovi su efikasni samo za ovrhe sirotinji koja nije platila struju i sl.
Pozdrav ministrici Lovrin i njenim vrijednim, nekorumpiranim djelatnicima.

Komentar od: nradmil2 @ 26. veljača 2010 17:33
Presuda kao i za pretvornu i privatizaciju.Sve po zakonu!!!!

Komentar od: lile555 @ 26. veljača 2010 17:25
I za ovo je trebalo 6 godina ?

Komentar od: lanterna 13 @ 26. veljača 2010 17:19
Tako je to kod nas.SVE JE LEGALNO ali NEMORALNO,....ali ....to su naši suci i pravosuđe.......

Komentar od: kornjača @ 26. veljača 2010 16:24
Što ste očekivali ??? Sve je radila po - ZAKONU !!!

Komentar od: piket @ 26. veljača 2010 19:06
činjenice:
novinari su domićku osudili prije nego je počela parnica i svi naslovi u novinama pa i današnji na takav način djeluju, SRAMOTA, našeg neobjektivnog novinarstva
ali kakvi su novinari tako su i provjerili dokaze protiv Domićke koji su u najmanju ruku smješni za bilo koga ko se razumije u pravosuđe
da nije bilo medijske hajke sve bi odavno bilo gotovo.
i još nešto... nije problem u ivani domić nego u neažurnom stanju zemljišnih knjiga i JAKO lošem zakonu.. svi suci u hrvatskoj rade po istom, zašto se samo protiv nje vodi postupak????
nekome zasmetala...........

Komentar od: clint eastwood @ 26. veljača 2010 19:57
P.S. Ako ćemo govoriti o našem sudstvu općenito ono je uz časne iznimke najkancerogeniji dio hrvatske svakodnevnice

Komentar od: sumartin @ 27. veljača 2010 10:55
Pišite dostojanstveno, ne spuštaj te se na nivo Domičke i njoj slični. Doživio sam je na jednom suđenju, nije bila ni malo fina,
već neogranićeno drska i bezobrazna.

Komentar od: pf @ 2. ožujak 2010 10:29
Ajmo sad, predsjedniće JOSIPOVIĆ
Ovo je sada test za Vas.
Gdje je ovdje PRAVEDNOST & PRAVDA:

Komentar od: biston @ 2. ožujak 2010 9:55
Treba se zapitat kakva je optužnica kad je utvrđeno da Domićka nije kriva i tko ju je sastavljao, te po čijem nalogu.
Ovaj je slučaj sramota hrvatskoga pravosuđa koje nikada nije bilo na nižim granama. Potpuna netransparentnost rada sudaca, uz tobožnju zabranu komentiranja presuda, doveli su nas gdje jesmo. Jedan od primjera je i zemljišnik suda u Makarskoj, gdje muljaže traju već skoro dvadeset godina i nitko im nije u stanju stati na kraj. Sramotno.

Komentar od: spirou @ 2. ožujak 2010 9:53
Piket, ne pizdi...
kad se moja zemlja uknjižilia..smatra sam da je to - to
pa ne mogu jednom godišnje ići na zemljišnik cijeli dan i provjeravat sve svoje parcele???
a,oni upravo to i govore...treba ić jednom godisnje provjerit sve, jer nije vlansik onaj ko je vlasnik,vec ko se uknjizi???
ma molim te?
jeli ovo država ili banana??
uostalom,pola dalmacije je još na preminulim vlasnicima...nasljednici se još nisu uknjižili

Komentari iz Večernjeg lista
26.02.2010. u 20:13h Trajkovski je napisao/la:
Moglo bi se malo počet mijenjat to naše pravosuđe. Možda da uzmemo ono od inoxa 18/10...

26.02.2010. u 20:24h Savjest je napisao/la:
Zadivljuje kako su se suci solidarizirali sa svojom optuženom kolegicom, a nisu ukazali na otvoreni krupan problem u pravosuđu, a to su formalne tužbe –«formalke» - koje se provode s jedne strane zbog neurednih zemljišnih knjiga, a s druge strane, jer je u jednom predmetu Vrhovni sud zauzeo stajalište da su takvi postupci zakoniti.
No, koliko su oni zakoniti, može zaključiti svaki laik, ako mu se objasni postupak: kad treba u zemljišnu knjigu upisati novog vlasnika ili vlasnike, protiv upisanih vlasnika podnese se formalna tužba, iako se ne zna čak ni jesu li oni svi na životu. Na ročištu sud svim nenazočnim a pozvanim vlasnicima jednostavno odredi zastupnika i s njim obavi posao prijenosa vlasništva.
O tome su pisali sudac Božo Vilušić (www.pravnadatoteka.hr/pdf/gruntovnica.pdf) koji je kasnije i sam bio optužen za sličnu radnju kao i sutkinja Domić (www.index.hr/vijesti/clanak/crikvenicki-sudac-umijesan-u-bespravnu-gradnju--turistickih-apartmana/251991.aspx) te sudac Zrinko Zrilić (www.pravnadatoteka.hr/pdf/Zrilic_Zrinko_TABULARNE_TUBE.pdf).
Uz takav Vrhovni sud Republike Hrvatske te uz takvu sudsku praksu, u Hrvatskoj još dugo neće biti stranih ulaganja u nekretnine osim na mafijaški način.

