srijeda, 30.08.2017.

Poanta starih aktualnosti

Više od osam godina "udrobljenog" piskaranja, "progutalo" je dosta tematskih događanja i zapisa, pa ovih devet (plus dvije) starih aktualnosti... shvaćam @Grunfa, @Lastavicu i ostale neznane, kojima je prikoviše kiss... meni je tek kap u moru. Kompletno izdvajanje bi nalikovalo... izvrtanju nekoliko kontejnera u potrazi za vrijednim prstenom... eto meni asocijacije na davnu stvarnost moje tete beogradske kiss, iz čuvenja znane, što ne umanjuje težinu pothvata i slika koje mi i danas stvore u glavi. Ako je točno, da konac djelo krasi, onda je sjaj brilijanta u ruci vrijedio tog smrada i kopačkog truda, koliko god mu i fjasko bila varijanta.

Pa reflektirajući asocijaciju na tematiku, moguće bi bilo, da, riječ na riječ, i riječ po riječ, secirati sve ispisano, ali ne, to definitivno ne bi bilo vrijedno takvog i tolikog truda, čak ni meni samoj, kad i bez dugogodišnje ispisanih paranormalnosti, znam i mogu izvući poantu i prezentirati postignuto. Koliko jasno, e, to je već pitanje svih pitanja, okolo kojega se sapliću misli već neko vrijeme. U stvaranju još ovo malo tekstova do, kakvog-takvog, uknjižbenog raspleta.

A čemu onda i ove aktualnosti? Pa upravo radi boljeg razumijevanja, a možebitno i obrnuto, zbog iskazanog nerazumijevanja u nekim starim komentarima, koji me još uvijek "grebu". Znam da znam... zakukuljiti do neprepoznatljivosti... zapetljati i samu sebe, a di neću čitaoca... zamutiti i bućkurijadu, i čušpajziju, i koliko već teško probavljivu tekstovinu zubo. Ljudskoj nezainteresiranosti za jednu od mrskih, ako ne i najomraženijih, tema usprkos. Kud ću ja, ako ne u koprive lud.
Kako je da je, ako i nisam dovoljno jasna, barem sam uporna k'o mazga zubo. Valjda i toliko svijesna, da nije važno (samo) znati, da je možda i vrijednije znati prenijeti. Uz nekakav već minimum interesa, je l' belj.
A nekakav već rezime, ovoliko dugačkog i kompliciranog sudovanja, zaslužio bi barem toliko, da ga se većinski razumije, koliko god mu i fjasko bila varijanta.

Pa na tragu boljeg razumijevanja, promišljam, kako bi poantu ovih aktualnosti trebala izdvojiti zasebno, jer do nje, u prethodnom postu, mnogi najvjerojatnije nisu ni stigli zijev. Pa eto, neću sad ni brisati-lijepiti, nego kopi-pejstati, pa neka stoji i tamo i 'vamo, ionako je prevažna za neispričani dio koji slijedi u nastavku:

... Cijeli taj mehanizam (a misli se na diobene i zemljišno-knjižne sudske radnje) temelji se na dobroj vjeri i savjesti suca... čista je i živa istina, koja se i nama, ni krivima ni dužnima, obila o glavu, pa neka smo pod sudskom ingerencijom još od bivše države. Jer, ova sudska "pila", iznimno je oštra s obje strane, pa zbog te, gotovo nemoguće misije, dokazivanja prave namjere uknjižbe, zakonski su moguće obje varijante... i da prevarant izigrava poštenjačinu, i da se poštenoga proglasi lopovom lud. S jedinom razlikom, što o ovima drugima mediji ne pišu, a broja... broja se, po svoj prilici, ne zna, ni jednima ni drugima bang.
Toliko, s moje strane, o sposobnosti, funkciji, ali i znanju, naših velebnih sudova i nedodirljivih sudaca headbang. Zatrpani parnicama koje to nisu, predugo čak i da bi mogli o vlasništvu neprikosnoveno suditi, pa premečući svo to smeće iz jednog kantuna u drugi, gore nego li Sizif ono svoje kamenje, zapitaju li se ikada, kao školovani ljudi, kakav to posao rade!? cry.

P.S. Nadam se da sam bila dovoljno kratka, jasna i dosadna zubo...

Oznake: uknjžba, zemljišne knjige, sud, pravosuđe, nepravda, nered

- 20:10 - Komentari (9) - Isprintaj - #

nedjelja, 27.08.2017.

Aktualnosti - deveti dio

ponedjeljak, 08.03.2010.

O istoj nepravdi iz tuđeg pera


U pravilu slabo čitam dnevnu štampu, a manuelno... ono, pljuni u prste pa listaj... gotovo nikako... ne da mi se... ili je crnilo, ili žutilo... crnilo ionako nađe put do mene i bez štampe... tv, radio, okolina... a na žutilo i "tko-s kim-gdje-kamo-zašto" likove ne želim trošiti vrime... uglavnom popratim i pročitam samo nešto ciljano, što me zanima, kao što su i ove nedavne afere.

Slučajno, onako retrogradno, uzmem subotnju Slobodnu, baš manuelno, i nabasam na fantastičan članak o sređivanju zemljišnih knjiga, o čemu sam i sama elaborirala u prethodnom postu, osvrtom na "brački slučaj-slučaj Domić". Članak na drugačiji način potvrđuje iste teze, i na tragu je mog razmišljanja (ili ja njegovog), a pošto ga nema u internetskom izdanju, u cijelosti ću ga prepisati. Ako ništa, zaslužuje moju pažnju, bespomoćnosti i ogorčenosti usprkos. Jer, koliko god to bilo mrsko štivo, bolje ga je znati. Više znanja daje veće mogućnosti izbora. Nisam za traženje opravdanja u neznanju, koliko god to (ne)znanje, u ovoj zemljišno-knjižno-sudskoj problematici, prečesto tako malo znači, i gotovo nije od pomoći. Presudno sigurno nije.

Ove retke, članke, misli... bilježim radi sebe, čija je uknjižba u fazi rješavanja, a i radi onih koji će posjetiti moj blog. Možda nekome ove informacije budu značajne u poduzimanju određenih koraka na vrijeme, a ja, eto, želim samo dnevnički pratiti stvarno stanje, pa moguće i do njegovog raspetljavanja, tko zna.

Slobodna Dalmacija
subota 6.3.2010.
SPEKTAR
PIŠE MARIJO KAVAIN


Državi ne smeta sređivanje zemljišnih knjiga nepravdom

Presude zbog izostanka u tužbama oko vlasništva nad davno zaboravljenim zemljištima postale su najčešći način sređivanja stanja u zemljišnim knjigama, ali i nesaglediv potencijal radnji na rubu, ili s druge strane zakona. Bitno je samo imati nekog u katastru ili zemljišniku tko će ti namignuti kad pronađe neku zapuštenu zemljicu

Presuda kojom je sutkinja Ivana Domić oslobođena optužbi da je sudjelovala u otimanju zemljišta vlasnicima na Braču presudama zbog izostanka, ako ostane potvrđena, zasigurno će se višestruko odraziti u praksi domaćih sudova. Naime, presude zbog izostanka u tužbama oko vlasništva nad davno zaboravljenim zemljištima posljednjih su godina postale najčešći način sređivanja stanja u zemljišnim knjigama, no u isto vrijeme postale su i nesaglediv potencijal radnji na rubu, ili s druge strane zakona.

