Moja romanca...

16.08.2013.


Sve se nekako brzo i neplanirano zakotrljalo preko poštanskog sandučića i jedne obične plave koverte, za koju sam, realno govoreći, znala da mora doći, i za koju sam se tek potajno molila, da dođe što prije... tamo negdje s jeseni... s prvim kišnim kapima... prije sigurno neće, al' barem tada, mislila sam... a kad tamo, mala plava dolepršala nenadano... na krilima ljeta... usred kolovoza... svaka im čast, da su me bar jednom i ugodno iznenadili thumbup...

A ne treba ni spominjati, kako je to tek jedna u nizu koverata, u višegodišnjem i predugačkom nizu, da bi mu se broja uopće i znalo, jer, uz sve ostalo... tko bi još i kovertne nizove brojao nut. I mada jedna od bezbrojnih, koje su, apropo toga, različite osjećaje u meni znale pobuđivati, al' gotovo nikad baš vesele i euforične, ova mala plava je dočekana posve drugačije, jer mi je puno, puno važnija, a osim toga, došla je k'o mana s neba, baš u pravi čas kiss... kao ljetno osvježenje u plavom... kao melem na frišku ljutu ranu... kao nebeski balans na vagi pravde... kao istinska kap'ja sriće na već pripuklo srce...

I na stranu sad asocijacije koje nam pobuđuju te plave... plava, veliš... eee, čim je plava, nisu čista posla... ma, nevažne su mi sve tajne skrivene u plavom, kad ne kriju moju plavu tajnu sretan...

Poanta se, dakle, cijela, u toj maloj plavoj skrila, izgledom ništa drugačijoj od cijelog niza prethodnih, al' sadržajno bogatijoj i srcu dražoj. A kad se nešto za srce primi, razum i logika se izgube u širokom luku. Riječi tu ne pomažu, kad srce preuzme vlast. A začarala me posve ta mala plava, i nova krila mi dala, i... nakon svega ja još mogu letit'... i letit' mi triba... i letit' mi se da... i letit' oću... i baš me bila vo'ja fino...

Nova mreža snova se, uz malu plavu, isplela lako, i moja kamena romanca, u glavi opjevana i ovjekovječena, može krenuti na svoj put do Svemira... sretan joj put i mirno more mah...



Romanca - Oliver Dragojević

......... uvik kad san s tobon, ja san ka' i dite ......
............ zaboravin odma' svoje kose side ......
............... i godine ove, ča bi bile teže ......
.................. da me lipa mladost uza te ne veže ......

......... razumi me dobro, potribna si meni ......
............ jer srce je moje ostalo u tebi ......
............... a dok život biži, ono žešče tuče ......
.................. da bi mir svoj našlo, sve me tebi vuče ......

......... a ča drugo mogu, prijate'ji nima ......
............ puno nji' je bivši', a i ja ću s njima ......
............... ostaju mi samo uspomene davne ......
.................. virujuć' da koja još će živit za me ......

......... zato uvik mislin na pobigle dane ......
............ i od tebe iščen, da ih najdeš za me ......
............... za umirit' sebe, vratit' bi se tija ......
.................. da bar zadnju uru buden ča san bija ......


... nastavlja se pjeva...

A ako netko još uvijek gaji nadu, da će na ovim stranicama baš uvijek naići na objektivnost i neutralnost u iznošenju tematskih činjenica... ako, k tome još, računa na trezvenost... razum... izoštren vid... čvrst i siguran hod po raspuklom hrvatskom tlu... molim lijepo, na vlastitu odgovornost... Nije isključeno, da moja malenkost i raspolaže tim i takvim kvalitetama... u nekim danima, al'... često to nisu ti dani u mjesecu naughty...



Oznake: romanca, mreža snova, kap'ja sriće

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.