Komentari iz Jutarnjeg lista
Hrvatsko pravosuđe jedina je brana razvoju normalne države... Em je sporo, korumpirano, zakoni su loši i često u koliziji, sudi se po 'babu i po stričevima', politika je još uvijek umješana. Pravosuđe je svojim sporim i nesavjesnim radom uništilo i one gospodarske subjekte koje su radnici na vrijeme pokušali spasiti, ali ništa..... Primjerice, u Njemačkoj radni spor traje od 7 do 21 dan! To je samo kod nas moguće da ljudi vode radne sporove 15 godina....
zanusi13
27.02.2010

Bivša sutkinja? To će jako dobro završiti po nas, porezne obveznike. Prvo će nas tužiti jer smo joj, nevinoj, uvaljali otkaz, a onda će još tražiti da joj se isplate sve plaće dok nije radila. Sa kamatama i sudskim troškovima naravno.....
chemica
26.02.2010

'U borbi za pravdu se neću umoriti!'
'Bit ću zapreka svakoj diskriminaciji!'
'Imovina stečena na kriminalan način neće biti dugog vijeka!'.
cock
26.02.2010

vrana vrani oci ne kopa...
servantes_iz_malog_mista
26.02.2010

Vrana vrani ociju ne vadi zato ce se morati umijesati orao ili jastreb
JankoPrekobrda
26.02.2010

Josipović: "U borbi za pravdu nikada se neću umoriti." Pa predsjedniče pokloni se i počni.
cock
26.02.2010

prestrašno. primit će nas u EU nikad.
ela1
26.02.2010

Pa zar treba baš preko pet godina da sudsko vijeće odluči kako baš nitko baš za ništa nije kriv i to po svih 18 točaka optužnice. Samo se potrošilo vrijeme - sad kreću žalbe pa vjerojatno ponavljanje postupka pa opet žalbe i tako se refren ponavlja sve do zastare (navodno stiže već 2018.).... Ovako ćemo prije na bliski istok nego u EU...
Trajkovski
26.02.2010

dobro je sve po starom, ja se zabrino da stvarno idemo u rat protiv korupcije... uhapse i onda oslobode....
El-Bojko
26.02.2010

E da, još, ako je način na koji je radila Domić, kako negdje piše "uobičajena praksa" onda jadna im majka svim vlasnicima atraktivnih zemljišta....
Skipp
26.02.2010

Ovo je ne sumrak nego nacrniji mrak hrvatskog pravosuđa.
Skipp
26.02.2010

Neki stvarno imaju Hrvatsku ili barem 10 miliona eura...e moj ministre Šimonoviću,mora da se ovi u EU ubiše od smijeha kad im pominjete pravnu državu u nas,ne možete počistiti smeće u vlastitoj kući,a držite predavanja drugima o korupciji.
ROLLING
26.02.2010

Ovo nema nigdje na svijetu ................ima ima ..... u rvackoj he he
black_bloc
26.02.2010

Ma B R A V O za hrvatsko sudstvo !!!
salomon
26.02.2010

Ali je kriva bakica čiji pas je istrčao na cestu i podletio pod automobil te mora platiti kaznu, sudske troškove i štetu na automobilu.
laik
26.02.2010

Dobrodošli u hrvatsku....zemlju pravde i lopova
misonx
26.02.2010

Komentari iz 24 sata
koji pametnjakovići...pitanje svih pitanja (ako presuda postane pravomoćna)-oće li bajić dgovarat za ovaj fijasko( svi troškovi idu na račun poreznih obveznika)? ako mene pitate-to vam se desi kad optužnicu piše politika (v.š.ožbolt-koja nema dana rada u praksi). nažalost, i danas je na čelu ministarstva osoba koja nije ništa radila/sudila. predlažem da troškove postupka (ako ih bude) plati v.š.ožbolt.
26.02.2010. 17:36:42 | dra

svi se žale na sporost suda a vidite kako ova ekspeditivna rješavala je slučajeve kao na traci
26.02.2010. 20:19:18 | sprinterica

Sve je trulo u državi Hrvatskoj !!!
26.02.2010. 19:32:02 | ri051rijeka

P.S. Članak je baziran na vlastitom iskustvu i pročitanom iz dnevne štampe, ali i sudske prakse svog slučaja, te praćenja zakona i stručnih članaka, duži niz godina. Podaci i komentari o "slučaju Domić", kojim je post inspiriran, uzeti su iz dnevne štampe, prepisani pasusi su prenijeti nakošenim tekstom, a preko ubačenih linkova se može, još i dublje, ući u problematiku.