Broj ovih tužbi porastao je posljednjih godina proporcionalno rastu cijena zemljišta u priobalju, proporcionalno gradnji autocesta u zaleđu. Zemljišne knjige, desetljećima zanemarivane, postale su naglo predmet općeg zanimanja svakoga tko je, barem u davna vremena, računao na neki komadić zemlje koji se preko noći našao na trasi autoceste ili je smješten negdje uz more. No, istodobno s porastom ovih tužbi, u potpunosti je izostala bilo kakva reakcija zakonodavca, čak i nakon afere na Braču. Institut tužbe za utvrđenje prava vlasništva tako je ostao isti kakav je desetljećima, što je onda otvorilo i veliki manevarski prostor onima koji su bili spremni za priliku da ugrabe tuđe.

Cijeli taj mehanizam temelji se na dobroj vjeri i savjesti suca. U osnovi, svatko može tužiti bilo koga s tvrdnjom da je vlasnik određene nekretnine, pri čemu bi to vlasništvo trebao dokazati nekom pravnom osnovom. No, do tog dokazivanja neće doći ako se tužena strana ne odazove pozivu suda. Sudac će u pravilu tada imenovati pravnog zastupnika tuženoj strani, koji objektivno i nema nekog interesa za zastupanje pa se neće ni pojaviti na sudu. Sudac to može protumačiti kao priznanje tužbenog zahtjeva - i u pravilu će se to, naravno, i dogoditi. Kad pravi vlasnik dozna što se dogodilo, već je kasno. Može ustati tužbom, što će, nasuprot prethodnom postupku, trajati godinama. Dakle, cijeli je sustav koncipiran na način da vlasnik nekretnine mora stalno dežurati u strahu da se netko na nju ne uknjiži, pri čemu je unaprijed bespomoćan, jer kad se tuđinac uknjiži, već je kasno.

Osnovno je jamstvo sigurnosti u ovom slučaju savjest suca, sudskog dostavljača i pravnog zastupnika kojeg imenuje sud. Da to ne funkcionira, ne pokazuje samo slučaj Domić.

Već je ranije, krajem 90-ih, u splitskom sudu protiv više službenika pokrenut postupak, jer su u jednom sličnom postupku - a bila je riječ o nekretnini kod restorana Šumica - falsificiranjem potpisa na dostavnicama omogućili protupravno knjiženje Mirku Bradariću, vlasniku restorana. Sličnih je slučajeva bilo još, no ono što presuda sutkinji Domić poručuje jest - sudac može biti miran. Nemoguće mu je dokazati da je počinio kazneno djelo - možda je samo pod pritiskom ispunjavanja norme bio malo nepažljiv. Budući da, s druge strane, zakonodavac ne čini ništa, niti pokazuje interes za cijeli problem, cijela priča podsjeća na osvajanje Divljeg zapada. S tom razlikom da je u ovoj našoj verziji priče bitno samo imati nekog u katastru ili zemljišniku tko će ti namignuti kad pronađe neku zapuštenu zemljicu čiji su vlasnici ili u inozemstvu, ili je vlasništvo raspršeno na stotine dijelova.

U neku ruku, čini se da praksa sutkinje Domić državi u osnovi i ne smeta , da je to cijena koja se mora platiti u procesu sređivanja zemljišnih knjiga - očito manja u odnosu na dobit koju će na koncu država imati. Jer, kako inače ljude natjerati da se brinu o svojoj imovini? Stoga, možda bi sutkinji Domić trebalo ponuditi mjesto savjetnika u Ministarstvu pravosuđa za projekt sređivanja katastra i zemljišnih knjiga. Ionako je, prema presudi šibenskog suda, bila samo previše marljiva, pa zašto onda tu marljivost ne iskoristiti na pravi način? Svojim entuzijazmom zasigurno bi brzo riješila taj problem, jedan od najvećih na hrvatskim sudovima.

Osim toga, država bi joj se trebala i ispričati, vratiti joj sve plaće koje ne prima otkad je razriješena dužnosti, a ne bi bilo loše ni da je angažiraju na pravosudnoj akademiji kako bi sucima neposredno prenijela svoja dragocijena iskustva u vođenju bračkog Općinskog suda.

NAPOMENA: Za bolje razumijevanje problema, poželjno je pročitati i prethodni post.


nedjelja, 27.08.2017

P.S. ... Cijeli taj mehanizam temelji se na dobroj vjeri i savjesti suca... čista je i živa istina, koja se i nama, ni krivima ni dužnima, obila o glavu, pa neka smo pod sudskom ingerencijom još od bivše države. Jer, ova sudska "pila", iznimno je oštra s obje strane, pa zbog te, gotovo nemoguće misije, dokazivanja prave namjere uknjižbe, zakonski su moguće obje varijante... i da prevarant izigrava poštenjačinu, i da se poštenoga proglasi lopovom lud. S jedinom razlikom, što o ovima drugima mediji ne pišu, a broja... broja se, po svoj prilici, ne zna, ni jednima ni drugima bang.

Toliko o sposobnosti, funkciji, ali i znanju, naših velebnih sudova i nedodirljivih sudaca... headbang. Zatrpani parnicama koje to nisu, i premečući smeće iz jednog kantuna u drugi, gore nego li Sizif ono svoje kamenje, zapitaju li se ikada, kao školovani ljudi, kakav to posao rade!?... cry.



Oznake: sređivanje zemljišnih knjiga, nepravda, nered, Drava, sud, pravosuđe

- 13:46 - Komentari (5) - Isprintaj - #

subota, 26.08.2017.

Aktualnosti - osmi dio

nedjelja, 07.03.2010.

Sve po zakonu, a nemoralno


Ne, ne, neću o pretvorbi i privatizaciji... ako ste promislili, krivo ste mislili... samo bi mi još i to falilo, malo mi je muke sa nepremostivim zidovima državnih institucija... uostalom, šta bi se tu i moglo više reći kad je sve rečeno, sve se zna, dijagnoza postavljena "ko je jamio, jamio", operacija uspjela, pacijent na umoru, bolest se svakodnevno širi novim i sve težim žarištima, a lijeka niotkud...

A koliko god se taj zakon najbolje preslikava u mom naslovu, i koliko god postao njegovim sinonimom, sigurno je da nije jedini. Namjera mi je približiti, meni blisku, problematiku vlasništva, ili preciznije, problematiku ispravki pogrešnih upisa u vlasničkim listovima. Činjenica je da mi danas u Hrvatskoj imamo tri kategorije vlasnika:

1. zemljišno-knjižni vlasnici (vlasnički listovi)

2. katastarski vlasnici-posjednici (posjedovni listovi)

3. izvanknjižni vlasnici

Osim što su sve tri kategorije u potpunom neskladu, 20-godišnje nerješavanje ovog problema, svakodnevno povećava broj treće, najspornije kategorije - izvanknjižnih vlasnika. I dok moderne europske države uopće ne poznaju pojam izvanknjižnog vlasništva, kod nas je to realnost, koja se ne smanjuje.

A da problem bude veći, kod sređivanja vlasništva u zemljišnim knjigama, zakonska rješenja su takva, da je u sudskoj praksi moguće da sve bude po zakonu, a ujedno i nemoralno, i nepošteno, i nepravedno. Sve učestalije afere oko sumnjivih uknjižbi prava vlasništva dokazuju, barem meni, da nešto debelo ne štima ni sa zakonima, ni sa sudskom praksom. O tome svjedoče:
- "rogoznički slučaj" ili "slučaj Svaguša", kojeg sam nedavno spominjala...
- "drniški slučaj" iz 1997.g., gdje je stotinu nasljednika zaseoka Dučići u Siveriću proglašeno mrtvima...
- "brački slučaj" ili "slučaj Domić", jedan od najinteresantnijih i medijski najviše (po)praćenih, koji je nedavno dobio i svoj sudski epilog...

Ukratko, brački je slučaj postao aktualan 2004.g. za vrijeme ministrice Vesne Škare-Ožbolt, koja je sutkinju Domić tada razriješila dužnosti predsjednice suda u Supetru, a ujedno je podignuta optužnica protiv nje i još 12-orice suoptuženika za malverzacije prilikom utvrđivanja i knjiženja brojnih zemljišnih parcela na otoku Braču, čime je mnogima omogućeno nelegalno stjecanje vlasništva nad nekretninama.

Sudski spor je, dakle, trajao 6 godina, a završio je oslobađajućim presudama za sve optužene.


- Mislim da je donesena jedina moguća presuda u postupku koji je započeo bez materijalnih dokaza koji bi upućivali na osnovanost optužnice. Kao čovjek, pravnik i prijatelj mnogih optuženih sretan sam da su oni i njihove obitelji dočekali kraj ove farse. Činjenica od koje su svi pobjegli jest da je ‘96. stupio na snagu novi Zakon o vlasništvu koji je težište vlasništva pomaknuo sa katastra na upis u zemljišnik. Do tada je u Dalmaciji bio običaj da ljudi vjeruju u katastar, a tek nakon rata došlo je do potrebe raspolaganja nad zemljištima i radi toga su ljudi počeli rješavati svoja zemljišno-knjižna stanja - kazao je Nediljko Ivančević dodajući - kako u postupku niti jedan optuženik nije imao razlog vjerovati da njemu sporna nekretnina ne pripada te da su svi rješavali nekakvo svoje vlasničko stanje.

- Oni koji govore njoj u prilog kažu kako razrješenje nije u vezi s počinjenjem kaznenog djela, nego je vezano uz nepoštovanje sudskog poslovnika.
- Osobe iz struke sklone Ivani Domić kažu kako je njezin najveći grijeh želja da što prije ispuni normu i poboljša statistiku riješenih predmeta.
- Tko je u pravu, u konačnici će odlučiti Vrhovni sud.


Oslobađajuće presude mene, nažalost, nisu iznenadile, jer sam u takav ishod bila gotovo sigurna od samog početka. Nažalost je tako, ali ne iz razloga što stvarni vlasnici nisu prevareni i razvlašćeni, već stoga, što su sve te radnje obavljene i napravljene po zakonu, a vlasnike od "vlasnika" dijeli tanka nit (ne)dobre vjere, koja je upitna i teško dokaziva. Stvarni će vlasnici, što je u svemu najtragičnije, sada morati privatnim tužbama dokazivati vlasništvo, kako bi vratili svoju imovinu, djedovinu, što li već, jednako kao i u svim gore spomenutim slučajevima.

A GLAVNI PROBLEM JE U LOŠEM ZAKONSKOM RJEŠENJU.

Jer, ista takva "rastezljiva" sudska praksa, koristila se je, i koristi se još uvijek, na svim sudovima, desetljećima jednako, i sve je po zakonu, jer da nije tako, ne bi smo odnedavno imali "slučaj Svaguša", i ne bi se slični slučajevi opetovano ponavljali.

- Riješila sam na stotine, čak i tisuće istovrsnih predmeta u kojima je zbog izostanka stranke presuđeno u korist tužitelja. Na isti način radili su i sudovi i suci u Makarskoj, Solinu, Trogiru, Hvaru, Korčuli, Šibeniku, Zadru... – tvrdi I. Domić, i navodi - kako su predmeti optužnice parnični spisi koji se odnose na sređivanje zemljišno-knjižnog stanja na otoku Braču, te da je opće poznato da je zemljišno-knjižno stanje na tom otoku, ali i na ostalim otocima nesređeno, a da Općinski sud u Supetru inače ima oko 80 do 90 posto predmeta ovakve naravi.

- Za osuđujuću presudu za ta djela - dodala je Biga Milutin - bilo je potrebno ostvariti dva bitna elementa koja optužnica nije imala, odnosno dokazala: svijest i namjeru prvooptužene da pribavi protupravnu imovinsku korist jednima, odnosno da nanese štetu drugim osobama.

Ova izjava najviše revoltira, što je i razumljivo, ali baš ona i dokazuje da je problem u zakonu i sudskoj praksi, jer ako se to isto radi u dobroj vjeri, ne krši se zakon lud.

Naime, onaj koji misli i tvrdi da je stvarni vlasnik, da bi se uknjižio, mora tužiti sve ostale, žive i mrtve, znane i neznane, koji su se u zadnjih 100-injak godina, iz raznoraznih razloga, našli na "njegovom" vlasničkom listu. I svi naši sudovi su pretrpani takvim "formalnim" tužbama, kojima se izvanknjižni vlasnici pokušavaju uknjižiti, a problemi su posebno izraženi na našim otocima i u Dalmaciji općenito. Najveći broj ovih "parnica", koje to ustvari i nisu, završava se, ili na temelju priznanja, ili na temelju izostanka tuženika, ili na temelju ogluhe, odnosno, nereagiranja tuženoga.

Zakonske mogućnosti... "izostanka tuženika"... ili... "postavljanja privremenog zastupnika", jer su tuženici nepoznatog boravišta i prebivališta... to su "rješenja", koja su i dovela do svih ovih afera, jer se na taj način tužbe za uknjižbu rješavaju mimo znanja i sudskih pozivanja stvarnih vlasnika, ili stvarnih nasljednika. Ove "parnice", u stvarnosti, omogućavaju zaobilaženje postupka nasljeđivanja, jer tužitelj, koji može biti stvarni vlasnik, ali isto tako i prevarant, sam označava nasljednike, što onda sudovi nekritički (bez provjere) prihvaćaju.

Najbolje ću objasniti apsurdnost ove sudske prakse na vlastitom primjeru - svi mi u familiji, koji smo diobom dobili svoje nekretnine (jednako nekritički od strane suda), da bi se uknjižili, moramo se međusobno tužiti... i sad tu svak svakoga od rodbine tuži, svi znamo da je to u svrhu sređivanja stanja vlasništva, i svi se oglušujemo na međusobne tužbe i dobivamo "sporove" na temelju ogluhe... i to traje već 9 godina, i ne vidi se kraja.
I sad recite da to nije, najblaže rečeno, suludo lud, a za državu i samoubilačko bang. Apsurd je tim veći, da to nikome od nadležnih institucija ne smeta (barem ih se ne čuje, da se itko na ikoga žali), ako ni zbog čega drugog, onda stoga što blokira njih same. Ako ih već nije briga što time ogromnoj masi ljudi totalno koče i blokiraju svaki daljnji korak i postupanje, ukoliko su lojalni građani koji se drže zakona.

Zato sam ja uvjerena, da je "slučaj Domić" imao posve drugu, političku, pozadinu. Lako je moguće "iskočila" iz direktive sporosti i netalasanja, troškove šestogodišnjeg sudovanja će ionako, kao i uvijek, platiti porezni obveznici, a još lakše je moguće, da sad sutkinja Domić tuži državu zbog izgubljene časti i dobiti, i zbog pretrpljenih duševnih boli, pa budemo platili i daleko više.

Građani za ovakve presude uglavnom bacaju "drvlje i kamenje" na pravosuđe, što je i razumljivo, jer ono, kao neovisno, mo'š mislit', presuđuje, dok se politika, koja donošenjem zakona, pravosuđu utire put, skriva iza te "neovisnosti". Pa se, neizbježno, nameće pitanje, kako to, da se ni jedna strana ne buni, i kako to, da se nikoga glasno ne čuje, ni suce ni političare? Izgleda da to, iz nekih razloga, paše i jednima i drugima... kao da imaju neki "big deal"... suci ne napadaju političare, a političari ne napadaju suce... kako to reče odvjetnik Ivić ... "fikcija da je struka odgovorna dobro je došla struci da bi dobila na važnosti, a politici da bi se oslobodila odgovornosti"... Ne znam je li to sva istina, kao što ne znam ni čija je slika u očima građana lošija, slika sudaca ili slika političara.