Oznake: krive uknjižbe, afere, sudstvo, zemljišnik

- 02:27 - Komentari (6) - Isprintaj - #

subota, 08.08.2009.

"Sveto pismo"

Danas ću, neplanirano, u cijelosti, prepisati članak iz današnjeg Spektra SD jer ga, nažalost, nema u internetskom izdanju. Glavno da su novine pune Radeljaka, Lambaša, Gotovaca i njima sličnih likova!!! puknucu
Članak je "sveto pismo" svega što naša familija proživljava više od 20 godina, članak ima dodirnih točaka i sa mojim postovima od 05. i 07. kolovoza ove godine, pa, bez obzira što se više odnosi na uknjižbu, nego na samu diobu, mislim da je više nego značajan za moj blog općenito.


Otvoreno: šibenski odvjetnik Zdravko Ivić o neredu u prostoru
Piše Marijan Džambo/Epeha
Snima Nikša Stipaničev/Cropix

"U ZEMLJIŠNICIMA JE SMEĆE"


Dosta nam je neodgovorne države, neodgovornih političkih vlasti koje nasumice proizvode zakone i stvaraju razne poslove i obveze od kojih je i do 70 posto, ne samo iracionalnih i nekorisnih, već za građane i gospodarstvo štetnih. Dosta nam je sveopćeg nereda u državi kojeg smo svjedoci na svakom koraku, od pravosuđa, uprave, stanja u prostoru, katastru, zemljišnim knjigama. Želimo odgovornu državu koja će svima zbog loših zakona, propisa i neodgovornih službenika nadoknađivati prouzročenu štetu. To je tek dio temelljnih polazišta Pokreta za odgovornu državu (www.pokret.com.hr), a čiji je inicijator šibenski odvjetnik Zdravko Ivić.

**Otkud ideja i hrabrost za tako ozbiljne zadatke?

Svakodnevno se suočavamo s problemima koji jasno pokazuju da je posrijedi sveopći nered.
Takvo se stanje najčešće promatra samo u sadašnjem vremenu, a odgovornost se smješta na sam kraj lanca, na neposredne izvršitelje ili na sama stručna tijela. Međutim, taj nered nije od jučer, pa su mu i uzroci mnogo širi i dublji.

**Tko je odgovoran za taj nered?
Odgovorne su sve vlasti, bez obzira na svjetonazorske, ideologijske ili stranačke razlike, bez obzira radi li se o središnjoj ili lokalnoj vlasti, zakonodavnoj, sudskoj ili izvršnoj vlasti. Zajednički nazivnik za sve te vlasti je država. Dakle, odgovorna je neodgovorna država, jer pravi uzrok tome je sama bit načina njezina funkcioniranja, a to je da su politika i državni aparat svrha sami sebi.

**Nekome odgovara takvo stanje?
Da moćnima takvo stanje smeta, ono bi bilo sređeno.
Sveopći nered na mnogim područjima života, te nekonzistentni i nestabilni pravni sustav poluge su moći vladajućih društvenih skupina. Ako bi stanje bilo takvo da građani svoja prava mogu ostvarivati redovitim pravnim putem, veze s političkim i državnim dužnosnicima ne bi imale značenje koje imaju. Stoga je kod nas koruptivni način života postao vladajući.

**Tvrdite da su dvije trećine poslova koje obavlja državni aparat i koji se nameću građanima i gospodarstvu suvišni i iracionalni?
Ne samo što su nekorisni nego su u praksi posve iracionalni, a građane i gospodarstvo opterećuju više nego svi fiskalni i parafiskalni nameti. Šteta je veća od cijelog godišnjeg proračuna.