Nije mi jasno ni zašto je problematika stanja vlasništva od svih toliko marginalizirana, čak i od medija površno praćena, samo u slučaju ovakvih i sličnih afera, čiji broj bi, bojim se, mogao samo rasti. Čista situacija s vlasništvom, u svakoj normalnoj državi zaslužuje prioriret nad prioritetima, jer nesređeno i kaotično stanje vlasništva lančano uzrokuje probleme u svim ostalim segmentima društva, da i ne govorimo o mogućnostima zloupotreba. Uostalom, da se ovaj problem barem počeo rješavati odmah iza 90-ih, kao što je trebalo, vjerojatno ne bi bilo ni ovako sramotne pretvorbe i privatizacije, a ni ovoliko zapuštene domovine.


Komentari iz Slobodne Dalmacije
Komentar od: micosplit @ 26. svibanj 2008 16:47
Pa šta je to čudno, naše pravosuđe je takvo da postoji samo radi
sebe samog i da bi hranilo fiškale.
Ja već 20 godina vodim RADNI SPOR i još nije gotov i pitaj Boga kad će, drugi spor , opet u splitskom sudu, također radni sud nije u 2 godine niti zakazao raspravu. Odvjetnička komora kojoj sam prijavio odvjetnika koji mi je napravio medvjeđu uslugu također ne reagira.
Naši sudovi su efikasni samo za ovrhe sirotinji koja nije platila struju i sl.
Pozdrav ministrici Lovrin i njenim vrijednim, nekorumpiranim djelatnicima.

Komentar od: nradmil2 @ 26. veljača 2010 17:33
Presuda kao i za pretvornu i privatizaciju.Sve po zakonu!!!!

Komentar od: lile555 @ 26. veljača 2010 17:25
I za ovo je trebalo 6 godina ?

Komentar od: lanterna 13 @ 26. veljača 2010 17:19
Tako je to kod nas.SVE JE LEGALNO ali NEMORALNO,....ali ....to su naši suci i pravosuđe.......

Komentar od: kornjača @ 26. veljača 2010 16:24
Što ste očekivali ??? Sve je radila po - ZAKONU !!!

Komentar od: piket @ 26. veljača 2010 19:06
činjenice:
novinari su domićku osudili prije nego je počela parnica i svi naslovi u novinama pa i današnji na takav način djeluju, SRAMOTA, našeg neobjektivnog novinarstva
ali kakvi su novinari tako su i provjerili dokaze protiv Domićke koji su u najmanju ruku smješni za bilo koga ko se razumije u pravosuđe
da nije bilo medijske hajke sve bi odavno bilo gotovo.
i još nešto... nije problem u ivani domić nego u neažurnom stanju zemljišnih knjiga i JAKO lošem zakonu.. svi suci u hrvatskoj rade po istom, zašto se samo protiv nje vodi postupak????
nekome zasmetala...........

Komentar od: clint eastwood @ 26. veljača 2010 19:57
P.S. Ako ćemo govoriti o našem sudstvu općenito ono je uz časne iznimke najkancerogeniji dio hrvatske svakodnevnice

Komentar od: sumartin @ 27. veljača 2010 10:55
Pišite dostojanstveno, ne spuštaj te se na nivo Domičke i njoj slični. Doživio sam je na jednom suđenju, nije bila ni malo fina,
već neogranićeno drska i bezobrazna.

Komentar od: pf @ 2. ožujak 2010 10:29
Ajmo sad, predsjedniće JOSIPOVIĆ
Ovo je sada test za Vas.
Gdje je ovdje PRAVEDNOST & PRAVDA:

Komentar od: biston @ 2. ožujak 2010 9:55
Treba se zapitat kakva je optužnica kad je utvrđeno da Domićka nije kriva i tko ju je sastavljao, te po čijem nalogu.
Ovaj je slučaj sramota hrvatskoga pravosuđa koje nikada nije bilo na nižim granama. Potpuna netransparentnost rada sudaca, uz tobožnju zabranu komentiranja presuda, doveli su nas gdje jesmo. Jedan od primjera je i zemljišnik suda u Makarskoj, gdje muljaže traju već skoro dvadeset godina i nitko im nije u stanju stati na kraj. Sramotno.

Komentar od: spirou @ 2. ožujak 2010 9:53
Piket, ne pizdi...
kad se moja zemlja uknjižilia..smatra sam da je to - to
pa ne mogu jednom godišnje ići na zemljišnik cijeli dan i provjeravat sve svoje parcele???
a,oni upravo to i govore...treba ić jednom godisnje provjerit sve, jer nije vlansik onaj ko je vlasnik,vec ko se uknjizi???
ma molim te?
jeli ovo država ili banana??
uostalom,pola dalmacije je još na preminulim vlasnicima...nasljednici se još nisu uknjižili

Komentari iz Večernjeg lista
26.02.2010. u 20:13h Trajkovski je napisao/la:
Moglo bi se malo počet mijenjat to naše pravosuđe. Možda da uzmemo ono od inoxa 18/10...

26.02.2010. u 20:24h Savjest je napisao/la:
Zadivljuje kako su se suci solidarizirali sa svojom optuženom kolegicom, a nisu ukazali na otvoreni krupan problem u pravosuđu, a to su formalne tužbe –«formalke» - koje se provode s jedne strane zbog neurednih zemljišnih knjiga, a s druge strane, jer je u jednom predmetu Vrhovni sud zauzeo stajalište da su takvi postupci zakoniti.
No, koliko su oni zakoniti, može zaključiti svaki laik, ako mu se objasni postupak: kad treba u zemljišnu knjigu upisati novog vlasnika ili vlasnike, protiv upisanih vlasnika podnese se formalna tužba, iako se ne zna čak ni jesu li oni svi na životu. Na ročištu sud svim nenazočnim a pozvanim vlasnicima jednostavno odredi zastupnika i s njim obavi posao prijenosa vlasništva.
O tome su pisali sudac Božo Vilušić (www.pravnadatoteka.hr/pdf/gruntovnica.pdf) koji je kasnije i sam bio optužen za sličnu radnju kao i sutkinja Domić (www.index.hr/vijesti/clanak/crikvenicki-sudac-umijesan-u-bespravnu-gradnju--turistickih-apartmana/251991.aspx) te sudac Zrinko Zrilić (www.pravnadatoteka.hr/pdf/Zrilic_Zrinko_TABULARNE_TUBE.pdf).
Uz takav Vrhovni sud Republike Hrvatske te uz takvu sudsku praksu, u Hrvatskoj još dugo neće biti stranih ulaganja u nekretnine osim na mafijaški način.

Komentari iz Jutarnjeg lista
Hrvatsko pravosuđe jedina je brana razvoju normalne države... Em je sporo, korumpirano, zakoni su loši i često u koliziji, sudi se po 'babu i po stričevima', politika je još uvijek umješana. Pravosuđe je svojim sporim i nesavjesnim radom uništilo i one gospodarske subjekte koje su radnici na vrijeme pokušali spasiti, ali ništa..... Primjerice, u Njemačkoj radni spor traje od 7 do 21 dan! To je samo kod nas moguće da ljudi vode radne sporove 15 godina....
zanusi13
27.02.2010

Bivša sutkinja? To će jako dobro završiti po nas, porezne obveznike. Prvo će nas tužiti jer smo joj, nevinoj, uvaljali otkaz, a onda će još tražiti da joj se isplate sve plaće dok nije radila. Sa kamatama i sudskim troškovima naravno.....
chemica
26.02.2010

'U borbi za pravdu se neću umoriti!'
'Bit ću zapreka svakoj diskriminaciji!'
'Imovina stečena na kriminalan način neće biti dugog vijeka!'.
cock
26.02.2010

vrana vrani oci ne kopa...
servantes_iz_malog_mista
26.02.2010

Vrana vrani ociju ne vadi zato ce se morati umijesati orao ili jastreb
JankoPrekobrda
26.02.2010

Josipović: "U borbi za pravdu nikada se neću umoriti." Pa predsjedniče pokloni se i počni.
cock
26.02.2010

prestrašno. primit će nas u EU nikad.
ela1
26.02.2010

Pa zar treba baš preko pet godina da sudsko vijeće odluči kako baš nitko baš za ništa nije kriv i to po svih 18 točaka optužnice. Samo se potrošilo vrijeme - sad kreću žalbe pa vjerojatno ponavljanje postupka pa opet žalbe i tako se refren ponavlja sve do zastare (navodno stiže već 2018.).... Ovako ćemo prije na bliski istok nego u EU...
Trajkovski
26.02.2010

dobro je sve po starom, ja se zabrino da stvarno idemo u rat protiv korupcije... uhapse i onda oslobode....
El-Bojko
26.02.2010

E da, još, ako je način na koji je radila Domić, kako negdje piše "uobičajena praksa" onda jadna im majka svim vlasnicima atraktivnih zemljišta....
Skipp
26.02.2010

Ovo je ne sumrak nego nacrniji mrak hrvatskog pravosuđa.
Skipp
26.02.2010

Neki stvarno imaju Hrvatsku ili barem 10 miliona eura...e moj ministre Šimonoviću,mora da se ovi u EU ubiše od smijeha kad im pominjete pravnu državu u nas,ne možete počistiti smeće u vlastitoj kući,a držite predavanja drugima o korupciji.
ROLLING
26.02.2010

Ovo nema nigdje na svijetu ................ima ima ..... u rvackoj he he
black_bloc
26.02.2010

Ma B R A V O za hrvatsko sudstvo !!!
salomon
26.02.2010

Ali je kriva bakica čiji pas je istrčao na cestu i podletio pod automobil te mora platiti kaznu, sudske troškove i štetu na automobilu.
laik
26.02.2010

Dobrodošli u hrvatsku....zemlju pravde i lopova
misonx
26.02.2010

Komentari iz 24 sata
koji pametnjakovići...pitanje svih pitanja (ako presuda postane pravomoćna)-oće li bajić dgovarat za ovaj fijasko( svi troškovi idu na račun poreznih obveznika)? ako mene pitate-to vam se desi kad optužnicu piše politika (v.š.ožbolt-koja nema dana rada u praksi). nažalost, i danas je na čelu ministarstva osoba koja nije ništa radila/sudila. predlažem da troškove postupka (ako ih bude) plati v.š.ožbolt.
26.02.2010. 17:36:42 | dra

svi se žale na sporost suda a vidite kako ova ekspeditivna rješavala je slučajeve kao na traci
26.02.2010. 20:19:18 | sprinterica

Sve je trulo u državi Hrvatskoj !!!
26.02.2010. 19:32:02 | ri051rijeka

P.S. Članak je baziran na vlastitom iskustvu i pročitanom iz dnevne štampe, ali i sudske prakse svog slučaja, te praćenja zakona i stručnih članaka, duži niz godina. Podaci i komentari o "slučaju Domić", kojim je post inspiriran, uzeti su iz dnevne štampe, prepisani pasusi su prenijeti nakošenim tekstom, a preko ubačenih linkova se može, još i dublje, ući u problematiku.

Oznake: krive uknjižbe, afere, zemljišnik, pravosuđe

- 19:31 - Komentari (3) - Isprintaj - #

nedjelja, 13.08.2017.

Aktualnosti - peti dio

utorak, 09.02.2010.

Provjerite vlasnički list...svake godine!!!


U današnjem izdanju SD objavljen je novi članak o "sumnjivim" uknjižbama u Rogoznici, a kao reakcija na prethodni iz mog posta od 06.02.10.
Nakon što sam pročitala članak, kao i komentare građana, zaključila sam da je važno uključiti ga u cijelu priču, jer dokazuje da problem itekako postoji. Naime, sama reakcija Ministarstva pravosuđa jasno pokazuje da u zemljišno-knjižnom segmentu našeg pravosuđa postoji problem, koji omogućava zloupotrebe ogromnih razmjera.

U Ministarstvu pravosuđa smatraju da do ilegalne uknjižbe ne može doći.
- Kod prijenosa ili upisa prava vlasništva isti se vrši temeljem vjerodostojnih isprava koje sud provjerava te ako otuđitelj nekretnina nije upisani zemljižnoknjižni vlasnik, prijenos na novog vlasnika se ne može izvršiti - tvrde. No, neslužbeno savjetuju da svaki vlasnik jednom godišnje provjeri je li im se netko uknjižio u vlasništvo.

Da je njihova tvrdnja, o nemogućnosti ilegalnih uknjižbi točna, onda ne bi savjetovali građanima da svake godine provjeravaju svoje vlasništvo... lud... a što samo dokazuje koliko su građani (ne)zaštićeni.
A glavni je razlog u onome što prešućuju, i što je najveći kamen spoticanja zemljišno-knjižne problematike... veliki broj pokojnih vlasnika, bilo zbog suvlasništva i neriješenih dioba, bilo zbog sporosti uknjižbi, koje "običnim smrtnicima" traju godinama. Što je najgore, uvjerenja sam, kako se, postojećim zakonima i postojećom sudskom praksom, broj takvih još i dodatno povećava. Iz godine u godinu. Pa ti sad vidi, kakav je to posao. Sizifov posao, to je to... lud...

A dok oni prvi dočekaju svoj red, ovi drugi preskoče... cilu generaciju, ili dvi... burninmad...

Troje građana je to isto iščitalo i reklo u svojim komentarima, pa sam ih izvukla iz mase drugih:
Komentar od: cajaaa @ 9. veljača 2010 11:28
Ljudi moji ovo je prava sprdačina naših pravosudnih organa.
citat:
...U Ministarstvu pravosuđa smatraju da do ilegalne uknjižbe ne može doći.....
... No, neslužbeno savjetuju da svaki vlasnik jednom godišnje provjeri je li im se netko uknjižio u vlasništvo.......
Moram li ovo još komentirat ili je sve jasno. Dodat ću samo ovo.
Moraju li gradjani sami preuzet ulogu kontrolera sudskih organa?
E pa ako je tako - onda evala nam.

Komentar od: SToper @ 9. veljača 2010 16:08
A jadna majko, da provjerit vlasnički list svake godine. sve rečeno, žalosno..

Komentar od: LUZERICA @ 9. veljača 2010 19:24
Sve će ovo riješiti PRAVNA država, a dotle svako malo skoknite do suda vidjet jel vas tko ZASKOČIO na upisu vlasništva.

Na koncu želim kazati, da su posve nebitne i lokacije i akteri ovakvih afera, koje iskrsavaju kao gljive poslije kiše, jer se jako dobro mogu staviti u kožu oštećenih, bilo koje od njih. Ujedno sam i zahvalna na njima, koliko god to može grubo zvučati, jer dodatno dokazuju moje tvrdnje i moje muke. Ne pada baš lako, kada i sam proživljavaš slično, da ne govorim koliko je teško, o svemu pisati hladne glave.