**Zamjerit će vam da su to presmjele i teško dokazive tvrdnje
Bojim se da bi rezultati istraživanja bili porazniji od mojih opreznih procjena. Na primjer, od svih poslova koji se obavljaju u zemljišnim knjigama posljednjih desetljeća do dana današnjih većina je suvišna i iracionalna.
U zemljišnim knjigama dominira smeće. Nažalost, nitko se ne pita kako je i zašto to smeće nastalo. Štoviše, ono se i nadalje proizvodi. Ne postoji zakonit i ekonomičan način kako to smeće izbrisati. Evo konkretan primjer. Postoji poljoprivredna parcela od 1200 m2 na kojoj je upisana 71 osoba. Da bi se ona po zakonu "očistila", moraju se tužiti sve te osobe ili njihovi nasljednici, nasljednici nasljednika. Uglavnom svi su ti upisani odavno umrli. Jedan od njih je uknjižen za 21/76800, što bi odgovaralo površini od 0,27 m2, a njegova tri sina žive u tri različite države. Da bi se to postiglo, treba pronaći imena, prezimena i adrese na kojima prebivaju nasljednici svih tih upisanih da bi im sud dostavio pozive i to za one koji žive u inozemstvu diplomatskim putem. Sve te podatke ne bi KGB, Mosad i CIA uspjeli pronaći.
A i kad bi došli do tih adresa svih tih osoba, zamislimo na stotine i tisuće poštara koji su se razmiljeli diljem Hrvatske i svijeta da im uruče pozive. To nije ozbiljno, već komično, zamislimo crne mercedese koji pod osiguranjem razvoze takvu diplomatsku poštu. A sve to radi djelića koji vrijedi manje od jedne kune, djelića koji i ne pripada tim osobama, jer su posve iracionalno i upisani. To je praktično nemoguće riješiti kroz nekoliko godina, a stvarni trošak tog posla može se računati u desecima tisuća eura.
Trebalo bi takvu ili sličnu parcelu darovati ministru pravosuđa i predsjedniku Vrhovnog suda uz obvezu da javnost redovito izvještavaju o tijeku postupka uknjižbe te nekretnine na svoje ime.
**Otkud takav nered u zemljišnim knjigama?
Zbog nereda u zemljišnim knjigama uglavnom se prozivaju zemljišnoknjižni odjeli. Međutim, njihova je odgovornost minorna. Za nered u zemljišnim knjigama, kao i na ostalim područjima, odgovorne su uglavnom političke vlasti. Uzmimo za primjer stanje u prostoru. Može se već iz aviona vidjeti, a i svatko oko sebe, da ni u jednom novosagrađenom mjestu ili novosagrađenom dijelu mjesta u kojem se posljednjh desetljeća odvijala individualna stambena izgradnja nema trgova, parkova, nema javnih legalnih ulica, nema nikakvih javnih površina. Sva ta mjesta izgledaju kao primitivna stvorenja što je vjeran odraz primitivne politike koje na tom području nije ni bilo

**Zalažete se za istraživanje o posljedicama djelovanja zakona?
Da, kao i za istraživanja o posljedicama djelovanja državnih tijela, od upravnih, sudskih do Vlade i Sabora. Kada se u praksu želi uvesti kakav medicinski preparat, godinama se ispituje kakvo će biti njegovo djelovanje uz navođenje njegovih indikacija i kontraindikacija. Nema razloga da se takvo što ne radi i kod donošenja zakona.

**U čemu bi se u najkraćem sastojala odgovornost države?
Odgovornost države treba staviti u središte izgradnje pravnog sustava i ostvarenja načela vladavine prava. Svačija odgovornost treba biti razmjerna njegovoj ulozi, a uloga države je nemjerljiva, pa ne može biti ni govora o uređenosti države i vladavini prava uz neodgovornu državu.

**Nije li sve to što govorite utopija?
Naprotiv, kao utopija su se pokazale sve dosadašnje razne reforme koje nisu postigle nikakve rezultate, a to zbog toga što nisu bile osmišljene na temelju stvarnih uzroka koji su, u pravilu, izvan okvira struke, u političkoj sferi.
Fikcija da je struka odgovorna dobro je došla struci da bi dobila na važnosti, a politici da bi se oslobodila odgovornosti.

**Radite na utemeljenju pokreta, ali i budućoj knjizi.
Postoji krug osoba različitih profila koji su prepoznali ideju i spremni su se angažirati u pokretu. Na jesen bi se trebala održati osnivačka skupština. Knjiga je pri kraju, mogla bi izići već početkom jeseni. U njoj su opisana stanja na nekoliko područja sa specifičnim uzrocima za svako od tih područja sa zaključcima iz kojih proizlazi da su svemu tome uzroci u samom karakteru funkcioniranja države, odnosno politike i državnog aparata.



Oznake: zemljišnik, odgovornost države, nered

- 13:49 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se