Dodatak: SD dana 16.02.2010. objavila je još jedan članak o "rogozničkom slučaju", pa ću doda(va)ti linkove na temu, dok bude medijski praćena. Ovaj članak govori o udruživanju oštećenih građana u cilju povrata svoje didovine i o upitnosti procjene i (ne)plaćanja poreza na kupljenu i uknjiženu imovinu.
Masa interesantnih komentara puno govori o pravosudnim labirintima i katakombama, i gotovo je sažetak cjelokupne zemljišno-knjižne problematike. Kada izuzmemo, od onih "puno razloga zbog kojih se stvarni vlasnici do 1990. nisu knjižili", upravo suvlasništva i probleme oko dioba, pa na to dodamo dugogodišnje uknjižbe zbog nesređenih zemljišnih knjiga, to je nesavladivo golem teret, koji je "u paketu" svaljen na leđa samih stranaka u postupku, a bez adekvatne, zakonodavno-sudske, podrške i pomoći od strane države.
Komentar od: Dom57 @ 16. veljača 2010 11:22
nisto mi nije jasno...kako se more placat ili utajit porez na imovinu kojoj prodavatelj nije vlasnik???
ocu rec ako je ovi proda Svagiju kartusinu kako to da pravi vlasnici moredu pritit tuzbama da nije placen porez na nesto ca u njihovon vlasnistvu i nisu prodali Svagiju!!!???

Komentar od: musuratakid @ 16. veljača 2010 11:58
@Dom57
Porez je trebao biti plaćen na imovinu koju je Grbić prodao Svaguši - Vlasnici/Posjednici koji se bune da su im narušena vlasnička prava su velikim dijelom sami krivi zbog zavrzlame jer se godinama nisu knjižili na imovinu za koju tvrde da je njihova. Sada će to morati dokazivati na Sudu - a Grbić može mrtvo-hladno tvrditi da on nije imao pojma da su njegovi baba i dida nešto prodavali, kao i da to nije mogao znati ako su se novi vlasnici bili lijeni uknjižiti u zadnjih 70 godina - i što je najgore, bit će u pravu!

Komentar od: brokvica @ 16. veljača 2010 13:25
@musuratakid
nije to baš skroz točno, zašto taj grbić nije uknjižen na tu zemlju, da je to i dalje bilo u vlasništvu njegove obitelji nakon ost. rasprave bilo bi zavedeno na njegovo ime.
zašto nije "ometa" te ljude u posjedu tih 70 god... kako je svaguša obiša nekretnine koje je navodno kupija, a u njima nije primjetija stanare? pa ti vještaci i procjene?
za ovako nešto napravit triba bit upetljan cili niz različitih službi i službenika. u svakom je slučaju nevjerojatno da je nešto ovako moguće, pa i u hrvatskoj.

Komentar od: milodite @ 16. veljača 2010 21:16
I jeste i niste u pravu,kako se uzme.
Zemljisne knjige za podrucje Rogoznice spadaju medju nesredjenije,to je tocno.Do 1990.iz puno razloga,stvarni vlasnici se nisu uknjizavali,a uglavnom stoga sta sudski troskovi,geometri i sl.i nisu tako jeftini.Ali,jedno je sigurno,do tada i nije bilo poznato da bi netko posegnuo za tudjom zemljom.Postivali su se i ugovori potvrdjeni tek rukovanjem,pred svjedocima.Takvi su tada bili ljudi.
Ovaj hohstapleraj je novijeg datuma,ovo su neki novi "ljudi",koji ne postuju bas nista,pa se prave da ne znaju da je dida,u stvari,davno svoje proda i koriste postenje ( sad se to zove naivnost i nemar) starijih generacija za ubrat koji eur.Nemoralno i neposteno,ali tako je to danas.Jednostavno,biti nemoralan danas je normalno.
Ovaj sta je Svagusi prodava sigurno zna istinu ( ili ne zna ko mu je dida),Svagusa takodjer zna o cemu se radi,na sudu su dokazali neprekinuti niz vlasnistva jer se stvarni vlasnici nisu uknjizili,OK,sad ce se dokazivati svjedocima i kojecim i to ce trajati i kostati do besvjesti,ali ljudi moji,ostaje cinjenica : svi sudionici u ovoj suludoj prici znaju sve,prodavac i kupac se prave blesavi,lovi se u mutnom...pa kako ispadne.
Di je sram,di je respekt prema svojim starima,di je strah od boga,di je obicna ljudska cast...e to je vec druga prica.
Ponoviti cu,jer mislim da ima smisla - do 90.g.ovakva storija bila je nezamisliva,postenje i cast su nesto znacili,a sta se u medjuvremenu desilo ,to neka definira svako za sebe.Ja znam.

SD od 23.02.2010. donosi članak o osnivanju inicijativnog odbora 30-ak rogozničana u borbi za povrat imovine na koju se uknjižio splitski poduzetnik...



nedjelja, 13.08.2017

P.S. Mislite li, da se išta promijenilo, u proteklih sedam ipo godina? Moguće i je, ma jedino na gore, jer ovi pusti "Jerneji", što svakodnevno proizlaze iz tih i takvih afera, tko zna koliko će godina puniti sudnice, dok dođu do svoje pravice. I ako je uspiju dočekati.

P.P.S. Uskočivši u ove aktualne vode, bez pravog cilja i bez jasne svrhe, baš kao u nizanje pričica bez reda, bez znanog broja, i bez vidljivog konca, pomalo mi se već počinje bistriti slika. I nije loše, ne, ide to tragom izdvajanja najbitnijeg, ilitiga, skupljanja tematike na jedno mjesto, pa eto, ništa nije slučajno, a možda ispadne i ne loše...


Oznake: pravosuđe, zemljišne knjige, afere, diobe, uknjižbe

- 16:51 - Komentari (7) - Isprintaj - #

četvrtak, 12.01.2017.

Život piše nove stranice

Ako se po jutru dan poznaje, može li i godina po siječnju thumbup.
Jest da je započela u dahu novog ledenog doba, i jest da se pitam tko mi je sakrio sunce, i jest da kroz kosti... bura puše, bura šiša, en ti maleg miša...



Klapa Ragusa - En ti maleg miša

Ali, kad krene ta bura s mora kontra bure u glavi, onda tek lete pisma, lete avijoni nut. Onda tek ne mo'š ništa... ni za glavu ni za rep uhvatiti. Ne možeš ni vjetar zauzdati, ni sunce uloviti. Pa ti lovaj, zrake ili misli, sve ti je zaludu. Pa se ti igraj sa burom lovice, kad sve ti u glavi biži i preskače.
Ali, ča je bura kontra sunca... kontra sriće i jubavi... kontra srca vruća i duše na pravome mistu. E, buro, buro, more bit' da je tebi sve zaludu, a? Pa ti nosi koliko ti vitru drago. Jerbo, nima te bure kad... manta me jubav... pa nek' kažu luda je i kamena lud.


Severina, Goran Karan, Danijela i Giuliano - Manta me jubav

Stara je završila i Nova otpočela, mirno i kuntento, po pitanju stasa i glasa. I ne mislim sad upadat' u šuplje fraze, kako... sriću čine male stvari... i kako... nima života bez jubavi... jer se nije još rodija, a po svoj prilici nikad i neće, takvi genije, koji će dat' znanstveno i činjenično utemeljene definicije za sriću i jubav. Sto ljudi, sto percepcija... uvik je bilo, i uvik će bit'.

Sritna sam da je Stara otišla u ropotarnicu povijesti, jer je bila teška i preteška. Zapravo, bila je kumulacija i kulminacija više njih takvih. Ipak, sve su to samo događaji, ma što mi o njima mislili, ma kako na njih reagirali, i ma kako ih doživljavali i proživljavali.
Događaji nas mogu bacat' i gori i doli, i misli nam mogu lutat' i vamo i tamo, i srce nam može kucat' ili pucat', ma sve je to, zapravo, luk i voda. U konačnici, prolazna stvar. Događaji se izmjenjuju i vrte, kao na pokretnoj traci, osjećaji (nas) vitlaju, misli (nam) se isprepliću. To je, jednostavno, život.
Ali, nisu događaji nikad toliko važni, koliko im na značaju mi možemo prikrpiti i pridodati. I neka se samo smjenjuju. Neka se vrte i vrtlože. Neka dižu i strmoglavljuju. Neka donose i odnose. I dobro i zlo. I pakao i raj. Neka ih. To im je posao. Posao življenja.

Ljubav je uvijek i jedina važna. U svakom događaju, pogledu, kretnji. U svakoj mrvi, kaplji, niti. U svakoj pori. Ta ljubav vječna i besmrtna, koje su nam svima puna usta... s razlogom... uvijek, i svugdje, i za sve. A ime joj tek znamo? Ili joj ga samo dasmo? Velika i neprikosnovena, glorificirana i u nebesa dizana, od praiskona prepriča(va)na i opjeva(va)na. Ali, zar može drugačije?... kad bez nje, sve je ništa(vilo)?... kad bez nje, sve je mlaka voda?... kad bez nje, sve je prah i pepeo?... I zar sve šta vrijedi, nije od ljubavi satkano?... zar u svemu svoje prste ne krije?... zar bi (nam) događaji bez ljubavi imali ikakvog okusa, mirisa, smisla?... a s njom, opet, tako krhkom i lomljivom, kako li je? (ili kako li se?) (sa)čuvati?... kako (pre)živjeti između lutanja i traženja?... između kucanja i pucanja?... Nije lako, ma ljubav vrijedi svakog truda.

A što li sam se opet u ljubavnu mrižu zaplela, jednostavno je posve, jer ljubav (nam) je osnovno gorivo i glavni pokretač, ako išta sa sobom želimo (promijeniti). Bez ljubavi nećemo ni krenuti. Ni pomaknuti se s mjesta nećemo. Pa sam "otkopala" neke stare i zaboravljene ljubavi. Pa sam pronašla i neke nove i izazovne. Pa uživam u jednima i drugima, kako mi srce ište. I treba mi... da otvorim sve prašnjave ormare... iz ladice da srce izvadim... da okrenem novu stranicu... a dobro se već počelo dobrim vraćati...



Nina Badrić – Dat će nam Bog

Balansiram tako između dva laika, onog pravosudnog i ovog medicinskog. Ovaj drugi nije još ni krenuo pisati, ali je, po važnosti, debelo iz cipela izbacio onog prvog, gdje se čuda ne prestaju događati, i gdje ima puno toga za ispričati. Teško je još prejudicirati, ali ova godina bi lako mogla ostati zlatnim slovima zapisana, kao konac moje dugogodišnje pravosudne trakavice. Jer... jedan običan telefonski poziv od jučer, i nasmijani glas preko žice, donio je toliko sjajnu vijest iz pravosudno-odvjetničkih kuloara, da sam, ono baš, ostala zabezeknuta, jer se u igri kotrljalo više mogućih scenarija, ali da će skončati baš tako brzo i jednostavno, nisam se usudila vjerovati.
A žicom je stigla vijest... da je moja kamena kućica uknjižena... ljudi moji, je li to moguće?... možete li vjerovati?... da je sve crno na bijelom?... ja teško... treba (mi) to tek sjesti, pa leći, pa sačekati...

Život je ovaj naš svemir bez kraja, imaginarni prostor neograničenih mogućnosti, u kojem smo stalno negdje... i svugdje i nigdje... bijasmo, jesmo, i budemo, dokle već budemo u ovom tijelu... poput pahulje snježne, ili travke nježne...poput vjetra i maslačka u igri bez granica. I cijelog ovozemaljskog svijeta i vijeka, crtamo svoje puteve, sa samo jednim uzvišenim ciljem... kročiti njima u bolje sutra... i koliko li samo krivulja, serpentina, raskršća, skrivenih rupa, u svakome od nas... To je život. To je posao življenja.

Opet me je ponijelo i skrenulo, opet me je i pisma smantala priko mire, ali sve su mi baš sjele, i legle... i volim... volim Ninu... volim klape i pivače naše... volim domaću pismu... volim blog, ofkors... i volim ljubav, jer ona pokreće cvijet i cijeli svijet... wave.


Oznake: ljubav, život, Zdravlje, pravosuđe

- 17:56 - Komentari (12) - Isprintaj - #

petak, 30.09.2016.

Kad si gladan nisi svoj

Jutro u gradu završilo je kavom na rivi i ribom na peškariji. Ajde, malo mi je smantana rečenica, ali razumimo se. Zamantana san i ja, kad su mi izvadili krv na tašte (sva srića od prve), pa me gladnu pustili na ulicu. Bez marende, a e.

Image and video hosting by TinyPic

Za dvajs kuna kupili očišćenu palamid(ic)u, po kila uvr' glave, i eto ti jeftinoga ručka na brzaka. Fete palamide posolit, malo ubrašnit, pa na vrućen ulju dobro pofrigat. S maslinovin, kvasinon i vodon, uz pinku petrusimula, ruzmarina i papra u zrnu, na lagano ukuhat savuru, i vrućon prilit friganu ribu.

Image and video hosting by TinyPic

Za to vrime skuhat dva kumpira, pa zažutit kapulu i učinit restani. Na masti ili maslinovon, a e.

Image and video hosting by TinyPic

Tako san, eto, nadoknadila krv, a morebitno san postala i svoja, a e.

I tako nekako, suđem ili pravosuđem, more bit da jednako praznu slamu blogom mlatim. A more bit da ni sita nisam posve svoja, vrag će ga lipi znat. Malo me je zblesija i oni naš đometar s komentariman, ma gren ja isto dalje svojin puten. Na blogu je sve čisto i bistro, ma bi va'jalo puno čitat i studijat, a e. Bez muke nima nauke, rekli su još tamo niki stari mudraci.

Oznake: suđe, pravosuđe, prazna slama

- 22:15 - Komentari (10) - Isprintaj - #

utorak, 09.02.2010.

Provjerite vlasnički list...svake godine!!!

U današnjem izdanju SD objavljen je novi članak o "sumnjivim" uknjižbama u Rogoznici, a kao reakcija na prethodni iz mog posta od 06.02.10.
Nakon što sam pročitala članak, kao i komentare građana, zaključila sam da je važno uključiti ga u cijelu priču, jer dokazuje da problem itekako postoji. Naime, sama reakcija Ministarstva pravosuđa jasno pokazuje da u zemljišno-knjižnom segmentu našeg pravosuđa postoji problem, koji omogućava zloupotrebe ogromnih razmjera.

U Ministarstvu pravosuđa smatraju da do ilegalne uknjižbe ne može doći.
- Kod prijenosa ili upisa prava vlasništva isti se vrši temeljem vjerodostojnih isprava koje sud provjerava te ako otuđitelj nekretnina nije upisani zemljižnoknjižni vlasnik, prijenos na novog vlasnika se ne može izvršiti - tvrde. No, neslužbeno savjetuju da svaki vlasnik jednom godišnje provjeri je li im se netko uknjižio u vlasništvo.

Da je njihova tvrdnja, o nemogućnosti ilegalnih uknjižbi točna, onda ne bi savjetovali građanima da svake godine provjeravaju svoje vlasništvo... lud... a što samo dokazuje koliko su građani (ne)zaštićeni.
A glavni je razlog u onome što prešućuju, i što je najveći kamen spoticanja zemljišno-knjižne problematike... veliki broj pokojnih vlasnika, bilo zbog suvlasništva i neriješenih dioba, bilo zbog sporosti uknjižbi, koje "običnim smrtnicima" traju godinama. Što je najgore, uvjerenja sam, kako se, postojećim zakonima i postojećom sudskom praksom, broj takvih još i dodatno povećava. Iz godine u godinu. Pa ti sad vidi, kakav je to posao. Sizifov posao, to je to... lud...

A dok oni prvi dočekaju svoj red, ovi drugi preskoče... cilu generaciju, ili dvi... burninmad...

Troje građana je to isto iščitalo i reklo u svojim komentarima, pa sam ih izvukla iz mase drugih:
Komentar od: cajaaa @ 9. veljača 2010 11:28
Ljudi moji ovo je prava sprdačina naših pravosudnih organa.
citat:
...U Ministarstvu pravosuđa smatraju da do ilegalne uknjižbe ne može doći.....
... No, neslužbeno savjetuju da svaki vlasnik jednom godišnje provjeri je li im se netko uknjižio u vlasništvo.......
Moram li ovo još komentirat ili je sve jasno. Dodat ću samo ovo.
Moraju li gradjani sami preuzet ulogu kontrolera sudskih organa?
E pa ako je tako - onda evala nam.

Komentar od: SToper @ 9. veljača 2010 16:08
A jadna majko, da provjerit vlasnički list svake godine. sve rečeno, žalosno..

Komentar od: LUZERICA @ 9. veljača 2010 19:24
Sve će ovo riješiti PRAVNA država, a dotle svako malo skoknite do suda vidjet jel vas tko ZASKOČIO na upisu vlasništva.

Na koncu želim kazati, da su posve nebitne i lokacije i akteri ovakvih afera, koje iskrsavaju kao gljive poslije kiše, jer se jako dobro mogu staviti u kožu oštećenih, bilo koje od njih. Ujedno sam i zahvalna na njima, koliko god to može grubo zvučati, jer dodatno dokazuju moje tvrdnje i moje muke. Ne pada baš lako, kada i sam proživljavaš slično, da ne govorim koliko je teško, o svemu pisati hladne glave.

Dodatak: SD dana 16.02.2010. objavila je još jedan članak o "rogozničkom slučaju", pa ću doda(va)ti linkove na temu, dok bude medijski praćena. Ovaj članak govori o udruživanju oštećenih građana u cilju povrata svoje didovine i o upitnosti procjene i (ne)plaćanja poreza na kupljenu i uknjiženu imovinu.
Masa interesantnih komentara puno govori o pravosudnim labirintima i katakombama, i gotovo je sažetak cjelokupne zemljišno-knjižne problematike. Kada izuzmemo, od onih "puno razloga zbog kojih se stvarni vlasnici do 1990. nisu knjižili", upravo suvlasništva i probleme oko dioba, pa na to dodamo dugogodišnje uknjižbe zbog nesređenih zemljišnih knjiga, to je nesavladivo golem teret, koji je "u paketu" svaljen na leđa samih stranaka u postupku, a bez adekvatne, zakonodavno-sudske, podrške i pomoći od strane države.
Komentar od: Dom57 @ 16. veljača 2010 11:22
nisto mi nije jasno...kako se more placat ili utajit porez na imovinu kojoj prodavatelj nije vlasnik???
ocu rec ako je ovi proda Svagiju kartusinu kako to da pravi vlasnici moredu pritit tuzbama da nije placen porez na nesto ca u njihovon vlasnistvu i nisu prodali Svagiju!!!???

Komentar od: musuratakid @ 16. veljača 2010 11:58
@Dom57
Porez je trebao biti plaćen na imovinu koju je Grbić prodao Svaguši - Vlasnici/Posjednici koji se bune da su im narušena vlasnička prava su velikim dijelom sami krivi zbog zavrzlame jer se godinama nisu knjižili na imovinu za koju tvrde da je njihova. Sada će to morati dokazivati na Sudu - a Grbić može mrtvo-hladno tvrditi da on nije imao pojma da su njegovi baba i dida nešto prodavali, kao i da to nije mogao znati ako su se novi vlasnici bili lijeni uknjižiti u zadnjih 70 godina - i što je najgore, bit će u pravu!

Komentar od: brokvica @ 16. veljača 2010 13:25
@musuratakid
nije to baš skroz točno, zašto taj grbić nije uknjižen na tu zemlju, da je to i dalje bilo u vlasništvu njegove obitelji nakon ost. rasprave bilo bi zavedeno na njegovo ime.
zašto nije "ometa" te ljude u posjedu tih 70 god... kako je svaguša obiša nekretnine koje je navodno kupija, a u njima nije primjetija stanare? pa ti vještaci i procjene?
za ovako nešto napravit triba bit upetljan cili niz različitih službi i službenika. u svakom je slučaju nevjerojatno da je nešto ovako moguće, pa i u hrvatskoj.

Komentar od: milodite @ 16. veljača 2010 21:16
I jeste i niste u pravu,kako se uzme.
Zemljisne knjige za podrucje Rogoznice spadaju medju nesredjenije,to je tocno.Do 1990.iz puno razloga,stvarni vlasnici se nisu uknjizavali,a uglavnom stoga sta sudski troskovi,geometri i sl.i nisu tako jeftini.Ali,jedno je sigurno,do tada i nije bilo poznato da bi netko posegnuo za tudjom zemljom.Postivali su se i ugovori potvrdjeni tek rukovanjem,pred svjedocima.Takvi su tada bili ljudi.
Ovaj hohstapleraj je novijeg datuma,ovo su neki novi "ljudi",koji ne postuju bas nista,pa se prave da ne znaju da je dida,u stvari,davno svoje proda i koriste postenje ( sad se to zove naivnost i nemar) starijih generacija za ubrat koji eur.Nemoralno i neposteno,ali tako je to danas.Jednostavno,biti nemoralan danas je normalno.
Ovaj sta je Svagusi prodava sigurno zna istinu ( ili ne zna ko mu je dida),Svagusa takodjer zna o cemu se radi,na sudu su dokazali neprekinuti niz vlasnistva jer se stvarni vlasnici nisu uknjizili,OK,sad ce se dokazivati svjedocima i kojecim i to ce trajati i kostati do besvjesti,ali ljudi moji,ostaje cinjenica : svi sudionici u ovoj suludoj prici znaju sve,prodavac i kupac se prave blesavi,lovi se u mutnom...pa kako ispadne.
Di je sram,di je respekt prema svojim starima,di je strah od boga,di je obicna ljudska cast...e to je vec druga prica.
Ponoviti cu,jer mislim da ima smisla - do 90.g.ovakva storija bila je nezamisliva,postenje i cast su nesto znacili,a sta se u medjuvremenu desilo ,to neka definira svako za sebe.Ja znam.

SD od 23.02.2010. donosi članak o osnivanju inicijativnog odbora 30-ak rogozničana u borbi za povrat imovine na koju se uknjižio splitski poduzetnik...


Oznake: pravosuđe, zemljišne knjige, afere, diobe, uknjižbe

- 21:33 - Komentari (17) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se